Atos 7

zak (ZAK) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Kyaamwe omuseengeri omukuru akamubhuurya Sitefano, “Gano goosi bhaagaambiri, ni ge eheene?”
1 Então o sumo sacerdote perguntou a Estêvão: — Isso de fato é assim?
2 Sitefano akamukyoora, “Abhahiiri bhaane na bhataata, muniitegeerere! Taatabhugya wo obhuguungo akamutuukira zaazi weetu Aburahamu mukyaaro kya Mesopotamia, hano yaari akyaari kusaamira mumugye gwa Haraani.
2 Estêvão respondeu: — Irmãos e pais, escutem. O Deus da glória apareceu a Abraão, nosso pai, quando este estava na Mesopotâmia, antes de morar em Harã,
3 Taatabhugya akamubhuurira, ‘Orwe mukyaaro kyaazo kino na abhahiiri bhaazo, ogye mukyaaro kino niraakweerekye.’
3 e lhe disse: “Saia da sua terra e do meio da sua parentela e vá para a terra que eu lhe mostrarei.”
4 Niho Aburahamu akasaama mukyaaro kyaaye kya Abhakaridayo, akagya kwiikara mumugye gwa Haraani. Eriibhaga ryo oruku rwa wiise waabhu, Taatabhugya akamusaamya, akamureeta mukyaaro kino mukwiikara tee bhoono.
4 Então Abraão saiu da terra dos caldeus e foi morar em Harã. E dali, com a morte de seu pai, Deus o trouxe para esta terra em que vocês agora estão morando.
5 “Taatabhugya ataamuheeri Aburahamu engabho yoyoosi mukyaaro kino, ataamuheeri naabhe ahagiro ho okutaza itazo rimwe. Nawe Taatabhugya akamuragania kubha, ewe no orwiibhuro rwaaye runo rukuuza bharagabha ekyaaro, yiingabha Aburahamu ataari na mwaana.
5 Nela, não lhe deu herança, nem sequer o espaço de um pé; mas prometeu dar-lhe a posse dela e, depois dele, à sua descendência, embora Abraão ainda não tivesse filhos.
6 Taatabhugya akamubhuurira Aburahamu, ‘Abhaatu bho orwiibhuro rwaazo bharabha abhagini mukyaaro kya abhaatu abhaandi, abhaatu bhe ekyaaro kiyo bharabhakora abhagya bhaabhu no okukorerwa kibhi kumyaaka magana ane (400).’
6 E Deus falou que a descendência dele seria peregrina em terra estrangeira, onde seriam escravizados e maltratados durante quatrocentos anos.
7 Taatabhugya akabhuga, ‘Nawe enye ndabhatema abhaatu bhe ekyaaro kiyo, bhano bharaabhakorye emirimo kya abhagya, okumara ndabharuusya abhiibhurwa bhaazo mukyaaro kiyo okubha bhaaze kuniseengera hano.’
7 — Deus disse ainda: “Castigarei a nação da qual forem escravos; e, depois disso, sairão daí e me servirão neste lugar.”
8 Niho Taatabhugya akakora eriiragano rye esaaro na Aburahamu, okubha abhaana bhe ekisubhe bhoosi bhasaarwe. Kweego Aburahamu akamwiibhura Isaaka, akamusaara orusiku rwa kanaane kweema yiibhurwe. Niho okumara Isaaka woosi hano yamwiibhwiiri Yaakobo akamusaara, na Yaakobo woosi hano yiibhwiiri abhamura ikumi na bhabhiri, akabhasaara. Bhayo nibho bhazaazi bheetu.
8 Então lhe deu a aliança da circuncisão. Assim, Abraão gerou Isaque e o circuncidou no oitavo dia; e Isaque gerou Jacó, e Jacó gerou os doze patriarcas.
9 “Ambe, bhazaazi bheetu bhayo bhakamurorera omugono Yusufu, bhakamugurya abhe omugya mukyaaro kya Misiri. Nawe Taatabhugya yaari hamwe neewe,
9 — Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para ser levado para o Egito. Mas Deus estava com ele
10 akamutuurya munyaako yaaye yoosi. Taatabhugya akamuha amangʼeeni no orubhaango embere wa Farao, omutemi wa Misiri. Kweego omutemi wuyo akamuseega, akamutuura abhe omukaangati we ekyaaro no omwiimeerereri omukuru we enyuumba yaaye yo obhutemi.
10 e o livrou de todas as suas aflições, concedendo-lhe também graça e sabedoria diante de Faraó, rei do Egito, que o constituiu governador daquela nação e de toda a casa real.
