Lucas 2

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Renge daron nen batu numal se m̃eri Rom nir nga nisen miwaji Sisa Okastas elngi nale nesesreien san, emrreni pareve jinibb jijle nga ni mimetmete nir, purongwose nir evis totoklai.
1 Naqueles dias, o imperador Augusto decretou um recenseamento em todo o império romano.
2 Ngel evi sensas nga womu nen, renge daron nga Kwaerinias mivi numal nga milep renge Siria.
2 (Esse foi o primeiro recenseamento realizado quando Quirino era governador da Síria.)
3 Ko niko renge wosenen jinibb jijle arlulwi wor van renge
3 Todos voltaram à cidade de origem para se registrar.
4 Ko ngok niko Josep evel lingi ngaim ne Galili san nga nisen Nasret, lat nga m̃ilik e, ko evan renge ngaim ne Jutia san nga nisen Betliem. Ie evi lat nga numal Devet m̃iak e rengen tuwi. Ko niko Josep mulwi wor van ie, suri ni evi metka nga miplari renge metka se Devet san.
4 Por ser descendente do rei Davi, José viajou da cidade de Nazaré da Galileia para Belém, na Judeia, terra natal de Davi,
5 Josep eptevi nesen sen Merri, nuru oran nga parlai nise nuru. Orlik korti ma, ko Josep setewor ean jin. Ko Merri otomori pa pivesi natun.
5 levando consigo Maria, sua noiva, que estava grávida.
6 Ko renge daron nga morlik renge Betliem e ko evi daron mawos nga Merri puwosi bipi sen e.
6 E, estando eles ali, chegou a hora de nascer o bebê.
7 Ko ni evesi womue natun norman eak rrongvi. Ko ni ela kalek nga mimalum m̃irres ko onb̃e ore e, ko evetri ematur ngatan renge narov san nga marok-wungani nanu rrum nir rengen. Suri naim nga jinibb marlik renger loloim nen nga markel ototvi sete evter nir, ko lat nga nuru porlik rengen ejki.
7 Ela deu à luz seu primeiro filho, um menino. Envolveu-o em faixas de pano e deitou-o numa manjedoura, porque não havia lugar para eles na hospedaria.
8 Ko renge lat nen jinibb ne ngaim nen sopor arlik orsel arok-metmete sipsip ser renge nat nga mupong nen.
8 Naquela noite, havia alguns pastores nos campos próximos, vigiando rebanhos de ovelhas.
9 Ko anglo se Iova san evini eplari jir, ko nosrövien se Iova omor rrerraler; ko nir armetutu elep.
9 De repente, um anjo do Senhor apareceu entre eles, e o brilho da glória do Senhor os cercou. Ficaram aterrorizados,
10 Ko anglo owrai tevir, “Sete kapmetutu te pijki! Kaplesi, inu nuvini tevi nosp̃en nga m̃irres nga bowrai tevi kami, nga p̃ilai neiren nga milep temijpal tevi jinibb jijle nir.
10 mas o anjo lhes disse: “Não tenham medo! Trago boas notícias, que darão grande alegria a todo o povo.
11 Renge lelingen ngel, renge nata mupong nga ngel, renge ngaim ngel se Devet, bipi san eak rengen nga p̃ilai mauren tevi kami. Ni evi m̃er nga Atua m̃irijrij nga pukoni, ni evi Mesaea ko Numal.
11 Hoje em Belém, a cidade de Davi, nasceu o Salvador, que é Cristo, o Senhor!
12 Nanu ngel le pivi nelesien nga piviseni tevi kami: kami kapan ko kaplesi bipi san nga marnub̃e ore kalek nga mimalum m̃irres e, ko marlingi mimatur ngatan renge narov nga marok-wungani nanu rrum nir rengen.”
12 Vocês o reconhecerão por este sinal: encontrarão o bebê enrolado em faixas de pano, deitado numa manjedoura”.
13 Daron mawos nen ko pa anglo ne melrin nir arini arpitevi anglo nen, ko arla nubo, arsurövi Atua ne Drromsen Mare, arwera
13 De repente, juntou-se ao anjo uma grande multidão do exército celestial, louvando a Deus e dizendo:
14 “Nosrövien pian ji Atua ne Drromsem Mare! Ko renge iel ngatan ngel demat puto renge jinibb se Atua nga ni mimrrenir.”
