Gênesis 42
Warlpiri Short Bible (WBP) vs NTLH
1 Yinya purlkangku Jakupurlu purda-nyangu kujalpa miyi panu-jarlu ngunaja Yijipirla, manu-jana wangkaja nyanungu-nyangu kaja-nyanu-patuku, “Nyiyaku kankulu-nyanu nyinanjarla nyanyi?
1 Quando Jacó soube que havia mantimentos no Egito, disse aos filhos: — Por que vocês estão aí de braços cruzados?
2 Purda-nyangurna miyi panu nganta-ka nguna Yijipirlaju. Yakarra-pardinjarla yantalu Yijipi-kirra ngurluku yungurlipa ngarninjarla wankaru nyina. Kajinkili nyina nyampurla yaninja-wangu, kapurlipa muku palimi.”
2 Ouvi dizer que no Egito há mantimentos. Vão até lá e comprem cereais para não morrermos de fome.
3 Junga-juku, Jajupukupurdangka-patu karlarla-pala papardi-nyanu-patu yampinja-yanulu kirda-nyanu-kurlangu ngurraju, manu yanulu Yijipi-kirra miyiki.
3 Então os dez irmãos de José por parte de pai foram até o Egito para comprar mantimentos.
4 Jakupurlu warla-pajurnu Jajupuku kukurnu-nyanu Pinyamini yaninja-kujaku nyanungurra-kurlu. Jakupulpa-nyanu wangkaja, “Kajilparna yilyayarla Pinyamini Yijipi-kirra, kajikalu marda pinyi. Mardarni karna nyampurla-juku.”
4 Mas Jacó não deixou que Benjamim, o irmão de José por parte de pai e de mãe, fosse com eles; ele tinha medo de que lhe acontecesse alguma desgraça.
5 Yapa panu-nyayirnilpalu yarnunjuku nyinaja Kananarla miyi-wangu. Junga-juku, panu-jarlu yapa-patulu yanu Yijipi-kirra Jakupu-kurlangu kaja-nyanu-wati-kirli. Nyanunguju ngurrangkalpa nyinaja.
5 Os filhos de Jacó foram comprar mantimentos junto com outras pessoas, pois em todo o país de Canaã havia fome.
6 — ausente —
6 Como governador do Egito, era José quem vendia cereais às pessoas que vinham de outras terras. Quando os irmãos de José chegaram, eles se ajoelharam na frente dele e encostaram o rosto no chão.
7 — ausente —
7 Logo que José viu os seus irmãos, ele os reconheceu, mas fez de conta que não os conhecia. E lhes perguntou com voz dura: — Vocês, de onde vêm? — Da terra de Canaã — responderam. — Queremos comprar mantimentos.
8 — ausente —
8 José reconheceu os seus irmãos, mas eles não o reconheceram.
9 — ausente —
9 Então José lembrou dos sonhos que tinha tido a respeito deles e disse: — Vocês são espiões que vieram para ver os pontos fracos do nosso país.
10 Wangkajalurla Jajupuku, “Kula kujaju junga! Nyuntunpa-nganpa wiri nganimpaku. Ngarirnalu yanurnu miyi maninjaku nganimpa-nyangu warlaljaku.
10 Eles responderam: — De modo nenhum, senhor. Nós, os seus criados, viemos para comprar mantimentos.
11 Kirdana jinta-jangka nganimpaju. Kula karnangkulu warlka wangka! Kularnalu nyampu-kurraju yanurnu nyiyarningkijarra wuruly-nyanjaku.”
11 Somos filhos de um mesmo pai. Nós não somos espiões, senhor! Somos gente honesta.
12 Jajupurlu-jana wurdungu-manu nyanungurraju, “Lawa, kula kujaju junga! Ngarinkili yanurnu nyampu-kurraju yungunkulu-nganpa nyanyi nganta nganimpaju marda pirrjirdi marda rampaku!”
12 — Não acredito — disse José. — Vocês vieram para ver os pontos fracos do nosso país.
13 Nyanungurralurla wangkaja, “Wangkami karnangkulu junga-nyayirni! Nganimpaju Kanana-wardingki, manu karnalu kirdana jinta-juku mardarni. Nganimpakupurdangka kukurnu-nyanu kula yanurnu nganimpa-kurlu. Nyinami-ka nganimpa-nyangu kirdana-kurlu, manu-ka palka nyina yinya-juku. Kalarnalu mardarnu kukurnu-nyanu-kari, kala nyurru-wiyi lawa-jarrija.”
