Lucas 6
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs ACF
1 Mian ko Iesu evel otvi naut ne wit san renge nabong ne Sapat. Eptevi jinibb sen nir; ko jinibb sen nir numer ajir, ko artipatun arsesri sursele wene wit nir ko arseseir nga dokolvir parjikie lingir, ko arlair arurrurroir.
1 E aconteceu que, no segundo sábado após o primeiro, passou pelas searas, e os seus discípulos iam arrancando espigas e, esfregando-as com as mãos, as comiam.
2 Ko Parasi sopor arlesi, ko arwerai tevi ni, “Kuplesi ta, nir arloli nanu nga sete mumomsawos renge nabong ne Sapat!”
2 E alguns dos fariseus lhes disseram: Por que fazeis o que não é lícito fazer nos sábados?
3 Ko ni owrai lweni tevir, “Aro, ejki ma, ko rreknga ma kami sete kameve renge Naul On, nanu nga Numal Devet muloli daron nga nanen ser mijkie, numer m̃iaji ni ko nir nga marlik tevi ni?
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nunca lestes o que fez Davi quando teve fome, ele e os que com ele estavam?
4 Ni ean renge Naim On se Atua, daron nga Apiata mivi batu jinibb ne sulsulen e, ko ni orro tama niv nga setete erres renge jinibb nga marivi jinibb nawon parurroi, evi kis bbong se batu jinibb ne sulsulen ko. Ko ni elai kele tevi nir nga marlik tevi arurroi.”
4 Como entrou na casa de Deus, e tomou os pães da proposição, e os comeu, e deu também aos que estavam com ele, os quais não é lícito comer senão só aos sacerdotes?
5 Ko Iesu owrai kele tevir, “Inu Jinibb Mawos nuvi Numal ne Sapat.”
5 E dizia-lhes: O Filho do homem é Senhor até do sábado.
6 Mian ko renge nabong ne Sapat m̃inij kele san ko Iesu evan kele renge naim ne loten pivisviseni jinibb nir. Ko jinibb san nga nevren rres m̃ikati elik ie renge loloim.
6 E aconteceu também noutro sábado, que entrou na sinagoga, e estava ensinando; e havia ali um homem que tinha a mão direita mirrada.
7 Ko renge ie jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien sopor ko Parasi sopor armeteni suri Iesu eterter nga poro nga ni puloli m̃er nga nevren m̃ikati nen p̃irres renge nabong ne Sapat, ko ngok nir partor sweri nanu san nga parevei Iesu pian re kot suri.
7 E os escribas e fariseus observavam-no, se o curaria no sábado, para acharem de que o acusar.
8 Ko Iesu orongwose norrorrmien ser, ko owrai tevi m̃er nga nevren m̃ikati, “Kupmera ta, kupini iel kuptur iel liven womu.” Ko ni otur imare evan otur liven womu.
8 Mas ele bem conhecia os seus pensamentos; e disse ao homem que tinha a mão mirrada: Levanta-te, e fica em pé no meio. E, levantando-se ele, ficou em pé.
9 Ko Iesu owrai tevi nir, “Inu numrreni bosusi tevi kami: Renge devjen ne nale nesesreien, erres nga parloli nanu nga m̃irres re nabong ne Sapat? Poro pijki rreknga parloli p̃isij? Erres nga parloli jinibb san p̃irres luwi renge nabong ne Sapat? Poro pijki ko parlokloksi jinibb rrek!”
9 Então Jesus lhes disse: Uma coisa vos hei de perguntar: É lícito nos sábados fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou matar?
10 Ko Iesu oklu emteni rrale nir jijle nga martur rrale ni, ko owrai tevi m̃er nga nevren m̃ikati, “Kup̃ete ta nevrem pimetet.” Ko ni ete nevren emetet, ko nevren erres luwi.
10 E, olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. E ele assim o fez, e a mão lhe foi restituída sã como a outra.
11 Ko nir arlolar lengleng ko arsupsup̃e lululweni tevi nir nga parloli sev tevi Iesu.
11 E ficaram cheios de furor, e uns com os outros conferenciavam sobre o que fariam a Jesus.
12 Renge daron nen Iesu otongsa van mare renge botwen nga pulot, ko ni elik rrarren renge ie nutpong san nga mulot van ji Atua.
