Marcos 14
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH
1 Nabong eru ma ojpon nga partori nanen ne asien ko nanen ne niv nga is mijki rengen. Ko batu jinibb ne sulsulen nir ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir arpejpej sel san nga parrul venae Iesu rengen ko parevji pini.
1 Faltavam dois dias para a Festa da Páscoa e a Festa dos Pães sem Fermento . Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito de prender Jesus em segredo e matá-lo.
2 Ko arwera “Sete rrama-loli renge daron ne nanen, suri jinibb tarkomrönir vini ko tarevji kerr.”
2 Eles diziam: — Não vamos fazer isso durante a festa, para não haver uma revolta no meio do povo.
3 Iesu evan renge Betani ko elik renge naim se Saemon nga bonevis mimsi e mesien nga niber m̃im̃emaul. Ko ni esakel mare ko eaan. Ko nesevin san evini jin, otori botel san nga marloli nevöt e san, nisen arwera alapasta. Renge botel nen senta nga marloli renge nart oto rengen, mapun erres elep ko nowlin elep kele. Ko vinnen obbri botel nen ko ejvi senta nen renge batu Iesu.
3 Jesus estava no povoado de Betânia, sentado à mesa na casa de Simão, o Leproso. Então uma mulher chegou com um frasco feito de alabastro , cheio de perfume de nardo puro, muito caro. Ela quebrou o gargalo do frasco e derramou o perfume na cabeça de Jesus.
4 Ko jinibb sopor arlik ie, ko arlolarsi vinnen suri, ko arwerwerai lulweni tevir, “Owra erpese le, mulokloksi nawone senta ngel.
4 Alguns que estavam ali ficaram zangados e disseram uns aos outros: — Que desperdício!
5 Poro parwulwule senta ngel ko rrek nowlin pivi nevöt pungut pivatul (300) ko, ko parlai tevi b̃eres nir.” Nir artortori erpok.
5 Esse perfume poderia ter sido vendido por mais de trezentas moedas de prata , que poderiam ser dadas aos pobres. Eles criticavam a mulher com dureza,
6 Ko Iesu owrai tevir, “Kaplinglingi vinok! Erpese kami kamloli ni murnge m̃isij? Ni ololi nanu san nga m̃irres p̃elak renge inu.
6 mas Jesus disse:
7 Kami kamlik tevi b̃eres ngok nir tetajer ko pa, ko poro kapmerreni kaploli nanu san tevir, tetajer kobbong orongwos kaploli p̃irres tevir. Ko inu ma sete mea-lik tetajer tevi kami.
7 Pois os pobres estarão sempre com vocês, e, em qualquer ocasião que vocês quiserem, poderão ajudá-los. Mas eu não estarei sempre com vocês.
8 Ko vinel evini iel, ololi pa nanu nga ni murongwos puloli ko, ni ejvi senta re nibek owomu etravi daron ne netivtavien suk.
8 Ela fez tudo o que pôde, pois antes da minha morte veio perfumar o meu corpo para o meu sepultamento.
9 Nuwretun nuwrai tevi kami, renge iel ngatan ngabes nen nga paran parwerwer renge nosp̃en nga m̃irres rengen, ie kele nanu nga nesevin ngel muloli tevik parsup̃e suri ren, pivi ni now sen.”
9 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: em qualquer lugar do mundo onde o
10 Ko Jutas ne Iskariot evan ji batu jinibb ne sulsulen nir nga p̃itkai kerasi Iesu tevir.
10 Judas Iscariotes, que era um dos doze discípulos, foi falar com os chefes dos sacerdotes para combinar como entregaria Jesus a eles.
11 Daron nga marunge nale sen nga muwrair tevir, ko arir elep. Ko arloli rijrijen san tevi nga parlai nevöt sopon tevi. Ko ni epejpej daron ngabe ko p̃irres renge ni p̃itkai kerasi tevir.
