Apocalipse 16
New Testament in Achi (ACR_IBS) vs NAA
1 Are ʼuri xin ta jun nim laj chʼawbal, xchʼaw pa chom laj rachoch i Dios. Queje iri xu bij chique i wukub ángel: —I tojpen re i Dios chi ʼo chupam i wukub lak-i, che i jopij bi chuwach i jyub taʼaj —xbix chique.
1 Ouvi uma voz forte, vinda do santuário, dizendo aos sete anjos: — Vão e derramem sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 Xa ʼe i nabe ángel y xu jopij bi wach ʼo chupam u lak chuwach i jyub taʼaj. I niʼpa i winak chi ʼo u bi itzel chicop chuwach qui crusil, xak qui cojom u ʼij i u qʼuexwach, ique-le xpe chʼac che i qui chʼacul. Ile, lic itzel chʼac, lic cʼax.
2 O primeiro anjo foi e derramou a sua taça sobre a terra, e apareceram úlceras malignas e dolorosas nas pessoas que tinham a marca da besta e que adoravam a sua imagem.
3 I ucab ángel xu jopij bi i re ire puwi i mar. Are ʼuri i mar lic xoʼon quicʼ, pacha u quiqʼuel jun camnak. Niʼpa i je cʼas pa mar ʼis xe camic.
3 O segundo anjo derramou a sua taça no mar, e o mar se transformou em sangue, como de um morto, e morreu todo ser vivo que havia no mar.
4 I urox ángel xu jopij bi i re ire puwi tak i ya, xak pa tak ralaxbal ya; are ʼuri xoʼon quicʼ u wach.
4 O terceiro anjo derramou a sua taça nos rios e nas fontes de água, e eles se transformaram em sangue.
5 Teʼuri xin ta u chʼawbal i ángel chi cu rajawij i ya; xu bij: —Yet Kajwal, at loʼlaj Dios, yet ʼax at ʼo wi cʼa chu xebal ʼij sak, xak cʼa are at ʼo wi woʼor. I a tojpen a yom piquiwi ique-le, lic ʼutz, lic ca majaw chique.
5 Então ouvi o anjo das águas dizendo: “Tu és justo, tu que és e que eras, o Santo, pois julgaste estas coisas.
6 Ique xqui turuwsaj i qui quiqʼuel niʼpa i je awe yet, xak i je ajbil a tzij. Woʼor a ʼanom chique chi quiqui tuʼ ni ya chi quiqʼuernak chic u wach; lic ca majaw ni ile chique —xu bij.
6 Porque derramaram sangue de santos e de profetas, também lhes deste sangue para beber. É o que merecem.”
7 Xak xin ta jun chʼawbal, xchʼaw li pa ʼo wi i altar. Xu bij che i Dios: —Katzij ile, Kajwal Dios, yet chi ʼatz a choʼab; i ʼatbal tzij ca ʼano, lic ʼutz, sucʼulic —xu bij.
7 Ouvi uma voz do altar, que dizia: “Certamente, ó Senhor Deus, Todo-Poderoso, verdadeiros e justos são os teus juízos.”
8 Teʼuri i ucaj ángel xu jopij bi wach ʼo chupam u lak puwi i ʼij. Xu ya ʼuri che i ʼij chi que u cʼatsaj ni winak ruʼ u tzunbal.
8 O quarto anjo derramou a sua taça sobre o sol, e lhe foi dado queimar a humanidade com fogo.
9 Conojel lic xe cʼat na rumal, xui-ri, n-xqui jalwachij ti qui cʼaslemal. Xak n-xqui bij ti u ʼij u chomal i Dios, xa cʼax xe chʼaw chirij ire chi ʼo puʼab cu tak li tojpen-le piquiwi.
9 As pessoas se queimaram com o intenso calor e blasfemaram contra o nome de Deus, que tem autoridade sobre estes flagelos. Porém, não se arrependeram para darem glória a Deus.
10 I ujob ángel xu jopij bi i re ire puwi i nim laj u cubibal i itzel chicop; are ʼuri ʼis xa ʼekumar u wach tak i tinimit chi ʼo puʼab i itzel chicop. I winak lic xqui tij uyej, lic xqui cachʼachʼej u tzamcaʼ rumal u cʼaxcʼol.
10 O quinto anjo derramou a sua taça sobre o trono da besta. O reino da besta ficou em trevas, e as pessoas mordiam a língua por causa da dor que sentiam
11 Xui-ri, lic n-xqui mayij tu ʼanic i n-ʼus taj chi quiqui ʼano, xa cʼax xe chʼaw chirij i Dios aj chicaj rumal i chʼac ʼo chique, xak rumal tak u cʼaxcʼol.
