Mateus 21

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ko mian ko vitunen arini morie Jerusalem, ko arini re ngaim san nisen Betpas nga muto morie botwen san nga marveruse Botwen ne lolnai ne olip. Ko Iesu owrai tevi jinibb sen eru:
1 Aproximavam-se de Jerusalém. Quando chegaram a Betfagé, perto do monte das Oliveiras, Jesus enviou dois de seus discípulos,
2 “Koporan re ngaim nga muto ngokwan ngok. Ko pingavil kopora-lesi arile totkoni dongki san tevi natun. Kopor-rupaji dali nuru ko kopor-ile nuru vini jik.
2 dizendo-lhes: Ide à aldeia que está defronte. Encontrareis logo uma jumenta amarrada e com ela seu jumentinho. Desamarrai-os e trazei-mos.
3 Ko poro san p̃irij tevi kamru suri, ko kopora-werai tevi, ‘Numal emrreni nuru.’ Ko pingavil ko p̃ilinglingi kamru kopor-ile nuru vini.”
3 Se alguém vos disser qualquer coisa, respondei-lhe que o Senhor necessita deles e que ele sem demora os devolverá.
4 Ngok eplari osorsan tevi nale san se Atua nga propet sen san muli wowomue tuwi mirpel:
4 Assim, neste acontecimento, cumpria-se o oráculo do profeta:
5 “Kapwerai tevi jinibb nir nga marlik re Saeon, ‘Kaplesi Numal se kami evini ji kami, evi jinibb malum, ko esakel re dongki nga welili kobbong, nga mivi natu dongki ne majingen.” ’
5 Dizei à filha de Sião: Eis que teu rei vem a ti, cheio de doçura, montado numa jumenta, num jumentinho, filho da que leva o jugo {Zc 9,9}.
6 Ko nuru oran ko orloli osorsan erpe Iesu muwrai tevi nuru,
6 Os discípulos foram e executaram a ordem de Jesus.
7 ko orile dongki nen tevi natun vini ji Iesu; ko arp̃elseni sunsun ser re nuru, ko Iesu esakel mare ren.
7 Trouxeram a jumenta e o jumentinho, cobriram-nos com seus mantos e fizeram-no montar.
8 Ko delung elep arla sunsun ser arp̃elsenir renge sel, ko nir sopor kele artitai rengsi nai tevi raor, arp̃elp̃elsenir renge sel. Ngok eviseni nga artori Iesu evi jinibb nga milep.
8 Então a multidão estendia os mantos pelo caminho, cortava ramos de árvores e espalhava-os pela estrada.
9 Ko delung elep sopon, sopor nga marwowomu ko sopor nga marvivitu arkikail, arsurövi ni ko arwera “Osana van ji metka ngel se Devet! Numal Atua, nik kurij pa erres tevi ni nga mivini re nik nisem. Osana re melrin mare!”
9 E toda aquela multidão, que o precedia e que o seguia, clamava: Hosana ao filho de Davi! Bendito seja aquele que vem em nome do Senhor! Hosana no mais alto dos céus!
10 Ko daron nga mivini Jerusalem e, ko jinibb ne ie nir arore, arwera “Isi ko ngok?”
10 Quando ele entrou em Jerusalém, alvoroçou-se toda a cidade, perguntando: Quem é este?
11 Ko delung nir arwera lweni: “Ngel evi propet Iesu ne Nasret renge Galili.”
11 A multidão respondia: É Jesus, o profeta de Nazaré da Galiléia.
12 Mian ko vitunen vajin ko Iesu evan re loloim ne Naim On. Ko oji tweni nir nga marok-wulwule nanu nir iok tetajer, ko nir nga marok-wulwuli nanu nen nir, ko evatpuse tep se nir nga marok-kelkele nevöt nir, ko evatpuse kele nai seksakel se nir nga marok-wulwule wum̃er nir.
12 Jesus entrou no templo e expulsou dali todos aqueles que se entregavam ao comércio. Derrubou as mesas dos cambistas e os bancos dos negociantes de pombas,
13 Ko owrai tevir: “Aruli pa tuwi nale se Atua san ngel, owra ‘Naim suk, parveruse naim ne verusen.’ Ko kami kamtur imare vajin ko kamloli evi ‘naim ne venao res.’”
13 e disse-lhes: Está escrito: Minha casa é uma casa de oração {Is 56,7}, mas vós fizestes dela um covil de ladrões {Jr 7,11}!