11 Quando ouviram o que ele disse, eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele. Assim Judas começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus.
12 Renge nabong womu ne niv nga is mijki rengen, nabong nga marevji nanu rrum nga parsulir renge nanen ne asien, ko jinibb sen arsusi tevi ni arwera “Numal, kumarong nga kem naban ngabe le nabloli lilane terai nga nik kuprroi nanen ne asien rengen?”
12 No primeiro dia da Festa dos Pães sem Fermento , em que os judeus matavam carneirinhos para comemorarem a Páscoa , os discípulos perguntaram a Jesus: — Onde é que o senhor quer que a gente prepare o jantar da Páscoa para o senhor?
13 Ko ni owrai tevi jinibb sen eru, “Kamru koporan renge Jerusalem, ko koporsewute jinibb san ie nga muwosi botel nuwi san nga muwun; ko koporvijuri ni.
13 Então Jesus enviou dois discípulos com a seguinte ordem:
14 Ko renge naim nga ni pian loloim rengen, kamru koporwerai tevi jinibb ne naim nen koporwera ‘Jinibb nevivisenien owra “Nibeni le loloim ne naim som nga borroi nanen ne asien ren tevi jinibb suk nir?” ’
14 e digam ao dono da casa em que ele entrar que o Mestre manda perguntar: “Onde fica a sala em que eu e os meus discípulos vamos comer o jantar da Páscoa?”
15 Ko m̃ernen piviseni tevi kamru naim nen loloim nen nga milep san nga muto mare, nga nanu jile marto pa, marloli lilaner marres ren.” Ko ni okoni tweni nuru orivel oran.
15 Então ele mostrará a vocês no andar de cima uma sala grande, mobiliada e arrumada para o jantar. Preparem ali tudo para nós.
16 Jinibb sen nuru orivel oran renge Jerusalem, ko orlesi erpe nga ni muwrai tevi nuru pa. Ko nuru orloli lilane nanen ne asien oto terai.
16 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
17 Renge nata mirivriv nen ko Iesu evini tevi jinibb sen esngavöl drromon eru.
17 Quando anoiteceu, Jesus chegou com os doze discípulos.
18 Ko daron nga marsakel marok-aan vajin e, ko Iesu owrai tevir owra “Nuwretun nuwrai tevi kami, kami san ko p̃itkai kerasi inu van renge nevre devje nuval suk nir. Kami san nga kamaan tevik ngel.”
18 Enquanto estavam à mesa, no meio do jantar, ele disse:
19 Jinibb sen nir arunge lenglenge esij e, ko nir sisamis arsususi sisamise tevi ni, “Isi le? Inu ma ejki!”
19 Eles ficaram tristes e, um por um, começaram a perguntar: — O senhor não está achando que sou eu, está?
20 Ko ni owrai lweni tevir, “Kami ko san renge jinibb suk esngavöl drromon eru nga rramok-rrirri korti renge bol ngel.
20 Jesus respondeu:
21 Inu Jinibb Mawos bean ko wor renge mijen erpe nga Naul On muwrai suri inu, bemij ko wor rengen. Ko wi p̃isij ko renge m̃er nga p̃itkai kerasi Jinibb Mawos. Erres p̃elak re m̃ernen poro bbong sete p̃iak te pijki.”
21 Pois o
22 Ko daron nga nir marok-urrurro ngavilvil nanen sopon, ko Iesu ela niv ko otori. Ko olot owra erres tevi Atua suri, obbri otvi ko esareni tevir, ko owra “Kaplai kapurroi, ngel evi nibek.”
22 Enquanto estavam comendo, Jesus pegou o pão e deu graças a Deus. Depois partiu o pão e o deu aos discípulos, dizendo:
23 Ko ni ela kele biles san, ko daron nga muwra erres jile tevi Atua suri musuw ko esareni tevir, ko nir jijle armini.
23 Em seguida, pegou o cálice de vinho e agradeceu a Deus. Depois passou o cálice aos discípulos, e todos beberam do vinho.
