Romanos 4
Tomunga Hel Heueu Ngana (UVL) vs NAA
1 Iok, rette Apraham i non ke mange ita pe lape ta hele teu langa ure nemur nenge te lohotot nge i ke pomerei?
1 Que diremos, então, a respeito de Abraão, nosso pai segundo a carne? O que foi que ele conseguiu?
2 Nenge teke manmanna ke Apraham ume ke poia i sipona ke i non nge pengpeng nga NeHalang matana, lape palut laka pe heto heke i ol. Pe ero. Nakuna ero toto nge tal heke i nga NeHalang matana.
2 Porque, se Abraão foi justificado por obras, tem do que se orgulhar, porém não diante de Deus.
3 Iange NeHalang nena alalaha nenge tehas sue ke ulolo, hele ke teke, “Apraham letena manmanna nge NeHalang pe NeHalang iech nga Apraham letena manmanna ngana. Ke Apraham letena manmanna ngana nem, poia i ke lohot ke i non nge pengpeng.”
3 Pois o que diz a Escritura? Ela diz: “Abraão creu em Deus, e isso lhe foi atribuído para justiça.”
4 Hana nenge te umume te olia iri nga umtutuna pe umtutuna nem te mene ke pomanga tunginga mana ero. Te mene ke pomanga ururia nge te poia ume.
4 Ora, para quem trabalha, o salário não é considerado como favor, mas como dívida.
5 Pe tatu ngara nge NeHalang altoto koi. NeHalang i non nenge poia iri nenge te poreke ke te pengpeng mule nga matana. Mele nenge poia ume pele ero pe letena manmanna mana nge NeHalang, lape NeHalang poia i ke pengpeng nga matana.
5 Mas, para quem não trabalha, porém crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é atribuída como justiça.
6 Ne Teuit heleia petanga nei pule ke teke, NeHalang nau nga hehei pe hana reria poinga urana ngana ero, nenge mene iri pe poia iri ke te pengpeng nga matana.
6 E é assim também que Davi declara ser bem-aventurado aquele a quem Deus atribui justiça, independentemente de obras.
7 Ke ne Teuit hele ke teke,
7 Davi disse: “Bem-aventurados aqueles cujas transgressões são perdoadas, e cujos pecados são cobertos;
8 Pe mele nenge Non Soke letena metene
8 bem-aventurado aquele a quem o Senhor jamais atribuir pecado.”
9 Ke petanga nei mai lape la mana nge iri nenge te ririr us ma lape lange iri nenge te ririr us ero pule? Oe! Iri nenge te ririr us ero lape te mene petanga nem pule. Iange ta hele hote nga NeHalang nena alalaha nenge tehas sue ke ulolo, ke ta teke, “Apraham letena manmanna nge NeHalang pe NeHalang iech nga Apraham letena manmanna ngana. Ke Apraham letena manmanna ngana nem, poia i ke lohot ke i non nge pengpeng.”
9 Esta bem-aventurança vem apenas sobre os circuncisos ou será que ela vem também sobre os incircuncisos? Porque dizemos: “A fé foi atribuída a Abraão para justiça.”
10 Ke Apraham mai te riria singina lo kai nenge ure nei lohot nge i mai? Ma nga hoena ol? Ero, ure nem lohot tala nge Apraham pe te riria singina nga hoena ol.
10 Como, pois, lhe foi atribuída? Estando ele já circuncidado ou sendo ainda incircunciso? Não foi no regime da circuncisão, mas quando ele ainda não havia sido circuncidado.
11 Te riria Apraham singina ero kura pe letena manmanna nge NeHalang. Pe letena manmanna ngana nem poia i ke lohot ke pengpeng nga NeHalang matana, pe te riria singinga nga hoena ol. Ke pomalam Apraham lohot ke iri nenge te riria singiria ero pe leteria manmanna nge NeHalang temeria ia. Ngana laka iri lochloch ngana nenge te pengpeng pe NeHalang mene iri ke la tetu luluch nge i.
11 E Abraão recebeu o sinal da circuncisão como selo da justiça da fé que teve quando ainda não havia sido circuncidado. E isto para que ele viesse a ser o pai de todos os que creem, embora não circuncidados, a fim de que a justiça fosse atribuída também a eles.
12 Pe lohot ke iri hel nenge te ririr us temeria ia pule. Ngana laka iri nenge te ririr us pe leteria manmanna ke pomange temere Apraham, nga etue nenge te riria singina ero kura.
12 Ele é também pai da circuncisão, isto é, daqueles que não são apenas circuncisos, mas também andam nas pisadas da fé que teve Abraão, nosso pai, antes de ser circuncidado.
13 Nge nike NeHalang iri nai Apraham te poia tomunga hel ana helenga ke Apraham pe nena tete mur lape te mene ich nei lochloch. Pe tomunga hel ana helenga nenge Apraham mene nem, lohot nga poinga nenge nanasia hotonga ero. Mene tomunga hel ana helenga nem iange NeHalang hetue i ke i non nge pengpeng nga letena manmanna ngana.
