Rute 2
yer (YER) vs NVT
1 UNa'omi uwa yà ká̱ unal aɓar wò unəm uga ndur ka̱ akum aElimelek, aɗiɗin pa̱ uBowaz.
1 Havia em Belém um homem rico e respeitado chamado Boaz. Ele era parente de Elimeleque, o marido de Noemi.
2 URut uyen oMowap là ûNa'omi pa̱, <<Re ń ga ashe ìram ń chak nva̱ng ìbəshi kà̱ nva̱ng ànəm va kpaktak nyám ikin á mi.>> Te uza̱ ma̱n á na pa̱, <<Ga, ayen mi.>>
2 Certo dia, Rute, a moabita, disse a Noemi: “Deixe-me ir ao campo ver se alguém, em sua bondade, me permite recolher as espigas de cereal que sobrarem”. Noemi respondeu: “Está bem, minha filha, pode ir”.
3 Te uza̱ ga chu ashe ìram ìro kang à ɓàn nchák nva̱ng ìbəshi kà̱ nva̱ng onəm oga nkpám iya̱m. Ìram va̱ ta iji aBowaz unəm uga akum aElimelek.
3 Rute saiu para colher espigas após os ceifeiros. Aconteceu de ela ir trabalhar num campo que pertencia a Boaz, parente de seu sogro, Elimeleque.
4 Ta byet te, uBowaz vàng ka̱ aBet-Lehem kang uza̱ re anung ônəm oga nkpám iya̱m pa̱, <<UYawe á təm nzəng ká̱ wó.>> Oza̱ là á na pa̱, <<UYawe á nak nnap nnəna̱n á ɓu.>>
4 Enquanto Rute estava ali, Boaz chegou de Belém e saudou os ceifeiros: “O S enhor esteja com vocês!”. “O S
5 Te uBowaz ɓəp ukpari wò uga ndər ishi onəm oga nkpám iya̱m pa̱, <<Uyen ɓyen à da ta̱ yà?>>
5 Então Boaz perguntou a seu capataz: “Quem é aquela moça? A quem ela pertence?”.
6 Te unəm uga ndər ishi onəm oga nkpám iya̱m va̱ ta na á ma̱n á na pa̱, <<Uyen ɓyen uga mbin aMowap va ɓa nzəng ká̱ uNa'omi.
6 O capataz respondeu: “É a moça que veio de Moabe com Noemi.
7 Uza̱ chál pa̱ mmá ma̱n á wò na ô chák nva̱ng ìbəshi kà̱ nva̱ng onəm oga nkpám iya̱m. Uza̱ ɓàn nchə́chak ká̱ ìpin á jul kà̱ ka̱t, nna ta̱ kang uza̱ kà̱ njul pa̱ ɗa̱p.>>
7 Hoje de manhã ela me pediu permissão para colher espigas após os ceifeiros. Desde que chegou, não parou de trabalhar um instante sequer, a não ser por alguns minutos de descanso no abrigo”.
8 Te uBowaz là ûRut pa̱, <<Fe ayen mi, kang wa re ashe ìram iva̱ ta̱ wa ga nchák nva̱ng ìbəshi ka̱ ashe ìram ikak ka̱t, chen nzəng ká̱ ovan ɓyen oga nnəm inok á mi.
8 Boaz foi até Rute e disse: “Ouça, minha filha. Quando for colher espigas, fique conosco; não vá a nenhum outro campo. Acompanhe as moças que trabalham para mim.
9 Ìwu ɓu á yà ka̱ apal ìram va oza̱ kà̱ nkpə́kpam, kang ɓù chen kà̱ nva̱ng oza̱. N ɗa̱t ovan nza̱m va̱ta chit pa̱ kang oza̱ á dok ɓu ka̱t, kang ndəng á gba̱l ɓu te, ga ɓù tók ka̱ ashe oga aba̱ng va̱ ovan nza̱m ɗyang kang ɓù wá.>>
9 Observe em que parte do campo estão colhendo e vá atrás delas. Avisei os homens para não a tratarem mal. E, quando tiver sede, sirva-se da água que os servos tiram do poço”.
10 Te uRut ɓəram kà̱ mbin kwangtal ishi là á na pa̱, <<Sang kang n ya nnap nnəna̱n ka̱ atak ɓu, u nak ishi ká̱ mi, nnà mmami uɗyanəm yà?>>
10 Rute se curvou diante dele, com o rosto no chão, e disse: “O que fiz para merecer tanta bondade? Sou apenas uma estrangeira!”.
11 Te uBowaz na ama̱n á na pa̱, <<Mmá shàl á mi chit, nkpaktak iya̱m va̱ u nəm ûkà ɓu nva̱ngva̱ uɓar ɓu kú, ká̱ nva̱ u re upon ɓu ká̱ unang ɓu ká̱ mbin onəm ɓu kang u ɓa atak onəm va̱ u nyi chit ká̱ nlám ka̱t.
11 “Eu sei”, respondeu Boaz. “Mas também sei de tudo que você fez por sua sogra desde a morte de seu marido. Ouvi falar de como você deixou seu pai, sua mãe e sua própria terra para viver aqui no meio de desconhecidos.