11 “Niho ekatuuka enzara haari bhukongʼu mukyaaro kyoosi kya Misiri na Kanaani, ne enzara yiyo ekagirya enyaako nzaru, na bhazaazi bheetu bhataabhweeni ebhyaakurya.
11 Depois houve fome e grande sofrimento em todo o Egito e em Canaã, e nossos pais não achavam o que comer.
12 Hano Yaakobo yiigwiiri kubha engano eratuuka mukyaaro kya Misiri, akabhatuma abhaana bhaaye. Na runo nirwo rwaari orugeendo rwaabhu rwo obhweemero okugya eyo.
12 Mas, quando Jacó ouviu que no Egito havia trigo, mandou, pela primeira vez, os nossos pais até lá.
13 Murugeendo rwaabhu rwa kabhiri, Yusufu akiimenyeekererya kubhahiiri bhaaye bhayo, na bhakamenyekana ku Farao.
13 Na segunda vez, José se fez reconhecer pelos seus irmãos, e o Faraó veio a conhecer a família de José.
14 Kyaamwe, Yusufu akatuma amangʼana kugya kumubhirikira wiise waabhu Yaakobo, hamwe na abhahiiri bhaaye bhoosi bhagye Misiri. Neebho bhoosi bhaari miroongo muhuungati na bhataano (75).
14 Então José mandou chamar Jacó, seu pai, e toda a sua parentela, isto é, setenta e cinco pessoas.
15 Kweego, Yaakobo akahiriingita kugya Misiri, eyo niyo ewe na bhazaazi bheetu bhaakweereeri.
15 Jacó foi para o Egito, e ali morreu ele e também os nossos pais.
16 Nawe emibhiri gyaabhu gikareetwa owaabhu mumugye gwa Shekemu, gikabhiikwa mumbiihira ya mwiibhigi yino Aburahamu yaguriri kwe eziimbirya ndebhe okurwa kubhaana bha Hamoori.
16 Depois eles foram transportados para Siquém e postos no túmulo que Abraão tinha comprado dos filhos de Hamor, em Siquém, pagando um certo preço.
17 “Hano eriibhaga rikiisuka rya Taatabhugya akore kyeego yamuragiri Aburahamu, abhaatu bheetu bhakaaruha bhukongʼu Misiri eyo.
17 — E, quando já estava próximo o tempo em que Deus cumpriria a promessa feita a Abraão, o povo cresceu e se multiplicou no Egito,
18 Mubhuteero, omutemi owuundi wuno ataamenyiri kiyo kyoosi iguru wa Yusufu, akataanga obhukaangati Misiri.
18 até que se levantou ali outro rei, que não conhecia José.
19 Omutemi wuyo, akabhakorera eniku no okubhanyaakya bhazaazi bheetu, akabha arabhaswaagya bharekere abhaana bhaabhu abharere habhoori bhakwe.
19 Este outro rei tratou com astúcia a nossa gente e torturou os nossos pais, a ponto de forçá-los a abandonar seus meninos recém-nascidos, para que não sobrevivessem.
20 “Eriibhaga riyo, niryo Musa yiibhwiirwe, yaari omwaana muzomu bhukongʼu. Yarerirwe na abhiibhuri bhaaye munyuumba yaabhu kwa myeeri etatu.
20 Por esse tempo nasceu Moisés, que era formoso aos olhos de Deus. Durante três meses ele foi mantido na casa de seu pai.
21 Hano abhiibhuri bhaatamiibhwe kumubhisa, bhakamuhira igutu haguhi ne ekitaaro, niho omuukya wa Farao akamugega, akamurera kyo omwaana waaye omwiibhurwa.
21 Quando tiveram de abandoná-lo, a filha de Faraó o recolheu e criou como seu próprio filho.
22 Musa akeegibhwa amangʼeeni goosi ga Abhamisiri, akabha omukaari kwo obhugaambi na amahokya.
22 E Moisés foi educado em toda a ciência dos egípcios e era poderoso em palavras e obras.
23 “Hano Musa yahikirye emyaaka miroongo ene (40), akabha ne enaamba yo okugya kurorana na abhahiiri bhaaye bha Iziraeri.
23 — Quando completou quarenta anos, Moisés teve a ideia de visitar os seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Akarora Omwiiziraeri wumwe aranyaakibhwa bhukongʼu no Omumisiri. Niho akagya bhwaangu kumutuurya omuhiiri waaye no okumurihira endihi, akamwiita Omumisiri wuyo.
