Lucas 7
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs VC
1 Daron nga Iesu musuw renge nale sen, ko evel van renge Kapaneam e.
1 Tendo Jesus concluído todos os seus discursos ao povo que o escutava, entrou em Cafarnaum.
2 Ko renge ie, batu jinibb ne nuval san se m̃eri Rom nir, jinibb ne majingen sen san nga mimrreni milep emsi lengleng, otomori pimij.
2 Havia lá um centurião que tinha um servo a quem muito estimava e que estava à morte.
3 Ko ni ornge nga Iesu m̃ilik ie, ko ni okoni b̃irterawarreng ne Isrel sopor paran parwerai tevi ni nga ni pivini puloli jinibb sen p̃irres luwi.
3 Tendo ouvido falar de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, rogando-lhe que o viesse curar.
4 Ko nir aran ji Iesu ko arngoni tertere nga ni pian, ko arwerai tevi, “Ni evi m̃er nga m̃irres p̃elak. Kupini ko wor kuploli nanu nga muwrai ngel.
4 Aproximando-se eles de Jesus, rogavam-lhe encarecidamente: Ele bem merece que lhe faças este favor,
5 Ni emrreni jinibb ne vanu se kerr nir, ko ni eli naim ne loten se kerr.”
5 pois é amigo da nossa nação e foi ele mesmo quem nos edificou uma sinagoga.
6 Ko Iesu eptevir aran.
6 Jesus então foi com eles. E já não estava longe da casa, quando o centurião lhe mandou dizer por amigos seus: Senhor, não te incomodes tanto assim, porque não sou digno de que entres em minha casa;
7 Ko inu kele nurrorrmi sete erres nga inu bevinuk jim. Ko kupwerai bbong nale, ko jinibb ne majingen suk p̃irres luwi.
7 por isso nem me achei digno de chegar-me a ti, mas dize somente uma palavra e o meu servo será curado.
8 Suri jinibb nga marlelep renge inu arlingik renge derteren, ko arlingi kele jinibb nuval arlik tevik. Ko poro bowrai tevi nga ngel ‘Kupan,’ ko ni pian ko wor, ko poro bowra tevi nir san kele, ‘Kupini,’ ko ni pivini ko wor; ko poro bowrai tevi jinibb ne majingen suk san, ‘Kuploli nanu ngel’, ko ni puloli ko wor.”
8 Pois também eu, simples subalterno, tenho soldados às minhas ordens; e digo a um: Vai ali! E ele vai; e a outro: Vem cá! E ele vem; e ao meu servo: Faze isto! E ele o faz.
9 Ko Iesu etaol lenglenge nale ngel nir daron nga murnger e. Ko erieni oklu emteni delung nga marvijuri, ko owra “Nuwrai tevi kami, sete nulesi nosurien nga milep mirpel wor san, ejki. Renge Isrel kele ejki rres nawon.”
9 Ouvindo estas palavras, Jesus ficou admirado. E, voltando-se para o povo que o ia seguindo, disse: Em verdade vos digo: nem mesmo em Israel encontrei tamanha fé.
10 Ko jinibb nga batu jinibb ne nuval nen mukonir arluwi van renge ngaim; ko arlesi nga jinibb ne majingen nen erres pa osuw.
10 Voltando para a casa do centurião os que haviam sido enviados, encontraram o servo curado.
11 Musuw vajin ko sete epriv ko Iesu evan kele renge ngaim nga welili san nga nisen Naen. Ko jinibb sen nir arpitevi ni, ko delung elep kele wor arpitevi ni.
11 No dia seguinte dirigiu-se Jesus a uma cidade chamada Naim. Iam com ele diversos discípulos e muito povo.
12 Ko daron nga maran mori renge ngaim nen metali ne naworr nen, ko arlesi jinibb sopor marwosi tweni bipiwarreng san nga mimij, paran partevni. Bipiwarreng wel nen, tasu sen diwen sen emij lingi pa osuw, ko vinnen natun
12 Ao chegar perto da porta da cidade, eis que levavam um defunto a ser sepultado, filho único de uma viúva; acompanhava-a muita gente da cidade.
13 Ko daron nga Numal m̃ilesi vinnen, ko orrorrmi lenglenge, ko owrai tevi owra “Sete kupting te pijki.”
13 Vendo-a o Senhor, movido de compaixão para com ela, disse-lhe: Não chores!
14 Ko oruj van mori ko ejpari drrav nga mimatur rengen, ko jinibb nga marwosi artur murrong tevi. Ko owra “Nanwarreng, nuwrai tevim, kupmera!”
