Lucas 20
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NVT
1 Mian ko errmali erpel: renge nabong san, daron nga Iesu mok-visviseni jinibb nir e renge Naim On ko mok-werwer renge nosp̃en nga m̃irres, ko batu jinibb ne sulsulen sopor ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien sopor ko b̃irterawarreng sopor arkorti ko arini.
1 Certo dia, quando Jesus ensinava o povo e anunciava as boas-novas no templo, os principais sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo se aproximaram dele
2 Ko arsusi tevi, arwera “Kupwerai ta tevi kem, isi ko ela derteren ngel tevi nik, nga kumrres renge kuploli nanu ngel nir?”
2 e perguntaram: “Com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu esse direito?”.
3 Ko Iesu owra lweni tevir owra “Ko inu kele bosusi ta nale san ni le tevi kami, ko kami kapwerai tevik.
3 “Primeiro, deixe-me fazer uma pergunta”, respondeu ele.
4 Baptaesen se Jon evel ji Atua vini, rreknga evel ji jinibb kobbong vini?”
4 “A autoridade de João para batizar vinha do céu ou era apenas humana?”
5 Ko nir arsupsup̃e suri lululweni tevi nir kis bbong ko arwera “Rrapwera pirpese? Poro rrapwera ‘Evel ji Atua vini,’ ko ni puwra ‘Ko suri sev kami sete kamosuri Jon?’
5 Eles discutiram a questão entre si: “Se dissermos que vinha do céu, ele perguntará por que não cremos em João.
6 Ko poro rrapwera ‘Evel ji jinibb vini,’ ko delung ngel nir parla nevöt nir ko partuwe pini kerr e. Suri nir artori Jon evi propet.”
6 Mas, se dissermos que era apenas humana, seremos apedrejados pela multidão, pois todos estão convencidos de que João era profeta”.
7 Ko nir arwera lweni tevi arwera “Iawo, kem namrrelenge lat nga mivel e vini.”
7 Por fim, responderam a Jesus que não sabiam.
8 Ko Iesu owra lweni tevir owra “Ko inu kele sete numa-werai tevi kami inu nula derteren ngel ngabe le nga mololi nanu ngel e nir.”
8 E Jesus replicou: “Então eu também não direi com que autoridade faço essas coisas”.
9 Ko Iesu etipatun owra nale rrongrrongvi ngel tevi delung nir, owra “Jinibb san orwi naut ne grep san. Ko elngi tevi jinibb sopor parmajing rengen, ko ni evel van renge ngaim m̃inij san, ko elik ie epriv val wor.
9 Em seguida, Jesus se voltou para o povo e contou a seguinte parábola: “Um homem plantou um vinhedo e o arrendou a alguns lavradores. Depois, partiu para um lugar distante, onde passou um longo tempo.
10 Ko renge daron mawos nga grep wenen marok-mirr e, ko numal nen okoni jinibb ne majingen sen san van ji lartul nga marmajing rengen, nga parla merrenien ne wenen nen sopon tevi. Ko lartul nen nir arvirrvirrali m̃ernen ko arkoni tweni ototori nevren, olwi kiskis tevi.
10 Na época da colheita da uva, enviou um de seus servos para receber sua parte da produção. Os lavradores atacaram o servo, o espancaram e o mandaram de volta, de mãos vazias.
11 Ko numal nen okoni kele jinibb ne majingen sen m̃inij nen kele san evan. Ko
11 Então o dono da propriedade enviou outro servo, mas eles também o insultaram, o espancaram e o mandaram de volta, de mãos vazias.
12 Mian ko numal nga okoni kele nir itolin van; ko m̃ernen kele lartul nga arevji lenglenge ko arwirre van vare e.
12 Enviou ainda um terceiro, e eles o feriram e o expulsaram do vinhedo.
13 Ko numal ne naut ne grep nga owra ‘Aro! Bololi pirpese? Inu bokoni vajin natuk nga memrreni, ko ni ko ma nir partori p̃irres ko.’