14 Mian ko jinibb nga meter marrorr nir ko naroj nir arini jin renge Naim On, ko ni ololi arres luwi.
14 Os cegos e os coxos vieram a ele no templo e ele os curou,
15 Ko daron nga jinibb nga marlelep re sulsulen nir ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir marlesi muloli majingen nga marinijnij nawone, ko nanwarreng nir markikail renge Naim On, nga marwera “Osana van ji metka se Devet!”, ko lartul nen arlolarsi lenglengen e
15 com grande indignação dos príncipes dos sacerdotes e dos escribas que assistiam a seus milagres e ouviam os meninos gritar no templo: Hosana ao filho de Davi!
16 Ko arwerai tevi: “E, erpese? Nik kurnge nanu nga nanwarreng ngel nir marwerair ngok?” Ko Iesu owrai lweni tevir: “O-o. Ko kami sete kameve nabong san nale ngel se Atua nga muwra tuwi: ‘Eplari re jingo bipi nir ko bipiwarreng nga marsus malum nir, Atua ololi nir arsurövi ni erres p̃elak.’ Kami kameve ko pa osuw.”
16 Disseram-lhe eles: Ouves o que dizem eles? Perfeitamente, respondeu-lhes Jesus. Nunca lestes estas palavras: Da boca dos meninos e das crianças de peito tirastes o vosso louvor {Sl 8,3}?
17 Ko elinglingir ko evel van re ngaim ne Betani ko omosi ie.
17 Depois os deixou e saiu da cidade para hospedar-se em Betânia.
18 Mian ko mevinen vajin renge rorpong susu, olwi van ngaim e re Jerusalem. Ko daron nga mututur mian, ko numer eaji.
18 De manhã, voltando à cidade, teve fome.
19 Ko elesi nai san nisen nai pik otur re devje sel, ko emawose evan ren, owra purro wenen. Ko elesi raon kiskis bbong, sete wenen otoe. Ko owrai tevi nai pik nen, “Setemun wenem puto kele e nabong san pijpari tuwi ngok vini.” Ko daron momsawos e nen ko pa, nai pik nen emli.
19 Vendo uma figueira à beira do caminho, aproximou-se dela, mas só achou nela folhas; e disse-lhe: Jamais nasça fruto de ti!
20 Ko jinibb sen nir, daron nga marlesi e, ko artaole ko arwera “Erpese nai pik ngel mimli mivesane?”
20 E imediatamente a figueira secou. À vista disto, os discípulos ficaram estupefatos e disseram: Como ficou seca num instante a figueira?!
21 Ko Iesu erij welir, owrai tevir: “Nuwretun nuwrai tevi kami, poro nosurien se kami putoe, ko sete kaprrorrmi karkare le, ko ngok kami kele kaprongwose kaploli kobbong pirpe nga mololi ngel tevi nai pik ngel. Ko mare re iok, kapwerai kele tevi botwen ngel nga Atua p̃ila tweni ko puwirre van re dis, ko piplari pusorsan tevi.
21 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade vos declaro que, se tiverdes fé e não hesitardes, não só fareis o que foi feito a esta figueira, mas ainda se disserdes a esta montanha: Levanta-te daí e atira-te ao mar, isso se fará...
22 Ko nanu jijle, sev nga kapa-ngoni renge verusen, poro kapa-osuri, ko kapa-lair ko.”
22 Tudo o que pedirdes com fé na oração, vós o alcançareis.
23 Ko Iesu olwi kele van re Naim On e, ko ok-visviseni jinibb nir. Ko jinibb nga marlelep nir ne sulsulen ko b̃irterawarreng nga marivi pa jinibb nga marlelep arini jin ko arsusi: “E, kula derteren ngok nir ngabe ko nga komok-loli nanu ngok e nir? Siko elai tevim?”
23 Dirigiu-se Jesus ao templo. E, enquanto ensinava, os príncipes dos sacerdotes e os anciãos do povo aproximaram-se e perguntaram-lhe: Com que direito fazes isso? Quem te deu esta autoridade?
24 Ko Iesu erij welir owrai tevir: “Inu kele bosusi kami e nanu p̃isan, ko poro kami kapwerai tevik, ko inu kele pirpok bowrai tevi kami nulai derteren ngel nir ngabe le nga mololi nanu ngel le nir.
