Lucas 22

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Daron ne nanen nga marok-rro niv nga is mijki rengen, nga marveruse nanen ne asien, oruj mori.
1 Faltava pouco tempo para a Festa dos Pães sem Fermento , chamada Páscoa .
2 Ko batun ne jinibb ne sulsulen nir ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir arpejpej sel san nga parevei silveni Iesu rengen, nga parevji pini pimij. Armusus parloli limjer, suri armetutu temijpale jinibb nir.
2 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito para matar Jesus em segredo porque tinham medo do povo.
3 Ko Demij evini esilvi Jutas nga miwajie Iskariot, nga mivi san renge nir esngavöl drromon eru.
3 Então Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze discípulos.
4 Ko Jutas evel lingir ko evan owrai tevi batu jinibb ne sulsulen nir ko m̃erwomu ne jinibb nuval nir ne Naim On se Atua, nga puloli sel nga ni purongwos p̃ilngi Iesu renge nevrer.
4 Judas foi falar com os chefes dos sacerdotes e com os oficiais da guarda do Templo para combinar a maneira como ele ia lhes entregar Jesus.
5 Ko lartul nen nir arunge erres e, arir lengleng, ko arloli rijrijen nga parla nevöt sopon tevi ni rengen.
5 Eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele.
6 Ko Jutas emarong. Ko orrorrmi pejpeje sel san nga poro p̃irres renge ni nga p̃ila Iesu p̃ilngi renge nevrer, ko sel nen jinibb jijle parrerrelenge.
6 Judas aceitou e começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus a eles, sem que o povo ficasse sabendo.
7 Mian ko ejpari nabong ne nanen nen nga marok-rroi niv nga is mijki rengen. Ko renge nabong nen jinibb arok-revji natu sipsip nir nga parloli nanen ne Asien.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento , dia em que os judeus matavam carneirinhos para comemorar a Páscoa .
8 Ko Iesu owrai tevi Pita ko Jon “Koporan koporloli lilane nanen ne Asien puto metmet ngarr terai kerr ko rrapa-uroi.”
8 Então Jesus deu a Pedro e a João a seguinte ordem:
9 Ko nuru orsusi lweni tevi orwera “Ko kumarong nga komru noboran noborloli lilane ngarre puto terai kerr ngabe le?”
9 Eles perguntaram: — Onde o senhor quer que a gente prepare o jantar?
10 Ko ni owrai lweni tevi nuru owra “Kopormurrarrong ta. Daron nga kamru koporan renge laut ne ngaim nen, ko koporsewute jinibb san ie nga muwosi botel nuwi san nga muwun, mian tevi re naim sen e. Ko koporvijuri suri ni, ko koporan renge naim nga ni pian renge loloim nen.
10 Jesus respondeu:
11 Ko koporwerai lweni tevi m̃er nga naim sen nen, koporwera ‘Numal, jinibb nevisvisenien le okoni komru, owra noborsusi tevim nibeni le loloim nga ni putori nanen ne Asien rengen?’.
11 e digam ao dono dela: “O Mestre mandou perguntar a você onde fica a sala em que ele e os seus discípulos vão comer o jantar da Páscoa.”
12 Ko ngok m̃ernen piptevi kamru van renge loloim ne naim nen san nga milep temijpal nga muto mare, nga nanu jile marto pa rengen. Renge ie ko koporloli nanu jile parto metmet ngarr p̃irres.” Ko okoni nuru orivel.
12 Então ele mostrará a vocês uma grande sala mobiliada, no andar de cima. Preparem ali o jantar.
13 Ko nuru orivel oran, ko orlesi nanu jijle osorsan erpe nga Iesu muwrai tevi nuru. Ko nuru orloli lilane nanu jijle ne nanen ne Asien arto erres ngarr.
13 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
14 Mian ko evini ejpari renge mete nial nga marok-aani nanen ne Asien ren, ko Iesu evan esakel renge milngen renge tep, ko aposol nir arsakel arpitevi ni.
14 Quando chegou a hora, Jesus sentou-se à mesa com os apóstolos
15 Ko ni owrai tevir owra “Numrreni lenglengen e borro nanen ne Asien ngel tevi kami puwomu ko vitunen vajin ko bea-runge pia-sij renge nibek.