13 “‘Que farei?’, disse o dono do vinhedo. ‘Já sei; enviarei meu filho amado. Certamente eles o respeitarão.’
14 Ko daron nga lartul nen nir marlesi ni, ko arwerwera lululweni tevir, arwera ‘Ngok natu numal nen ko ngok! Kerr pirevji pini, ko orsel sen pivi vajin se kerr!’
14 “No entanto, quando os lavradores viram o filho, disseram uns aos outros: ‘Aí vem o herdeiro da propriedade. Vamos matá-lo e tomar posse desta terra!’.
15 Ko arrul totoni, ko arevei tweni re orsel van vare e, ko arevji pini emij.”
15 Então o arrastaram para fora do vinhedo e o mataram. “O que vocês acham que o dono do vinhedo fará com eles?”, perguntou Jesus.
16 Ni pia-revji pini lartul ngel nir parmij, ko p̃ilngi orsel ngel tevi jinibb m̃inij nir.”
16 “Ele virá, matará os lavradores, e arrendará o vinhedo a outros.” “Que isso jamais aconteça!”, disseram os que o ouviam.
17 Ko Iesu oklu mawos nir, ko osusi tevir owra “Ia, ko nale nga maruli renge Naul On ngel owra sev le, nga muwra ‘Nabur nga jinibb nga marok-majinge naim marungasi marwirre, ni ko vajin evi nabur nga murrul totoni naim m̃iterter.’
17 Jesus olhou para eles e perguntou: “Então o que significa esta passagem das Escrituras: ‘A pedra que os construtores rejeitaram se tornou a pedra angular’?
18 Si nga pusnge nabur ngel, niben pimabbur; ko si nga nabur ngel piravij ren, niben pumoloplop p̃etp̃eti.”
18 Quem tropeçar nessa pedra será despedaçado, e aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó”.
19 Ko renge daron momsawos nen ko pa ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir ko batu jinibb ne sulsulen nir arloli lesi parevei Iesu. Suri arongwose nga ni owra nale rrongrrongvi ngok ewer lokloksi nir rengen. Ko armetutue jinibb nir, ololi setemun arrul totoni.
19 Os mestres da lei e os principais sacerdotes queriam prender Jesus ali mesmo, pois perceberam que eles eram os lavradores maus a que Jesus se referia. No entanto, tinham medo da reação do povo.
20 Ko nir arpejpej sel san nga poro p̃irres renge nir nga puloli partor wos Iesu rengen, ko niko puloli nir parongwose vajin parlingi ni van renge nevre numal, ko numal vajin pia-tor pini. Ko niko arwuli jinibb sopor nga paran parloli sel kerkeris tevi ni, nga
20 Esperando uma oportunidade, os líderes enviaram espiões que fingiam ser pessoas sinceras. Tentaram fazer Jesus dizer algo que pudesse ser relatado ao governador romano, de modo que ele fosse preso.
21 Ko lartul ngel nir arsusi kerkerasi tevi Iesu, arwera “Jinibb nevisvisenien, kem namrongwos iok, sev nga kumwerai ko kumvisviseni jinibb e nir arweretun temijpal. Ko sete komok-rrorrmi san, poro evi jinibb nga milep rreknga muwelili, ko kurij telair ko wor, komok-visviseni marongen se Atua weretunen tevi jinibb nir.
21 Disseram: “Mestre, sabemos que o senhor fala e ensina o que é certo, não se deixa influenciar por outros e ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade.
22 Ko nammerreni nabrongwose ta, Ia, erres kobbong renge nale nesesreien se kerr nga poro rrapwuli takis tevi Sisa, batu numal se m̃eri Rom nir, rreknga sete erres?”
