Mateus 9
Sio NT + Psalms (XSI_WBT) vs NVT
1 Ŋineŋga Yesu ikâki wâŋga kulu ku imbwaliu ilâ pa lââ bwalika tini pinde. Ilâ lee itoa Kaperneam lawea, lawea ŋinde i uru imo.
1 Jesus entrou num barco e atravessou o mar até a cidade onde morava.
2 Itoa lâ, ŋineŋga tamâta pinde sikale pukoŋa tamâta toŋge simâ papa. Pukoŋa tamâta ŋinde kie-mbalau ndoni nde imâte lâ, kala ikeno rombe-rombe kulu. Yesu isama kinzi tamâta ŋinde kilalanzi pwataki tu nenzi kalo-tawana ikeno pa i. Mine kala ipai pukoŋa tamâta ŋinde tu, “Natuŋgu, noko wisi puu ndue. Naŋa azavaru noko ne kiesaka piti lâ tini.”
2 Algumas pessoas lhe trouxeram um paralítico deitado numa maca. Ao ver a fé que eles tinham, Jesus disse ao paralítico: “Anime-se, filho! Seus pecados estão perdoados”.
3 Kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ pinde nde siloŋo Yesu ne ŋgua ŋinde, kala ilonzi ŋuru-ŋuru siporo pa warakanzi tu, “Yoo, tamâta ŋine nde itu ikai Maro Kindeni nia, kala iporo ŋgua ara tia ndo lâ Maro Kindeni nao!”
3 Alguns mestres da lei disseram a si mesmos: “Isso é blasfêmia!”.
4 Yesu isama kinzi ilonzi kalonzi ŋinde lâ, kala ipainzi mine tu, “Ŋana sâ kâ ŋga ilo-kalo sakamao ŋinde ikeno miki ilomi, a?
4 Jesus, percebendo o que pensavam, perguntou: “Por que vocês reagem com tanta maldade em seu coração?
5 Mao nâ, naŋa akura tu apai pukoŋa tamâta ŋine mine tu, ‘Naŋa azavaru noko ne kiesaka piti lâ tini’. Aku mine nâ, naŋa akura apai tu, ‘Noko kumandi sânda, ku pwoka kulâ’. Ayo, ŋgua ndia ma itula naneŋgu walo pwataki pami, a?
5 O que é mais fácil dizer: ‘Seus pecados estão perdoados’ ou ‘Levante-se e ande’?
6 Andeta naŋa iloŋgu tu miki ma kasama ŋine: naŋa Tamâta Natu akai Maro Kindeni ndamwa lâ tâno ŋine kulu, ikura ŋana azavaru kiesaka piti lâ tamâta tininzi tona.” Yesu iporo ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga ipai pukoŋa tamâta ŋinde tu, “Noko kumandi sânda, pwai ne rombe-rombe aku pwoka kulâ pa tamwata ne luma!”
6 Mas eu lhes mostrarei que o Filho do Homem tem autoridade na terra para perdoar pecados”. Então disse ao paralítico: “Levante-se, pegue sua maca e vá para casa”.
7 Ŋineŋga tamâta ŋinde imandi ku iyoka ilâ pa ne luma.
7 O homem se levantou e foi para casa.
8 Kinzi tamâta simora mâsi ŋinde, kala ilonzi rârâ. Mine nde sipanea Maro Kindeni, ŋana tu i ne walo ŋalae ikeno pa Yesu.
8 Ao ver isso, a multidão se encheu de temor e louvou a Deus por ele ter dado tal autoridade aos seres humanos.
9 Yesu iyoka ilâ, aku mata imora tamâta toŋge, i ŋa mine Matai. Matai nde uru iveta wurâta lâ Rom nenzi luma ŋana mbumbu kaiŋa kâ toŋge, kala isaŋona imo lumani ndaina ilo. Aku Yesu ipai tu, “Noko kumâ, kupono muli pa naŋa.” Ŋineŋga Matai imandi ku iyoka Yesu muli ilâ.
9 Enquanto Jesus caminhava, viu um homem chamado Mateus sentado onde se coletavam impostos. “Siga-me”, disse-lhe Jesus, e Mateus se levantou e o seguiu.
10 Aku muli, zo toŋge, ŋineŋga Yesu ilâ Matai ne luma ilo ku isaŋona ika kâpwa kuku. Ande kinzi mbumbu-kaiŋa tamwatanzi ŋgu ŋalae sitavanzi kiesaka tamwatanzi pinde, kinzi rârâni simo luma ŋinde ilo sika kunzi Yesu ŋga ne pâri-tamâta.
