Mateus 13
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH
1 Re nabong mawos nen, Iesu eivare lingi naim nen, ean elik re devje nuwito ne Galili.
1 Naquele mesmo dia Jesus saiu de casa, foi para a beira do lago da Galileia, sentou-se ali e começou a ensinar.
2 Elik, ko delung nga milep sopor arini arkorti rrale ni. Ko suri nir elep p̃elak, ni otur imare ko esa van renge drrav san ko esakel rengen. Ko delung jile artur jer ngaut.
2 A multidão que se ajuntou em volta dele era tão grande, que ele entrou num barco e sentou-se; e o povo ficou em pé na praia.
3 Ko ni osp̃e suri nale rrongrrongvi elep tevi nir. Owra “Kapmurrong. Jinibb san nga mok-jijreni jelangin ean tweni p̃ijijreni jelangin orsel.
3 Jesus usou parábolas para ensinar muitas coisas. Ele disse:
4 Ko daron nga mok-jijreni e, ko ejijreni aseni sopon, ko jelangin sopor arvitan re devje sel e. Ko numön nir arini artasi twenir.
4 Quando estava espalhando as sementes, algumas caíram na beira do caminho, e os passarinhos comeram tudo.
5 Ko sopor arvitan van re dan ne nevöt, lat nga sete dan mimtul e. Ko moro maretiv, arpelari ngavilvilsen imare, suri sete arto ngatan p̃elak re nolo dan.
5 Outra parte das sementes caiu num lugar onde havia muitas pedras e pouca terra. As sementes brotaram logo porque a terra não era funda.
6 Ko daron nga nial m̃isner, ko armeli. Ko suri lap̃er sete evter, ko armij.
6 Mas, quando o sol apareceu, queimou as plantas, e elas secaram porque não tinham raízes.
7 Ko sopor arvitan van re lolo moku, ko moku emra tevtev nir, ko emelngi orer.
7 Outras sementes caíram no meio de espinhos, que cresceram e sufocaram as plantas.
8 Ko sopor ma sete arwij lingi dan nga m̃irres nen, armatur jer renge dan nga m̃irres nen, ko armaur erres, ko arwen. Ko sopor wener ongut (100), ko sopor wener ngavöl ouwon (60), ko sopor wener ngavöl itul (30).
8 Mas as sementes que caíram em terra boa produziram na base de cem, de sessenta e de trinta grãos por um.
9 Isi nga boron otoe, purnge re nolo boron!”
9 E Jesus terminou, dizendo:
10 Ko Iesu jinibb sen arini ji ni ko arsusi tevi: “Suri sev komok-sup̃e suri nale rrongrrongvi tevi nir?”
10 Então os discípulos chegaram perto de Jesus e perguntaram: — Por que é que o senhor usa
11 Ko ni owra lweni tevir, owra “Atua elai tevi kami nga kaprongwose nanu nga marto teptepi renge batun vanu ne melrin, ko sete elai tevi nir nga ngok nga parongwose.
11 Jesus respondeu:
12 Si nga norongwosien sen mutoe, Atua pia-lai pilep kele tevi ni. Ko si nga norongwosien sen muwelili jer, Atua pia-la tweni jin.
12 Pois quem tem receberá mais, para que tenha mais ainda. Mas quem não tem, até o pouco que tem lhe será tirado.
13 Nomok-sup̃e suri nale rrongrrongvi tevi nir, suri arok-lesi ko sete arok-lesi wose, ko arok-runge ko sete arok-rongwos kele e.
13 É por isso que eu uso parábolas para falar com essas pessoas. Porque elas olham e não enxergam; escutam e não ouvem, nem entendem.
14 Renge nir ngel eplari erpe nale san se Atua nga propet Aesea osp̃e wowomue, owra ‘Kapa-runge pilep, ko setete kama-rongwose; ko kapa-lesi pilep, ko setete kama-lesi wose.
14 E assim acontece com essas pessoas o que disse o
15 Suri jinibb ngel nir batur eterter ko boror arwonwon ko meter arp̃il, ko arwera “Rratlesi tevi meterr, ko rratrunge tevi bororr, ko rratrongwose re nolorr, ko nolorr tulululwi, ko Atua tia-loli kerr rratrres luwi!” ’
15 Pois a mente deste povo está fechada:
16 “Ko kami ma, kamlik erres, suri mete kami arok-lesi, ko boro kami arok-runge.
16 Jesus continuou, dizendo:
17 Nuwretun nuwrai tevi kami, propet elep ko jinibb nga marres elep ne tuwi armerreni elep parlesi nanu nga kamlesir ngel nir, ko sete arlesir; ko arwera elep parunge nanu nga kami kamrunger ngel nir, ko sete arunger.
