Lucas 7

Uwumbɔr aagbaŋ (XON) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Waah len tibɔr timina binib aatafal ni ki ti doo na, le u buen Kapenaum aatiŋ ni.
1 Quando Jesus acabou de dizer essas coisas ao povo, foi para a cidade de Cafarnaum.
2 Le butɔb aajab nkub aaninkpel ubaa nan kpa unaagbiija ubaa ki gee u sakpen. Le unaagbiija ngbaan bun, ki ban u kpo.
2 Havia ali um oficial romano que tinha um empregado a quem estimava muito. O empregado estava gravemente doente, quase morto.
3 Le butɔb aajab aaninkpel ngbaan ŋun Yesu aabɔr, le ki tun ni Juu yaab aaninkpiib u chee, bi nan bui u ke u dan nan cha waanaagbiija pɔɔk.
3 Quando o oficial ouviu falar de Jesus, enviou alguns líderes judeus para pedirem a ele que viesse curar o seu empregado.
4 Juu yaab aaninkpiib ngbaan aah fuu ni Yesu chee na, le bi gaŋ u ki bui ke, “Butɔb aajab aaninkpel ŋeer ke aa ter u.
4 Eles foram falar com Jesus e lhe pediram com insistência: — Esse homem merece, de fato, a sua ajuda,
5 U gee timi aanib, ki maa mmeen aadiik tii timi.”
5 pois estima muito o nosso povo e até construiu uma sinagoga para nós.
6 Le Yesu dii bi buen. Waah ti peen butɔb aajab aaninkpel ngbaan aadichal na, le uninkpel ngbaan tun ni ujɔtiib ke bi tooh u nsan ni, ki ti bui u, “Tidindaan, butɔb aajab aaninkpel ke: Taa ki ŋani falaa, ke waa ŋeer aa dan udo ki koo waadiik ni.
6 Então Jesus foi com eles. Porém, quando já estava perto da casa, o oficial romano mandou alguns amigos dizerem a Jesus: — Senhor, não se incomode, pois eu não mereço que entre na minha casa.
7 U mu aa dak ke u ŋeer u dan aa chee. Aa yaa po sil nsan ni ki len kan, waanaagbiija ga pɔɔk.
7 E acho também que não mereço a honra de falar pessoalmente com o senhor. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
8 Uma ubaa kii uninkpel aamɔb, ki mu ye butɔb aajab aaninkpel la, le ki bui ubaa, ‘Li cha,’ le u buen; ki bui ubaa mu, ‘Dan,’ le u dan; le ki bui waanaagbiija, ‘Ŋa kina,’ le u ŋa.”
8 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
9 Yesu aah ŋun waah len pu na, le ni gar u pam. Le u fenn ki toŋ kinipaak ki dii u na, le ki bui bi, “M tuk nimi la, maa kee kan unii u bi Israel yaab ponn ni ki gaa mi ki kii mbamɔm kina na.”
9 Jesus ficou muito admirado quando ouviu isso. Então virou-se e disse para a multidão que o seguia:
10 Le binib bi tooh Yesu nsan ponn ni na gir kun butɔb aajab aaninkpel do, le ki ti mui waanaagbiija ngbaan pɔɔk a.
10 Aí os amigos do oficial voltaram para a casa dele e encontraram o empregado curado.
11 Naa yunn le Yesu buen kitiŋ kibaa ni, bi yin ki ke Neenn. Le waadidiliib ni kinipaak pam dii u.
11 Pouco tempo depois Jesus foi para uma cidade chamada Naim. Os seus discípulos e uma grande multidão foram com ele.
12 Waah peen kitiŋ ngbaan aagoln aabisamɔb na, le u kan uja ubaa kpo, bi tu ni u. Una nan ye ukpopii la. U mu ye ujapɔnbaal la. Le waatiŋ aanib pam mu dii u ki wiir.