24 Vendo um homem ser maltratado, saiu em defesa dele e vingou o oprimido, matando o egípcio.
25 Musa yaari ariiseega kubha abhahiiri bhaaye bhaangamenyiri kubha Taatabhugya arabhatuurya kurwa mubhugya, kwo okuhitira kweewe, nawe bhataamenyiri ego.
25 Ora, Moisés pensava que seus irmãos entenderiam que Deus queria salvá-los por meio dele; eles, porém, não entenderam.
26 Tabhoori yaho, akasikana na Abhiiziraeri bhabhiri bhararwaana. Akasakya kubhiigwaania akabhuga, ‘Bhamure, emwe ndora ni bhahiiri! Kwaki muriinyahaara?’
26 No dia seguinte, Moisés aproximou-se de uns que brigavam e procurou reconduzi-los à paz, dizendo: “Homens, vocês são irmãos; por que estão maltratando um ao outro?”
27 “Nawe wuyo yaari kumunyaakya omurikyaaye akamuhuna Musa embarika, akamubhuurya, ‘Ni weewi wuno yakutuuriri obhe omukaangati weetu no omutaania weetu?
27 Mas o que agredia o seu próximo repeliu Moisés, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz sobre nós?
28 Bhoono, oreenda kuniita kyeego izo okiita Omumisiri wurya?’
28 Será que quer me matar, assim como ontem matou o egípcio?”
29 Hano Musa yiigwiiri amangʼana gayo, akangʼosa, akagya mukyaaro kya Midiani, akiikara eyo kyo omugini. Hano yaari eyo, akiibhura abhaana bhabhiri.
29 Ao ouvir isto, Moisés fugiu e se tornou peregrino na terra de Midiã, onde lhe nasceram dois filhos.
30 “Hano Musa ahiikara Midiani, gyaari gihitiri emyaaka miroongo ene (40), niho akahwaarukirwa na maraika, hayo yaari mukibhara haguhi ne Ekiguru kya Sinai. Maraika wuyo yaari mukisaka kino kyaari kwaaka omuriro.
30 — Passados quarenta anos, apareceu-lhe, no deserto do monte Sinai, um anjo, por entre as chamas de uma sarça que estava queimando.
31 Musa hano yaruuzi ekisaka kiyo akaruguura bhukongʼu. Akakiisukira kukiisuunza kisi, akiigwa eriiraka ryo Omukuru, riramubhuurira,
31 Moisés ficou maravilhado diante daquela visão e, aproximando-se para contemplá-la, ouviu-se a voz do Senhor, que disse:
32 ‘Enye ni Taatabhugya wa bhazaazi bhaazo, Aburahamu, Isaaka na Yaakobo!’ Hano Musa yiigwiiri gayo, akataanga kurigita kwe ehaha, akoobhoha kurora ekisaka kiyo.
32 “Eu sou o Deus dos seus pais, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó.” Moisés, tremendo de medo, não ousava contemplar a sarça.
33 Niho Omukuru akamubhuurira, ‘Ruusya ebhikweera bhyaazo, kwo okubha hayo wiimeereeri ni hagiro ahahoreeru.
33 Então o Senhor disse: “Tire as sandálias dos pés, porque o lugar em que você está é terra santa.
34 Eheene enye niruuzi enyaako ya abhaatu bhaane bhano bhari Misiri, niigwiiri ekiriro kyaabhu, na neenye niikiri nibhatuurye. Ambe, bhoono ndakutuma ogye Misiri.’
34 Certamente vi o sofrimento do meu povo no Egito, ouvi o seu gemido e desci para libertá-lo. Venha, agora; vou mandar você para o Egito.”
35 “Musa wuyo, niwe wurya abhaatu bhakamwaanga, bhakabhuga, ‘Ni weewi wuno yakutuuriri obhe omukaangati weetu no omutaania weetu?’ Niwe wuno Taatabhugya yamutumiri abhe omukaangati waabhu no omutuurya waabhu, kwe enzira ya maraika wuno yamuhwaarukiiri mukisaka kiyo!
35 — A este Moisés, a quem tinham rejeitado, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz?”, Deus enviou como chefe e libertador, com a assistência do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 Musa niwe, akabhakaangata okubharuusya mukyaaro kya Misiri, kwo okukora ebhiruguuro ne ebhyeerekenio bhyaaru, na mu Nyaanza ya Shamu, na mukibhara kwiibhaga rye emyaaka miroongo ene (40).
