Mateus 20

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ko Iesu owrai kele tevir, “Renge batun vanu ne melrin, Atua pia-loli pusorsan tevi jinibb ngel le: Jinibb san naut nga milep sen san otoe. Ko nabong san emremra rorpong susu, owra p̃ilai jinibb ne majingen sopor nga parmajing renge orsel sen.
1 Jesus disse:
2 Mian ko eskai jinibb sopor, osp̃e suri nowli nabong tevir, mian ko nir armarong renge nowli nabong nen; ko ni okoni nir vajin van re orsel sen.
2 Ele combinou com eles o salário de costume, isto é, uma moeda de prata por dia, e mandou que fossem trabalhar na sua plantação.
3 Ko re mete nial esiw sopon, ko ni otutur sopon kele; ko daron nga mututur e, ko elesi jinibb sopor kele artur nawon re maket.
3 Às nove horas, saiu outra vez, foi até a praça do mercado e viu ali alguns homens que não estavam fazendo nada.
4 Ko owra tevir, ‘Kami kele kapan re orsel suk, ko nowlin sev nga pumomsawos bea-wuli kami ren.’
4 Então disse: “Vão vocês também trabalhar na minha plantação de uvas, e eu pagarei o que for justo.”
5 Ko nir aran. Ko re mete nial esngavöl drromon eru sopon, mian ko re kele mete nial itul sopon re nat mirivriv, otutur kele, ko ololi erpok kele.
5 — E eles foram. Ao meio-dia e às três horas da tarde o dono da plantação fez a mesma coisa com outros trabalhadores.
6 Ko mijpari re mete nial elim sopon rivriv, ko otutur kele; ko elesi jinibb sopor kele artur nawon, ko owrai tevir: ‘Erpese kamtur nawon iel mirpel nabong totoklai san?’
6 Eram quase cinco horas da tarde quando ele voltou à praça. Viu outros homens que ainda estavam ali e perguntou: “Por que vocês estão o dia todo aqui sem fazer nada?”
7 Ko nir arwera lweni tevi: ‘Suri sete jinibb san elngi majingen re kem.’ Ko ni owrai tevir: ‘Kami kele kapan re orsel suk.’
7 — “É porque ninguém nos contratou!” — responderam eles.
8 “Ko rivriv jer ko vajin, numal nga naut sen nen owrai tevi m̃er nga mok-metmete joron nir, ‘E, kupverus kortoni jinibb ne majingen nir, ko kupwulir. Ko kuptipatun
8 — No fim do dia, ele disse ao administrador: “Chame os trabalhadores e faça o pagamento, começando com os que foram contratados por último e terminando pelos primeiros.”
9 Ko nir nga martipatun majingen re mete nial elim sopon rivriv arini ko arlai nevöt ser, osorsan tevi nowli nabong san totoklai.
9 — Os homens que começaram a trabalhar às cinco horas da tarde receberam uma moeda de prata cada um.
10 Mian ko nir vajin nga marini wowomu re majingen arini, arrorrmi rreknga nir nowlir parasi wor van mare wor. Ko ejki, nir erpok kele bbong, arlai nevöt nga musorsan tevi nowli nabong san.
10 Então os primeiros que tinham sido contratados pensaram que iam receber mais; porém eles também receberam uma moeda de prata cada um.
11 Ko daron nga marlair e, ko nir arwor suri jinibb nga naut sen.
11 Pegaram o dinheiro e começaram a resmungar contra o patrão,
12 Mian ko arwerai tevi: ‘E, erpese nir ngel arvivitu armajing bbong mete nial sansan, ko nik kuwlir osorsan tevi kem nga nammajing renge nabong totoklai, namrunge m̃isij renge nial nga milep?’
12 dizendo: “Estes homens que foram contratados por último trabalharam somente uma hora, mas nós aguentamos o dia todo debaixo deste sol quente. No entanto, o pagamento deles foi igual ao nosso!”
13 Ko ni owra lweni tevi nir san, owra ‘Selek, sete nuloli esij tevim, suri nik kumarong pa tevi inu renge nevöt ngok.
13 — Aí o dono disse a um deles: “Escute, amigo! Eu não fui injusto com você. Você não concordou em trabalhar o dia todo por uma moeda de prata?
14 Kupla nevöt som ko kupiel. Inu numrreni bowli nga mivitu ngel pusorsan tevi nik.
14 Pegue o seu pagamento e vá embora. Pois eu quero dar a este homem, que foi contratado por último, o mesmo que dei a você.
15 Rrek kulesi nga sete evi nanu nga m̃irres nga inu bololi sev nga memrreni re jorok? Ejki ma, erres ko wor. Rreknga nolom eleplep kobbong suri inu nolok erres.’”
15 Por acaso não tenho o direito de fazer o que quero com o meu próprio dinheiro? Ou você está com inveja somente porque fui bom para ele?”
