Lucas 8
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NVT
1 Nanu ngel nir arasi osuw, ko renge vitunen sopon vajin ko Iesu otutur sopon evan renge ngaim nga marlelep nir ko renge ngaim nga wewarreng nir. Ko ni ewerwer renge nosp̃en nga m̃irres tevi jinibb nir, ko jinibb sen nir esngavöl drromon eru arpitevi ni.
1 Pouco tempo depois, Jesus começou a percorrer as cidades e os povoados vizinhos, anunciando as boas-novas a respeito do reino de Deus. Iam com ele os Doze
2 Ko nesevin sopor nga nem̃in nga marsij marivare lingir, ko sopor nga marres luwi pa renge mesien ser nir, ngok Merri ne Maktala, nga nem̃in nga marsij ebut marwolu lingi pa musuw,
2 e também algumas mulheres que tinham sido curadas de espíritos impuros e enfermidades. Entre elas estavam Maria Madalena, de quem ele havia expulsado sete demônios;
3 Ko Joana nesen se Kusa nga mivi jinibb san ne majingen se Numal Erot, ko Susana, ko nesevin elep kele wor nga marok-la joror tevi Iesu ko jinibb sen nir.
3 Joana, esposa de Cuza, administrador de Herodes; Susana, e muitas outras que contribuíam com seus próprios recursos para o sustento de Jesus e seus discípulos.
4 Mian ko delung elep ne ngaim lele nir arini arkorti ji Iesu. Ko ni owra nale rrongrrongvi san tevi nir, owra
4 Certo dia, uma grande multidão, vinda de várias cidades, juntou-se para ouvir Jesus, e ele lhes contou uma parábola:
5 “Jinibb nga mok-jijreni jelangin evan nga p̃ijijreni. Ko daron nga m̃ijijreni e, ko jelangin sopor arwij asi van renge dan ne sel e, ko jinibb arivel rer ko arverasi lokloksir, ko numön arow vini ko artasi twenir.
5 “Um lavrador saiu para semear. Enquanto espalhava as sementes pelo campo, algumas caíram à beira do caminho, onde foram pisadas, e as aves vieram e as comeram.
6 Ko sopor kele arwij asi van renge dan ne jerev e; ko daron nga maretiv imare ko armeli ngavilvil, suri lap̃er sete ejpari nuwi te ejki.
6 Outras caíram entre as pedras e começaram a crescer, mas as plantas logo murcharam por falta de umidade.
7 Ko sopor kele arwij van renge liven ne lolo moku, ko daron nga moku m̃iejal mimaur orer, ko emelngir, sete armaur.
7 Outras sementes caíram entre os espinhos, que cresceram com elas e sufocaram os brotos.
8 Ko sopor ma arwij van renge dan malum nga m̃irres, ko aretiv armaur erres ko arwen, wener ongut (100).” Ko Iesu ekail owra “M̃er nga boron mutoe purnge re nolo boron!”
8 Ainda outras caíram em solo fértil e produziram uma colheita cem vezes maior que a quantidade semeada”. Quando ele terminou de dizer isso, declarou: “Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
9 Ko jinibb se Iesu nir arsusi tevi ni, arwera “Nale rrongrrongvi ngel owra puwra isev ko?”
9 Seus discípulos lhe perguntaram o que a parábola significava.
10 Ko ni owrai tevir owra “Kami ma arlai tevi kami nga kaprongwose nanu nga marto teptepi renge batun vanu se Atua. Ko nale rrongrrongvi ma arlai tevi nir jijle ngok nga parlesi, ko sete parlesi wose, ko parunge ko sete parongwose; suri batur eterter ko armusus nolor pulululwi.”
10 Ele respondeu: “A vocês é permitido entender os segredos do reino de Deus, mas uso parábolas para ensinar os outros, a fim de que, ‘Quando olharem, não vejam; quando escutarem, não entendam’.
11 “Nale rrongrrongvi nen, nile erpel ngel. Jelangin nen evi nale se Atua.
11 “Este é o significado da parábola: As sementes são a palavra de Deus.
12 Ngok, jelangin nga marwij van renge dan ne sel arirpe jinibb nga marunge nale, ko demij mivini m̃ila tweni renge nolor, nga puloli nir sete parosuri ko sete parmaur.