24 Ko ni owrai tevir, “Nanu ngel evi inu drrak. P̃iseser suri jinibb pilep, ko puloli rijrijen se Atua putur.
24 Então Jesus disse:
25 Nuwretun nuwrai tevi kami, inu setemun numa-mini kele grep suwen ejki mun, pian pijpari nabong nga ngok nga inu bea-mini vajin nga mimerr renge batun vanu se Atua.”
25 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: nunca mais beberei deste vinho até o dia em que beber com vocês um vinho novo no
26 Ko daron nga marla jile nubo san ko arivare arivel van renge botwen ne lolnai ne olip e.
26 Então eles cantaram canções de louvor e foram para o monte das Oliveiras.
27 Iesu owrai tevir, “Kami jile nolo kami pivitan suri inu. Suri Naul On owrai owra ‘Mian ko inu berevji pini m̃er nga mok-metmete sipsip, ko sipsip nir parivel sarrsarr.’
27 E Jesus disse aos discípulos:
28 Ko vitunen renge inu bemaur luwi kele renge mijen, ko bowowomu renge Galili terai kami.”
28 Mas, depois que eu for ressuscitado, irei adiante de vocês para a Galileia.
29 Pita owrai tevi ni, “Rreknga lartul ngok ma nir nolor pivitan, ko inu ma sete nolok mia-vitan te, ejki.”
29 Então Pedro disse a Jesus: — Eu nunca abandonarei o senhor, mesmo que todos o abandonem!
30 Ko Iesu owra tevi ni, “Nuwretun nuwrai tevi nik, lelingen renge nata mupong ngel puwomu mian ko nato pia-kokrout pivaru, nik kupvilvil orek pivatul, kupwera sete kurongwose inu.”
30 Mas Jesus lhe disse:
31 Pita osur terter luwi tevi kele owra “Poro bemij tevi nik, ko sete numa-vilvil ore nik!” Ko nir jijle arwera erpok.
31 Mas Pedro repetia com insistência: — Eu nunca vou dizer que não o conheço, mesmo que eu tenha de morrer com o senhor! E todos os outros discípulos disseram a mesma coisa.
32 Ko nir aran renge lat san nga nisen Getsemani. Ko Iesu owrai tevi jinibb sen nir, “Kami kaplik iel daron nga inu bean bolot.”
32 Jesus e os discípulos foram a um lugar chamado Getsêmani. E Jesus lhes disse:
33 Ko ni ela Pita ko Jemes ko Jon arpitevi ni. Ko ni nolon etipatun ngarr orrum, ornge lengleng esij elep.
33 Então Jesus foi, levando consigo Pedro, Tiago e João. Aí ele começou a sentir uma grande tristeza e aflição
34 Ko owrai tevir, “Nolok ornge lengleng esij elep, erpe b̃eap nawone bemij. Kami kaplik iel, ko kapkulkulu metmet.”
34 e disse a eles:
35 Ko ni evel rujruj lingir sopon ko esrapo van ngatan, ematur renge dan. Ko olot nga poro Atua orongwos puloli nanu nga renge mete nial nen nir parasi renge ni.
35 Ele foi um pouco mais adiante, ajoelhou-se, encostou o rosto no chão e pediu a Deus que, se possível, afastasse dele aquela hora de sofrimento.
36 Ko ni owra “Apa” (erpe owra “Tata”), “nik kuloli wose nanu nga musuw ngok. Wurru kupla tweni biles ne norongen nga m̃isij ngel renge inu. Ko ejki, sete kuma-loli inu marongen suk, ko kuploli ko wor pirpe nik marongen som.”
36 Ele orava assim:
37 Ko mian ko ni olwi kele vini jir, ko elesi nir armaturrwel. Ko owrai tevi Pita, “E Saemon, nik kumaturrwel kele? Sete kurongwos kupkulkulu renge mete nial pisansan?
