Marcos 10

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ko Iesu otur imare evel lingi lat nen, ko evini renge vanu ne Jutia renge devjen nga muto roroni van renge Jortan e. Ko delung elep kele arini korti jin, ko ni evisvisenir kele erpe nga momori mok-loli pa.
1 Jesus saiu daquele lugar e foi para a região da Judeia que fica no lado leste do rio Jordão. Uma grande multidão se ajuntou outra vez em volta dele, e ele ensinava todos, como era o seu costume.
2 Ko renge ie Parasi sopor arini jin arwera parrowrrowe ni. Ko arsusi tevi ni arwera “Erpese, renge nale nesesreien evi nanu nga m̃irres nga jinibb p̃ilinglingi kurtweni nesevin sen?”
2 Alguns fariseus , querendo conseguir uma prova contra ele, perguntaram: — De acordo com a nossa
3 Ko ni owrai lweni tevir owra “Ko Moses owra sev ko tevi kami?”
3 Jesus respondeu com esta pergunta:
4 Ko nir arwera lweni tevi ni arwera “Moses owra jinibb puli naul nga pukur tweni nesevin sen ko p̃ilai tevi, ko p̃ilngi kurtweni vajin.”
4 Eles responderam: — Moisés permitiu ao homem dar à sua esposa um documento de divórcio e mandá-la embora.
5 Ko Iesu owrai lweni tevir, “Suri nolo kami nga m̃iterter ko, niko muloli Moses muli nale nesesreien ngel nga puwomue kami.
5 Então Jesus disse:
6 Ko renge womu jer m̃itipatun, Atua ololi iel ngatan ko nanu jile, ko ‘ololi jinibb eru, norman san ko nesevin san.
6 Mas no começo, quando foram criadas todas as coisas, foi dito: “Deus os fez homem e mulher.
7 Ko ngok niko suri mirpel ngel ko, norman pivel lingi tata sen ko tasu sen, pian vajin piptevi nesevin sen.
7 Por isso o homem deixa o seu pai e a sua mãe para se unir com a sua mulher,
8 Nuru nga eru ngok porivi vajin niben sansan ko metka sansan.’ Ko ngok niko nuru setemun orivi eru, ko orivi vajin niben sansan ko metka sansan.
8 e os dois se tornam uma só pessoa.” Assim, já não são duas pessoas, mas uma só.
9 Sev nga Atua mijipteni kortoni nuru, sete erres jinibb san p̃ila tweni kele.”
9 Portanto, que ninguém separe o que Deus uniu.
10 Daron nga marlik vajin loloim ko jinibb sen nir arsusi lweni kele nanu nga tevi ni.
10 Quando já estavam em casa, os discípulos tornaram a fazer perguntas sobre esse assunto.
11 Ko ni owrai tevir, “Poro isi san p̃ilngi kurtweni nesen sen ko p̃ilesi kele nesevin m̃inij kele san, ngok olokloksi lenglengen e nesevin sen nga womu, ololi butterter sen tevi.
11 E Jesus respondeu:
12 Ko poro nesevin p̃ilngi kurtweni diwen sen p̃ilik kele ji jinibb m̃inij san, ni kele ololi kobbong erpok, olokloksi diwen sen.”
12 E, se a mulher mandar o seu marido embora e casar com outro homem, ela também estará cometendo adultério.
13 Ko jinibb sopor arpitevi bipiwarreng sopor vini ji Iesu nga ni p̃ilngi nevren renger. Ko jinibb sen nir artortori nir nga marpitevi nir vini.
13 Depois disso, algumas pessoas levaram as suas crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos repreenderam aquelas pessoas.
14 Ko daron nga Iesu m̃ilesi e ko ololar lengleng, ko owrai tevir, “Kaplinglingi bipiwarreng parini jik, sete kapwer orer te. Suri batun vanu se Atua evi se nir nga nolor marirpe bipiwarreng ngok nir.
14 Quando viu isso, Jesus não gostou e disse:
15 Nuwretun nuwrai tevi kami, m̃er nga sete puloli nolon pivini pirpe bipiwarreng, ni sete orongwos pia-van renge batun vanu se Atua.”