12 Quando ele estava chegando perto do portão da cidade, ia saindo um enterro. O defunto era filho único de uma viúva, e muita gente da cidade ia com ela.
13 Tidindaan aah kan ukpopii ngbaan na, le kinimbaak chuu u. Le u bui u, “Taa ki wii,”
13 Quando o Senhor a viu, ficou com muita pena dela e disse:
14 le ki too foor duun linikpol na aawandookaan chee, ki meeh ni. Le binib bi tu ni u na sil. Le Yesu bui ke, “Unachipɔɔn, m bui si, fiin.”
14 Então ele chegou mais perto e tocou no caixão. E os que o estavam carregando pararam. Então Jesus disse:
15 Le uja u kpo na fii kal, ki piin ki bi len. Le Yesu di u tii una.
15 O moço sentou-se no caixão e começou a falar, e Jesus o entregou à mãe.
16 Le ijawaan chuu bi mɔmɔk. Le bi nyuŋni Uwumbɔr, ki bui ke, “Uwumbɔr aabɔnabr kpaan bi tikaasisik ni. Uwumbɔr dan u nan ter waanib la.”
16 Todos ficaram com muito medo e louvavam a Deus, dizendo: — Que grande
17 Le bi mooni tibɔr timina itingbaan i bi nima chee na ni, ni Judea aatingbaan mɔmɔk ni, ki mooni Yesu aayimbil.
17 Essas notícias a respeito de Jesus se espalharam por todo o país e pelas regiões vizinhas.
18 Jɔnn aadidiliib nan tuk u Yesu aah ŋani pu na mɔmɔk.
18 Os discípulos de João Batista contaram tudo isso a ele. Aí João chamou dois deles
19 Le u yin bi ponn ni bilee, le ki tun bi ke bi buen Tidindaan chee, ki ti baa u ke u ye unii u Uwumbɔr aabɔnabtiib nan len ke u ga dan na aan waa ye? Bi ga li ban uken aa?
19 e os enviou ao Senhor Jesus para perguntarem: “O senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?”
20 Le Jɔnn aadidiliib ngbaan fuu ni Yesu chee ki nan bui u ke, “Jɔnn u muini binib nnyun ni na tun ni timi aa chee ti nan baa si ke, ‘Aa ye unii u Uwumbɔr aabɔnabtiib nan len ke u ga dan na aan saa ye, bee ti ga li ban uken la aa?’”
20 Então eles foram até o lugar onde Jesus estava e disseram: — João Batista nos mandou perguntar o seguinte: o senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?
21 N‑yoonn ngbaan le Yesu cha bibum pam pɔɔk, ki nyan tiyayaar binib ni, ki likr bijoom bi wiir na aanimbil;
21 Naquele momento Jesus curou muitas pessoas das suas doenças e dos seus sofrimentos, expulsou espíritos maus e também curou muitos cegos.
22 le ki bui Jɔnn aadidiliib, “Gir buen Jɔnn chee, ki ti tuk u naah ŋun pu ki kan pu na, ke m likr bijoom aanimbil, ki cha biwɔb, ni bikɔndam, ni bitafakpaab pɔɔk, ki fikr binib bi kpo na nkun ni, ki tuk bigiim Uwumbɔr aabɔnyaan tee.
22 Depois respondeu aos discípulos de João:
23 Unii u kaa joo mi beeni na, Uwumbɔr aanyoor bi u pu.”
23 E felizes são as pessoas que não duvidam de mim!
24 Le Jɔnn aadidiliib aah buen na, Yesu len kinipaak ngbaan chee Jɔnn aabɔr ke, “Naah nan buen Jɔnn chee nteersakpiin ni na, ni nan dak ke ni ga kan kinye? Ni nan dak ke ni ga kan lipul li libuln fiini li na la aa?
