Atos 27

Uwumbɔr aagbaŋ (XON) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Tɔ, bi nan len ke ti ga buen Ubɔrkpaan Siisa chee, Itali aatiŋ ni. Le bi di Pɔɔl ni binaagbiib biken tii butɔb aajab aaninkpel u bi yin u ke Julius na. Butɔb aajab ngbaan aayimbil nan ye ke “Ubɔrkpaan aajab.”
1 E, como se determinou que navegássemos para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da corte augusta.
2 Le ti koo buŋɔb ni. Buŋɔb ngbaan nyan ni kitiŋ kibaa ni, bi yin ki ke Adramitium. Bi nan gor ke bi di bu buen Asia aatiŋ ni la. Le ti koo ki buen. Uja ubaa mu nan dii timi, bi yin u ke Aristakus. U nan ye Masedonia aatiŋ aanii, ki nyan ni Tesalonika aatiŋ ni.
2 E, embarcando em um navio de Adramítio, que estava prestes a navegar em demanda dos portos pela costa da Ásia, fizemo-nos ao mar, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Naah woln kitaak na, le ti fuu kitiŋ kibaa ni, bi yin ki ke Saidonn. Le butɔb aajab aaninkpel Julius gee Pɔɔl aabɔr, ki cha u buen ujɔtiib chee nima, u ti kan waah ban pu na.
3 No dia seguinte chegamos a Sidom, e Júlio, tratando Paulo com bondade, permitiu-lhe ir ver os amigos e receber deles os cuidados necessários.
4 Tɔ, ti nan nyan nima, le libuln daar took timi. Nima pu le ti peŋ lidikl libaa, bi yin li ke Saiprus, le libuln aa ki pii timi.
4 Partindo dali, fomos navegando a sotavento de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Le ti jer Silisia aatiŋ, ni Pamfilia aatiŋ, ki ti fuu Mira aatiŋ ki bi Lisia aatiŋ ni na.
5 Tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Taah ti fuu nima na, le butɔb aajab aaninkpel ngbaan kan buŋɔb bu nyan ni Aleksandria aatiŋ ni, ki ga buen Itali aatiŋ ni na. Le u cha ti mɔmɔk koo buŋɔb ngbaan ponn ni.
6 Ali o centurião achou um navio de Alexandria que navegava para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Buŋɔb ngbaan aa nan chuun mala. Ni nan pɔɔ la. Bu nan yunn nsan ni siib, le ki ti fuu Kenaidus aatiŋ chee. Libuln aa nan kii le ti nan ti bee nsan ponn ni. Nima pu na, ti nan ti peŋ lidikl libaa, bi yin li ke Krete. Le ti jer Salmone aatiŋ,
7 Navegando vagarosamente por muitos dias, e havendo chegado com dificuldade defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos a sotavento de Creta, à altura de Salmone;
8 ki kpak nnyusakpem na aagbaan. Ni nan pɔɔ sakpen a. Le ti nan ti fuu kiloloŋ kibaa ni, bi yin ki ke Kiloloŋ Nyaan.Kiloloŋ Nyaan|src="HK00369c.tif" size="span" ref="Lituln 27.8" Nima chee aa daa Lasea aatiŋ ni.
8 e, costeando-a com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Ti nan yunn nsan ngbaan ponn ni, ki ti pii Juu yaab aamɔlul daal, buyoonn kibuŋ ga ŋmaa fii na. Naa ba nan ŋan ke ti ki li joo buŋɔb. Ni nan kpa linimaln sakpen. Le Pɔɔl sur bi ke,
9 Havendo decorrido muito tempo e tendo-se tornado perigosa a navegação, porque já havia passado o jejum, Paulo os advertia,
10 “Njɔtiib, ti yaa ki joo buŋɔb kan, m nyi ke ti ga kan linimaln. Ŋitun ni buŋɔb na ga bii. Binib pam mu ga kpo ti ponn ni.”
10 dizendo-lhes: Senhores, vejo que a viagem vai ser com avaria e muita perda não só para a carga e o navio, mas também para as nossas vidas.
