Atos 22

Urim: Wurkapm a Maur Wailen Portions (URI_WBT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Tu wrong kinkpman pa nel elntmpei atn pa, Pol la nasen la tolpa, “Kipm yantin a wasokwasok a wailenwailen alkupmen pa, kipm itning! Kupm akal laron nasepm ngko wurknong la tolpa kupm ake pike ntekg paitn ur, kalpm.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Tu atning a Pol kil ak ek Hipru la nasen la tolpa, yatom tu elntmpei eln nungkulkg a tu pa ha ekg atning ekla a Pol la nasen pa. Yatom Pol kil la nasen yangkipmek pa tolpa kai
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Kupm ti pa, kupm melnum a Juta, man pike rakuopm arpm ha wail Tarsus a ha knokg Silisia. Pake kupm apm wreitn wail atn ha wail Jerusalem tike. Kupm apm pike Kamaliel pa rowopm won a kaling plantopm pake. Kil ro tukgunakg lngkep a kupm ti ekg yangkipm titnongket a tu mamikgmamin manjan amento pa ekg kupm katnun komkiti ariworwor. Kupm apm pike tol kipm pake. Kupm pike nikgwalpm arke atn kalnten lok tu ekg katnun yangkipm a Maur Wailen pa ariworwor, tol a kipm ti ak, ak wang tike.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Wa kupm pike uk kalkut a wleket ekg tu melnum a katnun ya a Jisas. Wa kupm yipowen wiyen kinkpmanen yewen kahor arpm wan tipmning pa, om tu uk wleket kai tu pa om tiur a tu pa mo.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Ti akal melnum tukgunakgen a ikghlen tu ipma krakgen a Maur Wailen, wa tu hong tukgunakgen wrongwailet a tu Juta pa, akal wa tu pa la nasepm yat. Tu pa pike ro wurkapm wompel ukopm ekg kupm ye kaino Tamaskus pa uk tu wasokwail alpmento a ark kaino pa. Wurkapm wompel pa la tolpa kupm arkul kuten wampel tu melnum a ukpma katnun ya a Jisas ti, yatom yewen kul nar Jerusalem ti, ekg akal tu pa ukwen wleket.”
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Pol kil ekla tolpa kai la tolpa, “Kupm pike ngkom tolpa kaino kaino yampingken Tamaskus ti pa, aktutu tolti ari wakg klal wail hakaino ktnong ti kul nar plaij helentopm wail ak hran takgni wail a no kwarngkwarn.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Kupm ngko eln kinar knokg ti, wa kupm atning ek ur pa kwewopm namputopm nang Sol ti la tolpa, ‘Sol, Sol! Ntekg tolhai yatom kitn uk kalkut a wleket ekg kupm ti?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Yatom kupm ropontel la tolpa, ‘Melnum Wailen, kitn mla?’ Ari kil la tolpa, ‘Kupm Jisas a Nasaret a kitn ukopm kalkut a wleket pa.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Tu melnum a ntiopm pa, tu ari wakg ti hute, ake tu wa atning ek a melnum a ekla ekg kupm ti.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Yatom kupm ropon la tolpa, ‘Wailen, ti al kupm ntekg tolhai?’ Ari wa Wailen kil la nasopm la tolpa, ‘Wreitn kaino Tamaskus pa om! Melnum ur a arpm kaino ha pa, akal la naseitn kwap wrongwailet a akrkahanteitn atn akal hi kitn ak pa.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Wakg akil pa ak helentopm paitn, yatom kupm ake ntie ekg ari kweiur kweiur, ti ake ntie ekg kupm ari ya pa. Yatom tu melnum a ntiopm pa tu wamparpmeopm ye kaino Tamaskus ai.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Tu yeopm kaino arpm kaino Tamaskus pa. Yatom melnum ur a tu kwe tolpa Ananaias pa arpm. Kil pa kil melnum nipet wor a horhanekg ekg Maur Wailen, wa kil melnum a katnun yangkipm titnongket a men Juta pa yek ariworwor. Yatom tu Juta wrongwailet a ark kaino ha pa, tu ari kporn yangkipm pa la tolpa, kil pa melnum wor.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Kil wreitn kul ariopm, yatom kil kul atn yampingkentopm tolti, kil la kul kupm ti la tolpa, ‘Sol, melnum wor alkupmen! Ikg alkitnen pa nungkwat ri kweiur kweiur ti om!’ Yatom ak wang ketn pa ikg akupm pa paln wor ari kweiur kweiur, yatom kupm ariel.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Yatom wa kil wa la nasopm la tolpa, ‘Maur Wailen amento a tu mamikgmamin, manjan amento katnun pa, pike akrkahanteitn ekg akal kil hi planteitn kweiur kweiur wraur kil: akal kitn wi arie nikgwalpm wakrongen wrongwailet alkil, ekg akal kitn ari Melnum Nipet Wor, ekg akal kitn hi atning yangkipm kai ek a kil alkil la naseitn pa.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Ti kitn pa melnum a kil akrkahanteitn, ekg akal hi kitn laron kuina ur akil a kitn atning ari pa, ye kai hor ai nasi tu wrong kinkpman pa.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ti kitn arpm nungkwangen kuina ur? Kitn wreitn om! Kitn kwe nang akil pa ekg al kil aklinjeitn. Kitn kai ekg tu kalukeitn, ekg al kwan paitnpaitn a pike kitn ntekg pa.’ ”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Pol kil wa la nasen la tolpa, “Kupm wa nuhurn Tamaskus pa pleln nar Jerusalem ti pa, kupm kahor ropon Maur Wailen atn yipmingki wonen a wan yalming a Maur Wailen pa atn, ari nikgwalpm a ikg akupm pa nir kai hmit tolti,