17 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: muitos profetas e muitas outras pessoas do povo de Deus gostariam de ver o que vocês estão vendo, mas não puderam; e gostariam de ouvir o que vocês estão ouvindo, mas não ouviram.
18 “Kaprunge kele ta jilweren rrongrrongvi suk suri jinibb nga mok-jijreni jelangin, bowra tweni vajin.
18 — Então escutem e aprendam o que a
19 Poro jinibb san purnge nga marsup̃e suri batun vanu ne melrin ko sete purongwose nale nen, Demij pivini ko p̃iteseni tweni nale nga mietiv renge nolon. Ngok erpe pa jelangin nga marvitan re devje sel.
19 As pessoas que ouvem a mensagem do vem e tira o que foi semeado no coração delas.
20 Ko jelangin nga marvitan renge dan ne nevöt, erpe pa jinibb san nga murnge nale, ko m̃ilai ngavilvil, ko eir elep.
20 As sementes que foram semeadas onde havia muitas pedras são as pessoas que ouvem a mensagem e a aceitam logo com alegria,
21 Ko lap̃en ejki malume, ko orongwos puto bbong beblen; ko daron nga nanu nga m̃iterter mivini, rreknga poro nga jinibb sopor partur imare parloli p̃isij tevi ni suri nale nga muosuri, ko ni elngi kurtweni evesane.
21 mas duram pouco porque não têm raiz. E, quando por causa da mensagem chegam os sofrimentos e as perseguições, elas logo abandonam a sua fé.
22 Ko jelangin nga marvitan renge lolo moku, erpe pa jinibb san nga murnge nale; ko suri orrorrmi p̃elake nanu ne iel ngatan nir, ko suri emrreni joron pilep, nanu ngok nir armelngi nale nga mimaur ren, ko arloli wenen ejkie.
22 Outras pessoas são parecidas com as sementes que foram semeadas no meio dos espinhos. Elas ouvem a mensagem, mas as preocupações deste mundo e a ilusão das riquezas sufocam a mensagem, e essas pessoas não produzem frutos.
23 Ko jelangin nga marvitan re dan nga m̃irres, erpe pa jinibb sopor nga marunge nale, ko marongwose, ko marlai wener. Ko wenen nir sopon ejpari ongut (100), ko nir sopon ngavöl ouwon (60), ko nir sopon ngavöl itul (30).”
23 E as sementes que foram semeadas em terra boa são aquelas pessoas que ouvem, e entendem a mensagem, e produzem uma grande colheita: umas, cem; outras, sessenta; e ainda outras, trinta vezes mais do que foi semeado.
24 Ko Iesu ela nale rrongrrongvi m̃inij kele san tevi nir, owra “Renge batun vanu ne melrin, Atua puloli pusorsan tevi murru jinibb ngel: Jinibb san ean ejijreni jelangin nga m̃irres ne wit re orsel sen.
24 Jesus contou outra parábola . Ele disse ao povo:
25 Ejijreni jijle osuw, ko daron nga jinibb marmatur e, ko ni devje nuval sen evini ko ejijreni jelangin nga m̃isij oto tevi wit nen, ko evel.
25 Certa noite, quando todos estavam dormindo, veio um inimigo, semeou no meio do trigo uma erva ruim, chamada joio, e depois foi embora.
26 Ko mian ko jelangin nen nir aretiv vajin, ko armaur, ko arwen. Ko arlesi wose vajin mösmös nga m̃isij nen mutur tevir, suri wenen enije.
26 Quando as plantas cresceram, e se formaram as espigas, o joio apareceu.
27 Ko jinibb ne majingen se m̃er nga orsel sen nir arini jin ko arwerai tevi ni: ‘Numal, erpese? Kujijreni jelangin nga marres renge orsel som, ko mösmös nga m̃isij ngel evan erpese?’
27 Aí os empregados do dono das terras chegaram e disseram: “Patrão, o senhor semeou sementes boas nas suas terras. De onde será que veio este joio?”
28 Ko ni orongwose ko owrai tevi nir, ‘Devje nuval ko ololi nanu ngel.’ Ko jinibb sen arwerai kele tevi ni, ‘Ko kumarong kem naban nabrrangi twenir?’
28 — “Foi algum inimigo que fez isso!”, respondeu ele.
29 Ko ni owra ‘Ejki, pijki, daron nga poro kaprrangi mösmös nga m̃isij e, takrrangi tweni wit nga m̃irres tuto tevir.
29 — “Não”, respondeu ele, “porque, quando vocês forem tirar o joio, poderão arrancar também o trigo.