36 Foi Moisés quem os tirou de lá, fazendo prodígios e sinais na terra do Egito, no mar Vermelho e no deserto, durante quarenta anos.
37 Musa wuyo niwe akabhabhuurira Abhiiziraeri kubha, ‘Taatabhugya arabhasorera omurooti kya neenye, kurwa gati wa abhahiiri bheenyu, [mumwiitegeerere ewe].’
37 Foi ainda Moisés quem disse aos filhos de Israel: “Deus fará com que, do meio dos irmãos de vocês, se levante um profeta semelhante a mim.”
38 Niwe wuno yaari hamwe ne esaango ya Abhiiziraeri mukibhara. Na niwe akakeerenia na maraika mu Kiguru kya Sinai, akasuungʼaana amangʼana go obhuhoru, okubha atuhe etwe.
38 É este Moisés quem esteve na congregação no deserto, com o anjo que lhe falava no monte Sinai e com os nossos pais. Foi ele quem recebeu palavras vivas para nos transmitir.
39 “Bhazaazi bheetu, bhakaanga okumwiigwa Musa, bhakamutuura embarika, bhakabha ne enaamba muziikoro zyaabhu kukyoora Misiri.
39 — Nossos pais não quiseram obedecer a Moisés, mas o rejeitaram e, no seu coração, voltaram para o Egito,
40 Bhakamubhuurira Haruuni, ‘Otukorere emisaambwa gyo okubhaazwa, gino giraatukaangate munzira, kwo okubha Musa wuno yatukaangatiri kurwa Misiri, tutamenyiri amangʼana gano gaamubhweeni!’
40 dizendo a Arão: “Faça para nós deuses que vão adiante de nós; porque, quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que lhe aconteceu.”
41 Kuziisiku ziyo bhakakora omusaambwa gwo okubhaazwa guno gutuubheeni ne ekimoori kye engʼoombe. Bhakaguruusirya ekimweeso no okuzomererwa kwe ekigiro kino bhaakikoriri kwa amabhoko gaabhu abheene!
41 Naqueles dias, fizeram um bezerro e ofereceram sacrifício ao ídolo, alegrando-se com as obras das suas mãos.
42 Ambe, Taatabhugya akiikyoora, akabhatiga bhaseengere eryoobha, omweeri ne eziinzota, niigo ekaamirwe mukitabhu kya abharooti,
42 Mas Deus se afastou e os entregou à adoração das estrelas do céu, como está escrito no Livro dos Profetas: “Ó casa de Israel, será que foi para mim que vocês ofereceram vítimas e sacrifícios no deserto, durante quarenta anos?
43 Muhaageenda eno mugegiri eriibhuru ryo omusaambwa gweenyu Moreki,
43 Não é verdade que vocês levantaram o tabernáculo de Moloque e a estrela de Renfã, o deus de vocês, imagens que vocês fizeram para as adorar? Por isso, vou mandar vocês ao exílio para além da Babilônia.”
44 Sitefano akageenderera kugaamba, “Mukibhara eyo, bhazaazi bheetu bhayo, bhahaabha bharagya ne eriibhuru ryo okumuseengera Taatabhugya. Taatabhugya yaari amubhuuriiri Musa akore kyeego yaari amweerekirye.
44 — O tabernáculo do testemunho estava entre nossos pais no deserto, como havia ordenado aquele que disse a Moisés que o fizesse segundo o modelo que tinha visto.
45 Okumara, bhazaazi bheetu bhano bhaakaangatiibhwe na Yoshua, bhakarisuungʼaana eriibhuru. Nabho bhakarireeta mukyaaro kino, hano bhaaruusirye mubhyaaro bhino Taatabhugya yakaangatiri kubhaheebha embere waabhu. Rikasaaga mukyaaro kyaabhu kiyo, tee kuziisiku zyo omutemi Daudi.
45 Também nossos pais, com Josué, tendo recebido o tabernáculo, o levaram, quando tomaram posse das nações que Deus expulsou da presença deles. Foi assim até os dias de Davi,
46 Daudi akazomererwa na Taatabhugya, woosi akamusabha amwoombokere Taatabhugya wa Yaakobo eriiseengerero.
46 que obteve o favor de Deus e pediu autorização para construir uma casa para o Deus de Jacó.