12 As sementes que caíram à beira do caminho representam os que ouvem a mensagem, mas o diabo vem e a arranca do coração deles e os impede de crer e ser salvos.
13 Ko jelangin nga marwij van renge dan ne jerev arirpe jinibb nga marunge nale, ko arir nga parlai. Ko norrorrmien nen nga pirpe lap̃e nai nga purrul totkoni renge nolor ejkie. Arosuri beblen, mian ko sete epriv daron nga nanu nga purrowrrowe mivini, ko arvitan.
13 As sementes no solo rochoso representam os que ouvem a mensagem e a recebem com alegria. Uma vez, porém, que não têm raízes profundas, creem apenas por um tempo e depois desanimam quando enfrentam provações.
14 Ko jelangin nga marwij van renge lolo moku arirpe jinibb nga marunge nale, ko marvijuri suri wor sel ser; ko norrorrmien ser, ko joror nir, ko nanu lele nga marmerrenir renge mauren ser nir armelngir, ko sete arwen e wenen nga marres sopor.
14 As que caíram entre os espinhos representam outros que ouvem a mensagem, mas logo ela é sufocada pelas preocupações, riquezas e prazeres desta vida, de modo que nunca amadurecem.
15 Ko jelangin nga marwij van renge dan malum nga m̃irres, arirpe jinibb nga nolon muwretun ko m̃irres, ornge nale ko otori eterter ejpari nga m̃ilai wenen.
15 E as que caíram em solo fértil representam os que, com coração bom e receptivo, ouvem a mensagem, a aceitam e, com paciência, produzem uma grande colheita.”
16 “Sete jinibb san orrungsi laet ko p̃ila biles piteplis ore e, rreknga p̃ilai p̃ilngi renge melve maling, ejki rres nawon. P̃ilngi ko wor mare renge lat nga mok-jinget rengen. Ko ngok jinibb nga parini renge loloim parlesi moron.
16 “Não faz sentido acender uma lâmpada e depois cobri-la com uma vasilha ou escondê-la debaixo da cama. Pelo contrário, ela é colocada num pedestal, de onde sua luz pode ser vista pelos que entram na casa.
17 Nanu san sete orongwos piteptepi rragrrag nga sete pia-pelari limjer, rreknga nanu tama san nga muto silsilveni nga sete orongwos piplari renge moron, ejki rres nawon. Nanu jile nga marirpok parpelari ko wor renge moron.
17 Da mesma forma, tudo que está escondido será revelado, e tudo que está oculto virá à luz e será conhecido por todos.
18 “Kapmetmet renge nale suk nga kami kamok-runger. Poro nga jinibb pisan putor totonir, ko ngok m̃ernen Atua p̃ilai kele ko wor tevi. Ko poro jinibb san setete putori totonir, ko ngok m̃ernen Atua p̃ilai tweni ko ji ni sev nga murrorrmi mutori totoni.”
18 “Portanto, ouçam com atenção! Pois ao que tem, mais lhe será dado, mas do que não tem, até o que pensa ter lhe será tomado”.
19 Iesu tasu sen ko tasin nir arini nga parlesi ni; ko sete arongwose paran jin mori te ejki, suri nga delung elep p̃elak.
19 Então a mãe e os irmãos de Jesus foram vê-lo, mas não conseguiram chegar até ele por causa da multidão.
20 Ko arwerai tevi Iesu, “Tasu som le ko tasim, nir le ngel vare armerreni parlesi nik.”
20 Alguém disse a Jesus: “Sua mãe e seus irmãos estão lá fora e querem vê-lo”.
21 Ko Iesu owra lweni tevi nir, “Tasu suk ko tasik nir arivi nir nga marunge nale se Atua ko marosuri.”
21 Jesus respondeu: “Minha mãe e meus irmãos são aqueles que ouvem a palavra de Deus e a praticam”.
22 Mian ko renge nabong san, Iesu owrai tevi jinibb sen nir, “Kerr puwlu asi van renge devje nuwito e.” Ko nir arsa re drrav ko arwolu van.
22 Certo dia, Jesus disse a seus discípulos: “Vamos para o outro lado do mar”. Assim, entraram num barco e partiram.
23 Ko daron nga marwolu e, ko Iesu ematurrwel. Ko ling serser nga milep san etewut eterter vini re nuwito, ko ejpari drrav ser. Ko nuwi ejvijvi van renge nolo drrav, ko dungun elep nga elep; otomori parron, ko nolor opotpot e elep.