37 Depois voltou e encontrou os três discípulos dormindo. Então disse a Pedro:
38 Kami kapkulkulu ko wor ko kaplot, nga puloli sete nanu parini parrowrrow p̃elake kami. Nolor armerreni, ko niber armijmij.”
38 Vigiem e orem para que não sejam tentados. É fácil querer resistir à tentação; o difícil mesmo é conseguir.
39 Ko ni evel lingir, olwi kele van olot owra malum nale nga muwrair womu.
39 Jesus foi outra vez e orou, dizendo as mesmas palavras.
40 Ko mian ko daron nga mulwi kele vini ko elesir armaturrwel kele, suri meter arruwel. Ko nale nga parwerai tevi ni ejki mun.
40 Em seguida, voltou ao lugar onde os discípulos estavam e os encontrou de novo dormindo. Eles estavam com muito sono e não conseguiam ficar com os olhos abertos. E não sabiam o que responder a Jesus.
41 Mian ko ni evel kele evan olot jile musuw, ko olwi kele vini jir evi vatolin le vajin, ko owrai tevir vajin owra “Erres, kapmaturrwel vajin, kapmosi p̃irres! Evter ko pa! Mete nial nen evini. Kaplesi inu Jinibb Mawos partekai kerasik van renge nevre jinibb nga marsij nir.
41 Quando voltou pela terceira vez, Jesus perguntou:
42 Kaptur imare, rrapiel van rraplesi m̃er nga p̃itkai kerasi inu evini pa ngel mori.”
42 Levantem-se, e vamos embora. Vejam! Aí vem chegando o homem que está me traindo!
43 Momsawos daron nga m̃irij malum e ko pa ko Jutas, san renge esngavöl drromon eru, evel ngavilvil vini, eptevi meling jinibb nga milep. Artori nesip nuval ko b̃etiluk nir. Arivel ji batu jinibb ne sulsulen nir, ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir ko b̃irterawarreng ne Isrel nir vini.
43 Jesus ainda estava falando, quando chegou Judas, um dos doze discípulos. Vinha com ele uma multidão armada com espadas e porretes, que tinha sido mandada pelos chefes dos sacerdotes, pelos mestres da Lei e pelos líderes judeus.
44 Jutas, m̃er nga m̃itka kerasi ni, elngi pa nale jir osuw, owra “M̃er nga ban jin borromji, ni evi m̃ernen ko. Kaprrul totoni p̃iterter, kapiel tevi.”
44 O traidor tinha combinado com eles um sinal. Ele tinha dito: “Prendam e levem bem seguro o homem que eu beijar, pois é ele.”
45 Mian ko renge daron nga mivini e, ko evel momsawos pa Iesu ko evesane, ko owra “Jinibb nevisvisenien,” ko orromji.
45 Logo que chegou perto de Jesus, Judas disse: — Mestre! E o beijou.
46 Ko nir arrul renge Iesu, arwusi totoni etingtingin.
46 Então eles pegaram Jesus e o prenderam.
47 Ko nir nga mutur morie bbong san ela nesip nuval sen ko etai jinibb ne majingen se batu jinibb ne sulsulen san, ko eta vasi boron devjen.
47 Mas um dos que estavam ali tirou a espada, atacou um empregado do Grande Sacerdote e cortou uma orelha dele.
48 Ko Iesu owrai lweni tevir, “Kami kamini tevi nesip nuval ko b̃etiluk nir, ko kamrrul totonik erpe nibb nga mivevna ko mokrevrevji pinpini jinibb nir.
48 Então Jesus disse para aquela gente:
49 Tetajer nomok-lik tevi kami renge Naim On nomok-visviseni, ko kami sete kamrrul totonik te ejki. Ko ngel kamloli mirpel tevi inu nga puloli Naul On piplari.”
