Lucas 19
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NVT
1 Ko Iesu evijuri sel van renge Jeriko e, nga p̃iasi lingi ie vajin;
1 Jesus entrou em Jericó e atravessava a cidade.
2 ko jinibb san nga nisen Sakias elik renge iok. Ko ngok renge nir nga marok-la nevöt ne takis, ni evi jinibb nga milep rer, ko evi jinibb nga joron milep kele.
2 Havia ali um homem rico chamado Zaqueu, chefe dos cobradores de impostos.
3 Ni okluklu pej Iesu, owra p̃ilesi wose evi jinibb nga mirpese ko. Ko sete orongwos p̃ileslesi, suri ni evi jinibb nga mumrrol jer, ko delung elep p̃elak.
3 Tentava ver Jesus, mas era baixo demais e não conseguia olhar por cima da multidão.
4 Ko owlu wowomu asie delung nir, ko ean esa renge drru nai san nga mirpe nai sikmon, emrreni p̃ilesi wose Iesu renge daron nga pia-asi renge sel nen.
4 Por isso, correu adiante e subiu numa figueira-brava, no caminho por onde Jesus passaria.
5 Ko daron nga Iesu mivel vini mumomsawose lat nen, ko esarrerr imare emteni, ko owrai tevi owra “Sakias, kupsaro pingavil, kupjubbul vini ngatan e. Suri nga lelingen inu b̃elik renge loloim som.”
5 Quando Jesus chegou ali, olhou para cima e disse: “Zaqueu, desça depressa! Hoje devo hospedar-me em sua casa”.
6 Ko Sakias esaro ngavil, ojubbul vini ngatan e, ko eptevi Iesu. Ko eir lengleng.
6 Sem demora, Zaqueu desceu e, com alegria, recebeu Jesus em sua casa.
7 Ko daron nga delung marlesi e ko arwor surie, arwera “Ni evan renge naim se jinibb nga m̃isij!”
7 Ao ver isso, o povo começou a se queixar: “Ele foi se hospedar na casa de um pecador!”.
8 Ko daron nga marsakel vajin re naim se Sakias, ko Sakias otur mare ko owrai tevi Numal owra “B̃ela wukari jorok nir; devjen bea-lai tevi b̃eres nir, ko devjen pivi suk. Ko poro nuvnae pa joro jinibb san, ko bea-la lweni nanu pivij bea-kele e.”
8 Enquanto isso, Zaqueu se levantou e disse: “Senhor, darei metade das minhas riquezas aos pobres. E, se explorei alguém na cobrança de impostos, devolverei quatro vezes mais!”.
9 Ko Iesu owra lweni tevi owra “Lelingen mauren easi vini renge naim ngel, suri nik kele kuvi Epram metka sen san.
9 Jesus respondeu: “Hoje chegou a salvação a esta casa, pois este homem também é filho de Abraão.
10 Suri inu Jinibb Mawos nuvini nga nomok-pej nir nga marsarr marjijki nga b̃ela ser.”
10 Porque o Filho do Homem veio buscar e salvar os perdidos”.
11 Ko daron nga marmurrarrong suri nanu ngel nir e, ko Iesu erij malum ko pa etajer tevi, owra nale rrongrrongvi san. Suri ni evini mori pa renge Jerusalem e, ko suri nga nir arok-rrorrmi nga batun vanu se Atua pivini p̃irrmali pingavilvil.
11 A multidão estava atenta ao que Jesus dizia. Então, como ele se aproximava de Jerusalém, contou-lhes uma parábola, pois o povo achava que o reino de Deus começaria de imediato.
12 Ko ni owra “Jinibb nga mivi jinibb nga milep san owra pian ngasu renge vanu nga milep san, nga parloli ni pivi batu numal ne vanu sen, ko pia-luwi vini.