24 Respondeu-lhes Jesus: Eu vos proporei também uma questão. Se responderdes, eu vos direi com que direito o faço.
25 Kami kapwerai ta tevik: Jon ela derteren sen nga mok-paptaes e ngabe? Ji Atua, rreknga ji jinibb kobbong?” Ko nir arwerwerai tevir: “Poro rrapwerai, ‘Evel ji Atua vini,’ ko ni tia-werai lweni tevi kerr, ‘Erpese kami sete kamosuri ni?’
25 Donde procedia o batismo de João: do céu ou dos homens? Ora, eles raciocinavam entre si: Se respondermos: Do céu, ele nos dirá: Por que não crestes nele?
26 Ko poro rrapa-wera, ‘Evel ji jinibb kobbong vini,’ ko rrammetutue delung nir, suri nir jile artori pa Jon osuw evi propet.”
26 E se dissermos: Dos homens, é de temer-se a multidão, porque todo o mundo considera João como profeta.
27 Ko nir arwera lweni tevi Iesu, arwera “Sete namrongwose.” Ko Iesu owra lweni tevir, “Ia, ko inu kele sete nurongwose bowrai tweni tevi kami renge derteren sev nga mololi nanu ngel e nir.”
27 Responderam a Jesus: Não sabemos. Pois eu tampouco vos digo, retorquiu Jesus, com que direito faço estas coisas.
28 Ko Iesu owrai kele, “Kaprrorrmi ta nanu ngel: Jinibb san natun otoe, natun eru. Ko evini ji m̃erwomu nen ko owrai tevi, ‘Natuk, lelingen kupan kupmajing re orsel suk.’
28 Que vos parece? Um homem tinha dois filhos. Dirigindo-se ao primeiro, disse-lhe: - Meu filho, vai trabalhar hoje na vinha.
29 Ko natun owrai lweni tevi, ‘Numusus.’ Ko mian ko vitunen ko vajin, ko norrorrmien sen olwi, ko evan.
29 Respondeu ele: - Não quero. Mas, em seguida, tocado de arrependimento, foi.
30 Ko tata se nuru evini kele ji m̃ervitu nen, ko owrai kele erpe nga muwrai tevi m̃erwomu. Ko m̃ervitu nen owra lweni tevi: ‘Bean ko tata.’ Mian ko setemun evan.”
30 Dirigindo-se depois ao outro, disse-lhe a mesma coisa. O filho respondeu: - Sim, pai! Mas não foi.
31 Ko Iesu osusi suri re nuru nga eru ngok tevir, owra “Nuru si nen ko ololi marongen se tata sen?” Ko nir arwera lweni tevi: “Nga womu nen.” Ko Iesu owra lweni tevir: “Nuwretun nuwrai tevi kami, kami kamsorsan temijpal tevi m̃ervitu nen. Ko lartul nga marok-la nevöt ne takis nir ko nesevin ne sel nir nga kamungasir ngok arsorsan tevi m̃erwomu nen, ko nir parlai wani milnge kami van re batun vanu se Atua.
31 Qual dos dois fez a vontade do pai? O primeiro, responderam-lhe. E Jesus disse-lhes: Em verdade vos digo: os publicanos e as meretrizes vos precedem no Reino de Deus!
32 Suri Jon evini ji kami, evisviseni sel nga mumomsawos m̃irres, ko kami sete kamosuri ni. Ko nir ma, lartul nga marok-la nevöt ne takis nir ko nesevin ne sel nir, arosuri ni. Ko kami, daron nga kamlesi nir nga marosuri mirpok ngok, ko norrorrmien se kami sete olwi kele nga kami kele kaposuri ni.
32 João veio a vós no caminho da justiça e não crestes nele. Os publicanos, porém, e as prostitutas creram nele. E vós, vendo isto, nem fostes tocados de arrependimento para crerdes nele.
33 “Kaprunge ta nale rrongrrongvi m̃inij kele, ngel: Jinibb san orsel sen otoe. Ko orwi grep. Ololi nalut owlu rrale live laut. Ko eli bbulwil ko elngi besin san ren, ko san oto mare e nga parjingteni wene grep ren ko jinibb parok-bböt ren, suwen p̃iseser van re besin nga muto ngatan e. Muloli jile mirpok, ko eli naim san nga muwu mare nga jinibb nga marok-kulkulu parsa paran partur mare ren, ko parok-kulkulu pej nanu nga marok-vevna nir. Erpok, ololi jile osorsan tevi nga marok-loli daron nga maruwi nanu nen. Koelinglingi tevi jinibb sopor parmetmete, ko ni evel van re vanu m̃inij e.