49 Eu estava com vocês todos os dias, ensinando no pátio do Templo, e vocês não me prenderam. Mas isso está acontecendo para se cumprir o que as
50 Ko jinibb sen nir arwolu lingi ni arivel, ko ni otur jer.
50 Então todos os discípulos abandonaram Jesus e fugiram.
51 Ko jinibb m̃elakel san evijuri Iesu, sete ori sunsun te ejki, ela bbong kalek san ko elavlave. Ko sopor arrul ren. Ko arrul rursi,
51 Um jovem, enrolado num lençol, seguia Jesus. Alguns tentaram prendê-lo,
52 ko arrul rrawe lavlav sen. Ko ni owlu malmal, owlu lingir.
52 mas ele largou o lençol e fugiu nu.
53 Ko nir arpitevi Iesu van ji jinibb nga mivi drromo batu jinibb ne sulsulen nir. Ko renge ie batu jinibb ne sulsulen nir ko b̃irterawarreng nir ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir arlik korti jin.
53 Em seguida, levaram Jesus até a casa do Grande Sacerdote , onde estavam reunidos os chefes dos sacerdotes, alguns líderes dos judeus e alguns mestres da Lei.
54 Ko Pita evivitu suri ngasu jer, ko evan renge lolo naworr nga muwlu ore naim se batu jinibb ne sulsulen nir, ko ni ean elik tevi lartul nga marmajing se drromo batu jinibb ne sulsulen nir. Ko etetli renge nabb nga m̃in.
54 Pedro seguiu Jesus de longe e entrou no pátio da casa do Grande Sacerdote. Ele sentou-se perto do fogo, com os guardas, para se esquentar.
55 Ko batu jinibb ne sulsulen nir ko nir nga renge gortien ser nga marlik loloim arpejpej jinibb sopor nga parongwos parkerkeris e nga parwera Iesu ololi nanu nga m̃isij san nga parlingi ni renge mijen suri. Ko sete arongwos parlesi san,
55 Os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior estavam procurando encontrar alguma acusação contra Jesus a fim de o condenarem à morte. Mas não conseguiram nenhuma.
56 suri ewretun nir elep arsup̃e nale gerisen nir nga martere ni renger, ko nale ser sete arsorsan rragrrag te.
56 Muitos diziam mentiras contra ele, mas as suas histórias não combinavam umas com as outras.
57 Ko mian ko jinibb sopor artur imare ko arwera nale gerisen san van rengen, arkerkeris artere ni rengen, arwera
57 Alguns se levantaram e acusaram Jesus com mentiras. Eles diziam:
58 “Kem namrunge nga ni owra ‘Inu bea-lokloksi Naim On se Atua nga ngel nga naver muloli, ko nabong p̃itul ko b̃eli lweni m̃inij kele san nga naver san sete pijpari sopon.’”
58 — Nós ouvimos quando ele disse: “Vou destruir este Templo que foi construído por seres humanos e, em três dias, levantarei outro que não será construído por seres humanos.”
59 Ko gerisen ser ngok nir kele nga marwerair sete arsorsan, arsisamis p̃etp̃eti.
59 Mesmo assim as suas histórias não combinavam umas com as outras.
60 Ko drromo batu jinibb ne sulsulen nir mutur imare livö rer, ko osusi tevi Iesu owra “Erpese nga nik sete kumwera nanu san? Sev le ngel nir lartul ngel nir martere nik surir ngel?”
60 Aí o Grande Sacerdote se levantou no meio de todos e perguntou a Jesus: — Você não vai se defender dessa acusação?
61 Ko ni ep̃erp̃er nawon, sete owra lweni nanu san. Mian ko drromo batu jinibb ne sulsulen erij kele tevi owra “Erpese? Nik kuvi Mesaea, Atua nga rramok-surövi Natun mawos?”