22 Então, diga-nos: É certo pagar impostos a César ou não?”.
23 Ko Iesu elesi wose nale gerisen ser nga marwerai nga markerkerasi e, ko owrai tevir owra
23 Jesus percebeu a hipocrisia deles e disse:
24 “Kapsareni ta nevöt nen tevik b̃elesi.” Ko nir arlai san tevi. Ko ni owra “Isi le non ngel, ko nisen maruli rengen ngel?” Ko nir arwera “Rrekma Sisa ko.”
24 “Mostrem-me uma moeda de prata. De quem são a imagem e o título nela gravados?”. “De César”, responderam.
25 Ko Iesu owra lweni tevir, owra “Ko niko nanu nga mivi se Sisa kapla lweni tevi Sisa. Ko nanu nga mivi se Atua, kapla lweni tevi Atua.”
25 “Então deem a César o que pertence a César, e deem a Deus o que pertence a Deus”, disse ele.
26 Ko lartul ngel nir sete arongwos parlai ni renge nale sen ngel nir renge no jinibb nir. Artaole muwrai mirpok, ko armurrarrong jer.
26 Eles não conseguiam apanhá-lo em nada que ele dizia diante do povo. Em vez disso, admiraram-se de sua resposta e se calaram.
27 Ko Satusi sopor, nga marok-wera jinibb sete orongwos pimaur luwi kele renge mijen, arini ji Iesu ko arsusi kerkerasi tevi
27 Então vieram a Jesus alguns saduceus, líderes religiosos que afirmam não haver ressurreição dos mortos,
28 arwera “Ia, ko jinibb nevisvisenien, Moses oli pa renge nale nesesreien se kerr nga muwra ‘Poro jinibb san pimij, ko poro m̃ernen elesi nesevin san, ko natu nuru ejkie, ko ngok tasin p̃ilesi kele nesevin nga tuwan mimij lingi nga, ko pivesi wani metka se tuwan nga mimij ngok.’
28 e perguntaram: “Mestre, Moisés nos deu uma lei segundo a qual se um homem morrer e deixar a esposa sem filhos, o irmão dele deve se casar com a viúva e ter um filho que dará continuidade ao nome do irmão.
29 Ko ngok, jinibb niaken ebut; m̃erwomu nen elesi nesevin, ko mian ko emij, ko natu nuru ejkie.
29 Numa família havia sete irmãos. O mais velho se casou e morreu sem deixar filhos.
30 Ko m̃ervitu nen kele elesi.
30 O segundo irmão se casou com a viúva, mas também morreu.
31 Mian ko nir itolin kele elesi vinnen. Mian mian ejpari nir jile nga ebut nen arlesi vinnen. Ko nir jijle natur ejkie, ko armij lingi vinnen.
31 Então o terceiro irmão se casou com ela. O mesmo aconteceu aos sete irmãos, que morreram sem deixar filhos.
32 Vitunen vajin ko vinnen vajin emij.
32 Por fim, a mulher também morreu.
33 Ko mirpok ngok, renge nabong nga Atua puloli jinibb nir parmaur luwi kele re mijen, nir si nen ko pia-ivi nesen sen e? Suri nir ebut jile ngok martekai vinnen. Kupwerai ta we!”
33 Diga-nos, de quem ela será esposa na ressurreição? Afinal, os sete se casaram com ela”.
34 Ko Iesu owra lweni tevir, owra “Renge iel ngatan ngel, norman nir ko nesevin nir arongwos partotko.
34 Jesus respondeu: “O casamento é para pessoas deste mundo.
35 Ko nir nga Atua m̃ilesir arres re parmaur luwi re mijen renge liken ne tuwi ngok vini, nir ko ma sete arongwos parok-totko.
35 Mas, na era futura, aqueles que forem considerados dignos de ser ressuscitados dos mortos não se casarão nem se darão em casamento,
36 Nir arsorsan tevi anglo nir, parmaur tuwi ngok vini, sete arongwos parmij kele mun. Nir arivi pa Atua natun, suri ni ololi nir armaur luwi kele renge mijen.
