Apocalipse 6
Tomunga Hel Heueu Ngana (UVL) vs NVT
1 Nga etue nenge e naue Sipsip Tuna nge tualupa hote simanga elle ngana, e longe ure maulul ngana henel neu elle nge hele. Pe hele ngana pomanga kileng kurung ngana. Pe hele ke teke, “O iat!”
1 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o primeiro dos sete selos do livro. Então ouvi um dos quatro seres vivos dizer com voz de trovão: “Venha!”.
2 Iok, e teke enau pe e esia oriong hussu ngana e. Pe mele nenge are haka nga oriong neu rahite nena raling pe te kale heke iengiengka nga palpalna. Pe heto heke I pe song hotia ana seilil kela hekou sue nena ngarang mur.
2 Quando olhei, vi um cavalo branco. Seu cavaleiro carregava um arco, e sobre sua cabeça foi colocada uma coroa. Ele saiu batalhando para conquistar vitórias.
3 Iok, Sipsip Tuna tualupa hote simanga naingana pe e longe ure maulul ngana nemur neingaria nge hele ke teke, “O iat!”
3 Quando o Cordeiro abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivo dizer: “Venha!”.
4 Pe enau pe e esia oriong remenmen ngana e nge song hot. Pe mele nenge songia oriong neu NeHalang tunge kerkerenga e lange i pe tunge palinga hel ana mese palaungana e lange i pule. Pe kerkerenga neu i kerkerenga nenge tua het hote kilanga urana ngana nga ich pe poia hehei pe hana ke te hunel mulmule nge iri.
4 Então surgiu um cavalo vermelho. Seu cavaleiro recebeu uma grande espada e autoridade para tirar a paz da terra. E houve guerra e matança em toda parte.
5 Iok, Sipsip Tuna tualupa hote simanga mol ngana pe e longe ure maulul ngana nemur mol ngaria nge hele ke teke, “O iat!” Pe enau la pe e esia oriong muna ngana e. Pe mele nenge kila haka nga oriong neu rahite monri nga penna. Monri nenge te amnei urumrume ure meena ngana mur ia.
5 Quando o Cordeiro abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivo dizer: “Venha!”. Quando olhei, vi um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha na mão uma balança.
6 Ol pe e longe helenga e nge lohot nga ure maulul ngana henel neu tunangaria. Pomalaka nga mele nge helele ke teke, “Ngaunga hetet lo, pomalam ngaunga uruna lape ele haka toto. Ke ngaunga pululu ngana nenge ene uit meena ngana unne sune (lita elle), uruna lape lohot ke pomanga mele uruna nenge mene nga etue elle. Pe ngaunga pululu ngana nenge ene pali nenge meena pol (lita iri mol), uruna lape lohot ke pomanga mele uruna nenge mene nga etue elle. Pe ae nenge ene ae oliua, ae nem eina pe uain ururia lape ele haka ero.”
6 E ouvi uma voz dentre os quatro seres vivos dizer: “Uma medida de trigo ou três medidas de cevada custarão o salário de um dia, mas não desperdice o azeite nem o vinho”.
7 Iok, Sipsip Tuna tualupa hote simanga henel ngana pe e longe ure maulul ngana nemur henel ngaria nge hele ke teke, “O iat!”
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi o quarto ser vivo dizer: “Venha!”.
8 Pe e teke enau la pe e esia oriong popopo ngana e. Pe mele nenge songia oriong neu ene laka Metenga. Pe Metenga Ana Kileng i hoena pe nanasia i ke renren toto. Pe NeHalang tunge kerkerenga lange iri nai ke te poia hunelinga ke lohotot pe te poia uringa ana etue ke lohotot. Pe te poia haleles ke lohotot pe te poia ur-inolo mur ke te lohotot. Ke ure nemur lape te hune hehei pe hana halang nga ich. Pe tehun lochloche iri ero. Lape tehun lapo mene iri nenga ich ana talinga toto henel ngana ke te het.