30 Kaplinglingir parmaur korti pijpari daron ne numös. Ko renge daron ne numös ngok, bea-werai tevi nir nga partawer, “Kapser kortoni mösmös nga marsij puwomu, ko kapserer parivi bböbbti nga para-sulir. Ko kapsere wit nen pian renge b̃ep̃eim suk.”
30 Deixem o trigo e o joio crescerem juntos até o tempo da colheita. Então eu direi aos trabalhadores que vão fazer a colheita: ‘Arranquem primeiro o joio e amarrem em feixes para ser queimado. Depois colham o trigo e ponham no meu depósito.’ ”
31 Ko ni ela nale rrongrrongvi m̃inij kele san tevi nir, owra “Batun vanu ne melrin osorsan tevi jelangi nubek nga mivitan re nai san.
31 Jesus contou outra parábola . Ele disse ao povo:
32 Jelangin nen ewelili jer lingi jelangin m̃inij nir, ko daron nga mimaur, elep lingi nai nir. Ko numön ne mesa nir arini arok-loli menu ner renge rengsin nir.”
32 Ela é a menor de todas as sementes; mas, quando cresce, torna-se a maior de todas as plantas. Ela até chega a ser uma árvore, de modo que os passarinhos vêm e fazem ninhos nos seus ramos.
33 Ko ni ela nale rrongrrongvi m̃inij kele san tevi nir, owra “Batun vanu nemelrin osorsan tevi is nga nesevin m̃ilai m̃ilngi renge besin nga milep san nga muwune plaoa, ko m̃ikiskisi. Ko setemun arlesi is nen, ko ololi niv jile epau.”
33 Jesus contou mais esta parábola para o povo:
34 Nanu ngel jile nir, Iesu osp̃e tevi delung nir renge nale rrongrrongvien. Poro nale rrongrrongvi pijki, ko sete mia-sup̃e nanu san tevi delung nir.
34 Jesus usava parábolas para dizer tudo isso ao povo. Ele não dizia nada a eles sem ser por meio de parábolas.
35 Ngok eplari osorsan tevi nale san se Atua nga propet san muwrai tuwi: “Bea-sa jingok, ko bea-lai nale rrongrrongvi, bea-werwerai tweni nanu nga marteptepi re iel ngatan m̃itipatun mivini mijpari lelingenok.”
35 Isso aconteceu para se cumprir o que o profeta tinha dito: “Usarei parábolas quando falar com esse povo e explicarei coisas desconhecidas desde a criação do mundo.”
36 Vitunen ko Iesu evel lingi delung nir, ko evan loloim re naim. Ko jinibb sen nir arini ji ni ko arwera “Kupwera suri ta tevi kem nale rrongrrongvi ne mösmös nga m̃isij renge orsel ngok.”
36 Então Jesus deixou a multidão e voltou para casa. Os discípulos chegaram perto dele e perguntaram: — Conte para nós o que quer dizer a
37 Ko ni owra lweni tevir, owra “Jinibb nga m̃ijijreni jelangin nga m̃irres ngok erpe pa inu ko, Jinibb Mawos.
37 Jesus respondeu:
38 Orsel ngok erpe pa iel ngatan ko. Ko jelangin nga marres ngok arirpe pa jinibb nir ne batun vanu ne melrin ko, ko jelangin nga marsij ngok arirpe pa jinibb se Demij ko nir.
38 O terreno é o mundo. As sementes boas são as pessoas que pertencem ao .
39 Ko devje nuval nga m̃ijijrenir erpe pa Demij ko. Ko numös ngok erpe pa iel ngatan ko bongsin nga pia-suw e ko pa, ko nir nga martawe ngok arirpe pa anglo ko nir.
39 O inimigo que semeia o joio é o próprio Diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os que fazem a colheita são os anjos.
40 Pusorsan tevi nga marser kortoni mösmös nga marsij nir ko marsuli, pia-sorsan kele tevi iel ngatan bongsin nga pia-suw e.
40 Assim como o joio é ajuntado e jogado no fogo, assim também será no fim dos tempos.
41 Inu Jinibb Mawos bea-koni anglo suk nir, ko nir para-sere kortoni nir nga marok-loli jinibb parong tweni nale suk ko nir nga marok-loli nololien nga marsij renge batun vanu suk.
41 O Filho do Homem mandará os seus anjos, e eles ajuntarão e tirarão do seu Reino todos os que fazem com que os outros pequem e também todos os que praticam o mal.