13 A promessa de que seria herdeiro do mundo não veio a Abraão ou à sua descendência por meio da lei, e sim por meio da justiça da fé.
14 Iange toinge hehei pe hana te mene NeHalang nena tomunga hel ana helenga nganangana nga poinga nenge te nanasia hotonga, lete manmanna ngana ana poinga lape luna ero. Pe NeHalang nena tomunga hel ana helenga nem nganangana ero.
14 Pois, se os da lei é que são os herdeiros, anula-se a fé e cancela-se a promessa.
15 Iange hotonga poi hote NeHalang letena inin ngana ke lohot. Pe nenge teke hotonga ero lape longonga ole pele ero.
15 Porque a lei suscita a ira; mas onde não há lei, também não há transgressão.
16 Ke hehei pe hana te mene NeHalang nena tomunga hel ana helenga nganangana iange leteria manmana. Pe ure nem lohot ke pomam ke te mene tomunga hel ana helenga nganangana nem ke pomanga tunginga nenge te mene mene. Ke Apraham nena tete mur lochloch lape te mene tomunga hel ana helenga nganangana nem. Pe iri nenge te nanasia hotonga, iri toro mana reria ia ero. Iri nenge leteria manmanna ke pomange Apraham, reria ia pule iange ita lochloch ngana rette ia.
16 Essa é a razão por que provém da fé, para que seja segundo a graça, a fim de que a promessa seja garantida para toda a descendência, não somente à descendência que está no regime da lei, mas também à descendência que tem a fé que Abraão teve — porque Abraão é pai de todos nós,
17 Ke pomanga NeHalang nena alalaha nenge tehas sue ke ulolo, hele ke teke, “E talue iong ke o lohot ke hehei pe hana nga kileng lochloch reiette iong.” Ke tomunga hel ana helenga nenge NeHalang poia lange Apraham nem, lohot ke manmanna nga matana. NeHalang nenge Apraham letena manmanna nge i pe NeHalang nenge hemaul hekeke iri nenge te mete pe alahotote urelu nemur nenge iri ero ke te lohot.
17 como está escrito: “Eu o constituí por pai de muitas nações” — diante daquele em quem Abraão creu, o Deus que vivifica os mortos e chama à existência as coisas que não existem.
18 Apraham letena ke teke lape hoho ero ol. Pe letena manmanna nge NeHalang pe angala mana. Ke pomalam lohot ke hehei pe hana nga kileng lochloch reiette ia, ke pomanga NeHalang hele ngana ia lange i nike ke teke, “Lem tete mur lape te lohot ke iri halang toto ke pomanga itoch mur.”
18 Abraão, esperando contra a esperança, creu, para vir a ser pai de muitas nações, segundo lhe havia sido dito: “Assim será a sua descendência.”
19 Apraham letena metene ke i tuauna toto pe ana hesinga heroi lala nga ana non kina lime ngana lo (100) pe nehei he Sara hoho ero ol. Pe i letena manmanna ngana nge NeHalang kerkereng kura.
19 E, sem enfraquecer na fé, levou em conta o seu próprio corpo já amortecido, tendo ele quase cem anos, e a esterilidade do ventre de Sara.
20 Apraham eteia ke NeHalang rahite nena tomunga hel ana helenga nem, ke pomalam letena manmanna ngana nge NeHalang het sio ero. Letena manmanna ngana puo ke kerkereng pe heto heke NeHalang.
20 Não duvidou, por incredulidade, da promessa de Deus; mas, pela fé, se fortaleceu, dando glória a Deus,
21 Apraham amnei urume ke ure nenge NeHalang heleia ke teke poia lange i lape lohot ke manmanna.
21 estando plenamente convicto de que Deus era poderoso para cumprir o que havia prometido.
22 Ke pomalam Apraham letena manmanna ngana poia NeHalang ke iech pe NeHalang hetue i ke i non nge pengpeng.
22 Assim, também isso lhe foi atribuído para justiça.
23 Helenga nemur nenge, “NeHalang iech nga Apraham letena manmanna ngana pe hetue i ke i non nge pengpeng,” latau mene Apraham i toro ero.
23 E as palavras “lhe foi atribuído” foram escritas não somente por causa dele,
24 Helenga nei at nge ita pule. NeHalang lape longala teua ita pule iange letera manmanna nge i nenge hemaul heke ara Non Soke Iesus nga metenga.
24 mas também por nossa causa, visto que a nós igualmente nos será atribuído, a saber, a nós que cremos naquele que ressuscitou dentre os mortos a Jesus, nosso Senhor,
25 NeHalang letena tuanin hote nike ke teke Iesus mete ke saua rera poinga poreke ngana mur. Pe hemaul heke i nga metenga pe longala teua ita ke la tatu luluch nge I.
25 o qual foi entregue por causa das nossas transgressões e ressuscitou para a nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.