36 e nunca mais morrerão. Nesse sentido, serão como os anjos. São filhos de Deus e filhos da ressurreição.
37 Ko renge devjen ne nir nga marmij, nga mivi weretunen nga marongwose parmaur luwi renge mijen, Moses kele nga kami kamtori, ni ko eviseni tweni nga evi weretunen. Suri renge jilweren ne nai welili nen nga nabb muroror ren ko sete ani, Moses oli nale se Atua nga muwra ‘Inu nuvi Iova Atua se Epram, ko Atua se Aesak, ko Atua se Jekop.’
37 “Agora, quanto a haver ressurreição dos mortos, o próprio Moisés provou isso quando escreveu a respeito do arbusto em chamas. Ele se referiu ao Senhor como ‘o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó’.
38 Ngok niko, ni sete evi Atua se nir nga marmij te ejki. Ni evi Atua se nir nga marmaur. Suri Atua derteren sen elep nga elep lingi mijen, ko jinibb jijle armaur kobbong renge ni.”
38 Portanto, ele é o Deus dos vivos, e não dos mortos, pois para ele todos vivem”.
39 Ko jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien sopor arwera “Ejki, aro, jinibb nevisvisenien, nik kuwra lweni omomsawos erres p̃elak.”
39 “Mestre, o senhor disse bem!”, comentaram alguns mestres da lei.
40 Ko ngok ololi nir armetutue pae ko, armusus parsusi nanu kele mun san tevi.
40 E ninguém mais teve coragem de lhe fazer perguntas.
41 Ko Iesu owra lweni tevir, owra “Erpese nir marwera Mesaea evi metka se Devet san?
41 Então Jesus lhes perguntou: “Por que se diz que o Cristo é filho de Davi?
42 Suri Devet lweni owrai renge naul ne Sam, owra ‘Numal Atua owrai tevi Numal suk “Kupsakel iel renge nevrek rres ko kuptiriv
42 Afinal, o próprio Davi escreveu no Livro de Salmos: ‘O Senhor disse ao meu Senhor, Sente-se no lugar de honra à minha direita
43 pijpari nga inu b̃elngi devje nuval som parirpe lat nga kupbböt ren renge nolon b̃elam ngatan.” ’
43 até que eu humilhe seus inimigos, e os ponha debaixo de seus pés’.
44 Niko Devet owra m̃ernen evi Numal sen. Ko poro pirpok ngok, ko Mesaea evi metka sen erpese ko?”
44 Uma vez que Davi chamou o Cristo de ‘meu Senhor’, como ele pode ser filho de Davi?”.
45 Daron nga jinibb nir marmurrarrong e, ko Iesu owrai tevi jinibb sen nir
45 Então, enquanto as multidões o ouviam, Jesus se voltou para seus discípulos e disse:
46 owra “Kapmetmet renge jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir. Suri nir armerreni paruri sunsun nga marres marpepriv partur tevir, ko delung jile partorir p̃irres ko parsareni nevrer tevir renge sel. Armerreni parsakel renge nai seksakel nga muto limjer womu m̃irres renge Naim On, ko armerreni parsakel renge nai seksakel nga muto limjer womu m̃irres renge lat ne nanen.
46 “Cuidado com os mestres da lei! Eles gostam de se exibir com vestes longas e de receber saudações respeitosas quando andam pelas praças. E como gostam de sentar-se nos lugares de honra nas sinagogas e à cabeceira da mesa nos banquetes!
47 Nir arivi demij venao, arvenae p̃etp̃eti nijor se nesevin nga diwen ser marmij lingir; ko renge daron ngok ko pa arkerkerasi jinibb nir, arloli verusen nga marpepriv nga partori nir p̃irres rengen. Ngok Atua putor vitrangir p̃iterter asi wor suri.”
47 No entanto, tomam posse dos bens das viúvas de maneira desonesta e, depois, para dar a impressão de piedade, fazem longas orações em público. Por causa disso, serão duramente castigados”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.