23 Durante a travessia, Jesus caiu no sono. Logo, porém, veio sobre o mar uma forte tempestade. O barco começou a se encher de água, colocando-os em grande perigo.
24 Ko aran ji Iesu ko arwuni arwera “Numal! Numal! Rrapmij le pa!” Ko ni emra ko ewer ore ling ko daptap ne nuwi nga marbburbbur milep marjivjivi vini re drrav, ko nuru korti ormosi orsuw. Ie omol nawon vajin.
24 Os discípulos foram acordá-lo, clamando: “Mestre, Mestre, vamos morrer!”. Quando Jesus despertou, repreendeu o vento e as ondas violentas. A tempestade parou, e tudo se acalmou.
25 Ko Iesu owrai tevir, “Nibeni le nosurien se kami?” Ko nir armetutu ko artaol lengleng, ko arwerwerai tevi nir lululweni arwera “Isi le ngel, ni ewer ore ling ko nuwi ko nuru orunge ni?”
25 Então ele lhes perguntou: “Onde está a sua fé?”. Admirados e temerosos, os discípulos diziam entre si: “Quem é este homem? Quando ele ordena, até os ventos e o mar lhe obedecem!”.
26 Ko nir arwolu toku renge bongsin san renge vanu se m̃eri Gerasa nir renge nuwito. Ko Galili oto luwi van devjen e renge bongsin nen.
26 Então chegaram à região dos gadarenos, do outro lado do mar da Galileia.
27 Ko daron nga Iesu mujubbul mian ngaut e, ko jinibb ne ngaim nen san evel vini ko esewute. M̃ernen demij arsisilvi, ko epriv pa nga sete mun ok-uri sunsun; ko setemun elik renge ngaim, ko ok-lik pa renge dubb ko, lat nga martivtavin e.
27 Quando Jesus desembarcou, um homem possuído por demônios veio ao seu encontro. Fazia muito tempo que ele não tinha casa nem roupas e vivia num cemitério fora da cidade.
28 Ko daron nga m̃ilesi Iesu ko ekail van mare ko ejipa van ngatan renge non, ko erij drrelan ean mare jer owra “Sev som oto ni le iel, nik Natu Atua ne Drromsen Mare? Nungoni tevi nik sete kuplokloksik!”
28 Assim que viu Jesus, gritou e caiu diante dele. Então disse em alta voz: “Por que vem me importunar, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Suplico que não me atormente!”.
29 Owrai erpok suri Iesu owrai pa tevi nem̃in nga m̃isij pivare lingi m̃ernen. Nabong elep bonevis mivini mijpari lelingenok nga nem̃in nga m̃isij mok-wowomue. Ko ewretun jinibb nir arsere nevren nuru ko b̃elan nuru tevi dil delrrurr nir, ko ni ok-rrerrersir armotot. Ko nem̃in nga m̃isij okjeli van lolo merwer e.
29 Pois Jesus já havia ordenado que o espírito impuro saísse dele. Esse espírito tinha dominado o homem em várias ocasiões. Mesmo quando era colocado sob guarda, com os pés e as mãos acorrentados, ele quebrava as correntes e, sob controle do demônio, corria para o deserto.
30 Ko Iesu osusi tevi, “Nik nisem si?” Ko owra “Delung,” suri demij elep arsisilvi ni.
30 Jesus lhe perguntou: “Qual é o seu nome?”. “Legião”, respondeu ele, pois havia muitos demônios dentro do homem.
31 Ko demij nir arngoni tevi Iesu arwera “Warru sete kupkoni kem naban renge bbulwil nga nabbön mijkie, pijki!”
31 E imploravam que Jesus não os mandasse para o abismo.
32 Ko renge ie meling b̃erp̃er nga milep san arok-susung bbong renge jeljeli botwen. Ko nem̃in nga marsij arngoni tevi Iesu nga ni p̃ilinglingi nir parsilvi b̃erp̃er nir. Ko ni elinglingir.
32 Ali perto, uma grande manada de porcos pastava na encosta de uma colina, e os demônios suplicaram que ele os deixasse entrar nos porcos. Jesus lhes deu permissão.