14 “Glória a Deus nos mais altos céus, e paz na terra àqueles de que Deus se agrada!”.
15 Mian ko daron nga anglo marivel lingir e marluwi vajin van renge melrin e, ko jinibb nga marok-metmete sipsip arwerwerai tevir, “Kerr pian ta Betliem rraplesi ta nanu nga miplari ngel nga Atua muwrai tevi kerr.”
15 Quando os anjos voltaram para o céu, os pastores disseram uns aos outros: “Vamos a Belém para ver esse acontecimento que o Senhor nos anunciou”.
16 Ko nir arwit lengleng van; ko arlesi Merri ko Josep ko bipi nen nga mimatur renge narov nga nanu rrum nir marok-wunganir rengen.
16 Indo depressa ao povoado, encontraram Maria e José, e lá estava o bebê, deitado na manjedoura.
17 Ko daron nga marlesi jile bipi e, ko arsup̃sup̃e tevi jinibb nir sev nga anglo nir marwerai tevir suri bipi.
17 Depois de o verem, os pastores contaram a todos o que o anjo tinha dito a respeito da criança,
18 Nir jijle nga marunge nale ngel nir nga jinibb nga marok-metmete sipsip marsup̃e suri tevir artaol lenglenge.
18 e todos que ouviam a história dos pastores ficavam admirados.
19 Ko Merri otori totkoni jile rijen nen nir ko elngir renge nolon, orrorrmi surir eterter.
19 Maria, porém, guardava todas essas coisas no coração e refletia sobre elas.
20 Ko jinibb nga marok-metmete sipsip arlulwi, ko arsurövi Atua, arwera erres tevi ni renge nanu jile nga marunge ko marlesir mirpe nga anglo muwrai tevir.
20 Os pastores voltaram, glorificando e louvando a Deus por tudo que tinham visto e ouvido. Tudo aconteceu como o anjo lhes havia anunciado.
21 Mian ko bipi nen bongin owil, omomsawos bongin nga parloli pian renge bae e, ko arloli evan renge bae. Ko arlingi nisen ewaji Iesu, nisen nga anglo m̃ilngi womue mian ko vitunen vajin ko Merri mia-soloi.
21 Oito dias depois, quando o bebê foi circuncidado, chamaram-no Jesus, o nome que o anjo lhe tinha dado antes mesmo de ele ser concebido.
22 Mian ko ejpari daron momsawos nen nga Josep ko Merri porloli murrun nga nale nesesreien se Moses muwrai nga puloli nuru porwokwok re no Atua ko jinibb, ko orwosi Iesu van renge Jerusalem nga porla lweni tevi Iova.
22 Então chegou o tempo da oferta de purificação, como era a exigência da lei de Moisés. Seus pais o levaram a Jerusalém para apresentá-lo ao Senhor,
23 Erpe aruli renge nale nesesreien se Iova, “Bipi norman jile nga m̃iak rrongvi womu nen e aron, arivi se Iova.”
23 pois a lei do Senhor dizia: “Se o primeiro filho for menino, será consagrado ao Senhor”.
24 Ko porloli sulsulen pirpe nga nale nesesreien se Iova muwrai parlai: “Wum̃er p̃ieru, rreknga daro p̃ieru.”
24 Assim, ofereceram o sacrifício exigido pela lei do Senhor: “duas rolinhas ou dois pombinhos”.
25 Ko b̃irtera san elik renge Jerusalem renge daron nen, nisen Simeon. Ni evi b̃irtera nga mumomsawos m̃irres, ko evi jinibb se Atua nga mimtutu ko etriv terai p̃ilesi m̃er nga p̃ilai mauren tevi m̃eri Isrel nir. Ko Nem̃in On se Atua eptevi ni,
25 Naquela época, vivia em Jerusalém um homem chamado Simeão. Ele era justo e devoto, e esperava ansiosamente pela restauração de Israel. O Espírito Santo estava sobre ele
26 eviseni tevi ni nga ni sete pimij mun, p̃ilesi mun Mesaea se Iova nga m̃irijrije puwomu.