15 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem não receber o Reino de Deus como uma criança nunca entrará nele.
16 Ko ni erake totoni bipiwarreng nen nir, ko elngi nevren renger, ko erij erres surir.
16 Então Jesus abraçou as crianças e as abençoou, pondo as mãos sobre elas.
17 Ko daron nga mivel suri sel, ko jinibb san owlu van
17 Quando Jesus estava saindo de viagem, um homem veio correndo, ajoelhou-se na frente dele e perguntou: — Bom Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
18 Ko Iesu owrai tevi m̃ernen owra “Erpese nga nik kumwera inu nurres? Sete san erres, Atua kobbong esan.
18 Jesus respondeu:
19 Nik kurongwos pae nale nesesreien se Atua, ‘Sete kuprevji pini jinibb, sete kupvevna, ko sete kupkerasi san kupvenae, ko sete kupvenae nesevin, sete kupkerkeris, kuposuri tata som ko tasu som nuru p̃irres.’”
19 Você conhece os mandamentos: “Não mate, não cometa adultério, não roube, não dê falso testemunho contra ninguém, não tire nada dos outros, respeite o seu pai e a sua mãe.”
20 Ko m̃ernen owra lweni tevi Iesu, “O numal, nanu ngel nir nulolir pa renge daron nga mevi nanwarreng malum e ko, mivini mijpari lelingen ngel.”
20 — Mestre, desde criança eu tenho obedecido a todos esses mandamentos! — respondeu o homem.
21 Ko Iesu oklu emteni, ko emrreni elep ko owrai tevi ni, “Nanu sansan kobbong setewor kuloli. Kupan kupwulwule jorom nir ko kuplai nowlir tevi b̃eres nir. Ko nik nowlim puto renge melrin. Ko nik kupini vajin kupvijurik.”
21 Jesus olhou para ele com amor e disse:
22 Ko ni non eta dan e Iesu muwrai mirpok, ko evel, ornge lengleng esij. Suri ni evi jinibb nga joron milep.
22 Quando o homem ouviu isso, fechou a cara; e, porque era muito rico, foi embora triste.
23 Iesu erieni oklu emteni jinibb sen nir, ko owrai tevir, “Evi nanu nga m̃iterter milep san renge nir nga joror milep paran renge batun vanu se Atua.”
23 Jesus então olhou para os seus discípulos, que estavam em volta dele, e disse:
24 Ko nale sen ngok nir bbösa ela jinibb sen e nir, ko arp̃erp̃er nawon. Ko Iesu owrai suri lweni kele tevir owra “Nanwarreng nir, evi nanu nga m̃iterter milep nga san pian renge batun vanu se Atua.
24 Quando ouviram isso, os discípulos ficaram espantados, mas Jesus continuou:
25 Erpe nato, eterter temijpal renge liwen pietiv. Ko nga jinibb nga joron milep p̃isil asi van renge batun vanu se Atua eterter temijpal wor asie ngok.”
25 É mais difícil um rico entrar no Reino de Deus do que um camelo passar pelo fundo de uma agulha.
26 Jinibb sen nir arong wonwon nawone nale ngok, bbösa nga milep elair e. Ko arwerwera lululweni tevi nir lweni, “Po! Ko ngok isi le ma orongwos pian renge mauren?”
26 Quando ouviram isso, os discípulos ficaram espantadíssimos e perguntavam uns aos outros: — Então, quem é que pode se salvar?
27 Iesu emtenir ko owrai tevir, “Renge jinibb evi nanu nga m̃iterter. Ko renge Atua ejki, suri nanu jijle armalum kobbong renge Atua.”