11 Le butɔb aajab aaninkpel aa kii Pɔɔl aah len pu na. U kii uŋɔdaan ni biŋɔŋaab aaninkpel aah len pu na la.
11 Mas o centurião dava mais crédito ao piloto e ao dono do navio do que às coisas que Paulo dizia.
12 Libuln ni utaal aayoonn yaa ti fuu ni n‑yoonn mu na kan, naa ŋan ti li bi kiloloŋ ngbaan ponn ni. Nima le ti ponn ni binib pam bui ke ni ŋan ti nyan kiloloŋ ngbaan ponn ni, ki pɔɔk tibaa ke ti fuu Fiiniks, kitiŋ ki bi Krete aadikl paab na. Kiloloŋ bi nima mu. Libuln ni utaal yaa fuu ni n‑yoonn mu na kan, ni ŋan ke timi aaŋɔb li bi ki ponn ni. Kiloloŋ ngbaan aah bi liwilir wɔb pu na, nima le libuln aan ŋmaa pii timi nima.
12 E não sendo o porto muito próprio para invernar, os mais deles foram de parecer que daí se fizessem ao mar para ver se de algum modo podiam chegar a Fênice, um porto de Creta que olha para o nordeste e para o sueste, para ali invernar.
13 Le libuln li kaa pɔɔ na nyan ni ŋŋangii wɔb. Le bi bui ke ni ŋeer ke ti nyan kiloloŋ ngbaan ponn ni. Le bi chuu gbiln buŋɔb na, le ki di siir. Bi nan joo bu kpak Krete aadikl ngbaan chee la.
13 Soprando brandamente o vento sul, e supondo eles terem alcançado o que desejavam, levantaram ferro e iam costeando Creta bem de perto.
14 Naah kpee siib na, le libupɔpɔɔl nyan ni ŋŋangan wɔb ki daar choo,
14 Mas não muito depois desencadeou-se do lado da ilha um tufão de vento chamado euro-aquilão;
15 ki daar yeŋni buŋɔb na, ki cha bu sil. Libuln daar tooh bu la. Nima pu na, bu aa nan ŋmaa chuun. Le ti cha bu jɔnn libuln.
15 e, sendo arrebatado o navio e não podendo navegar contra o vento, cedemos à sua força e nos deixávamos levar.
16 Le ti ti fuu lidikl libaa chee, bi yin li ke Kɔda, li bi ŋŋangan wɔb. Ti nan peŋ lidikl ngbaan, le libuln aa ki pii timi ki pɔɔ. Le timi aaŋɔsakpem dar buŋɔb waatiib bubaa. Taah peŋ lidikl ngbaan na, le ti chuu yoor buŋɔb waatiib na ŋa busakpem ni.
16 Correndo a sota-vento de uma pequena ilha chamada Clauda, somente a custo pudemos segurar o batel,
17 Bi nan di iŋmin gbin punn punn busakpem na. Litambol nan dɔ nnyun ni, Libia aatiŋ chee, le bi dak ke nibaakan buŋɔb na ga dii litambol ngbaan paab. Nima pu na, bi nan chuu gbiln buŋɔb aakekeln li nan bi paacham na, ki cha bu jɔnn libuln.
17 o qual recolheram, usando então os meios disponíveis para cingir o navio; e, temendo que fossem lançados na Sirte, arriaram os aparelhos e se deixavam levar.
18 Libuln nan beenin daar ki pɔɔ, le buŋɔb na yeŋni. Naah woln kitaak na, le bi chuu nyan ni ŋitun na ki di mee lii nnyun ni;
18 Como fôssemos violentamente açoitados pela tempestade, no dia seguinte começaram a alijar a carga ao mar.
19 ki ki woln kitaak, le ti chuu nyan buŋɔb aawan mu ki di lii nnyun ni.
19 E ao terceiro dia, com as próprias mãos lançaram os aparelhos do navio.
20 Taah nan bi bu ponn ni na, ni nan yunn le taa ŋmaa kan nwiin, kaa waa ŋiŋmabil mu, ntaalangbam pu. Libuln mu nan beenin daar, ki pɔɔ. Taa nan ki dak ke ti ga ŋmar.