12 UYawe á mwa iya̱m va̱ u nəm. Re amwa ɓu á yà pa̱ súr ka̱ atak aYawe Inan oga aIsa̱rila, uva̱ u ɓa nram mbwam ka̱ ashe abasəmbasəm.>>
12 Que o S enhor , o Deus de Israel, sob cujas asas você veio se refugiar, a recompense ricamente pelo que você fez.”
13 Te uRut là pa̱, <<Re ń ga mpyal ká̱ ǹya nnap nnəna̱n ka̱ atak ɓu anəm uga nzhi mi, ka̱kul u sak mi chit kang u là nnap îgwak àzwal ɓu káp ká̱ ǹva̱ pa̱ n yà uzəngtəng ka̱ ashe onəm oga nnəm inok á ɓu ka̱t.>>
13 Ela respondeu: “Espero que eu continue a receber sua bondade, meu senhor, pois me animou com suas palavras gentis, embora eu nem seja uma de suas servas”.
14 Awalang aga nrí iya̱m-nrì nəm te, uBowaz là ûRut pa̱, <<Ɓa ta̱ na ú ka̱m iya̱m-nrì, kang ɓù zwap ka̱ ashe ndəng ìba̱ngba̱ng nsámsám.>>
14 Na hora da refeição, Boaz lhe disse: “Venha cá e sirva-se de comida; também pode molhar o pão no vinagre”. Rute sentou-se junto aos ceifeiros, e Boaz lhe deu grãos tostados. Ela comeu até ficar satisfeita, e ainda sobrou alimento.
15 Nva̱ngva̱ uRut wóng pa̱ ô chák nva̱ng ibəshi te, uBowaz na nnap-nlà ônəm wò pa̱, <<Re uza̱ á chák ka̱ atak va̱ mma nak isarsar kà̱ kpa, kang ó na ìwuswa á na ka̱t.
15 Quando Rute voltou ao trabalho, Boaz ordenou a seus servos: “Permitam que ela colha espigas entre os feixes e não a incomodem.
16 Ó zə̀p isanglang ka̱ ashe isarsar kpa ó re na uza̱ á wur, kang ó ra̱n ká̱ na ka̱t.
16 Tirem dos feixes algumas espigas de cevada e deixem-nas cair para que ela as recolha. Não a atrapalhem!”.
17 Wa nnà ta uza̱ chák nva̱ng ibəshi á ga chu anung arurong, kang uza̱ pək iya̱m va̱ uza̱ chák te, ibəshi chu ikpáng pa̱ iparəm.
17 Assim, Rute colheu cevada o dia todo e, à tarde, quando debulhou o cereal, encheu quase um cesto inteiro.
18 Uza̱ yar tar ashe ìtong ká̱, kang uza̱ nyám ûkà wò iya̱m va̱ uza̱ chák. Uza̱ fa ká̱ aɓo iya̱m-nrì va̱ uza̱ ri na á na.
18 Carregou tudo para a cidade e mostrou à sua sogra. Também lhe deu o que havia sobrado da refeição.
19 Ukə̀ka ɓəp na pa̱, u chák nva̱ng ibəshi va̱ ka̱ chè n̂da yà? U nəm inok ka̱ chè yà? Nnap nnəna̱n á təm nji ànəm va̱ nak ishi ká̱ ɓu.>>
19 “Onde você colheu todo esse cereal?”, perguntou Noemi. “Onde você trabalhou hoje? Que seja abençoado quem a ajudou!” Então Rute contou à sogra com quem havia trabalhado: “O homem com quem trabalhei hoje se chama Boaz”.
20 UNa'omi là ûRut pa̱, <<UYawe va̱ kap ká̱ nnəm ikin ônəm oga irirì ká̱ onəm okúkú ka̱t, te á nak nnap nnəna̱n á na.>> Kang uNa'omi ga mpyal ká̱ nlà á na pa̱, <<Unəm va̱ ta unàl yi uga ndatkulung, uza̱ uzəngtəng ka̱ ashe onəm yi oga akup.>>
20 “O S enhor o abençoe!”, disse Noemi à nora. “O S enhor não deixou de lado sua bondade tanto pelos vivos como pelos mortos. Esse homem é um de nossos parentes mais próximos, o resgatador de nossa família.”
21 Te uRut uyen oMowap á là pa̱, <<Nnà ká̱ nkukwa ka̱t, uza̱ là á mi kpa pa̱, <Chen ká̱ onəm oga inok mi oza̱ á gba̱l ká̱ nkpám nkpaktak iya̱m mi kang.> >>
21 Rute, a moabita, acrescentou: “Boaz disse que devo voltar e trabalhar com seus ceifeiros até que terminem toda a colheita”.
22 UNa'omi là ûRut ukà wò pa̱, <<Aɓiɓyen, á yen mi, pa̱ ú chen nzəng ká̱ ovan ɓyen oga nnəm inunok, le kang mmá a zul ɓu ka̱ ashe ìram ikak ka̱t.>>
22 “Muito bom!”, exclamou Noemi. “Faça o que ele disse, minha filha. Fique com as servas dele até o final da colheita. Em outros campos, poderiam maltratá-la.”
23 Wa nnà ta uza̱ ɓa dát ká̱ ovan ɓyen oga nnəm inok ûBowaz, kà̱ nəm inok nchák nva̱ng iya̱m nkpam, ìbəshi ká̱ ìzangzəng kùr kang uza̱ təm ká̱ ukà wò.
23 Assim, Rute trabalhou com as servas nos campos de Boaz e recolheu espigas com elas até o final das colheitas da cevada e do trigo. Nesse tempo, ficou morando com sua sogra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.