13 Eles disseram: — Nós moramos em Canaã. Somos ao todo doze irmãos, filhos do mesmo pai. Mas um irmão desapareceu, e o mais novo está neste momento com o nosso pai.
14 Jajupujulpa ngungkurr-nyinanja-wangu-juku karrija, wangkaja-jana, “Milya-pinyi karna-nyarra ngarinkili yanurnu nyanjaku nganimpaku Yijipi-wardingki-patu nganta pirrjirdi marda rampaku!
14 José respondeu: — É como eu disse: vocês são espiões.
15 — ausente —
15 E o jeito de provar que vocês estão dizendo a verdade é este: enquanto o irmão mais moço de vocês não vier para cá, vocês não sairão daqui. Isso eu juro pela vida do rei!
16 — ausente —
16 Um de vocês irá buscá-lo, mas os outros ficarão presos até que fique provado se estão ou não dizendo a verdade. Se não estão, é que vocês são espiões. Juro pela vida do rei!
17 Junga-juku, Jajupurlu-jana yirrarnu rdakungka nyanungukupurdangka-patu. Nyinajalpalu parra jirramaku.
17 E os pôs na cadeia por três dias.
18 Mungalyurru-karilki Jajupu-jana wangkaja, “Ngaju karnarla nyinami jungarni Kaatuku. Kajinkijili purda-nyanyi ngaju, kularna-nyarra pinyi.
18 No terceiro dia José disse a eles: — Eu sou uma pessoa que
19 Marda kankujulu junga wangka. Kajinkijili junga wangkami, ngulaju jinta-mipa kapu nyina rdakungkaju. Panu-kariji kapurna-nyarra pina-yilyami ngurra-kurra miyi-kirli yungunkulu-jana yinyi warlaja-watiki nyurrurla-nyanguku.
19 Se, de fato, são pessoas honestas, que um de vocês fique aqui na cadeia, e que os outros voltem para casa, levando mantimentos para matar a fome das suas famílias.
20 Ngula-jangkaju, kangkarnili nyurrurlaku kukurnu-nyanu ngaju-kurra. Kajinkili pina-kanyirni, kapurna-nyarra milya-pinyi kuja kankujulu junga wangkami. Kularna-nyarra pinyi.” Yinya karlarla-pala papardi-nyanu-patu, ngungkurr-nyinajalurla Jajupuku.
20 Depois tragam aqui o seu irmão mais moço. Isso provará se vocês estão ou não dizendo a verdade; e, se estiverem, não serão mortos. Eles concordaram
21 Kulalu milya-pungu paaju yinya kujalpalurla wangkaja ngulaju Jajupu. Ngulalu-nyanu wangkaja, “Kaaturlu kangalpa murrumurru-mani kujarlipa pungu ngalipakupurdangka Jajupu. Kujarlipa rdaku wiringka yirrarnu, warlkurnu-ngalpa yungurlipa wilypi-mantarla pakarninja-wangurlu. Kularlipa purda-nyangu. Ngula-jangkanya kangalpa jinyijinyi-mani nyampurlu watingki maninjaku Pinyaminiki.”
21 e disseram uns aos outros: — De fato, nós agora estamos sofrendo por causa daquilo que fizemos com o nosso irmão. Nós vimos a sua aflição quando pedia que tivéssemos pena dele, porém não nos importamos. Por isso agora é a nossa vez de ficarmos aflitos.
22 Ngula-jana Ruupunu wangkaja nyanungurraku, “Yangkarna-nyarra wangkaja pakarninja-wangurlipa yampiyarla Jajupuju! Kulankujulu purda-nyangu ngaju! Lawa, ngarinkili yirrarnu rdaku wiringkaju! Kuja-jangkanya kangalpa murrumurru-mani Kaaturluju!”
22 E Rúben disse assim: — Eu bem que disse que não maltratassem o rapaz, mas vocês não quiseram me ouvir. Por isso agora estamos pagando pela morte dele.
23 Yinya karlarla-pala papardi-paturlu manngu-nyangu kula-nganta Jajupuju ngurrpa-juku Yipuru yimikiji wangkanjaku. Yangka kuja kala-jana Jajupu wangkaja nyanungukupurdangka-patuku, kula kala-jana wangkaja yimi warlalja Yipuru. Kala-jana Yijipi-wardingki yimi wangkaja, manu wati jinta-kari kalarla marlaja wangkaja nyanunguku. Kala-jana purda-nyangu-juku Yipuru wangkanja-kurra.