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 yatom kupm ari Wailen pa paln la nasopm la tolpa, ‘Kitn wreitn iktutu nuhurn Jerusalem ti kai om! Tu melnum a ark ti pa, hi ake tu atning ukpma yangkipm a kitn laron ekg kupm ti la nasen pa.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Ari kupm akalmpe kai Wailen pa la tolpa, ‘Tu al atningkopm pa. Tu wrong kinkpman kil pa tu ari a pike kupm kai atn hor hor wan a men atning yangkipm a Maur Wailen atne pa, er a uk wleket tu a ukpma kitn pa, yatom wiyen ye kai arpm wan tipmning pa.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Wa ak wang a pike tu akweijel Stipen pa mo ekg kil laron nang alkitnen ti pa, kupm pike atn ari wi wor. Wa hapm a tu melnum a pike akal akweijel pa, apm pike tu nir ha nepm akupm tike, yatom kupm ti ikghlen atn tike.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Ari Wailen kil la nasopm la tolpa, ‘Kitn kai om! Kupm akal kwaweitn kai ha ya watinet ur ai ekg tu a ake Juta pa.’ ”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Tu wrong kinkpman wailet tu atn atning yangkipm a Pol kil la tolpa kaingkai, tu atning ekla wrij ur a Pol kil la nasen la tolpa Maur Wailen akal kwawel kai ekg tu a ake Juta pa, pa ipma a tu wreitn, tu plalplal mainmain wli pa wli pa la tolpa, “Ilm er kwan melnum a tolpa mo kai tukulein knokg ti om!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Nikgwalpm a tu pa wreitn wakget hret paitn wrijen ekg ekla pa, yatom tu mainmain plalplal tolpa atn, wamparpme kungku nir hapm alntu ti piln, wa ngkol knokg hngrapm ti piln eln kaino kwa.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Yatom melnum a atn hep ikghlen tu melnum a almpwrong pa ukwen yangkipm titnongket pa, la tolpa tu wi Pol pa ye kahor wan a tu melnum a almpwrong pa, wa la tolpa tu ak hmpei ak rkwawel ekg a kil laron yiprokgen kuina ur yatom tu wrong kinkpman plalplal mainmain ekg kil ti tolti.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Yatom tu ye Pol pa ye kahor yipo nepm wampel elntarpm plaln pa, tu akal ak hmpei pa ak rkwawel. Ari kil ari melnum ur a atn hep ikghlen melnum kmel wampomit (100) a almpwrong atn yampingken ti yatom kil ropontel la tolpa, “Yangkipm titnongket a Rom pa la tolhai? Kipm ntie ekg rkwa melnum ur a nang a kil hel namponen kipm Rom tike? Ti nang a kupm apm hel namponen kipm Rom tike! Tol kipm yewopm ye kai ekg mento ntekg yangkipm pa hep, la tolpa kupm ntekg paitn ur pa, kipm ik hmpei ti ik rkwaopm.”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Melnum a atn hep ikghlen melnum kmel wampomit (100) a almpwrong pa, kil atning ekla a Pol pa, yatom kil wa kai la nasi melnum a atn hep a kil pa la tolpa, “Kitn ari a kitn ntekg melnum pa tolpa, pa kitn ak wor aki? Kil pa, nang a kil pa apm hel namponen men Rom tike!”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Melnum a atn hep pa kil atning tolpa, yatom kil kai ropon Pol pa la tolpa, “Kitn la nisopm kitn alkitn ti riworwor ri, kitn ti, nang a kitn ti hel namponen men Rom ti aki?” Ari Pol akalmpe la tolpa, “Ei, nang akupm apm hel namponen kipm Rom tike.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Yatom melnum a atn hep ekg almpwrong pa la tolpa, “Kupm ti armpen marpm wail uk tu Rom, yatom kupm paln tol tu Rom ti.” Ari Pol pa akalmpe la tolpa, “Kitn pa armpen pake, wa kupm ti pa manjan pa wi nang namponen Rom yatom kwat kupm ti, yatom kupm ti pa apm tukol tu Rom tike.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Tu melnum a akal ropon Pol ekg kweiur kweiur a wet paln pa, tu kark mehen tolti nuhurntel kai. Wa melnum kil alkil a atn hep pa yat, kil wa kark yat, ekg kil wet la nasi tu ekg yipo nepm wampel Pol, kil melnum tol tu Rom pake.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Melnum a atn hep ikghlen tu melnum a almpwrong pa, kil apm wakrongen akal kor ariworwor ekg yiprokgen kuina ur a tu Juta arki Pol pa. Yatom hor kang pa, kil la tolpa tu nelkgen hmpei pa tukulein nepm wam a Pol pa. Yatom kil kwe tu melnum ipma krakgen a Maur Wailen a atn hep, a tu hong tukgunakgen wrongwailet a Juta pa, tu kul ark wrij pa, kil wi Pol pa kai kinar atn kinar ikg a tu pa ekg ntekg yangkipm pa.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.