61 Mas Jesus ficou calado e não respondeu nada. Então o Grande Sacerdote tornou a perguntar: — Você é o
62 Ko Iesu owra “Inu le. Ko kaplesi inu Jinibb Mawos bea-sakel renge Atua nga derteren sen mutoe nevren rres. Ko bea-luwi re nabor ne melrin vini.”
62 Jesus respondeu:
63 Ko drromo batu jinibb ne sulsulen nir ololar lengleng ko errerrsi sunsun sen, ko owra “Erpese rrappej kele wor sopor nga parwera nale sopor?
63 Aí o Grande Sacerdote rasgou as suas próprias roupas e disse: — Não precisamos mais de testemunhas!
64 Kami kamrunge pa nga ni m̃irij melmelas ko musopsop̃e pa Atua! Ko kamrrorrmi erpese?” Ko nir jijle arwera “Ni erres renge pimij ko wor!”
64 Vocês ouviram esta blasfêmia contra Deus! Então, o que resolvem? Todos estavam contra Jesus e aí o condenaram à morte.
65 Ko nir sopor arverae noltor e ni. Ko nir sopor arsere ore meten ko arlumati ko arwera “Nik kuvi propet! Kupwowrai ta m̃er nga mulmati nik ngok. Isi ko?” Ko batu jinibb ne sulsulen kele jinibb sen nir arvirrvirrali lenglenge ni kele.
65 Então alguns começaram a cuspir nele. Cobriam o rosto dele, davam bofetadas nele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe! E também os guardas o pegaram e lhe deram bofetadas.
66 Renge naworr nga muwlu ore laut on nen, Pita oklik renge live laut nen. Ko nesevin san nga mok-majing se batu jinibb ne sulsulen nir evini ie.
66 Pedro ainda estava lá embaixo no pátio, quando apareceu uma das empregadas do Grande Sacerdote .
67 Ko elesi Pita mok-tetli renge nabb ko owrai tevi, “E, sete nik kele kuptevi Iesu ne doNasret ngel?”
67 Ela viu Pedro se esquentando perto do fogo, olhou bem para ele e disse: — Você também estava com Jesus de Nazaré.
68 Ko ni evilvil ore owra “Inu nurrerrlenge, sete nurongwose nanu nga kumwerai ngok!” Ko ni esil ivare renge devji evini vare ko ewit van otur renge metali. Ko nato okokrout vesan.
68 Mas ele negou, dizendo: — Eu não o conheço. Não sei do que é que você está falando. E saiu para o corredor. Naquele momento, o galo cantou.
69 Mian ko nesevin ne majingen nga emteni kele Pita, ko owrai tevi nir nga martur morie ni “M̃erel evi nir le san!”
69 Quando a empregada viu Pedro ali, começou a dizer aos que estavam perto: — Este homem é um deles.
70 Ko Pita evilvil ore kele eterter.
70 Mas ele negou outra vez. Pouco depois, as pessoas que estavam ali disseram de novo a Pedro: — Não há dúvida de que você é um deles, pois você também é da Galileia.
71 Ko Pita erij otot ojuji lenglengen mare ko owra “Nurrerrlenge m̃erel nga kami kamsup̃e ngel!”
71 Aí Pedro disse: — Juro que não conheço esse homem de quem vocês estão falando! Que Deus me castigue se não estou dizendo a verdade!
72 Renge daron mawos ngok ko pa, ko nato okokrout varwen kele. Ko Pita orrorrmi wos nale se Iesu nga muwrai tevi ni, “Daron nga nato setewor pukokrout pivaru e ko, ko nik kupvilvil ore inu pivaru.” Ko ngok daron nga murrorrmi wose, ko ornge esij, ko eting.
72 Naquele instante o galo cantou pela segunda vez, e Pedro lembrou que Jesus lhe tinha dito: “Antes que o galo cante duas vezes, você dirá três vezes que não me conhece.” Então Pedro caiu em si e começou a chorar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.