Lucas 8
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs ARA
1 Falɛ ku báyḭi lɛ, Zezu se ɓáy ŋgɛrɛpuori ɓáy vu puori, a ka-káa Ɓay Kere ká se tul réke mbay Ŋgɛrɛwṵru ká tusiri key na ha ri.
1 Aconteceu, depois disto, que andava Jesus de cidade em cidade e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus, e os doze iam com ele,
2 Leɗ nduoɓal-ɛri ká duɔ falɛ siɗi na, i se ziŋ ni ɓáy má̰y ha̰nɛri ká Zezu nii temndayari saa tul-ri, a vaa sɛm ɓari na. Má̰ykeri na ze riŋ-ri ɗo key: Mari ká i ɗi ni ɓa Mari ká puo ɓe ɗo Madala, ká Zezu nii temndayari ɓa tɔnɔ say saa tul-e nda̰w,
2 e também algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual saíram sete demônios;
3 Za̰ni ká ɓa má̰y Suza, ɓe káʼa ɓa nzoɓ kɔ́rɔ feri ká ɓil puo mbay *Eroɗ nda̰w, rɔɔ Suzan ɓáy má̰y ha̰wri nda̰w pi. Má̰ykeri key na, i se ziŋ Zezu ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri, a í sɔ ri ɓáy fe kere ɓari.
3 e Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes, Suzana e muitas outras, as quais lhe prestavam assistência com os seus bens.
4 Nzoɓri ká ŋgɛrɛpuori mbḭw mbḭw na i ví mbṵ kḭ mɛr mɛr ká luo Zezu. Báyḭi lɛ, ka mbi law ɓay key na a ɓaa ha ri mii:
4 Afluindo uma grande multidão e vindo ter com ele gente de todas as cidades, disse Jesus por parábola:
5 «Nzoɓ pay mbḭw munu tḭi a se wáa ɓay míi pa̰ra fe pay ɓe. Zaɗkaʼa ɗo míi pa̰ra fe pay na báyḭi lɛ, pa̰rɛ ha̰nɛri toɗ kporoŋ kporoŋ zuɔ lafaa. Lɛɛ, nzoɓri se tul-e nda̰w, a nduyri kara ví re nda̰w.
5 Eis que o semeador saiu a semear. E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho; foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 A pa̰rɛ ha̰nɛri laa lɛ, ga̰y zuɔ tul nzɛkrɛ. Zaɗka fe paykeri na tḭi báyḭi lɛ, huɔ wǔɔ, ɓay ḭi lɛ, sa̰w-ɛ huo ya.
6 Outra caiu sobre a pedra; e, tendo crescido, secou por falta de umidade.
7 A pa̰rɛ ha̰nɛri ga̰y zuɔ sakra ŋgatukruri ha ri uru maa kḭ vbuɓuɓu, ha̰ ŋgatukruri kpaŋ tul fe paykeri na.
7 Outra caiu no meio dos espinhos; e estes, ao crescerem com ela, a sufocaram.
8 Roo lɛ, pa̰rɛ ha̰nɛri ga̰y zuɔ tusiri kere, lɛ, fe paykeri na uru ɓáy kere a ɗaa pa̰ra ɓáy kere. Sa̰wke mbḭw lɛ, ɗaa pa̰ra ɓa isɔɗri munu kal tul-e taa ha̰yri káʼa mii na.» Lɛɛ, Zezu ɓaa na rɔɓay mii: «Nzoɓ ká ɗo ɓáy suku ɓay láake lɛ, ka laa.»