11 e blasfemavam contra o Deus do céu por causa das angústias e das úlceras que sofriam. Porém, não se arrependeram de suas obras.
12 I uwak ángel xu jopij bi i re ire puwi i nim laj ya, Eufrates u bi. Are ʼuri, i ya xtza-jic; i u beya xeʼelok jun nim laj qui be juban ʼatol tzij chi que cʼun pa orient.
12 O sexto anjo derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates. As águas do rio secaram, para que se preparasse o caminho dos reis que vêm do Oriente.
13 Are ʼuri xwil oxib itzel tew pacha je tutzʼ que tzunic. Jun xel pu chiʼ i nim laj itzel cumatz; jun chic pu chiʼ i itzel chicop jun; y jun chic pu chiʼ i jun chi oʼonom che rib pacha ajbil u tzij i Dios.
13 Então vi sair da boca do dragão, da boca da besta e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs.
14 I oxib itzel tew-le are i qui tewal itzel chi quiqui ʼan tak i milágro, cʼutbal re qui choʼab. Ique que ʼe na, quiqui mol qui chiʼ i je nimak tak ʼatol tzij re u wach i jyub taʼaj. Que qui mol na, re i chʼoʼoj chi ca ʼani na pa qʼuisbal ʼij, chi u ʼij i Dios ʼatz u choʼab.
14 São espíritos de demônios, operadores de sinais, e se dirigem aos reis do mundo inteiro a fim de ajuntá-los para a batalha do grande Dia do Deus Todo-Poderoso.
15 Cu bij i Kajwal: “Chitapeʼ, yin quin upon na iwuʼ are n-ti qui chʼob che, pacha rocbal jun iliʼom. ʼUtz re ire chi lic ca cʼascʼatic in royʼem, u yijbam chic u ʼuʼ, are quin uponic. Queje ile n-chʼanal ta ʼuri ca binic, n-ca qʼuix ta ʼuri chiquiwach i winak.” (Queje cu bij i Kajwal ile.)
15 “Eis que venho como vem o ladrão. Bem-aventurado aquele que vigia e guarda as suas vestes, para que não ande nu, e não se veja a sua vergonha.”
16 Teʼuri i oxib itzel tew xe qui mol i nimak tak ʼatol tzij che i jyub chi Armagedon ca bix che cumal i aj Israel winak. (Queje ile xwilo.)
16 Então ajuntaram os reis no lugar que em hebraico se chama Armagedom.
17 Teʼuri i uwuk ángel xu jopij bi pa tew wach i ʼo chupam u lak. Are ʼuri xtataj jun nim laj chʼawbal pa chom laj rachoch i Dios chila chicaj; lic ruʼ i jun xpe wi, chi cul pa chom laj u cubibal. Xu bij: —Ya xa ʼantaj ile —xcha.
17 Então o sétimo anjo derramou a sua taça pelo ar. E uma voz forte saiu do santuário, do lado do trono, dizendo: — Está feito!
18 Are ʼuri xpe juban u rep ray, xak xtataj pacha u chʼawbal jab, xak xtataj juban chic chʼawbal. Xpe jun nim laj ucabrakan. I ucabrakan-le, mas nim chuwach tak i ucabrakan chi icʼawnak lok, are je ticarnak wi li winak chuwach i jyub taʼaj.
18 E sobrevieram relâmpagos, vozes e trovões, e ocorreu um grande terremoto, como nunca houve igual desde que há gente sobre a terra, tal foi o terremoto, forte e grande.
19 I nim laj tinimit lic xrakchʼijic, xoʼon oxib tant che. Ronojel i tinimit chuwach i jyub taʼaj xe wulij na. I Dios xcʼun chu cʼux u qʼuial mac re i nim laj tinimit Babilónia; nim i roywal che, rumal ʼuri, nim i tojpen xu petsaj puwi.
19 E a grande cidade se dividiu em três partes, e caíram as cidades das nações. E Deus se lembrou da grande Babilônia para dar-lhe o cálice do vinho do furor da sua ira.
20 Ronojel i nimak tak jyub xe sachic, xak queje ronojel i ral tak jyub chi setel puwi i mar.
20 Todas as ilhas fugiram, e os montes não foram achados.
21 Xak xtzak li nimak tak sakbach chicaj piquiwi i winak; i ralil jun, colo ʼo jun quintal che. I winak xa cʼax xe chʼaw chirij i Dios rumal i sakbach-le; man ile jun tojpen lic nim.
21 Também desabou do céu sobre as pessoas uma grande chuva de granizo, com pedras que pesavam mais de trinta quilos. E, por causa do flagelo da chuva de pedras, as pessoas blasfemaram contra Deus, porque esse flagelo do granizo era terrível.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.