20 Não aparecendo por muitos dia nem sol nem estrelas, e sendo nós ainda batidos por grande tempestade, fugiu-nos afinal toda a esperança de sermos salvos.
21 Tɔ, baa nan ki ji tijikaar, ni ti yunn. Baah kaa ki ji tijikaar ni yunn na, le Pɔɔl fii sil binimbiin ni, ki bui bi, “Njɔtiib, ni yaa ba pel maah nan len pu na, ki yaa kaa ba nyan ni Krete aadikl ni kan, ni ba ga li ŋan. Timi aawan aa ba ga bii.
21 Havendo eles estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Senhores, devíeis ter-me ouvido e não ter partido de Creta, para evitar esta avaria e perda.
22 Tɔ, m gaŋ nimi la, chuu nibaa man. Ti ponn ni unii ubaa aan kpo. Buŋɔb ngbaan baanja le ga bii.
22 E agora vos exorto a que tenhais bom ânimo, pois não se perderá vida alguma entre vós, mas somente o navio.
23 M ye Uwumbɔr aanii, le ki dooni u. Kinyeek na, le waatuun ubaa dan nan sil m chee,
23 Porque esta noite me apareceu um anjo do Deus de quem eu sou e a quem sirvo,
24 ki bui mi, ‘Pɔɔl, taa san ijawaan. Aa ga sil Ubɔrkpaan Siisa aanimbiin ni. Uwumbɔr ga cha binib bimɔk bi buŋɔb bue ponn ni na ŋmar, saanimbaak pu.’
24 dizendo: Não temas, Paulo, importa que compareças perante César, e eis que Deus te deu todos os que navegam contigo.
25 Njɔtiib, nima pu na, chuu nibaa man. M pak ke Uwumbɔr ga ŋa waah tuk mi pu na.
25 Portanto, senhores, tende bom ânimo; pois creio em Deus que há de suceder assim como me foi dito.
26 Libuln mu ga daa buŋɔb na ti tam lidikl libaa, ki bii bu.”
26 Contudo é necessário irmos dar em alguma ilha.
27 Tɔ, libupɔpɔɔl ngbaan nan daar iwiin kipiik ni inaa. Kinyeek, le libuln nan buenin joo timi nnyusakpem na ponn ni. Bi yin nnyusakpem ngbaan ke Adria. Kinyetaasiik, le biŋɔŋaab dak ke ti yak kitiŋ kibaa ni.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós ainda impelidos pela tempestade no mar de Ádria, pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros a proximidade de terra;
28 Le bi ban bi tɔŋ lik nnyun aah nyoo pu na. Bi nan di ŋŋmin di gbin tikur ti nyuun na, ki di lii nnyun ni, ki tɔŋ lik, ki ŋaŋ ŋitaa nkub ni moninko. Le bi too foor kpee, le ki ki tɔŋ lik, ki ŋaŋ ŋitaa imonko inaa ni kipiik.
28 e lançando a sonda, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, e tornando a lançar a sonda, acharam quinze braças.
29 Le bi dak ke nibaakan buŋɔb ngbaan ga duur ŋitakpal ki bii. Nima pu na, bi nan di tikur tinaa gbin iŋmin inaa pu, ki di gbin liŋɔjuul, le ti doon tam kitiŋ, ki joo bu. Bu aan ki ŋmaa chuun. Baah ŋa kina na, le bi mee Uwumbɔr ke u cha kitaak woln.
29 Ora, temendo irmos dar em rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, e esperaram ansiosos que amanhecesse.
30 Le biŋɔŋaab ban ke bi loon nyan buŋɔb na ni. Le bi chuu nyan buŋɔb waatiib na di deen nnyun pu, ki ŋmann ke bi chuu nyan tikur tibaa le liŋɔyil pu.