8 Outra, afinal, caiu em boa terra; cresceu e produziu a cento por um. Dizendo isto, clamou: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
9 Falɛ ku báyḭi lɛ, leɗ nduoɓal Zezuri vbi ni ɓay haŋa ni tina sa̰w má̰ra law ɓay káʼa ɓaa na ku.
9 E os seus discípulos o interrogaram, dizendo: Que parábola é esta?
10 Lɛɛ, ka yḭiŋra ɓáy ɓay ha ri mii: «Ɓaarì na, Ŋgɛrɛwṵru mgbuɗa nun-rì ha rì kɔ́ke feri ká ɗo zaɗ muni ká se tul faa káʼa réke mbay ká tul nzoɓri. Roo lɛ, nzoɓ ha̰wri na, mì ɓaa ɓay ha ri ɓáy faa law ɓayri ɓay haŋa ɓo
10 Respondeu-lhes Jesus: A vós outros é dado conhecer os mistérios do reino de Deus; aos demais, fala-se por parábolas, para que, vendo, não vejam; e, ouvindo, não entendam.
11 Zezu ɓaa mii: «Ì kɔ sa̰w má̰ra law ɓay key na ze ɗo key: Pa̰ra fe pay na ɗo munu ɓa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru.
11 Este é o sentido da parábola: a semente é a palavra de Deus.
12 Nzoɓ ha̰nɛri ɗo munu ɓa lafaa ká pa̰ra fe payri ga̰y zuɔ ɗi. Ɓari na, i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru na, roo lɛ, ŋgɛrɛtemndaya ví naa ɓayke ká i laa ɓo law-ri na hɔ̰́n ɓa fal ɓay haŋa ɓo, i ɗaa law-ri ɓo tul ɓayke na ku ha̰ Ŋgɛrɛwṵru yǎ̰ake ri ya.
12 A que caiu à beira do caminho são os que a ouviram; vem, a seguir, o diabo e arrebata-lhes do coração a palavra, para não suceder que, crendo, sejam salvos.
13 Nzoɓ ha̰nɛri ɗo munu ɓa pa̰ra fe pay ká ga̰y zuɔ tul nzɛkrɛ. I laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru, a í ya̰a ɓáy suoriya, roo lɛ, i ha̰ ɓayke na ɓar sa̰w ká ɓil law-ri ya. I ɗaa law-ri ɓo tul Ɓayke na ku bole ɗi ndḭi hɔy. Zaɗka fe líe law tḭi tul-ri lɛ, i pɔŋ mbika law ɓari na yak.
13 A que caiu sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria; estes não têm raiz, creem apenas por algum tempo e, na hora da provação, se desviam.
14 A pa̰ra fe pay ha̰nɛri ká ga̰y zuɔ sakra ŋgatukruri na, ɗo munu ɓa ɓari ká i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru, roo lɛ, i pɔŋ faa ha̰ kér ɓay feri ɓoɗ ɓoɗ, mase feziŋa, mase kɔn feri ká tusiri key na kpaŋ faake ha̰ lereke ŋgɔŋ ya.
14 A que caiu entre espinhos são os que ouviram e, no decorrer dos dias, foram sufocados com os cuidados, riquezas e deleites da vida; os seus frutos não chegam a amadurecer.
15 Pa̰ra fe pay ha̰nɛri ká ga̰y zuɔ tusiri kere na ɗo munu ɓa nzoɓri ká law-ri puu kpa̰a kpa̰a a ɗo hɔy ɓay ya̰aŋa ɓay. Ɓari na i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru í kɔrɔ ɗo ɓil law-ri í ɗo tul-e ɓaŋguɔ; ze í lie lerekeri ɗo ɗi.»
15 A que caiu na boa terra são os que, tendo ouvido de bom e reto coração, retêm a palavra; estes frutificam com perseverança.
16 «Ì kɔ, nzoɓ mbḭw ti ɗáa huu taa huu ndele, rɔɔ a mbi suna a gǔɓake, mase a ɗaa sìi sa̰w ŋgɔŋ ɗokro ya. Roo lɛ, i ɗaa huu ndele na sìi siya ɓay haŋa ɓo, nzoɓri ká rìi hula na, i kɔ́ke zaɗ.
16 Ninguém, depois de acender uma candeia, a cobre com um vaso ou a põe debaixo de uma cama; pelo contrário, coloca-a sobre um velador, a fim de que os que entram vejam a luz.