23 Eles não sabiam que José estava entendendo o que diziam, pois ele tinha estado falando com eles por meio de um intérprete.
24 Ngula-jana purda-nyangu wangkanja-kurra, yampinja-yanu-jana. Yulajalku. Ngaka yanurnu pina, manu wangkaja-jana, “Yuwa, yantalu pina ngurra-kurra. Kapurna jinta mardarni rdakungka.” Jajupu-jana wangkaja warrkini-patuku nyanungu-nyanguku, ngulalu rdarri-mardarninjarla wayurnu Jimiyani. Mardarnulpalu yangka kujalu nyanungukupurdangka-paturlu nyangu.
24 José saiu de perto deles e começou a chorar. Quando pôde falar outra vez, voltou, separou Simeão e mandou que fosse amarrado na presença deles.
25 Ngula-jangka, Jajupurlu-jana yampinja-yanu yinyarla-juku. Wangkanjunu-jana warrkini-watiki, “Mantalu-jana nyanungurra-nyangu yakuju-wati, manulu-jana panu-jarlu yirraka ngurlu-wati yakuju-watirlaju. Kujalu-nyarra tala yungu miyiki, ngulajulu-jana pina-yirraka yakuju-paturla. Nyiyarningkijarralu-jana yungka miyi-kari miyi-kari wurnakungarntikiji.” Jungajukulu warrkini-paturlu ngurlu yirrarnu yakuju-patu-kurra manu tala.
25 José mandou que os empregados enchessem de mantimentos os sacos que os irmãos haviam trazido e que devolvessem o dinheiro de cada um, colocando-o nos sacos de mantimentos. E também que lhes dessem comida para a viagem. E assim foi feito.
26 Ngula-jangka, yangka papardi-paturlulu yirrarnu yakuju-wati ngurlu-kurlu tangkiyi-watirla nyanungurra-nyangurla, manulu yanu nguru Kanana-kurra. Kulalu milya-pungu tala kujalpa ngunaja yakuju-watirla.
26 Os irmãos de José carregaram os jumentos com os mantimentos que haviam comprado e foram embora.
27 Parra jintakulu yanu, manulu ngunaja kulkurru. Jinta-karirli lakarn-manu yakuju nyanungu-nyangu yungurla ngurlu yungkarla tangkiyiki ngarninjaku. Kuja lakarn-manu yakuju, palka-manu tala kankarlu ngurlungka.
27 Quando chegaram ao lugar onde iam passar a noite, um deles abriu um saco para dar comida ao seu animal e viu que o seu dinheiro estava ali na boca do saco de mantimentos.
28 Wangkaja-jana nyanungukupurdangka-patuku, “Yuwa, nyampunya talaju kujarlipa payi-manu ngurlu! Nyampunya yakujurla ngaju-nyangurla!”
28 Ele disse aos irmãos: — Vejam só! O meu dinheiro está aqui no meu saco de mantimentos! Eles devolveram! Todos ficaram muito assustados e, tremendo de medo, perguntavam uns aos outros: — O que será isso que Deus fez com a gente?
29 Yinya kartaku-pala papardi yanulu parra-patuku ngurlu-kurlu. Yukajarnili ngurra-kurra kirda-nyanu-kurlangu-kurra Kanana-kurra. Manulurla yimi-ngarrurnu nyiyarningkijarra.
29 Quando chegaram a Canaã, contaram a Jacó, o seu pai, tudo o que havia acontecido com eles. E disseram:
30 Wangkajalurla, “Kujarnalu yanu Yijipi-kirra, paajurlu-nganpa kulungku ngarrurnu. Nyanungu wangkaja-nganpa nganimpaku ngantarnalu yanu nyanjaku marda pirrjirdi kalu nyina marda rampaku.
30 — Aquele homem, o governador do Egito, tratou a gente com brutalidade e nos acusou de termos ido ao seu país como espiões.
31 Kalarnurnalurla wangkaja, ‘Lawa, lawa! Kula karnangkulu warlka wangka! Kularnalu yanurnu nyanjaku nyiyarningkijarraku.’
31 Nós respondemos: “Somos homens honestos; não somos espiões.
32 Ngularnalurla wangkaja watiki wiriki, ‘Mardarni karnalu kirdana jinta. Mardarni kajana 11-palalku kaja-nyanuju. Karlarla-palarnalu yanurnu nyampu-kurra, manu jinta-ka nyina ngurrangka nyanungu-kurlu Kananarla. Jinta-karirlajurnalu papardi-puka-jarrija nyurru-wiyi.’ Kujanyarnalurla wangkaja.