27 Jesus olhou para eles e disse:
28 Ko Pita etipatun owrai tevi ni, “E, kuplesi kem namlinglingi nanu ngok jile pa nir ko namvijurim vajin.”
28 Aí Pedro disse: — Veja! Nós deixamos tudo e seguimos o senhor.
29 Iesu erij weli lweni owra “Nuwretun nuwrai tevi kami, sete jinibb san nga mivel lingi naim sen rreknga tuwan nir ko tasin nir, rreknga jojin nir rreknga tata sen rreknga tasu sen, rreknga natun nir rreknga vanu sen suri inu marongen suk ko nosp̃en nga m̃irres, puwra sete orongwos p̃ila weli nanu nga mivel lingir ngok nir, ejki,
29 Jesus respondeu:
30 m̃ernen p̃ila weli pungut ko wor renge daron nga lelingen ngel pivses nir sisamis luwi, metka sen nir ko tuwan tevi tasin nir, ko jojin nir ko tasu sen nir ko natun nir ko vanu sen nir. Ko jinibb parloli p̃isij tevi suri nga muosuri Atua. Ko vitunen vajin pia-lai mauren nga muto tuwi ngok vini.
30 receberá muito mais, ainda nesta vida. Receberá cem vezes mais casas, irmãos, irmãs, mães, filhos, terras e também perseguições. E no futuro receberá a vida eterna.
31 Ko jinibb elep nga lelingenok marwowomu, mian ko parvivitu vajin. Ko elep nga lelingenok marvivitu mian ko parwowomu vajin.”
31 Muitos que agora são os primeiros serão os últimos, e muitos que agora são os últimos serão os primeiros.
32 Nir arusri sel artongsa van renge Jerusalem e. Ko Iesu ewit ko owowomue nir ie, ko jinibb sen nir bbösa elair e nga mimawose Jerusalem mirpok, ko jinibb nga marvijurir armetutu. Ko ni eptevi tweni jinibb sen esngavöl drromon eru, ko osp̃e suri nanu nga para-pelari renge ni tevi nir.
32 Jesus e os discípulos iam pela estrada, subindo para Jerusalém. Ele caminhava na frente, e os discípulos, espantados, iam atrás dele; as outras pessoas que iam com eles estavam com medo. Então Jesus chamou outra vez os discípulos para um lado e começou a falar sobre o que ia acontecer com ele. Jesus disse:
33 Owra “Kaplesi, rraptongsa le pa van renge Jerusalem. Ko partekai inu Jinibb Mawos van ji batun numal ne sulsulen nir ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir. Ko nir parwera erres renge bemij, ko partekai inu van ji jinibb ne vare nir.
33 — Escutem! Nós estamos indo para Jerusalém, onde o
34 Ko nir parsopsop̃e inu, ko parverae noltor e inu, ko parvirrvirrali inu, ko parevji pini inu. Ko vitunen renge nabong p̃itolin ko inu bemaur luwi kele.”
34 Estes vão zombar dele, cuspir nele, bater nele e matá-lo; mas três dias depois ele ressuscitará.
35 Jemes ko Jon, Sepeti natun nuru, orini ji Iesu ko orwerai tevi ni, “Numal, komru nomor-marong nga nik kuploli tevi komru sev nga nobor-ngoni tevi nik.”
35 Depois Tiago e João, filhos de Zebedeu, chegaram perto de Jesus e disseram: — Mestre, queremos lhe pedir um favor.
36 Ko ni owra lweni tevi nuru, “Kamru komor-marong nga inu bololi sev le tevi kamru?”
36 — O que vocês querem que eu faça para vocês? — perguntou Jesus.
37 Ko nuru orwera lweni tevi ni, “Komru nomor-marong nga nik kuploli komru tuwen p̃isakel renge nevrem rres, ko komru tuwen p̃isakel renge nevrem mair, renge daron ne nosrövien som.”
37 Eles responderam: — Quando o senhor sentar-se no trono do seu
38 Ko Iesu owrai tevi nuru, “Kamru sete komor-rongwose sev nga komor-ngoni. Kamru komor-viter kopor-minmin renge biles ne norongen nga m̃isij nga inu beminmin rengen? Rreknga komor-rongwos kopor-paptaes renge baptaesen ne norongen nga m̃isij nga inu bepaptaes rengen?”
38 Jesus respondeu:
39 Ko nuru orwerai lweni tevi ni, “O-o, nomor-viter.” Ko Iesu owrai tevi nuru, “Biles nga inu beminmin rengen, kamru kele kopor-minmin rengen. Ko baptaesen nga inu bepaptaes rengen, kamru kele kopor-paptaes rengen.