17 Tusuɛke lɛ, feri riw bele ká ɗo lanzɔŋ na, namke vi lɛ, a tḭ́i ɗo zaɗ hie gbay gbay ká nun nzoɓri. A feri riw bele ká ɗo zaɗ muni kara feke na a tḭ́i ɗo kɛlɛ gbay gbay ha̰ nzoɓri kɔ.
17 Nada há oculto, que não haja de manifestar-se, nem escondido, que não venha a ser conhecido e revelado.
18 Ì nzɛ ɓáy sùo-rì ɓáy faa láa ɓay ɓaarì ká ì laa na! Tusuɛke lɛ, nzoɓ ká ɗo ɓáy fe na, Ŋgɛrɛwṵru a haŋa ni kḭ nde tul-e. Roo lɛ, nzoɓ ká ɗǒke ya na, ha̰y ká ndḭi káʼa ker se tul-e ɓay zíŋ na kara, kaʼa náa ɗɔɗ a pɔŋ ni.»
18 Vede, pois, como ouvis; porque ao que tiver, se lhe dará; e ao que não tiver, até aquilo que julga ter lhe será tirado.
19 Máa Zezu ɓáy yṵ-ɛri i vi ɓay kɔ́kɔ ni. Roo lɛ, i ziŋ faa ká ɓay séke kpṵru se luo-ɛ ya, ɓay ḭi lɛ, ruɔ nzoɓri ŋgḭi ɓamba, i mbuo ni luo.
19 Vieram ter com ele sua mãe e seus irmãos e não podiam aproximar-se por causa da concorrência de povo.
20 Lɛɛ, i ɓaa ha̰ Zezu na mii: «Máa-ŋa ɓáy yṵ-ɔri i ɗo kɛlu í hii ɓay kɔ́kɔ mù.»
20 E lhe comunicaram: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora e querem ver-te.
21 Lɛɛ, Zezu yḭiŋra ɓáy ɓay ha̰ nzoɓri riw bele mii: «Máa ɓáy yṵ-iri na, ɓa ɓari ká i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru a í ɗáake peɗ.»
21 Ele, porém, lhes respondeu: Minha mãe e meus irmãos são aqueles que ouvem a palavra de Deus e a praticam.
22 Nam mbḭw munu, Zezu ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri, i hil í kaw ɓil tuo. Lɛɛ, Zezu ɓaa ha ri mii: «Náa séri ɓa nzaa kporombii ká fi kɛlu.» Lɛɛ, i zɔl na kḭ.
22 Aconteceu que, num daqueles dias, entrou ele num barco em companhia dos seus discípulos e disse-lhes: Passemos para a outra margem do lago; e partiram.
23 Zaɗka tuo se tul mbii kɔɓ rɔɓay na, Zezu na-nam. Báyḭi lɛ, ká zaɗɛ ku hɔy zuu bura uru bivbiɗ a tii sa̰w kúuka ká tul maambii na ha̰ mbii ɗaa ɓay mbaa ɓil tuo na. Lɛɛ, tuo na tɔ̀ŋ ndḭi ɓay fɛ́rɛ ri te mbii ha ri ziŋ ɓíɛ.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu. E sobreveio uma tempestade de vento no lago, correndo eles o perigo de soçobrar.
24 Báyḭi lɛ, leɗ nduoɓal-ɛri soro ɓa lakun-ɛ í tuma ni í gúuke fe mii: «Mbay! Mbay! Náa húkari!» Lɛɛ, Zezu na tuma a uru siya, a ɓaa ɓay ŋgɔ-ŋgɔŋ ziŋ zuu ɓáy mbiiri ká nda tuo paw pǎw na ha ri mgba nzaa-ri. Lɛɛ, zaɗ ɗo ndiŋ; zuu na kuu ya nda̰w, mbii na kara nda tuo mbǎa nda̰w pi.Zezu mgba nzaa zuuri ɓáy mbiiri.|src="DN00435b.tif" size="span" loc="Luk 8.22-26" copy="Darwin Dunham" ref="8.24"
24 Chegando-se a ele, despertaram-no dizendo: Mestre, Mestre, estamos perecendo! Despertando-se Jesus, repreendeu o vento e a fúria da água. Tudo cessou, e veio a bonança.