16 Ko Iesu owrai kele: “Pirpok ko, nir nga marvivitu mian ko para-wowomu, ko nir nga marwowomu, mian ko para-vivitu.”
16 E Jesus terminou, dizendo:
17 Ko vitunen Iesu owra pulwi kele van Jerusalem e. Ko jinibb sen nir esngavöl drromon eru arpitevi ni re sel. Marivel mian, ko Iesu etkai talev nir van re devje sel e, ko owrai tevir:
17 Quando Jesus estava subindo para Jerusalém, chamou os discípulos para um lado e falou com eles em particular, enquanto caminhavam. Ele disse:
18 “Kaplesi, rraman Jerusalem le ngel. Ko daron nga rrapa-jipari, ko para-teka kerasi inu Jinibb Mawos van ji jinibb sulsulen nga marlelep nir, ko ji jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir. Ko para-wera inu ban re mijen,
18 — Escutem! Nós estamos indo para Jerusalém, onde o
19 ko para-tekai inu van ji jinibb ne vare nir nga para-tetnije inu ko para-telmaji inu, ko para-rruloni inu para-wuse maure inu re nai pelaot. Ko mian ko re nabong itolin, Atua pia-loli inu bea-maur luwi kele re mijen.”
19 e o entregarão aos não judeus. Estes vão zombar dele, bater nele e crucificá-lo; mas no terceiro dia ele será ressuscitado.
20 Mian ko vitunen Sepeti nesen sen eptevi natun nuru Jemes ko Jon, nga morivi pa jinibb se Iesu, arini ji Iesu ko arjipa jin. Ko vinnen owra pungoni nanu san ji Iesu.
20 Então a mãe dos filhos de Zebedeu chegou com os seus filhos perto de Jesus, curvou-se e pediu a ele um favor.
21 Ko Iesu owra tevi: “Kumrreni sev?” Ko vinnen owra lweni tevi ni: “Numrreni kupwera nale san nga natuk norman ngel nuru porivi jinibb nga morlelep jer renge batun vanu som, tuwen p̃isakel re nevrem rres, ko tuwen re nevrem mair.”
21 — O que é que você quer? — perguntou Jesus. Ela respondeu: — Prometa que, quando o senhor se tornar Rei, estes meus dois filhos sentarão à sua direita e à sua esquerda.
22 Ko Iesu owra lweni: “O, sete komor-rongwose nanu nga komor-ngoni ngok. Kamru komor-vitere kopor-minmin re biles ne norongen nga m̃isij nga inu beminmin ren?” Ko nuru orwerai lweni tevi ni: “O-o, komru nomor-vitere.”
22 Jesus disse aos dois filhos dela: — Podemos! — responderam eles.
23 Ko ni owra tevi nuru, “Kopora-minmin ko re biles nga inu beminmin ren. Ko re kopora-sakel re nevrek rres rreknga re nevrek mair, sete evi nanu nga inu bea-lai. Evi nanu nga Tata suk ko pia-lai tevi nuru nga mutobbtobbu tweni nuru pae musuw nga pia-lai tevi nuru.”
23 Então Jesus disse:
24 Ko daron nga nir esngavöl marunge, arlolarsi niaken nen e nuru, suri nuru orwera poran mare porasi nir.
24 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, ficaram zangados com os dois irmãos.
25 Ko Iesu orongwose norrorrmien ser, ko everus kortoni nir jijle vini jin ko owrai tevir: “Kami kamrongwose numal nir se jinibb ne vare nir aron tertere jinibb ser, ko jinibb nga marlelep ser nir arok-rrowrrowe derteren ser elep.
25 Então Jesus chamou todos para perto de si e disse:
26 Sete pirpok re livö ne kami. Isi nga mimrreni pivi jinibb nga milep re livö ne kami, ni puloli lweni ko wor ni pivi jinibb nga welili, nga pivi jinibb ne majingen se kami.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, quem quiser ser importante, que sirva os outros,
27 Ko isi nga mimrreni puwowomu re kami, ni pivi demij maur se kami.
27 e quem quiser ser o primeiro, que seja o escravo de vocês.
28 Osorsan tevi inu Jinibb Mawos, sete nuvini tweni nga jinibb parmajing se inu, ko nuvini tweni b̃emajing se nir, ko nga b̃elai mauren suk puto wani milnge delung nir re mijen, ko bowli lwenir.”
28 Porque até o
29 Ko nir artutur mian, ko daron nga marivel lingi Jeriko, ko delung elep arvijuri ni.
29 Quando Jesus e os discípulos estavam saindo de Jericó, uma grande multidão seguia Jesus.
30 Ko renge devje sel, metrrorr eru orlilik ren. Ko daron nga morunge Iesu m̃iasi re sel, orkail orwera “Warru, Numal, metka se Devet, kuprrorrmi komru!”
30 Dois cegos, sentados na beira do caminho, ouviram alguém dizer que ele estava passando e começaram a gritar: — Senhor,
31 Ko delung nir artortori nuru, arwera “Kopor-p̃erp̃er!” Ko nuru orkail van mare lengleng kele, orwera kele: “Warru, Numal, metka se Devet, kuprrorrmi komru!”
31 A multidão os repreendeu e mandou que calassem a boca, mas eles gritaram ainda mais: — Senhor, Filho de Davi, tenha pena de nós!
32 Ko Iesu otur murrong ko everus nuru ko owrai tevi nuru: “Komor-marong bololi sev tevi kamru?”
32 Então Jesus parou, chamou os cegos e perguntou:
33 Ko nuru orwera lweni tevi: “O, numal, nomor-marong mete komru porkulu luwi.”
33 — Senhor, queremos poder enxergar! — responderam eles.
34 Ko Iesu orrorrmi lengleng nuru, ko ejpari mete nuru. Ko ngavilvil orkulkulu luwi erres vajin, ko orvijuri ni.
34 Jesus teve pena dos cegos e tocou nos olhos deles. No mesmo instante eles puderam ver e então seguiram Jesus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.