12 E aconteceu que naqueles dias subiu ao monte a orar, e passou a noite em oração a Deus.
13 Ko daron nga nat m̃irin vajin, ko ni everus jinibb sen nir vini jin; ko ni otobbtobbu tweni nir esngavöl drromon eru nga ni m̃ilngi niser marwajie aposol.
13 E, quando já era dia, chamou a si os seus discípulos, e escolheu doze deles, a quem também deu o nome de apóstolos:
14 Nir le niser ngel: Saemon (nga ni m̃ilngi kele nisen miwajie Pita), ko Antru ni wor tasin, ko Jemes, Jon, Pilip, Batolomiu,
14 Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Tiago e João; Filipe e Bartolomeu;
15 ko Matiu, Tomas, Jemes nga natu Alpeas, Saemon nga mivi pati nga marwera paroji tweni m̃eri Rom nir, ko Jutas nga natu Jemes,
15 Mateus e Tomé; Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote;
16 ko Jutas ne Iskariot nga vitunen ko pia-tekai kerasi Iesu.
16 E Judas, irmão de Tiago, e Judas Iscariotes, que foi o traidor.
17 Ko Iesu ojubbul tevi jinibb sen nir vini ngatan e renge numiv san ko otur rengen. Ko jinibb sen elep, ko delung elep ne Jutia ko Jerusalem, ko nga renge jeljeli dis ngalu renge Taea ko Saeton.
17 E, descendo com eles, parou num lugar plano, e também um grande número de seus discípulos, e grande multidão de povo de toda a Judéia, e de Jerusalém, e da costa marítima de Tiro e de Sidom; os quais tinham vindo para o ouvir, e serem curados das suas enfermidades,
18 Nir ngel arini mori jin nga parunge nale sen, ko ni pulolir parres luwi renge mesien ser. Ko lartul nga nem̃in nga marsij marsisilvir, Iesu oji twenir renger ko ololir arres luwi.
18 Como também os atormentados dos espíritos imundos; e eram curados.
19 Renge meling jinibb nga milep ngel, nir jijle arok-wera parjipari Iesu nga puloli derteren sen pian renger, ko pirpok ko puloli nir jijle parres luwi.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe, porque saía dele virtude, e curava a todos.
20 Iesu emteni jinibb sen nir ko owra “Neiren renge kami nga kamivi b̃eres; batun vanu se Atua evi se kami.
20 E, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: Bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Neiren renge kami nga numer m̃iaji kami lelingen ngel; mian ko kami kapa-up. Neiren renge kami nga kamting lelingen ngel; mian ko kapa-ir ko, kapa-men.
21 Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. Bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 Neiren renge kami renge daron nga poro jinibb nir arlesi nga kamivi jinibb se inu Jinibb Mawos, ko arungasi kami vajin, ko arla nale otot tevi kami, ko arsoni tweni kami renge gortien ser, suri bbong inu.
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem e quando vos separarem, e vos injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como mau, por causa do Filho do homem.
23 Kap̃ir renge nabong nen daron nga nanu ngok nir parpelari, ko kaprowrow e neiren, suri nowli kami elep renge melrin. Suri renge sel mawos ngok ko pa b̃irterawarreng ser arloli tevi propet nga tuwi nir.
23 Folgai nesse dia, exultai; porque eis que é grande o vosso galardão no céu, pois assim faziam os seus pais aos profetas.
24 “Ko esij wor elep niko renge kami nga joro kami milep lelingen ngel, suri kamlik pa renge mauren nga mimalum, ko sete kamrongwos kaplik kele mun pirpok re melrin.
24 Mas ai de vós, ricos! porque já tendes a vossa consolação.
25 Ko esij wor elep niko renge kami nga kamup m̃irres lelingen ngel; suri mian ko numer p̃iaji kami. Esij wor elep niko renge kami nga kammen lelingen ngel; suri mian ko kapting ko kaptaur.
25 Ai de vós, os que estais fartos, porque tereis fome. Ai de vós, os que agora rides, porque vos lamentareis e chorareis.