25 Falɛ ku lɛ, Zezu ɓaa ha̰ leɗ nduoɓal-ɛri mii: «Mbika law ɓaarì na ɗo ha̰a lɛ?» Báyḭi lɛ, hḭɛ ɗaa ri zikiki, a tuku ri ha ri kaw yer í vbi ɓay ká sakra kḭ mii: «Leɗban key na wa̰a, ka ɓa nzoɓ ve rɔɔ, a mgba nzaa zuu ɓáy mbiiri kara kɛk kɛk ha ri ɗaa vu mbom ɓo tul-e mini key lɛ?»
25 Então, lhes disse: Onde está a vossa fé? Eles, possuídos de temor e admiração, diziam uns aos outros: Quem é este que até aos ventos e às ondas repreende, e lhe obedecem?
26 Zezu ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri na i tḭi fi kɛlu ká tusiri nzoɓ Gerazari ká ɗo maa ɓáy kuɗu zaɗ ká Galele.
26 Então, rumaram para a terra dos gerasenos, fronteira da Galileia.
27 Zaɗka Zezu ɗì a ɗo siri na báyḭi lɛ, leɗban mbḭw munu ká ŋgɛrɛpuoke ku, ká temndayari ŋgḭ-ŋgḭi ɗo tul-e na suɔ nun-ɛ. Ɓa ɗḭ̌ɛ lew hɔy na, ka nduo gari ya nda̰w, a naa hula ya nda̰w, roo lɛ, zaɗ nam ɓe ɓa tupalri.
27 Logo ao desembarcar, veio da cidade ao seu encontro um homem possesso de demônios que, havia muito, não se vestia, nem habitava em casa alguma, porém vivia nos sepulcros.
28 Zaɗkaʼa mbi nun-ɛ a kɔ Zezu na báyḭi lɛ, ka huku pol-e gburuk a gúuke fe ɓeleŋ ɓeleŋ ɓáy bawda kusol-e mii: «Zezu, Vu Ŋgɛrɛwṵru ká nulue siya, fe ḭi ze ɗo sakra náa lɛ woo? Mì koɗ mù, mu fɛ́rɛ tul-i ya!»
28 E, quando viu a Jesus, prostrou-se diante dele, exclamando e dizendo em alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te que não me atormentes.
29 Ka ɓaa munu, ɓay ḭi lɛ, Zezu mbi nzi-ɛ ɓay haŋa temndaya ka tḭi ká tul-e. Tusuɛke lɛ, leɗban key na temndayakeri na i mgba ni faa ɓal ŋgḭ-ŋgḭi. Ze i siŋ nduo-ɛri ɓáy ɓal-ɛri ɓáy sal lari ɓay kɔ́rɔke ni kɛk hɔy kara, ka mḭira salri na mgbaɗ mgbaɗ ha̰ temndaya na kuɔ ni a séke ɓil law kɔrri.
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem, pois muitas vezes se apoderara dele. E, embora procurassem conservá-lo preso com cadeias e grilhões, tudo despedaçava e era impelido pelo demônio para o deserto.
30 Báyḭi lɛ, Zezu yḭ̀i a vbi ni mii: «Riŋ-a ɓa ḭi lɛ?» Ka yḭiŋra ɓáy ɓay ha̰ ni mii: «I ɗí mì ɓa Ŋgḭ-ŋgḭi.» Ka ɓaa munu, ɓay ḭi lɛ, temndayari ŋgḭ-ŋgḭi ɗo tul-e.
30 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião, porque tinham entrado nele muitos demônios.