14 E aproximando-se, tocou no esquife, e os que o levavam pararam. Disse Jesus: Moço, eu te ordeno, levanta-te.
15 Ko m̃er wela nga mimij emra ko elik, ko erij luwi. Ko Iesu ela lweni m̃er wela tevi tasu sen.
15 Sentou-se o que estivera morto e começou a falar, e Jesus entregou-o à sua mãe.
16 Ko jinibb jijle nolor arwun saute metutuen. Ko arsurövi Atua arwera “Propet nga milep san otur imare renge livö renge kerr!”, ko arwera kele “Atua evini nga p̃ila mauren tevi jinibb sen nir.”
16 Apoderou-se de todos o temor, e glorificavam a Deus, dizendo: Um grande profeta surgiu entre nós: Deus voltou os olhos para o seu povo.
17 Ko nosp̃en ne sev nga Iesu muloli ngok, jinibb nir arsupsup̃e owlu p̃etp̃eti renge Jutia ko renge vanu jijle nga marto rrerrale ie.
17 A notícia deste fato correu por toda a Judéia e por toda a circunvizinhança.
18 Jon jinibb sen nir arsup̃e suri nanu ngel nir tevi, ko ni everuse jinibb sen eru orini jin.
18 Os discípulos de João referiram-lhe todas estas coisas.
19 Ni owrai tevi nuru poran ji Numal porwerai tevi, “Jon owra ‘Nik kuvi pa m̃er nga pivini le, rreknga kem nabtiriv malume san kele wor?’” Ko ni okoni tweni nuru.
19 E João chamou dois dos seus discípulos e enviou-os a Jesus, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
20 Daron nga morini ji Iesu ko orwerai tevi, “Jon Baptaes okoni komru owra nobor-susi tevim, ‘Nik kuvi pa m̃er nga pivini le, rreknga kem nabtiriv malume san kele wor?’”
20 Chegando estes homens a ele, disseram: João Batista enviou-nos a ti, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
21 Ko renge daron nen ni ololi nir elep nga marmesi mesien lele nir arres luwi, ko ololi nem̃in nga marsij arivare arwolu lingi jinibb nga marsisilvir, ko ololi nir elep nga meter marrorr arkulkulu luwi erres.
21 Ora, naquele momento Jesus havia curado muitas pessoas de enfermidades, de doenças e de espíritos malignos, e dado a vista a muitos cegos.
22 Ko ni owra lweni tevi laru nga Jon mukoni nuru, owra “Kopor-vijuri lweni sel se kamru, kopor-luwi ko kopor-werai tevi Jon isev nga komor-lesir ko komor-runger: Metrrorr nir arkulkulu luwi erres, naroj nir arivel luwi erres, niber m̃im̃emaul nir arwokwok luwi, borwon nir arongrong luwi erres, jinibb nga marmij armaur luwi kele, ko b̃eres nir arwerwer renge nosp̃en nga m̃irres tevir.
22 Respondeu-lhes ele: Ide anunciar a João o que tendes visto e ouvido: os cegos vêem, os coxos andam, os leprosos ficam limpos, os surdos ouvem, os mortos ressuscitam, aos pobres é anunciado o Evangelho;
23 Ko inu nuwrai erpel, neiren renge m̃er nga sete m̃ilesi nanu san renge inu nga puloli ni purnge p̃isij rengen.”
23 e bem-aventurado é aquele para quem eu não for ocasião de queda!
24 Daron nga jinibb nga Jon mukoni nuru morivel lingir, ko Iesu etipatun osp̃e suri Jon tevi delung nir, owra “Bonevis daron nga kamiel tweni Jon renge lolo merwer e, kamwera kaplesi sev ko? Mavir san nga ling muwi petpate m̃ia?
24 Depois que se retiraram os mensageiros de João, ele começou a falar de João ao povo: Que fostes ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 Ia, kaman kamwera kaplesi sev ko? Jinibb san nga muri sunsun nga m̃imau m̃irres? Ejki rres nawon. Lartul nga maruri sunsun nga mirpok araan erres ko arlik renge laut se numal nir.