33 Ko nem̃in nga marsij arivare lingi m̃er nga ko aran arsilvi b̃erp̃er nir. Ko b̃erp̃er nir arwolu jubbjubbul van renge jeljeli nuwito ko arowrow jubbjubbul van ngatan e renge nuwito, ko arron.
33 Os demônios saíram do homem e entraram nos porcos, e toda a manada se atirou pela encosta íngreme para dentro do mar e se afogou.
34 Ko daron nga lartul nga maruwngani b̃erp̃er maroka-lesi sev nga miplari, ko arwolu van arwerai renge ngaim nga milep ko ngaim nga wewarreng nen nir.
34 Quando os que cuidavam dos porcos viram isso, fugiram para uma cidade próxima e para seus arredores, espalhando a notícia.
35 Ko jinibb ne ngaim nen nir arivel tweni van, parlesi isev nga miplari nen. Ko arini ji Iesu ko arlesi m̃er nga nem̃in nga marsij marivare rengen elik ngatan renge b̃ela Iesu. Norrorrmien sen erres vajin, ko ori vajin sunsun. Ko daron nga marlesi, ko nir jijle armetutu lengleng.
35 O povo correu para ver o que havia ocorrido. Uma multidão se juntou ao redor de Jesus, e eles viram o homem que havia sido liberto dos demônios. Estava sentado aos pés de Jesus, vestido e em perfeito juízo, e todos tiveram medo.
36 Ko nir nga marlesi nanu ngel nga Iesu muloli arsup̃e suri tevir erpese nga Iesu muloli pa m̃er nga nem̃in nga marsij marsisilvi m̃irres luwi.
36 Os que presenciaram os acontecimentos contaram aos demais como o homem possuído por demônios tinha sido curado.
37 Ko nir jijle nga marlik renge Gerasa ko nga marlik rrerrale ie arsurtoni tertere Iesu pivel lingi vanu ser, suri armetutu elep. Ko Iesu evan esa van renge drrav, ko drrav etipatun nga puwlu.
37 Todo o povo da região dos gadarenos suplicou que Jesus fosse embora, pois ficaram muito assustados. Então ele voltou ao barco e partiu.
38 Ko m̃er nga nem̃in nga marsij marivare lingi ongoni tevi Iesu nga poro nga ni piptevi ni. Ko Iesu okoni lweni owra
38 O homem que tinha sido liberto dos demônios suplicou para ir com ele, mas Jesus o mandou para casa, dizendo:
39 “Kupluwi van renge ngaim som e, ko kupwera sev nga Atua muloli pa tevim.” Ko m̃ernen evan renge ngaim jile nir ko osp̃e suri sev nga Iesu muloli tevi ni.
39 “Volte para sua família e conte a eles tudo que Deus fez por você”. E o homem foi pela cidade inteira, anunciando tudo que Jesus tinha feito por ele.
40 Daron nga Iesu mian mijpari renge devje nuwi e, ko delung nir artur terai ko pa parwera erres tevi ni renge nga mivini, suri nir artiriv ko pa terai.
40 Do outro lado do mar, as multidões receberam Jesus com alegria, pois o estavam esperando.
41 Ko jinibb san nisen Jaeras, evi jinibb nga mok-metmete naim ne loten, ni evini ji Iesu ko ejipa van ngatan renge b̃ela Iesu ko ongoni tertere nga Iesu pivini renge naim sen.
41 Então um homem chamado Jairo, um dos líderes da sinagoga local, veio e se prostrou aos pés de Jesus, suplicando que ele fosse à sua casa.
42 Ni natun sansan bbong, ko evi nesevin, sian esngavöl drromon eru. Ko vin wel nen ematur renge maling, otomori pimij pa. Ko daron nga Iesu mian e ko delung elep arvijuri suri ni ko arlilji ni.
42 Sua única filha, de cerca de doze anos, estava à beira da morte. Jesus o acompanhou, cercado pela multidão.
43 Ko nesevin san nga mesien se nesevin nir ololi tetajer renge sia esngavöl drromon eru. Vinnen olokloksi p̃etp̃eti joron nir nga m̃ilngir tevi dokta nir, ko sete san orongwos puloli ni p̃irres.