31 Lɛɛ, ɓari temndayakeri na, i koɗ Zezu ɓay haŋa ni ka mbi nzi-ɛ a nii ɓari zúɔ *luɔ zaɗ baw ká gbṵke tiya na ya.
31 Rogavam-lhe que não os mandasse sair para o abismo.
32 Zaɗɛ ku na kuɗu mbel puɔri ŋgḭi ɓamba ɗo sṵŋa fe ká ha̰n kuo. Báyḭi lɛ, temndayari na, i koɗ Zezu ɓay haŋa ni ka pɔ́ŋ faa ha̰ ɓari se ɓari rìi tul mbel puɔri na ku. Lɛɛ, Zezu na pɔŋ faa ha ri.
32 Ora, andava ali, pastando no monte, uma grande manada de porcos; rogaram-lhe que lhes permitisse entrar naqueles porcos. E Jesus o permitiu.
33 Báyḭi lɛ, temndayari na tḭi ká tul leɗban na, í ɗuu í vǎa rìi tul mbelri na. Kuɗu mbelri riw bele ku na, i zuɔ ɗul vbuɓuɓu ɓáy takra, í tḭi nzaa ŋgeŋ í zoɗ kirim kirim zuɔ maambii ha̰ mbii ya̰a ri riw bele.
33 Tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos, e a manada precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do lago, e se afogou.
34 Zaɗka nzoɓ kɔ́rɔ mbel puɔri kɔ feri ká kal na munu báyḭi lɛ, i haw ɗul í vǎa ɗaa ɓayke nda zaɗ ká ŋgɛrɛpuo ɓáy vu puori ká ɗo ɓisuy.
34 Os porqueiros, vendo o que acontecera, fugiram e foram anunciá-lo na cidade e pelos campos.
35 Báyḭi lɛ, nzoɓri tḭi fal kḭ buɗ buɗ, í se ɓay vǎa kɔ́kɔ fe ká kal na. Zaɗka i tḭi luo Zezu na báyḭi lɛ, i ziŋ leɗban ká temndayari ɗo tul-e pola ká í tḭi saa ɗi na. Gari ɗo sùo-ɛ a kaw sa̰w ɓal Zezu a ɗo ɓáy kere. Lɛɛ, hḭɛ ɗaa ri.
35 Então, saiu o povo para ver o que se passara, e foram ter com Jesus. De fato, acharam o homem de quem saíram os demônios, vestido, em perfeito juízo, assentado aos pés de Jesus; e ficaram dominados de terror.
36 Ɓari, nzoɓri ká i kɔ feke ká kal na, i lo soro fe ká Zezu ɗaa a vǎake leɗban ha̰ temndayari tḭi saa tul-e na ha ri laa.
36 E algumas pessoas que tinham presenciado os fatos contaram-lhes também como fora salvo o endemoninhado.
37 Báyḭi lɛ, nzoɓri riw bele ká tusiri Geraza na, i koɗ Zezu ɓay haŋa ni ka zɔ́l ká zaɗ ɓari, ɓay ḭi lɛ, hḭɛ ɗaa ri ŋgḭi ɓamba tasiri. Lɛɛ, Zezu hil a kaw ɓil tuo ɓay zɔ́l.
37 Todo o povo da circunvizinhança dos gerasenos rogou-lhe que se retirasse deles, pois estavam possuídos de grande medo. E Jesus, tomando de novo o barco, voltou.
38 Báyḭi lɛ, leɗban ká temndayari tḭi saa tul-e na koɗ Zezu ɓay haŋa ni ka pɔ́ŋ faa ha̰ ɓeri ɗo ziŋ ni. Roo lɛ, Zezu ɓaa ha̰ ni ɓay haŋa ni zɔl a ɓaa mii:
38 O homem de quem tinham saído os demônios rogou-lhe que o deixasse estar com ele; Jesus, porém, o despediu, dizendo:
39 «Mu yḭ̀i mú se puɔ, ɓo mú lo soro feri riw bele ká Ŋgɛrɛwṵru ɗaa ziŋ mù na ha ri laa.» Lɛɛ, leɗban na uru a vǎa ha̰ari ɓil ŋgɛrɛpuo na bele, a vǎa ka-káa ɓay feri riw bele ká Zezu ɗaa ziŋ ni na ha ri laa.