10 Mais tarde, na casa de Mateus, Jesus e seus discípulos estavam à mesa, acompanhados de um grande número de cobradores de impostos e pecadores.
11 Andeta kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde simora ŋinde, ande kala sikasoŋanzi Yesu ne pâri-tamâta mine tu, “Wa, ŋana sâ kâ ŋga miki nemi pananâŋa ika kunzi tamâta sakamao ŋana mbumbu kaiŋa kâ wa kinzi kiesaka tamwatanzi wa, a?”
11 Quando os fariseus viram isso, perguntaram aos discípulos: “Por que o seu mestre come com cobradores de impostos e pecadores?”.
12 Yesu iloŋo nenzi ŋgua ŋinde, ŋineŋga ipainzi tu, “Kinzi tamâta tininzi ara uru silâ pa tamâta ŋana ivetanzi pukoŋa kâ, ande tia. Kinzi pukoŋa tamâta nâ uru silâ pa tamâta ŋana ivetanzi pukoŋa kâ.
12 Jesus ouviu o que disseram e respondeu: “As pessoas saudáveis não precisam de médico, mas sim os doentes”.
13 Andeta Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu, ‘Naŋa tiniŋgu pwâka ŋana simbi ŋinde miki uru kapatarâwa pana. Taitu naŋa iloŋgu ndo tu miki ma kalomi sukâŋa ŋananzi tinimi pinde ku kasukanzi.’ Ara ŋana miki ma karoto ŋana ŋgua ŋinde ne duvi kâ. Naŋa ŋandai amâ tâno kulu ŋana asarawanzi kinzi vetâŋa ara warakanzi ŋga; naŋa amâ ŋana asarawanzi kinzi kiesaka tamwatanzi.”
13 E acrescentou: “Agora vão e aprendam o significado desta passagem das Escrituras: ‘Quero que demonstrem misericórdia, e não que ofereçam sacrifícios’. Pois não vim para chamar os justos, mas sim os pecadores”.
14 Ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne pâri-tamâta pinde simâ pa Yesu, aku sipai tu, “Maka uru katu kaika ŋana kâpwa kâ, ŋana ma kakai noŋa kâ, aku kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu kala uru siveta mine tona. Mine nde mana mana ŋga noko ne pâri-tamâta uru siveta mâsi ŋine tia, a?”
14 Os discípulos de João Batista foram a Jesus e lhe perguntaram: “Por que seus discípulos não têm o hábito de jejuar, como nós e os fariseus?”.
15 Ŋineŋga Yesu itu lâ kawanzi aku isia ŋgua lâ tamwata tini mine tu, “Ambo tamâta toŋge itu ikâe kâ, ande i ninambwe kinzi ma ilonzi malia lâ zo ŋinde i imo kunzi yo, ande ma tia. Taitu muli, lâ zo ŋinde kinzi ma sikai pakâeŋa tamâta ŋinde piti lâ ninambwe ŋgininzi silâ, ŋineŋga lâ zoni ndaina kinzi ma kalonzi sukâŋa ŋalae, aku ma situ kaika ŋana kâpwa kâ.”
15 Jesus respondeu: “Por acaso os convidados de um casamento ficam de luto enquanto festejam com o noivo? Um dia, porém, o noivo lhes será tirado, e então jejuarão.
16 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Kinzi tamâta uru sisaraka lalava wasaseki katiŋe ku sisuta ipono pasawaŋa siŋga râge-râge, ande tia. Ambo siveta mine, ande lalava ŋana ipono pasawaŋa râge-râge ŋinde ma ipasaŋgu ku isaraka pasawaŋa kilo, kala ma râge-râge ipwa ŋalae tina kilo.
16 “Além disso, ninguém remendaria uma roupa velha usando pano novo. O pano rasgaria a roupa, deixando um buraco ainda maior.
17 Aŋga kinzi tamâta uru siwuwu waini waseki lâ ŋgoa karae patu siŋga ilo, ande tia. Ambo siveta mine, ande waini ma ipondi kâki ku ma iveta ŋgoa karae patu siŋga ipwa pwataki. Ŋineŋga waini ma imaliŋi kaa nâ indue lâ tâno kulu, aku ŋgoa karae patu kala ma ipâŋga sakamao tona. Kinzi tamâta uru siwuwu waini waseki lâ ŋgoa karae patu wasaseki nâ ilo, ande kala ruani ma keno sondo.”