43 Uma mulher no meio do povo sofria havia doze anos de uma hemorragia, sem encontrar cura.
44 Ko vinnen esilvi delung nir renge Iesu duren vitu nen e, ko evini morie, ko ejpari bongsi sunsun sen. Ko ngavilvil mesien nga muloli vinnen drra nen emes evesane.
44 Ela se aproximou por trás de Jesus e tocou na borda de seu manto. No mesmo instante, a hemorragia parou.
45 Ko Iesu owra “Isi mijparik?” Ko nir jijle arwera ejki, arvilvil ore. Ko Pita owra, “Numal, delung elep arututir mori nik ko arliljim.”
45 “Quem tocou em mim?”, perguntou Jesus. Todos negaram, e Pedro disse: “Mestre, a multidão toda se aperta em volta do senhor”.
46 Ko Iesu owra “Ejki, san wor ejparik, suri nurnge renge nibek nga derteren evel lingik.”
46 Jesus, no entanto, disse: “Alguém certamente tocou em mim, pois senti que de mim saiu poder”.
47 Ko vinnen elesi nga nanu nga muloli oto pa limjer, ko eririr lengleng ko evan ko ejipa ngatan renge no Iesu, ko ewer telasi renge no delung nir sev ko ololi nga ni mijpari Iesu bongsi sunsun sen, ko erpese nga ni m̃irres ngavilvilsen.
47 Quando a mulher percebeu que não poderia permanecer despercebida, começou a tremer e caiu de joelhos diante dele. Todos a ouviram explicar por que havia tocado nele e como havia sido curada de imediato.
48 Ko Iesu owra tevi, “Natuk, nosurien som ololim kumrres jile. Kupiel renge demat.”
48 Então ele disse: “Filha, sua fé a curou. Vá em paz”.
49 Ko daron nga mok-rij malum e, ko jinibb san evel ko ewit lengleng renge naim se Jaeras vini, ko owrai tevi Jaeras, “Natum nesenwarreng emij pa osuw. Kuplinglingi Numal, sete kupkarkar rengen.”
49 Enquanto Jesus ainda falava com a mulher, chegou um mensageiro da casa de Jairo, o líder da sinagoga, a quem disse: “Sua filha morreu. Não incomode mais o mestre”.
50 Ko Iesu ornge, ko owrai tevi m̃ernen “Sete kupmetutu, sansan kobbong kuposuri, ko nesenwarreng pimaur luwi ko.”
50 Ao ouvir isso, Jesus disse a Jairo: “Não tenha medo. Apenas creia, e ela será curada”.
51 Ko daron nga marini renge naim e ko Iesu ewer ore jinibb nir san sete pivijuri van loloim, sansan kobbong Pita ko Jon ko Jemes ko tata se nesenwarreng ko tasu sen wor.
51 Quando chegaram à casa de Jairo, Jesus não deixou que ninguém o acompanhasse, exceto Pedro, João, Tiago e o pai e a mãe da menina.
52 Ko jinibb nir artengsi vin wel nen, drrelar elep. Ko Iesu owra “Sete kapting, nesenwarreng sete emij te ejki, ematur kobbong.”
52 A casa estava cheia de gente chorando e se lamentando, mas ele disse: “Parem de chorar! Ela não está morta; está apenas dormindo”.
53 Ko lartul nen nir armen keraji e, suri arongwose nga nesenwarreng wel nen emij pa osuw.
53 A multidão riu dele, pois todos sabiam que ela havia morrido.
54 Ko ni esaro ko orrul re nevre nesenwarreng ko everuse owra “Nesenwarreng, kuptur imare!”
54 Então Jesus a tomou pela mão e disse em voz alta: “Menina, levante-se!”.
55 Ngavilvilsen mauren sen olwi van rengen ko otur imare. Ko Iesu owrai tevir nga parla nanen sopon tevi purroi.
55 Naquele momento, ela voltou à vida e levantou-se de imediato. Então Jesus ordenou que dessem alguma coisa para ela comer.
56 Ko tata sen ko tasu sen bbösa nga milep elai nuru e. Ko Iesu ewer ore nuru nga sete porwerai nanu ngel tevi jinibb pisan, pijki.
56 Os pais dela ficaram maravilhados, mas Jesus insistiu que não contassem a ninguém o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.