39 Volta para casa e conta aos teus tudo o que Deus fez por ti. Então, foi ele anunciando por toda a cidade todas as coisas que Jesus lhe tinha feito.
40 Zaɗka Zezu yḭ̀i saa nzaa kporombii ká fi kɛlu na báyḭi lɛ, ruɔ nzoɓri ya̰a ni ɓáy kere, ɓay ḭi lɛ, ɓari riw bele na i giyaŋ ni.
40 Ao regressar Jesus, a multidão o recebeu com alegria, porque todos o estavam esperando.
41 Báyḭi lɛ, nzoɓ mbḭw munu ɓa mbay tul *hul mbṵ́ kḭ Ziɓri, riŋ-ɛ ɓa Zayrus vi a huku sa̰w ɓal Zezu gburuk, a koɗ ni ɓay haŋa ni ka se puo ɓe,
41 Eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga, e, prostrando-se aos pés de Jesus, lhe suplicou que chegasse até a sua casa.
42 ɓay ḭi lɛ, ka ɗo ɓáy leɗ mbḭw keklek, ɓa leɗ má̰y tikɗi ká mbiimbam ɓe maa duɔ falɛ siɗi ɗo ɗi ya ɓay huka.
42 Pois tinha uma filha única de uns doze anos, que estava à morte. Enquanto ele ia, as multidões o apertavam.
43 Lɛɛ, má̰y mbḭw ɗo ɗi ku, ká sím tḭi ni ɗaa mbiimbam duɔ falɛ siɗi ro. Ɓe na ka ɓiɛ fe ɓeri riw bele ká luo nzoɓ haŋa sa̰wpuu váa nzoɓri, roo lɛ, nzoɓ mbḭw káʼa máa ɓay vaa ni na tiya.
43 Certa mulher que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia, e a quem ninguém tinha podido curar [e que gastara com os médicos todos os seus haveres],
44 Báyḭi lɛ, ka soro a se ɓáy fal Zezu, a zaa nzaa gari ɓe ká fi siri. Zaɗɛ ku hɔy lɛ, sím ká tḭi ni na, nzi-ɛ kuŋ nzɛɗ.
44 veio por trás dele e lhe tocou na orla da veste, e logo se lhe estancou a hemorragia.
45 Lɛɛ, Zezu vbi nzoɓri a ɓaa mii: «A ve zaa mì key lɛ?» Ruɔ nzoɓri riw bele ká i ɗo zaɗɛ na, i ma̰y tul-ri. Lɛɛ, Piyɛr ɓaa ha̰ ni mii: «Mbay, ruɔ nzoɓri ká i kiri mù í mbúo mù luo luo key na, mù kɔ ya lɛ woo?»
45 Mas Jesus disse: Quem me tocou? Como todos negassem, Pedro [com seus companheiros] disse: Mestre, as multidões te apertam e te oprimem [e dizes: Quem me tocou?].
46 Roo lɛ, Zezu geɗe ɓayke a ɓaa ha̰ ni mii: «Nzoɓ zaa mì, ɓay ḭi lɛ, mì kɔ hṵrusuo tḭi saa sùo-i.»
46 Contudo, Jesus insistiu: Alguém me tocou, porque senti que de mim saiu poder.
47 Zaɗka leɗ má̰y na kɔ ɓa ɓe kḭ sùo-ɛ báyḭi lɛ, ka vi ɓáy hḭɛ a tɔ ɗɛk ɗɛk, a huku sa̰w ɓal Zezu gburuk, a kḭi ɓay feri na ká nun ruɔ nzoɓri riw bele. Ka kḭi ɓay fe ká ɗaa ha̰ ni zǎake Zezu, ɓáy faa ká ɗaa ha̰ sùo-ɛ vǎake ká zaɗɛ ku na nda̰w.