32 Somos ao todo doze irmãos, filhos do mesmo pai. Mas um dos nossos irmãos desapareceu, e o mais novo está neste momento com o nosso pai em Canaã.”
33 Ngula-nganpa wiriji wangkaja, ‘Kajinkijili purda-nyanyi ngaju, ngulaju kapurna-nyarra milya-pinyi kuja kankujulu junga wangkami. Yanta pinalu ngurra-kurra miyi-kirli nyuntu-nyangu warlalja-kurra. Jintalu yampiyarra rdakungka.
33 O governador respondeu: “Eu tenho um jeito de descobrir se vocês são homens honestos. Um de vocês ficará aqui comigo, e os outros vão voltar, levando um pouco de mantimento para as suas famílias, que estão passando fome.
34 Ngula-jangka, kangkarnili kukurnu-puraji nyampu-kurra Yijipi-kirra, manujulu milki-yirraka ngajuku. Ngula-jangka kapurna-nyarra milya-pinyi kuja kankujulu junga wangka. Manu kapurna-nyarra ngungkurr-nyina kulankulu yanurnu wuruly-nyanjaku nyiyarningkijarraku nyampurla ngurungka. Kajinkili kanyirni kukurnu-puraji, kapurna wilypi-mani jinta-kari rdaku-ngurlu. Ngula-jangka kapunkulu yani warru Yijipi-wanaju. Kula-nyarra nganangku-puka warla-pajirni manu murrumurru-mani.’ Kujanya-nganpa wiriji wangkaja.”
34 Mas tragam aqui para mim o seu irmão mais novo. Assim, eu ficarei sabendo que vocês não são espiões, mas homens honestos. Aí entregarei o irmão de vocês, e vocês poderão ficar aqui negociando.”
35 Ngula-jangka manulu yakuju-wati ngurlu-kurlu, manulu winjurnu walya-kurra. Kujalu ngurlu winjurnu, jinta-kari jinta-karirlili palka-manu talaju, yangka tala kujalurla yungu Yijipi-wardingki-patuku ngurluku. Nyanungurraku kirdanarlu Jakupurlu talaju nyangu-yijala.
35 Aconteceu que, quando despejaram os mantimentos, cada um achou na boca do saco um saquinho com o seu dinheiro. Quando eles e o seu pai viram o dinheiro, ficaram com medo.
36 Wangkaja-jana, “Waraa! Nyurrurlarlu kankujulu jurnta kanyi muku kurdukurdu ngajuku! Kamparrujurna kirda-puka-jarrija Jajupuku-wiyi, manu jalanguju Jimiyanilki-ka rdakungka nyina Yijipirla. Manu kankujulu payirni Pinyamini yilyanjaku Yijipi-kirra. Nguru kaju wuurnpalku karri!”
36 Então Jacó disse: — Vocês querem que eu perca todos os meus filhos? José não está com a gente, e Simeão também não está. Agora vocês querem levar Benjamim, e quem sofre com tudo isso sou eu!
37 Ngula-jangka, Ruupunurla wangkaja nyanungu-nyangu kirdanaku Jakupuku, “Yungkaju Pinyamini ngajuku yungurnarla milki-yirrarni wati wiriki Yijipirla. Ngajulu kapurna warrawarra-kanyi. Kapurna pina-kanyirni nyuntu-kurra. Kajirna pina-kanja-wangurlu yampimi Yijipirla-juku, ngulaju-palangu pungka ngaju-nyangu kaja-nyanu-jarra!”
37 Aí Rúben disse ao pai: — Deixe que eu tome conta de Benjamim; eu o trarei de volta para o senhor. Se não trouxer, o senhor pode matar os meus dois filhos.
38 Jakupurlu wurra-manu, “Lawa, lawa! Kularna yilyami Pinyaminiji nyuntu-kurluju! Nyurru-jukurna wajawaja-manu papardi-nyanuju. Pinyamini ngulaju ngaju-parnta-kurlangu Rajulu-kurlangu. Kajilparna yilyayarla Yijipi-kirra nyuntu-kurlu, kajikarla nyiya maju rdipimi. Kajilpa paliyarla, ngulaju kajikarna ngarrurda-jarri warrarda palinjakungarnti.”
38 Jacó respondeu: — O meu filho não vai com vocês. José, o irmão dele, está morto, e só ficou Benjamim. Alguma coisa poderia acontecer com ele na viagem que vão fazer, e assim vocês matariam de tristeza este velho.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 42, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.