25 Mas que fostes ver? Um homem vestido de roupas finas? Mas os que vestem roupas preciosas e vivem no luxo estão nos palácios dos reis.
26 Ia, ko kami kamwera kaplesi sev? Propet san? O-o, ko inu nuwrai tevi kami, ni elep asi wore propet.
26 Mas, enfim, que fostes ver? Um profeta? Sim, digo-vos, e mais do que profeta.
27 M̃erel ko Naul On muli suri nga Atua muwra ‘Kapmurrong, bokoni jinibb suk san nga puwowomu re Mesaea ko puloli sel se ni pimetet.’
27 Este é aquele de quem está escrito: Eis que envio o meu mensageiro ante a tua face; ele preparará o teu caminho diante de ti {Ml 3,1}.
28 Ko inu nuwrai tevi kami, Jinibb jijle nga mariak renge iel ngatan, sete san elep asie Jon. Ko m̃er nga ma muwelili renge batun vanu se Atua ko, ni elep asi wore Jon.”
28 Pois vos digo: entre os nascidos de mulher não há maior que João. Entretanto, o menor no Reino de Deus é maior do que ele.
29 Ko delung nir ko jinibb nga marok-la nevöt ne takis nir, daron nga marunge ko arir ko arsurövi Atua. Suri nir arpaptaes pa renge baptaesen se Jon.
29 Ouvindo-o todo o povo, e mesmo os publicanos, deram razão a Deus, fazendo-se batizar com o batismo de João.
30 Ko Parasi nir ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir armusus parvijuri sel se Atua nga muloli pa tevir, suri armusus parpaptaes bonevis renge baptaesen se Jon.
30 Os fariseus, porém, e os doutores da lei, recusando o seu batismo, frustraram o desígnio de Deus a seu respeito.
31 “Sev ko niko bowra viringsi dul nga lelingen ngel e nir? Ko nir arirpese le?
31 A quem compararei os homens desta geração? Com quem se assemelham?
32 Nir arirpe bipiwarreng sopor nga marlik renge mesa nga m̃irres sopon, ko markikail marververuse seler nir parini jir partetnij; arwera ‘Namuwi nabbu tevi kami, ko kammusus kapsew; ko namla nubo ne mijen, ko kammusus kapting. Kammusus kaptetnij detnijen ne neiren, ko detnijen ne dauren.’
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, falam uns com os outros, dizendo: Tocamos a flauta e não dançastes; entoamos lamentações e não chorastes.
33 Ko erpok, kami dul nga lelingenok kami kele kammususe murru komru kes, Jon Baptaes ko inu. Jon Baptaes evini ko eaan wowarreng bbong, ko sete ok-mini norro; ko kami kamwera ‘Nem̃in nga m̃isij elik rengen.’
33 Pois veio João Batista, que nem comia pão nem bebia vinho, e dizeis: Ele está possuído do demônio.
34 Ko inu Jinibb Mawos nuvini ko nomok-aan ko nomok-minmini norro, ko kami kamwera ‘Kaplesi leorr lep ko lemni kis norro. Ni evi sele jinibb nga marok-la nevöt ne takis nir ko jinibb nga marsij nir.’”
34 Veio o Filho do Homem, que come e bebe, e dizeis: Eis um comilão e beberrão, amigo dos publicanos e libertinos.
35 Ko Iesu owrai tevir, “Ko norongwosien sete eplari re sel sansan, eplari wor re sel elep ko. Ko komru Jon, komru kes nomor-vijuri.”
35 Mas a sabedoria foi justificada por todos os seus filhos.
36 Ko mian ko Parasi san everuse Iesu nga pian p̃iaan tevi. Ko Iesu evan renge loloim se Parasi nen, ko esakel ngatan ko eaan tevi.
36 Um fariseu convidou Jesus a ir comer com ele. Jesus entrou na casa dele e pôs-se à mesa.
37 Ko nesevin san nga renge ngaim nen nga mauren sen m̃isij ornge nga Iesu m̃ilik renge naim se Parasi nen m̃iaan tevi. Ko vinnen ela botel senta san nga nowlin elep. Ko botel nen arloli nevöt e san nga nisen alapasta.
37 Uma mulher pecadora da cidade, quando soube que estava à mesa em casa do fariseu, trouxe um vaso de alabastro cheio de perfume;
38 Ko vinnen evini otur renge b̃ela Iesu renge duren ko eting, ko suwen meten arjumjum van renge b̃ela Iesu. Ko ela rao batun ko etwasi b̃ela Iesu e, ko orromji b̃ela Iesu, ko ejvi senta renge b̃elan.