26 e lhe havia revelado que ele não morreria enquanto não visse o Cristo enviado pelo Senhor.
27 Ngok Nem̃in On eptevi ni van renge Naim On se Atua. Ko re wosenen mawos ko pa tasu se bipi ko tata sen orsale Iesu vini renge Naim On nga porloli sulsulen tevi ni pirpe nga nale nesesreien se Atua muwrai.
27 Nesse dia, o Espírito o conduziu ao templo. Assim, quando Maria e José chegaram para apresentar o menino Jesus ao Senhor, como a lei exigia,
28 Ko Simeon elesi bipi, ko owosi esale renge nevren ko osrövi Atua owra
28 Simeão tomou a criança nos braços e louvou a Deus, dizendo:
29 “Lelingenok kuplinglingi jinibb ne majingen som vajin pivel renge demat, pirpe nale som muwrai.
29 “Soberano Deus, agora podes levar em paz o teu servo, como prometeste.
30 Lelingen ngel metek elesi jinibb som nga pia-la mauren tevi jinibb nir
30 Vi a tua salvação,
31 erpe nga nik kumloli lilane renge no jinibb jijle ne iel ngatan nir.
31 que preparaste para todos os povos.
32 Moron nga pimor vaseni jinibb jijle ne vare nir, ko pivi nosrövien se kem m̃eri Isrel nir nga namivi jinibb som.”
32 Ele é uma luz de revelação às nações e é a glória do teu povo, Israel!”.
33 Ngok tata sen ko tasu sen ortaole nale nga muwrair ngok nir suri ni.
33 Os pais de Jesus ficaram admirados com o que se dizia a respeito dele.
34 Ko Simeon erij erres suri nir; ko owrai tevi tasu sen Merri owra “Kupmeteni! Atua otobbtobbue bipi ngel nga pulokloksi m̃eri Isrel pilep parvitan, ko p̃isa raji lweni nir pilep. Ko pivi nelesien nga m̃eri Isrel pilep parij tere.
34 Então Simeão os abençoou e disse a Maria, a mãe do bebê: “Este menino está destinado a provocar a queda de muitos em Israel, mas também a ascensão de tantos outros. Foi enviado como sinal de Deus, mas muitos resistirão a ele.
35 Ko ngok niko pimor vaseni norrorrmien se jinibb pilep nga marok-silvenir marto teptepi parto limjer vajin. Ko nik nolom purnge p̃isij pirpe nesip nuval nga muso renge devjen korti m̃isari rrurrngi nolom.”
35 Como resultado, serão revelados os pensamentos mais profundos de muitos corações, e você sentirá como se uma espada lhe atravessasse a alma”.
36 Ko renge daron nen lekter san evi propet, nisen Ana. Ni evi natu Panuel ko evi metka se Aser san. Bonevis, daron nga mivi nesen m̃elakel kobbong, ko elik ji diwen sen; ko orlik sia ebut, ko diwen sen emij lingi. Ko otur nawon sia elep lengleng.
36 A profetisa Ana, filha de Fanuel, da tribo de Aser, também estava no templo. Era muito idosa e havia perdido o marido depois de sete anos de casados
37 Sian evi ngavöl owil drromon ivij (84) vajin. Ko sete elinglingi Naim On nabong san. Renge rorpong jile ko rivriv jile okorti tevi nir nga marok-lot ko marok-linglingi nanen suri.
37 e vivido como viúva até os 84 anos. Nunca deixava o templo, adorando a Deus dia e noite, em jejum e oração.
38 Ko Ana evini renge loloim ne Naim On renge daron mawos nga Simeon m̃irij m̃irres suri bipi e. Ko omurrarrong suri nale nga muwrair suri bipi ngel, ko owra erres elep tevi Atua suri. Ko osp̃e suri tevi jinibb jijle nga martiriv tera Atua p̃itlasi tweni m̃eri Isrel nir.
38 Chegou ali naquele momento e começou a louvar a Deus. Falava a respeito da criança a todos que esperavam a redenção de Jerusalém.
39 Merri ko Josep orloli nanu nga nale nesesreien se Atua muwrai jile, ko orwosi bipi arluwi van renge Galili e renge ngaim ser Nasret.