12 Disse ele: “Um nobre foi chamado a um país distante para ser coroado rei e depois voltar.
13 Ko ni everuse jinibb ne majingen sen esngavöl arini ji ni, ko ela nevöt san nga marwera mina esngavöl tevi nir sisamis. Ko owrai tevir, owra ‘Kapla nevöt ngel nir ko kapmajing rer, ko kaprevei kele nevöt sopor parto tevir, pian pijpari renge daron nga inu bolwi vini e.’
13 Antes de partir, reuniu dez de seus servos e deu a cada um deles dez moedas de prata, dizendo: ‘Invistam esse dinheiro enquanto eu estiver fora’.
14 Ko ni evel lingi vanu sen. Ko jinibb sen nir nga renge vanu sen arungasi ni, ko arkoni jinibb sopor arvijuri ni nga parwera ‘Kem sete nammerreni m̃erel pivi numal se kem, ejki.’
14 Seu povo, porém, o odiava, e enviou uma delegação atrás dele para dizer: ‘Não queremos que ele seja nosso rei’.
15 “Ko daron nga mulwi vini e, nga m̃ila jile derteren sen erpe batu numal, ko everus jinibb ne majingen sen nen nir nga ni m̃ila nevöt tevir parini ji ni, nga ni purnge jir nga nir armajing re nevöt nen nir, ko evis nga marlai kele muto tevi.
15 “Depois de ser coroado, ele voltou e chamou os servos aos quais tinha confiado o dinheiro, pois queria saber quanto haviam lucrado.
16 Ko m̃erwomu nen evini ko otur womu renge non, ko owra ‘Numal kuplesi, nevöt som le ngel. Ko inu numajing ren, ko nula kele esngavöl oto tevi nga kumlai tevik.’
16 O primeiro servo informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu dez vezes a quantia recebida.
17 Ko ni owrai tevi owra ‘Nik kuloli erres, kuvi jinibb ne majingen nga m̃irres. Nik kuloli erres renge nanu nga welili jer bbong. Inu b̃elngi nik kupmetmete ngaim nga marlelep pisngavöl.’
17 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você é um bom servo. Foi fiel no pouco que lhe confiei e, como recompensa, governará dez cidades.’
18 Ko nir erwen evini kele, ko otur womu renge non, ko owra ‘Numal, kuplesi nevöt som le ngel, ko inu numajing ren, ko nula kele elim oto tevi nga kumlai tevik.’
18 “O servo seguinte informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu cinco vezes a quantia recebida’.
19 Ko ni owrai kele tevi m̃ernen, owra ‘Nik kele kupivi numal renge ngaim nga marlelep pielim.’
19 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você governará cinco cidades.’
20 Ko nir itolin kele evini, ko owra ‘Numal, kuplesi nevöt som le ngel. Inu nulai ko nunbunb̃e ore e kalek e, ko nulngi oto.
20 “O terceiro servo, porém, trouxe de volta apenas a quantia recebida e disse: ‘Senhor, escondi seu dinheiro para mantê-lo seguro.
21 Suri numtutue nik; kuvi m̃er nga murrum m̃iterter. Komok-la kele nanu nga nik sete kumlingi, ko komok-la kele nanu nga sete kumruwir.’
21 Tive medo, pois o senhor é um homem severo. Toma o que não lhe pertence e colhe o que não plantou’.
22 Ko ni owra lweni tevi m̃ernen owra ‘Nik kuvi jinibb ne majingen nga m̃isij, inu b̃ewer lokloksim suri nale som ngok ko nir. Suri nik kurongwose nga inu nuvi jinibb nga murruk m̃iterter, nomok-la nanu nga sete m̃elngir, ko nomok-la nanu nga sete morwir.
22 “‘Servo mau!’, exclamou o senhor. ‘Suas próprias palavras o condenam. Se você sabia que sou homem severo, que tomo o que não me pertence e colho o que não plantei,
23 Ko erpese sete kumla nevöt suk ko kumlingi renge naim ne nevöt lat nga marok-to rengen e? Ko daron nga inu bea-luwi vini e, ko bea-la lweni nevöt suk tevi majbböl nen.’