24 Quando os discípulos de João foram embora, Jesus começou a dizer ao povo o seguinte a respeito de João:
25 Ni nan buen ni ti kan uja u pee tiwanyaan na la aa? Binib bi pee tiwanyaan ki ji mmɔɔn na bi bibɔrb aadichal ni la.
25 O que foram ver? Um homem bem-vestido? Ora, os que se vestem bem e vivem no luxo moram nos palácios!
26 Ni nan buen ni ti kan Uwumbɔr aabɔnabr la aa? Mbamɔn, m tuk nimi la, u jer Uwumbɔr aabɔnabr.
26 Então me digam: o que foram ver? Um
27 Ni ŋmee Uwumbɔr Aagbaŋ ni ke Uwumbɔr bui ke, ‘Maatutunn sɔ. M tun ni u ke u loln ni nsan, ki nan toor nsan siin si.’ Jɔnn le ye ututunn ngbaan.
27 Porque João é aquele a respeito de quem as
28 M tuk nimi la, baa kee ma unii ubaa u jer Jɔnn. Le unii u ye uwaatiir Uwumbɔr aanaan ni na jer Jɔnn.”
28 — Eu digo a vocês que de todos os homens que já nasceram João é o maior. Porém quem é o menor no
29 Binib mɔmɔk ni bilampoogaab nan ŋun Jɔnn aaliin, ki cha u muin bi nnyun ni. Nima le mɔk ke bi kii ki tii Uwumbɔr aabamɔn.
29 Os cobradores de impostos e todo o povo ouviram isso. Eles eram aqueles que haviam obedecido às ordens justas de Deus e tinham sido batizados por João.
30 Farisii yaab ni Uwumbɔr aakaal aamɔmɔkb aa nan cha u muin bi nnyun ni. Nima le mɔk ke bi yii Uwumbɔr aamɔboln.
30 Mas os fariseus e os mestres da Lei não quiseram ser batizados por João e assim rejeitaram o plano de Deus para eles.
31 Tɔ, Yesu nan ki bui kinipaak ngbaan ke, “M ga di ba ki di ŋaŋ dandana aanib ngbaan? Bi bi ke ba na?
31 E Jesus terminou, dizendo:
32 Bi bi ke mbim mu ka kinyaŋ ni ki tuk biŋeen aatɔtiib, ‘Ti pii ŋiwul le ki tii nimi, le naa saar. Ti wii ikpowiil, le naa kaani.’
32 Elas são como crianças sentadas na praça. Um grupo grita para o outro:
33 Dandana aanib ngbaan mu bi kina la; Jɔnn nan dan ki nan lul bumɔb, kaa nyu ndaan, le bi bui ke u kpa kinimbɔŋ.
33 João Batista jejua e não bebe vinho, e vocês dizem: “Ele está dominado por um demônio.”
34 Min Unibɔn Aabo dan le ki ji ki nyu, le bi bui ke m ye upusakpiindaan ki ye udanyur, ki jɔnni bilampoogaab ni titunwanbirdam la.
34 O
35 Tɔ, binib bimɔk kpa nlan mbamɔm na, bi bee ke Uwumbɔr aah ŋani pu na, ni ŋan.”
35 Mas aqueles que aceitam a sabedoria de Deus mostram que ela é verdadeira.
36 Farisii aanii ubaa nan bui Yesu ke u dan nan ji u chee tijikaar. Le u koo waadichal ni, ki kal ki bi ji.
36 Um fariseu convidou Jesus para jantar. Jesus foi até a casa dele e sentou-se para comer.
37 Le upii u ye titunwanbirdaan na bi kitiŋ ngbaan ni, ki ŋun ke Yesu ka ji tijikaar Farisii aanii ngbaan do. Le u joo ni nkpan mu nun mɔ na, kpalba nyaan u bi yin u ke alabasta na ponn ni,
37 Naquela cidade morava uma mulher de má fama. Ela soube que Jesus estava jantando na casa do fariseu. Então pegou um frasco feito de alabastro , cheio de perfume,
38 le ki dan nan sil Yesu aapuwɔb, utaa chee, le ki wii, ki cha tinyunyunn lir Yesu aataa pu, ki finn utaa, le ki joo waayikpir per utaa, ki moor utaa, ki di tulalee ngbaan ŋmir utaa.
