Marcos 5
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs ARA
1 Nir arwolu toku renge devje nuwito momsawos renge sise m̃eri Gerasa nir.
1 Entrementes, chegaram à outra margem do mar, à terra dos gerasenos.
2 Ko daron nga moka-jubbul renge drrav e, ko jinibb san nga nem̃in nga m̃isij m̃isisilvi evel pelari renge dubb e nir vini, evel tersele, esewute.
2 Ao desembarcar, logo veio dos sepulcros, ao seu encontro, um homem possesso de espírito imundo,
3 M̃ernen ok-lik pa renge lat nga marok-tivtavin e ko, renge dubb nir. Ko setemun jinibb san orongwose p̃isre totoni tevi dil nga marterter e nir, ko dil delrrurr kele nir sete arvitere, ejki mun.
3 o qual vivia nos sepulcros, e nem mesmo com cadeias alguém podia prendê-lo;
4 Suri arok-sere totoni tetajer pa nevren ko nuru ko b̃elan nuru tevi dil nga marterter e nir ko tevi dil delrrurr nir, ko ok-rrerrerrsir armotot. Ko niko setemun san derteren sen evtere nga purrul totoni puloli pumu luwi.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram quebradas por ele, e os grilhões, despedaçados. E ninguém podia subjugá-lo.
5 Ko tetajer, renge nutrin ko nutpong kele nir, ni ok-ivel karkar renge dubb nir ko botwen nir ko ok-kikail ko ok-tevteve nevöt e ni luwi niben nir.
5 Andava sempre, de noite e de dia, clamando por entre os sepulcros e pelos montes, ferindo-se com pedras.
6 Ko daron nga m̃ilesi Iesu mivel malum ngasu wore vini, ko owlu van jin ejipa ngatan jin.
6 Quando, de longe, viu Jesus, correu e o adorou,
7 Ko ekail van mare temijpal owra “Sev som oto ni le iel, Iesu Atua ne Drromsen Mare Natun? Inu nungonie nik eterter renge Atua, warru sete kuplokloksik!”
7 exclamando com alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes!
8 Suri Iesu muwra pa “Nik nem̃in nga m̃isij, kupivare lingi morok!”
8 Porque Jesus lhe dissera: Espírito imundo, sai desse homem!
9 Ko Iesu osusi tevi, owra “Nik nisem si?” Ko ni owrai tevi ni, owra “Inu nisek ko Delung, suri kem elep.”
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Ko ni ongoni tevi Iesu eterter, nga ni sete puoji tweni nem̃in nga marsij nen nir parivel lingi vanu nen.
10 E rogou-lhe encarecidamente que os não mandasse para fora do país.
11 Ko renge ie, nior b̃erp̃er nga milep san arok-susung bbong mori jeli botwen nen.
11 Ora, pastava ali pelo monte uma grande manada de porcos.
12 Ko nem̃in nga marsij nir arngoni tevi Iesu arwera “Kupkoni kem van renge b̃erp̃er ngok nir, nga kem nabsilvir.”
12 E os espíritos imundos rogaram a Jesus, dizendo: Manda-nos para os porcos, para que entremos neles.
13 Ni elinglingir, ko nem̃in nga marsij arsil ivivare lingi m̃er nga, ko arwolu van arsilvi b̃erp̃er nir; ko arloli batur arlengleng. Ko b̃erp̃er nen nir elep, evi nuvasngavöl varu (2000); ko nir p̃etp̃eti arwolu jubbjubbul mawos nuwito ngatan, ko arow jubbjubbul van renge nuwi, ko arron.
13 Jesus o permitiu. Então, saindo os espíritos imundos, entraram nos porcos; e a manada, que era cerca de dois mil, precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do mar, onde se afogaram.
14 Ko lartul nga marok-uwngani b̃erp̃er nen nir arwolu van renge ngaim nga milep ko ngaim nga wewarrang nen mir, arwerai tevi jinibb nen nir. Ko jinibb nen nir arivel tweni parlesi sev nga miplari ngok pa.