47 Nawe omwoomboki we enyuumba yiyo yaari omutemi Soromooni.
47 Mas foi Salomão quem lhe edificou a casa.
48 “Naabhe ego, Taatabhugya Wuno Ari Iguru we Ebhigiro Bhyoosi, na ewe atakwiikara muziinyuumba zino zyoombokirwe na amabhoko ga abhaatu. Ni kyeego omurooti yabhugiri,
48 Entretanto, o Altíssimo não habita em casas feitas por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 ‘Omukuru arabhuga,
49 “O céu é o meu trono, e a terra é o estrado dos meus pés. Que casa vocês edificarão para mim, diz o Senhor, ou qual é o lugar do meu repouso?
50 Bhino bhyoosi, tiinye omweene nikabhiteema kwa amabhoko gaane?’ ”
50 Não é fato que a minha mão fez todas estas coisas?”
51 Sitefano akageenderera kugaamba, “Emwe ni bhazabhuri abhakuru! Eziikoro na amatwi geenyu ni kya garya ga abhapagaani. Eziisiku zoosi muramuhakania Ekoro Muhoreeru, kyeego bhazaazi bheenyu bhoosi bhaari kumuhakania!
51 — Homens teimosos e incircuncisos de coração e de ouvidos, vocês sempre resistem ao Espírito Santo. Vocês fazem exatamente o mesmo que fizeram os seus pais.
52 Bhoono, ariho omurooti naabhe owumwe wuno bhataamunyaakirye? Bhakabhiita naabhe abharooti bhe ekare bhano bhaari bhararwaazira okuuza Mweene Heene wa Taatabhugya! Na wuyo niwe wuno emwe mukamwaanga no okumwiita!
52 Qual dos profetas os pais de vocês não perseguiram? Eles mataram os que anteriormente anunciavam a vinda do Justo, do qual vocês agora se tornaram traidores e assassinos,
53 Emwe mumariri kusuungʼaana emigiro gya Taatabhugya kwe enzira ya bhamaraika bhaaye, nawe mutaagigwaatiri.”
53 vocês que receberam a lei por ministério de anjos e não a guardaram.
54 Hano abhakuru bha Abhayahudi bhayo bhiigwiiri amangʼana ga Sitefano, bhakatiinda bhukongʼu, bhakasaanania ameeno gaabhu kwo obhururu.
54 Ao ouvirem isto, ficaram com o coração cheio de raiva e rangiam os dentes contra ele.
55 Nawe Sitefano akabha yiizwiiri Ekoro Muhoreeru, akarora iguru kwiisaaro, akarora obhuguungo bhwa Taatabhugya na Yeesu yiimeereeri orubhaara rwo obhuryo rwa Taatabhugya.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, fitou os olhos no céu e viu a glória de Deus e Jesus, que estava à direita de Deus.
56 Niho akabhuga, “Murore! Ndarora eriisaaro riigwiirwe, no Omwaana wo Omuutu yiimeereeri orubhaara rwo obhuryo rwa Taatabhugya!”
56 Então disse: — Eis que vejo os céus abertos e o Filho do Homem, em pé à direita de Deus.
57 Niho abhakuru bha Abhayahudi bhayo bhakaribha amatwi gaabhu kwa amabhoko gaabhu, bhakakora ekituri. Bhakamuryaarira Sitefano, bhakamugwaata kwa hamwe.
57 Eles, porém, gritando bem alto, taparam os ouvidos e, unânimes, avançaram contra ele.
58 Bhakamuhurukya igutu wo omugye, bhakataanga kumutema kwa amagina. Hano bhaari bhakyamutema amagina, abhamenyeekererya bhayo bhakaruusya emyeenda gyaabhu, bhakagitiga haguhi no omumura wumwe, wuno yakubhirikirwa Sauri.
58 E, expulsando-o da cidade, o apedrejaram. As testemunhas deixaram as capas deles aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Bhakabha bharageenderera kumutema Sitefano na amagina, eno arasabha arabhuga, “Omukuru Yeesu, osuungʼaane ekoro yaane!”
59 E enquanto o apedrejavam, Estêvão orava, dizendo: — Senhor Jesus, recebe o meu espírito!
60 Kyaamwe akahigama, akarira kwe eriiraka ikuru, “Omukuru, otabhanyaakya kwe ebhibhi bhyaabhu bhino!” Hano yaagaambiri gayo, akakwa. Sauri woosi akarora bhwaheene kukino kyagirirye Sitefano akiitwa.Sitefano aratemwa kwa amagina|alt="Stefano anapigwa kwa mawe" src="cn01923C.tif" size="col" loc="7:60" copy="© 1996 David C. Cook" ref="7:58-60"
60 Então, ajoelhando-se, gritou bem alto: — Senhor, não os condenes por causa deste pecado! E, depois que ele disse isso, morreu.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.