15 e lhes disse:
16 Inu nuwrai tevi kami, setemun numa-rroi kele nanen ne Asien ngel pian pijpari pia-pelari pumomsawos p̃etp̃eti renge batun vanu se Atua.”
16 Pois eu digo a vocês que nunca comerei este jantar até que eu coma o verdadeiro jantar que haverá no
17 Ko Iesu ela biles norro ko olot owra erres tevi Atua, ko owra “Biles ngel ko kaplilai tevi kami.
17 Então Jesus pegou o cálice de vinho, deu graças a Deus e disse:
18 Suri inu nuwrai tevi kami, setemun numa-mini kele mun norro ngel renge lelingen ngel le pa ko pian pijpari batun vanu se Atua pivini.”
18 Pois eu afirmo a vocês que nunca mais beberei deste vinho até que chegue o Reino de Deus.
19 Ko mian ko ni ela niv ko olot owra erres tevi Atua, ko obbur ototvi, ko elai tevi jinibb sen nir. Ko owrai tevir, “Ngel evi inu nibek nga m̃elai m̃isre kami. Kami kapok-loli nanu ngel pirpok ko, ko kapok-rrorrmi inu.”
19 Depois pegou o pão e deu graças a Deus. Em seguida partiu o pão e o deu aos apóstolos, dizendo:
20 Ko daron nga nanen musuw ko ni ololi erpok kele renge biles; ela biles ko owra “Ngel evi inu drrak nga p̃iseser suri kami ko puloli rijrijen nga mimerr se Atua pia-pelari.
20 Depois do jantar, do mesmo modo deu a eles o cálice de vinho, dizendo:
21 “Ko kaplesi jinibb san nga pia-tekai kerasi inu van renge nevre devje nuval suk nir, ni esakel tevik ni le renge tep.
21 Mas vejam: o traidor está aqui sentado comigo à mesa!
22 Inu nuvi jinibb mawos, ko mian ko inu bemij ko wor pirpe nga Atua muwrai pa. Ko wi pia-sij wor pilep niko renge m̃er nga m̃ilngi inu van renge nevre nir.”
22 Pois o
23 Mian ko nir arsusi lululweni tevi nir lweni, arwera “Isi nen ko renge kerr nga ni puloli pirpok?”
23 Então os apóstolos começaram a perguntar uns aos outros quem seria o traidor.
24 Ko mian ko jinibb sen nir arijrij latlat lululweni tevi nir lululweni bbong suri nir si nen ko pia-ivi jinibb nga milep asasi nen renge nir.
24 Os apóstolos tiveram uma forte discussão sobre qual deles deveria ser considerado o mais importante.
25 Ko Iesu erij tevir owra “Numal nir ko jinibb nga marwowomu nir renge jinibb ne iel ngatan nir, derteren ser otoe. Ko armerreni nga jinibb nir parveruse nir parwera ‘M̃er nga mok-la se jinibb.’ Ko tetajer arok-tor vitrangi jinibb ser nir.
25 Então Jesus disse:
26 Ko kami ma norrorrmien ngok pijki renge kami, sete kaploli pirpok. Ko m̃er nga mivi jinibb nga milep renge kami, m̃ernen puloli lweni wor ni pirpe m̃er nga vitunen jerjer renge kami. Ko m̃er nga mivi m̃erwomu renge kami, ni puloli lweni wor ni pirpe jinibb ne majingen se kami vajin.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, o mais importante deve ser como o menos importante; e o que manda deve ser como o que é mandado.
27 Kaprunge ta renge jinibb nga eru ngel nuru, nuru ngabes nen le eleplep renge nuru: M̃er nga m̃isakel renge tep m̃iaan, rreknga m̃er nga mok-selsale nanen vini jin? Kami kamwera m̃er nga m̃isakel ko mare renge tep m̃iaan. Ko inu nutur livö renge kami nurpe m̃er nga mok-selsale nanen nen ko ma.”
27 Quem é o mais importante? É o que está sentado à mesa para comer ou é o que está servindo? Claro que é o que está sentado à mesa. Mas entre vocês eu sou como aquele que serve.