26 Esij wor elep niko renge kami nga jinibb nir marsupsup̃e kami kamrres lelingen ngel, suri apu ser kele tuwi arok-loli sel mawos ngok ko pa tevi propet ne gerisen nir, arsup̃er arwera nawon arres.
26 Ai de vós quando todos os homens de vós disserem bem, porque assim faziam seus pais aos falsos profetas.
27 “Ko inu nuwrai tevi kami nga kammurrarronge inu: Kapmerreni devje nuval se kami, kaploli p̃irres tevi nir nga marungasi kami.
27 Mas a vós, que isto ouvis, digo: Amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam;
28 Kaprij p̃irres tevi nir nga marij m̃isij tevi kami, ko kapverus van ji Atua suri nir nga marungasi kami.
28 Bendizei os que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 Poro jinibb pisan puwje vasum devjen, ko nik sete kupwuje lweni kele, ko kuplinglingi kele ma vasum devjen tevi puwje kele. Ko poro jinibb pisan p̃ilai tweni kot som, ko kuplinglingi ni p̃ila kele sunsun som.
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e ao que te houver tirado a capa, nem a túnica recuses;
30 “Kuplai tevi m̃er nga mungonim, ko m̃er nga m̃ilai jorom, sete kupwera p̃ila lweni kele tevim.
30 E dá a qualquer que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho tornes a pedir.
31 Erpe nga kami kammarong nga jinibb parloli nanu tevi kami, ko kami vajin kaploli pirpok tevir.
31 E como vós quereis que os homens vos façam, da mesma maneira lhes fazei vós, também.
32 “Poro kami kapmerreni jinibb nga bbong marok-merreni kis kami, ko erpese? Iok sete evi nanu san, suri jinibb nga marsij kele arok-merreni nir nga marok-merrenir.
32 E se amardes aos que vos amam, que recompensa tereis? Também os pecadores amam aos que os amam.
33 Poro kapok-loli p̃irres tevi kis bbong nir nga marok-loli m̃irres tevi kami, ko erpese? Iok sete evi nanu san, suri nir nga marsij kele arok-loli kobbong erpok.
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que recompensa tereis? Também os pecadores fazem o mesmo.
34 Ko poro kaplai tevi nir kis bbong nga parkele lweni ko, ko erpese? Iok sete evi nanu san, suri nir nga marsij kele arok-loli bbong erpok tevi nir lululwi nga parok-kele lweni pusorsan.
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais tornar a receber, que recompensa tereis? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para tornarem a receber outro tanto.
35 Ko kami ma kapmerreni ko wor devje nuval se kami ko kaploli p̃irres tevir, ko kaplai tevi nir nga sete kaprrorrmi parlai lweni kele. Ko niko kami nowli kami pilep, ko kami kapivi Atua ne Drromsen Mare natun; suri ni erres tevi nir nga sete marok-wera erres tevi, ko nir nga marsij.
35 Amai, pois, a vossos inimigos, e fazei bem, e emprestai, sem nada esperardes, e será grande o vosso galardão, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é benigno até para com os ingratos e maus.
36 Kaprrorrmi jinibb nir, pirpe Tata se kami orrorrmir.
36 Sede, pois, misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 “Sete kapwer lokloksi jinibb pisan kapwera esij, pijki, ko Atua vajin sete pia-wera kami kamsij. Kami kaptelasi tweni nololien se jinibb m̃inij nir, ko Atua vajin p̃itlasi tweni nololien se kami.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; soltai, e soltar-vos-ão.
38 Kaplai joro kami tevi jinibb m̃inij nir, ko Atua pia-kele lweni tevi kami; pijvi puwun saut p̃irres, puni van ngatan, pusurrsurrngoni p̃ij p̃irres, pijvi kele puwun saut, ko pimejivjiv nawon vajin.”
38 Dai, e ser-vos-á dado; boa medida, recalcada, sacudida e transbordando, vos deitarão no vosso regaço; porque com a mesma medida com que medirdes também vos medirão de novo.
39 Ko Iesu owra nale rrongrrongvi m̃inij kele san tevir owra “Metrrorr sete orongwos puwowomue metrrorr piptevi renge sel, ejki. Poro pirpok ko nuru korti pora-vitan van ngatan renge nolo bbulwil!