38 e ficou aos pés de Jesus, por trás. Ela chorava e as suas lágrimas molhavam os pés dele. Então ela os enxugou com os seus próprios cabelos. Ela beijava os pés de Jesus e derramava o perfume neles.
39 Farisii aanii ngbaan aah kan kina na, le u dak usui ni ke, “Uja wee yaa sil ye Uwumbɔr aabɔnabr kan, u ba ga bee upii u meeh u na aabimbin aah bi pu na, ke u ye titunwanbirdaan la.”
39 Quando o fariseu viu isso, pensou assim: “Se este homem fosse, de fato, um profeta , saberia quem é esta mulher que está tocando nele e a vida de pecado que ela leva.”
40 Le Yesu tuk Farisii aanii ngbaan ke, “Simonn, m ban m bui si tibɔr tibaa la.”
40 Jesus então disse ao fariseu: — Fale, Mestre! — respondeu Simão.
41 Le Yesu bui u, “Bijab bilee le nan bi, le ki joo uwankpadaan aapɔln. Ubaa joo waapɔln ŋimombil ŋi ŋeer iwiin ikui iŋmu aapal na, ubaa mu joo waapɔln ŋimombil ŋi ŋeer iwiin piiŋmu aapal na.
41 Jesus disse:
42 Bi mɔmɔk bilee aah kaa kpa nibaa bi giin tii u na, le u di cha pinn bi mɔmɔk. Bijab bilee ngbaan ponn ni, ulau ga li gee u ki jer uken?”
42 mas nenhum dos dois podia pagar ao homem que havia emprestado. Então ele perdoou a dívida de cada um. Qual deles vai estimá-lo mais?
43 Le Simonn bui u, “Waah di cha pinn unii u aapɔln wiir na le ga li gee u ki jer u aapɔln kaa wiir na.”
43 — Eu acho que é aquele que foi mais perdoado! — respondeu Simão.
44 le ki fenn toŋ upii ngbaan, ki bui Simonn, “Aa kan upii wee ee? M koo ni saadichal ni, le saa tii mi nnyun ke m finn ntaa. Upii wee ma kan, u di tinyunyunn le finn ntaa, ki di waayikpir per ntaa.
44 Então virou-se para a mulher e disse a Simão:
45 Saa moor ntakpiln. Uma le moor ntaa buyoonn m koo ni na ki nan saa dandana.
45 Você não me beijou quando cheguei; ela, porém, não para de beijar os meus pés desde que entrei.
46 Saa di nkpan ŋmir n‑yil. Uma le di tulalee ŋmir ntaa.
46 Você não pôs azeite perfumado na minha cabeça , porém ela derramou perfume nos meus pés.
47 M tuk si la, m di cha waatunwanbir ti wiir na ki pinn u. Nima le cha u gee mi sakpen. M yaa di cha pinn unii titunwanbir siib na kan, udaan ga li gee mi siib la.”
47 Eu afirmo a você, então, que o grande amor que ela mostrou prova que os seus muitos pecados já foram perdoados. Mas onde pouco é perdoado, pouco amor é mostrado.
48 Yesu nan bui Simonn kina, le ki tuk upii ngbaan, “M di cha pinn si saatunwanbir la.”
48 Então Jesus disse à mulher:
49 Le binib bi bi ji u chee tijikaar na baa bibaa bisui ni, “U ye ŋma ki di cha pinn titunwanbir?”
49 Os que estavam sentados à mesa começaram a perguntar: — Que homem é esse que até perdoa pecados?
50 Le Yesu bui upii ngbaan, “Saah gaa mi ki kii pu na, nima le cha aa ŋmar. Li cha ki li kpa nsuudoon.”
50 Mas Jesus disse à mulher:

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.