23 por que não depositou meu dinheiro? Pelo menos eu teria recebido os juros.’
24 Ko ni owrai tevi lartul nga martur ie, owra ‘Kapla tweni nevöt nga mutorir jin, ko kaplai tevi m̃er nga mutori misngavöl.’
24 “Então, voltando-se para os outros que estavam ali perto, o rei ordenou: ‘Tomem o dinheiro deste servo e deem ao que tem dez moedas.
25 Ko nir arwera lweni tevi arwera ‘Numal, ko ni otori pa esngavöl osuw!’
25 “‘Mas senhor!’, disseram eles. ‘Ele já tem dez!’
26 Ko ni owra lweni tevir, owra ‘Inu nuwrai tevi kami, nir jile nga martori, parlai kele wor tevir. Ko nir jile nga sete martori, ko beblen nga martori, para-la tweni jir.
26 “Então o rei respondeu: ‘Sim, ao que tem, mais lhe será dado; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tomado.
27 Ko jinibb suk ngel nir nga marungasi inu ngel, nga sete marmerreni inu bevi numal ser ngok, kapreveir vini jik, ko kaprevji pinir renge inu nok.’”
27 E, quanto a esses meus inimigos que não queriam que eu fosse seu rei, tragam-nos aqui e executem-nos na minha presença’”.
28 Ko daron nga Iesu muwra jile nale ngel e, ko otongsa wowomu van renge Jerusalem e.
28 Depois de contar essa história, Jesus prosseguiu rumo a Jerusalém.
29 Ko daron nga marini mori Betpaj e ko Betani renge botwen nga marveruse Botwen ne lolnai ne olip, ko ni okoni jinibb sen eru,
29 Quando chegou a Betfagé e Betânia, próximo ao monte das Oliveiras, enviou dois de seus discípulos.
30 owra “Koporivel, koporwowomu van renge ngaim nga muto mawos kamru ngok. Ko koporlesi natu dongki san ni ko arile totoni otur nga jinibb san setewor esakel rrongvi rengen. Ko koportelasi tweni dalin ko koporile vini.
30 “Vão àquele povoado adiante”, disse ele. “Assim que entrarem, verão amarrado ali um jumentinho no qual ninguém jamais montou. Desamarrem-no e tragam-no para cá.
31 Ko poro jinibb san pususi tevi kamru, ‘Erpese komortelasi?’, ko kamru koporwera lweni tevi koporwera ‘Numal emrreni’.”
31 Se alguém perguntar: ‘Por que estão soltando o jumentinho?’, respondam apenas: ‘O Senhor precisa dele’.”
32 Ko laru nga Numal mukoni nuru nen orivel suri sel van, ko orlesi erpe nga Numal muwrai tevi nuru.
32 Eles foram e encontraram o jumentinho, exatamente como Jesus tinha dito.
33 Ko daron nga mortelasi tweni dil ne natu dongki e, ko lartul nga ser arlesi ko arwera tevi nuru, arwera “Erpese kamru komortelasi tweni dil ne natu dongki?”
33 E, enquanto o desamarravam, seus donos perguntaram: “Por que estão soltando o jumentinho?”.
34 Ko nuru orwera lweni tevir orwera “Numal le emrreni.”
34 Os discípulos responderam: “O Senhor precisa dele”.
35 Ko nuru orile vini ji Iesu. Ko nir arp̃elseni sunsun ser renge drrun, ko arloli Iesu esa esakel rengen.
35 Então trouxeram o jumentinho e lançaram seus mantos sobre o animal, para que Jesus montasse nele.
36 Ko daron nga mivel suri sel e ko nir sopor kele arla sunsun ser ko arp̃elsenir renge sel.
36 À medida que Jesus ia passando, as multidões espalhavam seus mantos ao longo do caminho diante dele.