17 “E ninguém colocaria vinho novo em velhos recipientes de couro. O couro se arrebentaria, deixando vazar o vinho, e os recipientes velhos se estragariam. Vinho novo é guardado em recipientes novos, para que ambos se conservem”.
18 Yesu iporo ŋgua ŋine panzi tamâta marumbu tia yo, ande luma ŋana pasauŋa kâ ne katonâŋa tamâta toŋge iyoka imâ laiti. Ipare tuku papa Yesu ku ipai tu, “Naŋa natuŋgu taine ŋineni ŋga imâte lâ. Taitu naŋa asama tu ambo noko ma kumâ kuo mbau lâ i kulu, ande i ma imo via kilo.”
18 Enquanto Jesus ainda falava, o líder da sinagoga local veio e se ajoelhou diante dele. “Minha filha acaba de morrer”, disse. “Mas, se o senhor vier e puser as mãos sobre ela, ela viverá.”
19 Ŋineŋga Yesu imandi aku iyoka kuku katonâŋa ŋinde ilâ, aku Yesu ne pâri-tamâta nde soka kunzi silâ tona.
19 Então Jesus e seus discípulos se levantaram e foram com ele.
20 Andeta taine toŋge imo ndaina, i uru tini mâta ikai see ikura zo zo lee mbwera saŋao kanaŋo rua lâ. Aku ndainani nâ taine ŋinde iyoka pa Yesu muli imâ laiti, aku mbau ilâ itaŋo Yesu ne pasawaŋa luandondo ŋgaŋe.
20 Nesse instante, uma mulher que havia doze anos sofria de hemorragia se aproximou por trás dele e tocou na borda de seu manto,
21 I ne vetâŋa ŋinde nde duvi mine; muŋga i taine ilo patea tu, “Ambo naŋa mbauŋgu ataŋo i ne pasawaŋa ŋgaŋe nâ, ande ma tiniŋgu ara kilo”.
21 pois pensava: “Se eu apenas tocar em seu manto, serei curada”.
22 Mine kala mbau ilâ itaŋo Yesu ne pasawaŋa ŋgaŋe. Ŋineŋga Yesu itale ku mata ilâ imora taine ŋinde, aku ipai tu, “Natuŋgu, noko wisi puu ndue; noko ne kalo-tawana ŋinde iveta noko tini ara lâ.” Aku ndainani nâ, taine ŋinde tini ara kilo.
22 Jesus se voltou e, quando a viu, disse: “Filha, anime-se! Sua fé a curou”. A partir daquele momento, a mulher ficou curada.
23 Ŋineŋga Yesu iyoka ilâ katonâŋa ŋinde ne luma ilo, aku mata ilâ imoranzi tamâta pinde simbana kauro ŋana mateŋa kâ, aku imoranzi ŋgu ŋalae sita wa siveta nia nduŋeŋa ŋalae tina.
23 Quando Jesus chegou à casa do líder da sinagoga, viu a multidão agitada e ouviu a música fúnebre.
24 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kaveta mine ndimo! Lâlu taine ŋine imâte tia; ikeno mata nâ.” Andeta kinzi siŋelea i pâta kanaŋo.
24 “Saiam daqui!”, disse ele. “A menina não está morta; está apenas dormindo.” Os que estavam ali riram dele.
25 Mine kala Yesu ionzi siyâti silâ pa nia yo marumbu lâ, ŋineŋga ilâ luma ilo kisiŋa pwataki ŋinde ilo. Aku ikai taine taipa mbau, ŋineŋga taine imandi sânda imo via kilo.
25 Depois que a multidão foi colocada para fora, Jesus entrou e tomou a menina pela mão, e ela se levantou.
26 Aku pâri ŋinde nde ilâ ikura nia ŋinde ndoni.
26 A notícia desse milagre se espalhou por toda a região.
27 Yesu ipile luma ŋinde aku iyoka ilâ. Andeta tamâta rua matanzi leva-leva nde sitawa i simâ, aku kawanzi ŋalae sisasarâwa papa mine tu, “Noko Daviti ne vâsa, kalo sukâŋa ŋanama!”