8 Quando olhei, vi um cavalo amarelo. Seu cavaleiro se chamava Morte, e o mundo dos mortos o seguia. Eles receberam autoridade sobre um quarto da terra para matar pela espada, pela fome e pela doença e por meio de animais selvagens.
9 Iok, Sipsip Tuna tualupa hote simanga lime ngana pe esia hehei pe hana nenge te mete, operia mur nge te eukirau nga NeHalang nena hatanga apena huna. Hehei pe hana nemur te hune iri iange te nanas tau tote NeHalang nena helenga pe te haliu hote helenga manmanna toto ngana.
9 Quando o Cordeiro abriu o quinto selo, vi sob o altar as almas de todos que haviam sido mortos por causa da palavra de Deus e por seu testemunho fiel.
10 Pe hehei pe hana operia nemur alangaria hot ke palaungana toto ke te teke, “Non Soke NeHalang, Iong non Kikina ngana toto pe iong non nge heo ngana pe non manmanna ngana toto. O kulala ero ol. O amnei teu lange hehei pe hana nga ich pe o tuachol ia eimem nge iri iange te hunsio mene imem.”
10 Clamavam ao Senhor em alta voz e diziam: “Ó Soberano Senhor, santo e verdadeiro, quanto tempo passará até que julgues os habitantes da terra e vingues nosso sangue?”.
11 Ol pe NeHalang heronge hengeron husu ngana nge iri elle pe elle pe hele lange iri ke teke leteria meena ia ure neu ero pe te kulala pol mana. Te kulala pol kela het nga etue nenge reria ngarang mur tehun taua pekngaria mur pe titiria mur hel pule. Iange NeHalang hesilei hote iri lo ke te mete pule ke pomange iri nge tehun tele iri ke ulolo.
11 Então a cada um deles foi dada uma veste branca, e lhes foi dito que descansassem mais um pouco até que se completasse o número de seus irmãos, seus companheiros no serviço, que se juntariam a eles depois de serem mortos.
12 Iok, nga etue nenge Sipsip Tuna tualupa hote simanga rahtele elle ngana, enau pe e esia mangila palaungana nge lohot ke rur leke kileng. Pe chaia matana tua ero pe kileng auala mana ke pomanga miliko lo. Pe teio matana hul ke remenmen ke pomanga toho.
12 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto. O sol ficou escuro como pano negro, e a lua inteira se tornou vermelha como sangue.
13 Pe itoch mur te machereng hot nga tapa sana pe te losio langa ich ke pomanga tuttula palaungana nge rur sue popi nganangana itachtach ngana mur ke te tualolo sio.
13 Então as estrelas caíram do céu como figos verdes de uma figueira sacudida por um forte vento.
14 Pe tapa sana pule erue sio mana ke pomanga tako nenge telou heke pe te mene ke tela ia. Pe hengene mur pe mimio mur te hile muria mur pe te loloun rara.
14 O céu foi enrolado como pergaminho, e todas as montanhas e ilhas foram movidas de seu lugar.
15 Pe naungaala ana hana mur nga ich, pe hana papalauna nenge te nanasia iri, pe palinga hel ana hana mur aria ae huna mur, pe kole hoena ana hana mur, pe hana solaki ngana mur, pe iri nenge te umume nge hana hel, pe iri nenge tetu pulut mana, hana nemur iri lochloch lape te talkome nga rika mur pe nga um papalauna koaria nga hengene mur.
15 Então os reis da terra, os governantes, os generais, os ricos, os poderosos, os escravos e os livres, todos se esconderam em cavernas e entre as rochas das montanhas.
16 — ausente —
16 E gritavam às montanhas e às rochas: “Caiam sobre nós e escondam-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro!
17 — ausente —
17 Pois chegou o grande dia de sua ira, e quem poderá sobreviver?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.