30 Procurando, entrementes, os marinheiros fugir do navio, e tendo arriado o batel ao mar sob pretexto de irem lançar âncoras pela proa,
31 Tɔ, Pɔɔl nan bee baah ban bi ŋa pu na, le ki bui butɔb aajab ni baaninkpel, “Biŋɔŋaab ngbaan yaa nyan buŋɔb ngbaan ponn ni kan, naan ŋmaa ŋmar.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Waah len kina na, le butɔb aajab chuu buŋɔb waatiib na aaŋmin gii, ki di bu lii, ki cha busakpem na.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Kichakpinaanyeek ni le Pɔɔl gaŋ bi mɔmɔk ke bi pɔɔk bibaa ki ji tijikaar, ki bui bi, “Iwiin kipiik ni inaa le na, nimi aalandak muk nimi, le ni lul bumɔb.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis em jejum, não havendo provado coisa alguma.
34 Ni pɔɔk nibaa ki ji pɔkaa man. Ni ga ter nimi, ni kan mpɔɔn. Nibaa aan ŋa unii ubaa do ponn ni.”
34 Rogo-vos, portanto, que comais alguma coisa, porque disso depende a vossa segurança; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Pɔɔl aah len kina na, le u yoor boroboro, ki doon Uwumbɔr bi mɔmɔk aanimbil ni, ki gii ki ŋman.
35 E, havendo dito isto, tomou o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo-o começou a comer.
36 Waah ŋa kina na, le bi mɔmɔk chuu bibaa, ki mu jin tijikaar.
36 Então todos cobraram ânimo e se puseram também a comer.
37 Ti nan ye binib ikui ilee ni imonko itaa ni kipiik ni biloob le buŋɔb ngbaan ponn ni.
37 Éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Le bi mɔmɔk ŋman ti bab. Baah ŋman bab na, le bi di tijikaar ti gur na di mee nnyun ni. Bi nan ban ke buŋɔb ngbaan yook la.
38 Depois de saciados com a comida, começaram a aliviar o navio, alijando o trigo no mar.
39 Kitaak aah woln na, le ti kan kitiŋ. Le biŋɔŋaab aa nyi kitiŋ ngbaan ni. Le bi kan kiloloŋ. Litambol mu dɔ kiloloŋ ngbaan aagbaan. Le bi len ke bi ga pɔɔn bibaa ki cha buŋɔb na ti nyal litambol ngbaan paab.
39 Quando amanheceu, não reconheciam a terra; divisavam, porém, uma enseada com uma praia, e consultavam se poderiam nela encalhar o navio.
40 Le bi chuu geei tikur na aaŋmin, le ti bee nnyun ni. Le bi chuu gbiln tiŋɔpann aaŋmin, ki nan di likekeln gbin liŋɔyil ndɔ pu paacham. Libuln aah daar na, le bi ban ke likekeln ngbaan li joo buŋɔb chuun cha nnyun aagbaan. Le bu chuun buen.
40 Soltando as âncoras, deixaram-nas no mar, largando ao mesmo tempo as amarras do leme; e, içando ao vento a vela da proa, dirigiram-se para a praia.
41 Litambol libaa nan dɔ nnyun ponn ni, le baa waa li, ki di dii lipaab. Le liŋɔyil chɔb lipaab, kaan ki ŋmaa chuun. Tinyunkpenn nan gbaa buŋɔb na le liŋɔjuul ti wii.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam o navio; e a proa, encravando-se, ficou imóvel, mas a popa se desfazia com a força das ondas.
42 Tɔ, butɔb aajab nan dak ke nibaakan binaagbiib na ga yuk lir nnyun ni, ki wo nyan, aan ki san ŋmar. Kina pu na, bi nan ban bi ku bi mɔmɔk.
42 Então o parecer dos soldados era que matassem os presos para que nenhum deles fugisse, escapando a nado.
43 Butɔb aajab aaninkpel aa nan ban ke bi ku Pɔɔl, nima pu le waa kii. U nan tuk bi ke binib bi ŋmaa wo nnyun na puen yuk lir nnyun ponn ni, ki wo buen nnyun aagbaan, ki ti nyan;
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, estorvou-lhes este intento; e mandou que os que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra;
44 ke binib bi kaa ŋmaa wo nnyun na nyoon ŋikpan, ni ŋiŋɔbɔk, ki li cha nnyun aagbaan, ki ti nyan. Le ti ŋa kina. Le ti mɔmɔk ti nyan.
44 e que os demais se salvassem, uns em tábuas e outros em quaisquer destroços do navio. Assim chegaram todos à terra salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.