42 Para-sere kortonir jile, ko para-wirrer van re nabb. Iok ngok jinibb para-ting ko para-runge p̃isij pilep.
42 Depois os anjos jogarão essas pessoas na fornalha de fogo, onde vão chorar e ranger os dentes de desespero.
43 Ko renge daron nen jinibb nga marres nir pia-irpe nial, para-mor renge batun vanu se Tata ser. Kaprunge renge nolo boro kami!
43 Então o povo de Deus brilhará como o sol no Reino do seu Pai. Se vocês têm ouvidos para ouvir, então ouçam.
44 “Batun vanu ne melrin osorsan tevi nijor nga m̃irres san nga muto teptepi renge orsel, nga poro jinibb san putor sweri, ko p̃ir pilep ren, ko p̃isilveni kele. Ko suri eir elep ren, ko pian puwulwule joron jijle nir, ko puwli tweni orsel ngok, nga nijor nen pivi sen ko vajin.
44 — O
45 “Ko erpel kele, batun vanu ne melrin osorsan tevi nevöt san nga marok-lai lolo botrrum. Ko jinibb san nga mokwuli nevöt ngok nir,
45 — O
46 daron nga mutor sweri nevöt nga nowlin milep temijpal ngok san, ko olwi van owulwule joron jijle nir ko ela nevöt nen, ko owli tweni vajin nevöt ngok evi sen.
46 Quando encontra uma pérola que é mesmo de grande valor, ele vai, vende tudo o que tem e compra a pérola.
47 “Ko erpel kele, batun vanu ne melrin osorsan tevi niva san nga marwirre renge dis, ko nai jijle maron ren.
47 — O
48 Ko daron nga niva nen puwun, parevei van ngaut e. Ko parlik ngatan, ko parla mesal nga marres parsongni van re narr; ko nga marsij nen, parwirr twenir.
48 E, quando está cheia, os pescadores a arrastam para a praia e sentam para separar os peixes: os que prestam são postos dentro dos cestos, e os que não prestam são jogados fora.
49 Pia-irpok kele ko renge daron ne iel ngatan bongsin. Anglo nir para-vini para-la tweni jinibb nga marsij re nir nga marres,
49 No fim dos tempos também será assim: os anjos sairão, e separarão as pessoas más das boas,
50 ko parwirrer van re nabb. Iok ngok jinibb para-ting ko para-runge p̃isij pilep.”
50 e jogarão as pessoas más na fornalha de fogo. E ali elas vão chorar e ranger os dentes de desespero.
51 Iesu osusi tevir, “Kamrongwose nanu ngel nir?” Ko nir arwera lweni tevi: “O-o.”
51 Então Jesus perguntou aos discípulos: — Sim! — responderam eles.
52 Ko ni owrai kele tevir: “Ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien san nga marok-visvisenie pa renge murru batun vanu ne melrin erpe jinibb san nga murongwos p̃ila tweni nanu nga mimerr ko nanu nga m̃itra renge narr sen. Suri jinibb nevisvisenien nen ne nale nesesreien orongwos pae suri nale se Atua ne tuwi ko ne lelingenok kele.”
52 Jesus disse:
53 Daron nga Iesu musuw re nale rrongrrongvi ngel nir vajin, ko evel lingi ie,
53 Quando Jesus acabou de contar essas parábolas , saiu dali
54 ko olwi vajin vini re ngaim sen e. Ko evisviseni jinibb nir re naim gortien ser; ko jinibb nen nir bbösa elair e, ko arwera “E, m̃erel ela norongwosien ko derteren ngel ngabe?
54 e voltou para a cidade de Nazaré, onde ele tinha morado. Ele ensinava na sinagoga , e os que o ouviam ficavam admirados e perguntavam: — De onde vêm a sabedoria dele e o poder que ele tem para fazer milagres?
55 Ni ngel evi metusu lebbong san natun, ko tasu sen marveruse Merri, ko tasin nir Jemes, ko Josep, ko Saemon, ko Jutas.
55 Por acaso ele não é o filho do carpinteiro? A sua mãe não é Maria? Ele não é irmão de Tiago, José, Simão e Judas?
56 Ko jojin le ngel nir marlik tevi kerr. Ko m̃erel ela nanu ngel nir ngabe ko?”
56 Todas as suas irmãs não moram aqui? De onde é que ele consegue tudo isso?
57 Ko arong karkare ni. Ko Iesu owrai tevir, “Propet san parosuri ko wor, sete mia-jiki; ko renge nir nga re ngaim sen ko nir nga niaken sen, san pijki.”
57 Por isso ficaram desiludidos com ele. Mas Jesus disse:
58 Ko setemun ololi majingen elep iok, suri arong tweni nale sen.
58 Jesus não pôde fazer muitos milagres ali porque eles não tinham fé.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.