37 Ko daron nga ni mivini mori Jerusalem e renge lat nga sel mujubbul van ngatan e renge Botwen ne lolnai ne olip e, ko delung jile nga marivi jinibb sen nir artipatun arir ko arsurövi Atua, drrelar elep van mare, suri nanu nga marinijnij nawone nir nga marlesir.
37 Quando ele chegou próximo à descida do monte das Oliveiras, seus seguidores começaram a gritar e a cantar enquanto o acompanhavam, louvando a Deus por todos os milagres maravilhosos que tinham visto.
38 Ko arwera “Numal Atua, nik kurij pa erres tevi ni nga mivini renge nik nisem. Demat puto renge melrin ko nosrövien pian ji ni, Atua ne Drromsen Mare.”
38 “Bendito é o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória nas maiores alturas!”.
39 Ko Parasi sopor renge meling jinibb nga milep ngel arij van ji Iesu, arwera “Jinibb nevisvisenien, kupwer ore jinibb som nir!”
39 Alguns dos fariseus que estavam entre a multidão disseram: “Mestre, repreenda seus seguidores por dizerem estas coisas!”.
40 Ko Iesu owra lweni tevir owra “Nuwrai tevi kami, poro nir parmurrarrong, ko nevöt nawon ngel nir vajin parkail van mare.”
40 Ele, porém, respondeu: “Se eles se calarem, as próprias pedras clamarão!”.
41 Ko daron nga Iesu mivini morie Jerusalem ko emteni, ko etengsi,
41 Quando Jesus se aproximou de Jerusalém e viu a cidade, começou a chorar.
42 owra “Poro bbong kuprongwose nabong nga lelingen, ko nik kuprongwose nanu nga mivi demat ko! Ko ejki mun, lelingen ngel metem sete orongwos p̃ilesi mun.
42 “Como eu gostaria que hoje você compreendesse o caminho para a paz!”, disse ele. “Agora, porém, isso está oculto a seus olhos.
43 Mian ko nabong nen nir para-vini, ko nir nga marivi devje nuval som partuwe nawot nga puwlu rralem, ko parlik rralem ko parmetmet ore nik renge iok jijle.
43 Chegará o tempo em que seus inimigos construirão rampas para atacar seus muros e a rodearão e apertarão o cerco por todos os lados.
44 Ko nir parjijkarre p̃etp̃eti nik ko jinibb nga marlik tevim renge live laut ne nawot som, ko sete parlinglingi nevöt ne nawot nen san p̃ijnget jer renge pisan. Suri nik sete kurongwose daron nga lelingenok nga Atua muwra p̃ila som.”
44 Esmagarão você e seus filhos e não deixarão pedra sobre pedra, pois você não reconheceu que Deus a visitou.”
45 Ko Iesu evan renge loloim ne Naim On. Ko ejeli tweni nir nga marwulwul, paran vare e.
45 Então Jesus entrou no templo e começou a expulsar os que ali vendiam,
46 Ko owrai tevir owra “Aruli erpel renge Naul On: Atua owra ‘Naim suk parveruse naim ne verusen’. Ko kami kamtur imare vajin ko kamloli evi ‘naim ne venao res.’”
46 dizendo: “As Escrituras declaram: ‘Meu templo será casa de oração’, mas vocês o transformaram num esconderijo de ladrões!”.
47 Ko renge nabong jijle Iesu ok-an ok-visviseni renge Naim On. Ko batu jinibb ne sulsulen ko jinibb ne nevisvisenien ne nale nesesreien nir armerreni parevji pini.
47 Jesus ensinava todos os dias no templo, mas os principais sacerdotes, os mestres da lei e outros líderes do povo planejavam matá-lo.
48 Ko arrelenge suri lat nga parloli suri e, sete artor sweri sel san nga parloli rengen. Suri delung jile arkomrönir suri, armurrarrong kemkam̃e nale sen nir.
48 Contudo, não conseguiam pensar num modo de fazê-lo, pois o povo ouvia atentamente tudo que ele dizia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.