39 E dizia-lhes uma parábola: Pode porventura o cego guiar o cego? Não cairão ambos na cova?
40 Ko erpok kele, m̃er nga marvisviseni ni sete orongwos p̃iasie jinibb nevisvisenien sen van mare e; pian pijpari wor pusuw ko renge marvisviseni, ko ngok ko ea-sorsan ko vajin tevi jinibb nevisvisenien sen.
40 O discípulo não é superior a seu mestre, mas todo o que for perfeito será como o seu mestre.
41 Ko erpese kumlesi nate nato nga tuwam m̃ikrae re nolo b̃elan, ko sete kulesi suri nate buluk nga milep nga nik kumkerae re nik nolo b̃elam?
41 E por que atentas tu no argueiro que está no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 Ko poro pirpok, ko nik kupwerai pirpese tevi tuwam, ‘Tuwak, kuplinglingi b̃esre tweni nate nato nga kumkerae re nolo b̃elam,’ daron nga nik sete kumleslesi nate buluk nga milep nga nik kumkerae re nik nolo b̃elam? O, nik nga kumiel renge sel eru, tukbböt re aseni ni b̃elan tuloli ni b̃elan turro tiasi! Womujnen kupsere tweni nate buluk nga milep nga nik kumkerae re nolo b̃elam jile pusuw, ko kuplesi nolo b̃elam owokwok erres, ko kurongwos kupa-sere tweni vajin nate nato nga tuwam m̃ikrae mibbölji b̃elan.
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho, não atentando tu mesmo na trave que está no teu olho? Hipócrita, tira primeiro a trave do teu olho, e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 “Nai nga m̃irres san sete orongwos piwen wenen nga m̃isij, ko nga m̃isij sete orongwos piwen wenen nga m̃irres.
43 Porque não há boa árvore que dê mau fruto, nem má árvore que dê bom fruto.
44 Nai jijle arongwose renge wener. Jinibb sete orongwos pian p̃itawe wene nitapol renge ga moku, ko sete orongwos p̃itawe wene drra renge duru molulu.
44 Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois não se colhem figos dos espinheiros, nem se vindimam uvas dos abrolhos.
45 Ko erpok ko, jinibb nga m̃irres ok-wera tweni nanu nga marres nga mok-rrorrmir marto renge nolon; ko jinibb nga m̃isij ok-wera tweni nanu nga marsij nga mok-rrorrmir renge nolon. Suri sev nga muwun saut renge nolo jinibb, niko marpelpelari renge jingo jinibb mok-wera tutwenir.
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o bem, e o homem mau, do mau tesouro do seu coração tira o mal, porque da abundância do seu coração fala a boca.
46 “Erpese kami kamveruse inu m̃irres, ‘Numal, Numal,’ ko setete kamok-loli suri nanu nga mowrai tevi kami?
46 E por que me chamais, Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu digo?
47 Nir jijle nga marini jik, ko marunge nale suk nir ko marlolir surie, inu beviseni tevi kami nir arirpe isi.
47 Qualquer que vem a mim e ouve as minhas palavras, e as observa, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 Nir arirpe jinibb san nga m̃ili naim sen renge dan nga m̃iterter m̃irres. M̃ili jile musuw vajin, ko mian ko daron nga naus mus ko nuwi muwlu ko miveji naim nen, ko sete ototo, suri eli pa eterter jile erres.
48 É semelhante ao homem que edificou uma casa, e cavou, e abriu bem fundo, e pôs os alicerces sobre a rocha; e, vindo a enchente, bateu com ímpeto a corrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque estava fundada sobre a rocha.
49 Ko m̃er nga ma murnge nale suk ko sete mulolir, ni erpe m̃er nga m̃ili naim sen renge dan malum; ko sete eli nabur nen nir aran ngatan, arun jipoj nawon. Ko daron nga nuwi muwlu muti naim nen, ko evitan van ngatan, ko omosoksok p̃etp̃eti.”
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante ao homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a corrente, e logo caiu; e foi grande a ruína daquela casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.