28 Iesu ololi rijrijen tevi jinibb sen nir, owra “Kami kamlik tevik renge daron nga nanu nir marini marpelari ji inu, nga marrowrrowe inu.
28 — Vocês têm estado sempre comigo nos meus sofrimentos.
29 Ko erpe inu Tata suk m̃ilngi pa inu mevi Numal, ko ngok inu vajin nulngi kami
29 Por isso, assim como o meu Pai me deu o direito de governar, eu também dou o mesmo direito a vocês.
30 nga kami kapsakel tevik renge batun vanu suk, kapaan ko kapminmin tevik renge inu tep suk, ko kaplik renge nai seksakel suk. Ko kapsup̃e lilane suri metil naim se m̃eri Isrel nir nga esngavöl drromon eru.
30 Vocês vão comer e beber à minha mesa no meu
31 “Saemon, Saemon! kupmurrarrong ta, demij ongoni pa kami nga purrowrrowe kami pirpe jinibb nga mok-majing mok-jule tutweni dokolvin renge wit.
31 Jesus continuou:
32 Ko inu nomok-lot suri nik Saemon nga nik nosurien som sete pivitan te. Ko daron nga kupa-rieni lweni nolom, ko kupvijuri lwenik kele vajin, ko kupwer jilijle tasim nir nga puloli norrorrmien ser p̃iterter kele.”
32 Mas eu tenho orado por você, Simão, para que não lhe falte fé. E, quando você voltar para mim, anime os seus irmãos.
33 Ko Pita owra lweni tevi ni owra “Ejki ma, Numal, inu nomok-tiriv le vajin nga bean renge naim ne nekaien tevi nik ko bemij tevi nik!”
33 Então Pedro disse a Jesus: — Estou pronto para ser preso e morrer com o senhor!
34 Ko Iesu owra lweni tevi owra “Nuwrai tevim Pita, lelingen nato sete pukokorout rragrrag ko wor, ko nik kupvilvil ore womu pae inu ko pivatul nga kupwera sete kurongwose inu.”
34 Então Jesus afirmou:
35 Ko Iesu owrai tevir owra “Bonevis nga daron nga mokoni kami van nga kapwerwer, ko nuwrai tevi kami nga kami sete kaptori baos ko narr ko but se kami. Ko erpese, kami nevre kami armumrrole nanu san?” Ko nir arwera “Ejki.”
35 Depois Jesus perguntou aos discípulos: — Não faltou nada! — responderam eles.
36 Ko Iesu owrai tevir owra “Ko lelingenok vajin m̃er nga m̃ilngi baos ko narr, p̃ilai putori nuru. Ko m̃er nga sete m̃ilngi nesip nuval, ko p̃ila sunsun sen puwulwule, ko puwli san e.
36 Então Jesus disse:
37 Inu nuwrai tevi kami nale ne Naul On ngel nga muwra ‘Nir arlesi ni oto tevi m̃er nga mutor otvi nale ne nale nesesreien,’ ngok mian ko piplari ko renge inu. Suri nale nga maruli renge Naul On nga marsup̃e suri inu, parini ko wor parpelari.”
37 Pois as
38 Ko jinibb sen nir arwerai tevi, arwera “Numal, nesip nuval eru le pa ngel!” Ko ni owra “Ngok evter ko pa!”
38 Aí os seus discípulos disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas.
39 Ko Iesu evel lingi ngaim ko otongsa van renge Botwen ne lolnai ne Olip e, erpe tetajer mok-loli. Ko jinibb sen nir ara-tongsa vitu suri.
39 Jesus saiu e foi, como de costume, ao monte das Oliveiras; e os seus discípulos foram com ele.
40 Ko daron nga mivini renge lat nen, ko owrai tevi jinibb sen nir, owra “Kami kaplot ko wor nga puloli kami sete kapvitan daron nga marrowrrowe kami.”
40 Quando chegou ao lugar escolhido, Jesus disse:
41 Ko ni evel rujruj sopon ko ejipa van ngatan ko olot.
41 Então se afastou a uma distância de mais ou menos trinta metros. Ajoelhou-se e começou a orar,
42 Owra “Tata, poro pivi marongen som, ko kuplai tweni biles ne norongen nga m̃isij ngel renge inu. Ko sete pivijuri inu marongen suk te ejki, ko pivijuri wor nik marongen som.”