14 Os porqueiros fugiram e o anunciaram na cidade e pelos campos. Então, saiu o povo para ver o que sucedera.
15 Ko nir arini ji Iesu. Ko arlesi m̃er nga nem̃in nga marsij milep marsisilvi nga, norrorrmien sen erres luwi, ko ori sunsun, ko elik malum vajin. Ko armetutu vajin.
15 Indo ter com Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, assentado, vestido, em perfeito juízo; e temeram.
16 Ko nir nga marlesi mawose nanu ngel miplari arsup̃e suri erres tevir lat nga muto suri, erpese renge ni nga nem̃in nga marsij marsisilvi, ko suri kele b̃erp̃er nir.
16 Os que haviam presenciado os fatos contaram-lhes o que acontecera ao endemoninhado e acerca dos porcos.
17 Ko nir aron tertere Iesu arwerai tevi nga ni pivel lingi vanu ser.
17 E entraram a rogar-lhe que se retirasse da terra deles.
18 Ko daron nga ni m̃isa luwi renge drrav, ko m̃er nga nem̃in nga marsij marsisilvi bonevis nga ongoni tevi Iesu nga ni piptevi ni.
18 Ao entrar Jesus no barco, suplicava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Ko Iesu ewer ore owra pijki, ko owrai tevi ni, “Kupluwi van renge naim som e ji metka som nir, ko kupsup̃e tevir erpese nga Numal mimrreni nik, ko nanu nga milep nga muloli tevim.”
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas ordenou-lhe: Vai para tua casa, para os teus. Anuncia-lhes tudo o que o Senhor te fez e como teve compaixão de ti.
20 Ko m̃ernen osri sel sen olwi, ko ospusp̃e vajin limjer renge lat nga marwera Ngaim Esngavöl e, nanu nga milep nen nga Iesu muloli tevi ni. Ngok jinibb jijle daron nga marunge, ko artaole.
20 Então, ele foi e começou a proclamar em Decápolis tudo o que Jesus lhe fizera; e todos se admiravam.
21 Iesu esa kele renge drrav ko arwolu pelaot van renge devje nuwito kele e. Ko daron nga marwolu toku e vajin, ko delung nga milep arini korti jin ngalu.
21 Tendo Jesus voltado no barco, para o outro lado, afluiu para ele grande multidão; e ele estava junto do mar.
22 Ko renge iok jinibb san nisen Jaeras nga mok-metmete naim ne loten elesi ni ko evini jin, ejipa ngatan renge b̃elan.
22 Eis que se chegou a ele um dos principais da sinagoga, chamado Jairo, e, vendo-o, prostrou-se a seus pés
23 Ko on tertere owra “Natuk nesenwarreng otomori pimij. Wurru nungonim kupini kuplingi nevrem rengen, ko vin wel nen p̃irres luwi!”
23 e insistentemente lhe suplicou: Minha filhinha está à morte; vem, impõe as mãos sobre ela, para que seja salva, e viverá.
24 Ko Iesu eptevi ni nuru oran. Ko delung elep arvijuri suri ni ko arlilji ni.
24 Jesus foi com ele. Grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Ko nesevin san nga mesien se nesevin nir muloli tetajer e renge sia esngavöl drromon eru,
25 Aconteceu que certa mulher, que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia
26 ko ornge lengleng e esij elep, ewretun elesi dokta elep. Ko olokloksi p̃etp̃eti nevöt sen, ko setete nanu san erres renge ni, ea-runge lengleng ma esij ko.
26 e muito padecera à mão de vários médicos, tendo despendido tudo quanto possuía, sem, contudo, nada aproveitar, antes, pelo contrário, indo a pior,
27 Ko daron nga murnge vajin nanu nga Iesu mulolir, ko esilvi delung nir vitu ko evini morie, ko ejpari sunsun sen.
27 tendo ouvido a fama de Jesus, vindo por trás dele, por entre a multidão, tocou-lhe a veste.
28 Suri orrorrmi renge nolon, owra “Poro bbong bejpari bongsi sunsun sen ko ngok inu b̃erres luwi ko pa.”
28 Porque, dizia: Se eu apenas lhe tocar as vestes, ficarei curada.
29 Ko daron mawos nga pa mijpari e ko mete drra emes, ko ornge renge niben nga ni erres pa osuw renge mesien sen.
29 E logo se lhe estancou a hemorragia, e sentiu no corpo estar curada do seu flagelo.
30 Renge daron mawos nen Iesu ornge renge niben nga derteren owlu lingi ni, ko erieni ni ko osusi owra “Isi ko mijpari sunsun suk?”