47 Vendo a mulher que não podia ocultar-se, aproximou-se trêmula e, prostrando-se diante dele, declarou, à vista de todo o povo, a causa por que lhe havia tocado e como imediatamente fora curada.
48 Lɛɛ, Zezu ɓaa ha̰ ni mii: «Vu-i má̰yke, law-a ká mù ɗaa ɓo tul-i na, ha̰ sùo-ɔ na vaa mù. Mu se ɓáy kere ɗɛkɛkɛ ro.»
48 Então, lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz.
49 Zaɗka Zezu ɗo ɓáa ɓay kɔɓ rɔɓay na báyḭi lɛ, nzoɓ nzaapeɗ mbḭw uru saa puo mbay Zayrus, a ví ziŋ ni a ɓaa ha̰ ni mii: «Vu-ɔ na hu-hu! Mu yɔklɔ Mbay Zezu na gɔr mbǎa.»
49 Falava ele ainda, quando veio uma pessoa da casa do chefe da sinagoga, dizendo: Tua filha já está morta, não incomodes mais o Mestre.
50 Zaɗka Zezu laa ɓayke munu na báyḭi lɛ, ka mbi nzi-ɛ ha̰ Zayrus mii: «Ha̰ hḭɛ ka ɗáa mù ya! Mu ɗaa law-a ka ɓo tul-i, lɛ, vu-ɔ na a váa ɓáy kere.»
50 Mas Jesus, ouvindo isto, lhe disse: Não temas, crê somente, e ela será salva.
51 Zaɗka i tḭi puo Zayrus na báyḭi lɛ, Zezu ha̰ faa ɓay haŋa nzoɓ mbḭw kara, ka rìi ziŋ ni se hula ya. Roo lɛ, ɓa Piyɛr ɓáy Za̰a ɓáy Zak, rɔɔ bǎa leɗ ɓáy máa leɗ ze i se ziŋ ni.
51 Tendo chegado à casa, a ninguém permitiu que entrasse com ele, senão Pedro, João, Tiago e bem assim o pai e a mãe da menina.
52 Lɛɛ, nzoɓri riw bele, i rɛ-rɛw, í rɛ sùo-ri ɓay tul huɗ leɗ na. Báyḭi lɛ, Zezu ɓaa ha ri mii: «Ì rɛ-rɛw ya. Ka hu ya, roo lɛ, ka na-nam.»
52 E todos choravam e a pranteavam. Mas ele disse: Não choreis; ela não está morta, mas dorme.
53 Lɛɛ, ɓari na, i siɛ ni siɛ hɔy, ɓay ḭi lɛ, i kɔ ɓa huɗ na kḭ.
53 E riam-se dele, porque sabiam que ela estava morta.
54 Báyḭi lɛ, Zezu mgba nduo leɗ na, a ɓaa ɓay ɓáy bawda kusol-e mii: «Má̰y tikɗi, úru siya!»
54 Entretanto, ele, tomando-a pela mão, disse-lhe, em voz alta: Menina, levanta-te!
55 Falɛ ku lɛ, tem sùo leɗ na yḭ̀i a vi ɗi ha̰ ni tuma, a uru siya ká zaɗɛ ku hɔy. Lɛɛ, Zezu mbi nzi-ɛ ɓay haŋa ri ha̰ ni fe sṵ.
55 Voltou-lhe o espírito, ela imediatamente se levantou, e ele mandou que lhe dessem de comer.
56 Báyḭi lɛ, bi-ɛ ɓáy mi-ɛ na zaɗ ɓay zee ri sɛl ha ri kaw yer. Roo lɛ, Zezu ɓaa ha ri ɓay haŋa ri ɓaa ɓay fe ká kal na ha̰ nzoɓ mbḭw ya.
56 Seus pais ficaram maravilhados, mas ele lhes advertiu que a ninguém contassem o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.