42 dizendo:
43 Ko anglo ne melrin san evini jin ko osusi lweni jile ni eterter.
43 [Então um anjo do céu apareceu e o animava.
44 Ko nolon ornge esij elep lengleng; ko eplak malum olot eterter, ko erat, ko raten sen ojumjum van ngatan renge dan erpe drra.
44 Cheio de uma grande aflição, Jesus orava com mais força ainda. O seu suor era como gotas de sangue caindo no chão.]
45 Ko daron nga mulot jile ko emra otur, ko olwi van ji jinibb sen e nir. Ko elesi nga nir marmatur pa, suri arunge esij lengleng, ko norrorrmien ser arrow arto murrarrong.
45 Depois de orar, ele se levantou, voltou para o lugar onde os discípulos estavam e os encontrou dormindo, pois a tristeza deles era muito grande.
46 Ko ni owrai tevir, “Suri sev kammatur? Kapmera ko kaplot, nga puloli kami sete kapvitan daron nga marrowrrowe kami.”
46 E disse:
47 Daron nga Iesu mok-rij malum e, ko meling delung jinibb nga milep arini arpelari. Ko m̃er nga miwajie Jutas, nga mivi nir san renge nir esngavöl drromon eru, owowomue nir evini. Ko evel vini mori ji Iesu nga purromji.
47 Jesus ainda estava falando, quando chegou uma multidão. Judas, um dos doze discípulos, que era quem guiava aquela gente, chegou perto de Jesus para beijá-lo.
48 Ko Iesu owrai tevi Jutas owra “Nik kuptekai kerasi inu Jinibb Mawos renge nga kuprromjik?”
48 Mas Jesus disse:
49 Ko daron nga ni jinibb sen nga martur tevi marlesi wose nga sev piplari, ko arwerai tevi arwera “Pirpe? Nabla nesip nuval se kem nabpalpal e?”
49 Quando os discípulos que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: — Senhor, devemos atacar essa gente com as nossas espadas?
50 Ko nir san ela nesip nuval sen, ko eta jinibb ne majingen se batu jinibb ne sulsulen, ko esipri otvi boron rres.
50 Um deles feriu com a espada o empregado do Grande Sacerdote , cortando a sua orelha direita.
51 Ko Iesu owra “E, pijki, evter ko pa!” Ko ela nevren ko eptongi renge m̃er nga boron ko ololi emaw erres luwi.
51 Mas Jesus ordenou: Aí tocou na orelha do homem e o curou.
52 Ko Iesu owrai tevi batun ne jinibb ne sulsulen nir, ko batun ne jinibb nuval nga marmetmete Naim On nir ko b̃irterawarreng nga marini ie jin nga parevei ni, owra “Kami kamini tevi nesip nuval ko b̃etiluk. Kami kamrrorrmi inu nurpe jinibb venao rreknga jinibb nga mok-revrevji pinpini jinibb?
52 Em seguida disse aos chefes dos sacerdotes, aos oficiais da guarda do Templo e aos líderes judeus que tinham vindo para prendê-lo:
53 Ko renge nabong jile daron nga inu m̃elik tevi kami, ko inu nomok-visviseni jinibb nir renge Naim On se Atua, ko kami sete kamloli lesi nga kapreveik te ejki. Ko lelingen ngel evi daron se kami, ko evi daron nga derteren ne nemalik piplari rengen.”
53 Eu estava com vocês todos os dias no pátio do Templo, e vocês não tentaram me prender. Mas esta é a hora de vocês e também a hora do poder da escuridão.
54 Ko nir arrul totoni Iesu ko arpitevi van renge loloim se batu jinibb ne sulsulen nir. Ko Pita ok-vivitu surir ngasu wor sopon nga mok-vijurir.
54 Eles prenderam Jesus e o levaram até a casa do Grande Sacerdote . E Pedro os seguia de longe.
55 Ko mian ko nir arsure nabb san renge liven renge naworr nga muwlu ore naim nen, ko arlik rrale; ko Pita evan ko elik renge liven jir.