30 Jesus, reconhecendo imediatamente que dele saíra poder, virando-se no meio da multidão, perguntou: Quem me tocou nas vestes?
31 Ko jinibb sen nir arwerai tevi, arwera “Po! ko kulesi delung elep arlililjim, ko erpese nik kuwra isi ejparim?”
31 Responderam-lhe seus discípulos: Vês que a multidão te aperta e dizes: Quem me tocou?
32 Ko ni okluklu wor emteni rrale nir, owra p̃ilesi isi ko ololi nanu ngel.
32 Ele, porém, olhava ao redor para ver quem fizera isto.
33 Ko nesevin nen emtutu ko eririr, orongwose sev nga ni muloli. Ko evini ejipa vitan renge b̃ela Iesu ko owra weretunen nir tevi.
33 Então, a mulher, atemorizada e tremendo, cônscia do que nela se operara, veio, prostrou-se diante dele e declarou-lhe toda a verdade.
34 Ko ni owrai tevi vinnen, owra “Natuk, nosurien som ololim kumrres. Kupluwi renge demat, kurres ko pa renge mesien som.”
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz e fica livre do teu mal.
35 Daron nga m̃irij malum e ko jinibb sopor arivel renge naim se Jaeras vini, ko arwerai tevi Jaeras arwera “Natum nesenwarreng emij pa osuw. Kuplinglingi Numal, setemun kupvijajeng rengen.”
35 Falava ele ainda, quando chegaram alguns da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: Tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Ko Iesu sete ewer suri nale nga marwerai nir, owrai tevi owra “Sete kupmetutu. Sansan kobbong, kuposuri.”
36 Mas Jesus, sem acudir a tais palavras, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Ko ni ewer ore jinibb nir sete san pivijuri, sansan kobbong Pita ko Jemes ko Jon, Jemes wor tasin.
37 Contudo, não permitiu que alguém o acompanhasse, senão Pedro e os irmãos Tiago e João.
38 Ko nir aran vajin renge naim se Jaeras. Ko Iesu elesi nga nir muwun saut, ko arting vijajeng lengleng, arul temijpal van mare.
38 Chegando à casa do chefe da sinagoga, viu Jesus o alvoroço, os que choravam e os que pranteavam muito.
39 Ko ni evan loloim, ko owrai tevi nir, owra “Erpese kami kamting vijajeng? Nesenwarreng sete emij, ko ematurrwel kobbong.”
39 Ao entrar, lhes disse: Por que estais em alvoroço e chorais? A criança não está morta, mas dorme.
40 Ko nir arunge erij se lenglengen, ko armen keraji e. Ko ejelir aran vare e, ko elai kis bbong tata ko tasu se nesenwarreng ko nir nga marpitevi ni. Ko ni evan renge lat nga nesenwarreng mimatur ren.
40 E riam-se dele. Tendo ele, porém, mandado sair a todos, tomou o pai e a mãe da criança e os que vieram com ele e entrou onde ela estava.
41 Ko orrul totkoni nevre nesenwarreng ko owrai tevi owra “Talita kum,” nga muwra mirpel: “Nesenwarreng, nuwrai tevi nik kupmera.”
41 Tomando-a pela mão, disse: Talitá cumi!, que quer dizer: Menina, eu te mando, levanta-te!
42 Ko renge daron mawos nen ko pa nesenwarreng emra, ko evivel. Suri sian esngavöl ko pa drromon eru. Ko bbösa nga milep elair e.
42 Imediatamente, a menina se levantou e pôs-se a andar; pois tinha doze anos. Então, ficaram todos sobremaneira admirados.
43 Ko Iesu ewer ore nga sete parwowrai nanu ngel tevi jinibb pisan purongwose, pijki. Ko owrai tevir nga parlai nanen sopon tevi vin wel nen purroi.
43 Mas Jesus ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que dessem de comer à menina.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.