38 e, estando a seus pés, por detrás dele, começou a chorar. Pouco depois suas lágrimas banhavam os pés do Senhor e ela os enxugava com os cabelos, beijava-os e os ungia com o perfume.
39 Parasi nga miveruse Iesu nga pivini p̃iaan tevi m̃ilesi, ko orrorrmi renge nolon owra “M̃erel poro weretunen pivi propet, ko purongwose ko nesevin nga mirpese le ngel nga mijpari. Nesevin ngel evi vin nga m̃isij!”
39 Ao presenciar isto, o fariseu, que o tinha convidado, dizia consigo mesmo: Se este homem fosse profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que o toca, pois é pecadora.
40 Ko Iesu owra lweni tevi, “Saemon, inu nuwra bowra nanu le san ngel tevim.” Ko Saemon owra “Numal, kupwerai ko wor.”
40 Então Jesus lhe disse: Simão, tenho uma coisa a dizer-te. Fala, Mestre, disse ele.
41 Ko Iesu owra “Numal san, jinibb eru orloli nivnon jin. Ngok nuru tuwen ela nevöt evi ongut valim (500) jin nga muloli nivnon e. Ko nuru tuwen nen ela nevöt ngavöl elim (50) jin nga muloli nivnon e.
41 Um credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários e o outro, cinqüenta.
42 Mian ko nuru korti sete orviter nga porkele lweni tevi. Ko ni erres tevi nuru, elinglingi nivnon nen nuru korti orjipon, setemun porkele. Ko renge nuru ngok, nuru ngabes nen ko pimrreni wore ni p̃iasi jer renge nuru?”
42 Não tendo eles com que pagar, perdoou a ambos a sua dívida. Qual deles o amará mais?
43 Saemon owra lweni tevi, “Inu nurrorrmi nganga muloli nivnon mileplep nen ko jin, ni ko pimrreni p̃iasie wor.” Ko Iesu owra lweni tevi, “Kuwra momsawose erres.”
43 Simão respondeu: A meu ver, aquele a quem ele mais perdoou. Jesus replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Ko ni erieni emteni nesevin ko owrai tevi Saemon, “Kulesi vinel? Inu nuvini renge naim som, ko nik sete kutkaik erres, sete kurrawe b̃elak. Ko vinel ma errawe b̃elak e suwen meten, ko etwasi jomro batun e b̃elak nuru ormes.
44 E voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa e não me deste água para lavar os pés; mas esta, com as suas lágrimas, regou-me os pés e enxugou-os com os seus cabelos.
45 Nik sete kurromji inu, ko vinel ma daron nga mevini loloim e ko orromji b̃elak, sete omosie.
45 Não me deste o ósculo; mas esta, desde que entrou, não cessou de beijar-me os pés.
46 Nik sete kujvi oel renge inu batuk, ko vinel ma ejvi senta nga m̃irresrres asi oel renge inu b̃elak.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo; mas esta, com perfume, ungiu-me os pés.
47 Ko suri mirpel ngel ko niko nuwrai tevi nik, nololien se vinel nga muwun saut nutlasi twenir pa, niko mimrreni inu milep suri. Ko isi ko nga murrorrmi nololien sen muwelili bbong, poro m̃etlasi tweni ni, pimrreni inu bbong puwelili rrek.”
47 Por isso te digo: seus numerosos pecados lhe foram perdoados, porque ela tem demonstrado muito amor. Mas ao que pouco se perdoa, pouco ama.
48 Ko Iesu owrai tevi nesevin nen, “Nololien som nir nutlasi twenir pa osuw.”
48 E disse a ela: Perdoados te são os pecados.
49 Ko nir nga marsakel tevi nga maraan tevi arrorrmi lweni e lolor arwera “M̃erel evi jinibb sev le nga orongwos p̃itlasi tweni nololien nir?”
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer, então: Quem é este homem que até perdoa pecados?
50 Ko Iesu owrai tevi nesevin “Nosurien som ololi nik kumrres luwi. Kupiel, kupluwi renge demat.”
50 Mas Jesus, dirigindo-se à mulher, disse-lhe: Tua fé te salvou; vai em paz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.