55 Quando acenderam uma fogueira no meio do pátio, Pedro foi e sentou-se com os que estavam em volta do fogo.
56 Ko nesenwarreng ne majingen san elesi nga nabb muror vaseni ni m̃ilik. Ko ok-meteni suri eterter mian ko owrai owra “M̃erel kele eptevi ni le!”
56 Uma das empregadas o viu sentado ali perto da fogueira, olhou bem para ele e disse: — Este homem também estava com Jesus!
57 Ko Pita evilvil ore owra “Ejki! Vinel, inu sete nurongwose ni te.”
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, eu nem conheço esse homem!
58 Mian ko sete epriv kele mun ko jinibb kele san emteni ni ko owrai tevi “Nik kele
58 Pouco tempo depois, um homem o viu ali e disse: — Você também é um deles! Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sou um deles.
59 Ko vitunen vajin, erpe mete nial san asi pa osuw, ko jinibb m̃inij nen kele san osur terter tevi, owra “Ewretun le m̃erel eptevi le, suri evi m̃eri Galili le san.”
59 Mais ou menos uma hora depois, outro insistiu: — Você estava mesmo com ele porque também é galileu.
60 Ko Pita owra “E, m̃erel, inu sete nurongwose rragrrag nanu nga kumwerai ngok!” Daron nga mok-rij malum mirpel ko nato kele okokrout evesane tevi momsawos daron nga mok-rij malum ngok e.
60 Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sei do que é que você está falando! Naquele instante, enquanto ele falava, o galo cantou.
61 Ko Numal erieni ko oklu emteni Pita. Ko Pita orrorrmi sweri nale se Numal nga muwrai womu pae tevi, nga muwrai mirpel, “Lelingen kobbong, renge nata mupong nga lelingen, nato setewor pukokrout ko, ko nik kupvilvil ore inu pivatul ko pa pusuw.”
61 Então o Senhor virou-se e olhou firme para Pedro, e ele lembrou das palavras que o Senhor lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você dirá três vezes que não me conhece.”
62 Ko Pita evel van vare, ko eting nga eting lengleng, emesmasorr e.
62 Então Pedro saiu dali e chorou amargamente.
63 Ko renge daron nen jinibb nga marmetmet ore Iesu artetnije ni, ko arwuje.
63 Os homens que estavam guardando Jesus zombavam dele e batiam nele.
64 Ko nir arka ore mete Iesu, ko arwerai tevi, “Kuvi propet san, ko kupwerai ta, Isi ko mivrralim ngok?”
64 Taparam os olhos dele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe!
65 Ko nale elep kele wor nga marsij nir, marwerair tevi.
65 E diziam muitas outras coisas para insultá-lo.
66 Ko renge nata m̃irin nen vajin, ko b̃irterawarreng ne Isrel nir, ko batu jinibb ne sulsulen nir, ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir arini korti lat sansan, ko artori gortien ser. Ko arwera Iesu pivini putur re nor.
66 Quando amanheceu, alguns líderes dos judeus, alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei se reuniram. Depois mandaram levar Jesus diante do Conselho Superior .
67 Ko arsusi tevi arwera “Ia, kupwerai ta tevi kem. Nik kuvi Mesaea ko?” Ko Iesu owra lweni tevi nir owra “Poro bowrai tevi kami, ko kami sete kama-osuri inu, ejki.
67 Então lhe disseram: — Diga para nós se você é o Ele respondeu:
68 Ko poro nga inu bosusi nanu san tevi kami, ko ngok kami sete kamrongwos kapwera lweni.
68 E, se eu fizer uma pergunta, vocês não vão responder.
69 Ko etipatun le pa ngel, mian ko inu Jinibb Mawos bean b̃esakel ngatan renge Atua nevren rres, nga derteren sen mutoe.”
69 Mas de agora em diante o
70 Ko nir jijle arsusi tevi arwera “Ia ko erpese! Nik kuvi Atua natun?” Ko ni owra lweni owra “Kami kamwerai pa ngok. Inu ko.”
70 Aí todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 Ko nir arwera “Ngok! Niko vajin. Ko suri sev ko nga muloli kerr rramok-pejpej malume nale sopor nga parwilwil tere ni ren?”
71 E eles disseram: — Não precisamos mais de testemunhas. Nós mesmos ouvimos o que ele disse.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.