39 Após cumprirem todas as exigências da lei do Senhor, os pais de Jesus voltaram para casa em Nazaré, na Galileia.
40 Ko bipiwarreng nen elep rujruj ma, ko jin eterter, ko owun saute norongwosien. Ko Atua erij erres suri ni.
40 Ali o menino foi crescendo, saudável e forte. Era cheio de sabedoria, e o favor de Deus estava sobre ele.
41 Renge sia jijle tata se Iesu ko tasu sen orok-pitevi nir nga marok-an renge Jerusalem nga marok-tori nanen ne asien.
41 Todos os anos, os pais de Jesus iam a Jerusalém para a festa da Páscoa.
42 Daron nga Iesu sian mijpari esngavöl drromon eru malum e ko tata sen ko tasu sen orpitevi ni nir kes aran renge nanen ne asien, erpe tetajer
42 Quando Jesus completou doze anos, foram à festa, como de costume.
43 Mian ko ejpari nabong nga marlingi nanen ne asien puto renger arsuw, ko jinibb artipatun arlulwi van renge ngaim ser e. Ko Iesu elik jer renge Jerusalem; tata sen ko tasu sen sete orongwose nga ni m̃ilik jer.
43 Terminada a celebração, partiram de volta para Nazaré, mas Jesus ficou para trás, em Jerusalém, sem que seus pais notassem sua falta.
44 Orrorrmi rreknga ni eptevi pa meling ne jinibb nga ngok nen sopor nga marlulwi van renge ngaim ser e. Mian ko otomori pivi vajin nabong totoklai san, ko ortipatun orkulkulu pej renge metka ser nir ko seler nir,
44 Pensaram que ele estivesse entre os demais viajantes, mas depois de caminharem um dia inteiro começaram a procurá-lo entre os parentes e amigos.
45 ko sete orlesi te ejki. Mian ko orluwi kele van renge Jerusalem e, orpej kele.
45 Como não o encontravam, voltaram a Jerusalém para procurá-lo.
46 Mian ko renge nabong itolin vajin ko orsekai renge Naim On se Atua, m̃ilik tevi jinibb ne nevisvisenien se m̃eri Isrel nir, ko ok-murrarrong nir ko ok-susi lweni nale tevir.
46 Por fim, depois de três dias, acharam Jesus no templo, sentado entre os mestres da lei, ouvindo-os e fazendo perguntas.
47 Ko nir jile nga marunge nale sen bbösa elair e, suri marunge renge rijen sen nga mok-rij weli lweni nale se jinibb nevisvisenien se m̃eri Isrel nir, nga norongwosien sen elep.
47 Todos que o ouviam se admiravam de seu entendimento e de suas respostas.
48 Daron nga tata sen nuru tasu sen morsekai ni e ko ormabbös bbösa elai nuru e, ko tasu sen owrai tevi, “Wurru natuk erpese kumloli mirpok tevi komru? Kuplesi tata som ko inu nomor-runge esij, nolo komru opotpot elep nga nomor-pej nik.”
48 Quando o viram, seus pais ficaram perplexos. Sua mãe lhe disse: “Filho, por que você fez isso conosco? Seu pai e eu estávamos aflitos, procurando você por toda parte”.
49 Ko Iesu owrai lweni tevi nuru, “Komor-pej inu suri sev? Sete komor-rongwose nga inu b̃elik renge naim se Tata suk ko wor?”
49 “Mas por que me procuravam?”, perguntou ele. “Não sabiam que eu devia estar na casa de meu Pai?”
50 Ko nuru sete orongwose isev ko nga muwrai tevi nuru.
50 Não entenderam, porém, o que ele quis dizer.
51 Ko Iesu evini ji nuru ko arluwi van renge Nasret e, ko ni tetajer ok-runge drrela nuru. Ko tasu sen orrorrmi suri nanu ngel nir tetajer, sete emalie nir.
51 Então voltou com os pais para Nazaré, e lhes era obediente. Sua mãe guardava todas essas coisas no coração.
52 Ko Iesu elep oruj renge niben ko norongwosien sen, ko Atua eir rengen, ko jinibb kele arir rengen.
52 Jesus crescia em sabedoria, em estatura e no favor de Deus e das pessoas.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.