33 Ouvi outra parábola: havia um pai de família que plantou uma vinha. Cercou-a com uma sebe, cavou um lagar e edificou uma torre. E, tendo-a arrendado a lavradores, deixou o país.
34 “Ko mian ko daron nga wenen mutomori pimirr, ni okoni jinibb sen sopor van ji nir nga marok-metmete orsel sen, nga nir parla wenen nen sopor, pusorsan tevi nga marijrij e.
34 Vindo o tempo da colheita, enviou seus servos aos lavradores para recolher o produto de sua vinha.
35 Ko jinibb nen nga marok-metmete orsel arrul totonir; ko nir san artelmaji, nir san arevji pini, ko nir san artuwe.
35 Mas os lavradores agarraram os servos, feriram um, mataram outro e apedrejaram o terceiro.
36 Mian ko ni okoni kele jinibb sen sopor nir elep asi vajin nga womu, ko lartul nga arloli kele tevir osorsan tevi nga marloli tevi nir nga womu.
36 Enviou outros servos em maior número que os primeiros, e fizeram-lhes o mesmo.
37 “Mian ko vitunen jer vajin, okoni natun norman; orrorrmi nga nir parloli p̃irres le tevi ni natun.
37 Enfim, enviou seu próprio filho, dizendo: Hão de respeitar meu filho.
38 Ko jinibb nen nir, daron nga marlesi ni natun, arwerwerai tevir, ‘O, ngel evi natun nga pia-la joro tata sen. Rraprevji pini, ko puloli orsel pia-ivi vajin se kerr!’
38 Os lavradores, porém, vendo o filho, disseram uns aos outros: Eis o herdeiro! Matemo-lo e teremos a sua herança!
39 Ko arrul totoni, ko arevei van vare re orsel, ko arevji pini.”
39 Lançaram-lhe as mãos, conduziram-no para fora da vinha e o assassinaram.
40 Ko Iesu osusi tevi nir, owra “Ko daron nga jinibb nga orsel sen pivini, ko puloli sev tevi jinibb ngok nir?”
40 Pois bem: quando voltar o senhor da vinha, que fará ele àqueles lavradores?
41 Ko nir arwera lweni tevi ni, “Suri nir arivi jinibb nga marsij, ni kele puloli p̃isij pusorsan luwi tevir, pirevji pinir. Ko pia-linglingi orsel sen tevi jinibb sopor kele nga parok-metmete ko para-la wenen nen tevi re daron mawos nen.”
41 Responderam-lhe: Mandará matar sem piedade aqueles miseráveis e arrendará sua vinha a outros lavradores que lhe pagarão o produto em seu tempo.
42 Ko Iesu owrai tevir: “Sete kameve nabong san nale ngel ne Naul On? ‘Nabur nga lartul nga marok-ili naim marungasi marwirre, ni ko vajin evi nabur nga murrul totoni naim m̃iterter. Ngel evi majingen se Numal nga muloli, ko rramtaole rramlesi m̃irres p̃elak.’ Kameve ko pa osuw.
42 Jesus acrescentou: Nunca lestes nas Escrituras: A pedra rejeitada pelos construtores tornou-se a pedra angular; isto é obra do Senhor, e é admirável aos nossos olhos {Sl 117,22}?
43 “Ngok, nuwrai tevi kami: Atua pia-la tweni batun vanu sen ji kami, ko pia-lai tevi jinibb sopor kele nga para-la wenen nga musorsan tevi.
43 Por isso vos digo: ser-vos-á tirado o Reino de Deus, e será dado a um povo que produzirá os frutos dele.
44 Si nga pusnge nabur ngel, niben pimabbur. Ko si nga nabur ngel piravij ren, niben pumoloplop p̃etp̃eti.”
44 {Aquele que tropeçar nesta pedra, far-se-á em pedaços; e aquele sobre quem ela cair será esmagado.}
45 Ko jinibb nga marlelep nir re sulsulen ko Parasi nir daron nga marunge nale rrongrrongvi sen ngok, arongwose nga ni owra suri nir.
45 Ouvindo isto, os príncipes dos sacerdotes e os fariseus compreenderam que era deles que Jesus falava.
46 Ko arwera parrul totoni Iesu, ko armetutu delung nir. Suri delung nir artori ni evi propet san.
46 E procuravam prendê-lo; mas temeram o povo, que o tinha por um profeta.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.