27 Depois que Jesus saiu dali, dois cegos foram atrás dele, gritando: “Filho de Davi, tenha misericórdia de nós!”.
28 Yesu iyoka ilâ ne luma ilo, ŋineŋga tamâta rua ŋinde simâ papa. Aku Yesu ikasoŋanzi tu, “Mana mana; miki rua kalomi tawana tu naŋa akura ŋana aveta matami ara kilo, tiya?” Kinzi rua nde siporo taulo tu, “Tamâta Ŋalae, maka kaloma tawana mine”.
28 Quando Jesus entrou em casa, os cegos se aproximaram, e ele lhes perguntou: “Vocês creem que eu posso fazê-los ver?”. “Sim, Senhor”, responderam eles.
29 Ŋineŋga Yesu io mbau lâ kinzi rua matanzi ku ipainzi tu, “Miki nemi kalo-tawana ikeno pa naŋa; mine kala vetâŋa miki ilomi papa ŋine, ande ma ipâŋga pami mine nâ”.
29 Ele tocou nos olhos dos dois e disse: “Seja feito conforme a sua fé”.
30 Aku ndainani nâ kinzi rua matanzi pareŋge simora kilo. Ŋineŋga Yesu iporo itu kaika panzi rua mine tu, “Miki rua ma katapâri pa tamâta toŋge ŋana vetâŋa ŋine ndimo.”
30 Então os olhos deles se abriram e puderam ver. Jesus os advertiu severamente: “Não contem a ninguém”.
31 Andeta muli, kinzi rua siyâti silâ, ŋineŋga situla Yesu parina panzi tamâta ikura nia ndoni.
31 Eles, porém, saíram e espalharam sua fama por toda a região.
32 Kinzi rua simandi ŋana sipile Yesu siyâti silâ, ŋineŋga tamâta pinde sikai tamâta toŋge imâ pa Yesu. Koroani saka toŋge muŋga ipakâe kuku tamâta ŋinde, kala iveta i kawa pasâe lâ.
32 Quando partiram, foi levado a Jesus um homem que não conseguia falar porque estava possuído por um demônio.
33 Ŋineŋga Yesu isoki koroani saka ŋinde ikâwa ilâ lâ, aku tamâta ŋinde muŋga kawa pasâe nde iporo ŋgua kilo. Kinzi tamâta simora mâsi ŋinde kala wisinzi motutu lâ, aku siporo mine tu, “Opopo, vetâŋa toŋge kie mine muŋga ipâŋga lâ kinda Isrel ŋgininda, ande tia ndo!”
33 O demônio foi expulso e, em seguida, o homem começou a falar. As multidões ficaram admiradas. “Jamais aconteceu algo parecido em Israel!”, exclamavam.
34 Andeta kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde siporo ŋgua pavaligiŋa mine tu, “Yoo, ikai koroani saka nenzi koipu ne walo, kala isokinzi koroani saka piti lâ tamâta ilonzi”.
34 Os fariseus, contudo, disseram: “Ele expulsa demônios porque o príncipe dos demônios lhe dá poder”.
35 Yesu iyoka ilâ ikura lawea ndoni ikeno Galilaya tâno. I uru ipanananzi tamâta lâ nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo, ku itula pâri ara panzi ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku kinzi pukoŋa tamâta rârâni, kinzi ŋinde simo tava pukoŋa kie-kie, ande ivetanzi tininzi ara kilo.
35 Jesus andava por todas as cidades e todos os povoados da região, ensinando nas sinagogas, anunciando as boas-novas do reino e curando todo tipo de enfermidade e doença.
36 Yesu mata ilâ imoranzi tamâta ŋgu ŋalae simo nia ŋinde, aku i kalo sukâŋa ŋananzi, ŋana tu kinzi walonzi tia ku sikura tu sipavila warakanzi, ande tia. Kinzi simo sitogonzi “lama” ŋgu, nenzi katonâŋa tamâta tia.
36 Quando viu as multidões, teve compaixão delas, pois estavam confusas e desamparadas, como ovelhas sem pastor.
37 Mine kala Yesu itambira ŋgua panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Kâpwa maria ndo keno tâno ilo, andeta wurâta tamâta ŋana sikai kâpwa kâ nde kambwaŋenzi mota mwata.
37 Disse aos discípulos: “A colheita é grande, mas os trabalhadores são poucos.
38 Mine nde miki ma kakai noŋa kano pa Maro Kindeni, ina tâno ŋine warika, ŋana ma ionzi wurâta tamâta pinde silâ sisukami ŋana kagona i ne kâpwa ŋinde.”
38 Orem ao Senhor da colheita; peçam que ele envie mais trabalhadores para seus campos”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.