39 Eles disseram: — Podemos. Então Jesus disse:
40 Ko nga kopor-sakel renge inu nevrek rres ko renge nevrek mair sete evi nga inu b̃elai, evi se nir bbong nga Atua muloli terai nir e ko.”
40 Mas eu não tenho o direito de escolher quem vai sentar à minha direita e à minha esquerda. Pois foi Deus quem preparou esses lugares e ele os dará a quem quiser.
41 Ko daron nga jinibb sen esngavöl marunge, ko arlolarsi lenglengen e Jemes ko Jon.
41 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, começaram a ficar zangados com Tiago e João.
42 Iesu everus nir vini jin, ko owrai tevir, “Kami kamrongwos pae murru jinibb nga marwera marivi numal nga marwowomu renge jinibb ne vare. Nir arwer orer eterter ko arrowrrowe derteren ser renger.
42 Então Jesus chamou todos para perto de si e disse:
43 Ko kami sete kapirpok. M̃er nga mimarong pivi jinibb nga milep renge kami, ni pivi jinibb ne majingen se kami ko wor.
43 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, quem quiser ser importante, que sirva os outros,
44 M̃er nga pimarong pivi jinibb nga puwomu renge kami, ni pivi demij maur se kami jile ko wor.
44 e quem quiser ser o primeiro, que seja o escravo de todos.
45 Ngok nuwretun, inu Jinibb Mawos kele sete nuvini nga jinibb parmajing suk, ejki. Ko nuvini ma nga b̃emajing se jinibb nir, ko b̃elai mauren suk pivi nowli jinibb pilep, ko bojri lwenir e.”
45 Porque até o
46 Ko nir aran Jeriko. Ko daron nga nir jinibb se Iesu marivel lingi Jeriko e, ko delung nga milep arvijurir. Ko Batimeas nga meten murrorr nga mok-ngun-ngun res, natu Timeas, elik renge roro sel.
46 Jesus e os discípulos chegaram à cidade de Jericó. Quando ele estava saindo da cidade, com os discípulos e uma grande multidão, encontrou um cego chamado Bartimeu, filho de Timeu. O cego estava sentado na beira do caminho, pedindo esmola.
47 Ko daron nga ni murnge Iesu ne doNasret m̃iasi, ko ekail van owra “Iesu nik metka se Devet, kuprrorrmi inu!”
47 Quando ouviu alguém dizer que era Jesus de Nazaré que estava passando, o cego começou a gritar: — Jesus,
48 Ko jinibb elep arkail ore ni, arwera ni pip̃erp̃er; ko ni ekail temijpal kele ko owra ‘Nik metka se Devet, kuprrorrmi inu!”
48 Muitas pessoas o repreenderam e mandaram que ele calasse a boca, mas ele gritava ainda mais: — Filho de Davi, tenha pena de mim!
49 Ko Iesu otur murrong, ko owra “Kapverus ni vini.” Ko nir arveruse metrrorr arwerai tevi “Nolom pian ngatan, kupmera! Everus nik.”
49 Então Jesus parou e disse: Eles chamaram e lhe disseram: — Coragem! Levante-se porque ele está chamando você!
50 Ko ni ewirr tweni sunsun ne melas sen, ko otur imare kasi ko evan ji Iesu.
50 Então Bartimeu jogou a sua capa para um lado, levantou-se depressa e foi até o lugar onde Jesus estava.
51 Ko Iesu osusi lweni tevi metrrorr owra “Nik kumarong inu bololi sev tevi nik?” Ko metrrorr owrai tevi ni, “Numal, numarong boklu.”
51 — O que é que você quer que eu faça? — perguntou Jesus. — Mestre, eu quero ver de novo! — respondeu ele.
52 Ko Iesu owrai tevi ni, “Kupiel suri sel som ko wor. Nosurien som ololim kumrres.” Ko ngavilvil meten oklu luwi evesane, ko evijuri suri ni renge sel.
52 — Vá; você está curado porque teve fé! — afirmou Jesus. No mesmo instante, Bartimeu começou a ver de novo e foi seguindo Jesus pelo caminho.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.