Lucas 18
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs ARA
1 Ko Iesu owra nale rrongrrongvi san tevi jinibb sen nir nga pivisvisenir e nga parlot tetajer, sete partibbtibbot e.
1 Disse-lhes Jesus uma parábola sobre o dever de orar sempre e nunca esmorecer:
2 Owra “Numal san elik renge ngaim san. Ko ni sete emtutu rragrrag Atua, ko sete ornge jinibb san.
2 Havia em certa cidade um juiz que não temia a Deus, nem respeitava homem algum.
3 Ko renge ngaim nen nesevin san nga diwen sen mimij lingi elik rengen. Ko vinnen evini tetajer ko pa jin, ok-luni suri numal nen nga puloli lilane nanu nga muto jin ko ji devje nuval sen.
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma viúva que vinha ter com ele, dizendo: Julga a minha causa contra o meu adversário.
4 Ko numal nen omusus puloli. Epriv wor mian, ko vitunen vajin ni lweni orrorrmi lweni ko owra ‘Inu sete numtutu Atua ko sete nurnge jinibb san.
4 Ele, por algum tempo, não a quis atender; mas, depois, disse consigo: Bem que eu não temo a Deus, nem respeito a homem algum;
5 Ko suri vinel mutor momorie pa mivini ko mivijajeng jik, ko bololi ma nanu nga muwrai. Poro pijki, ko ngok puloli inu sete numa-lik m̃irres rragrrag, pivijajeng inu ko tetajer.’
5 todavia, como esta viúva me importuna, julgarei a sua causa, para não suceder que, por fim, venha a molestar-me.
6 “Ko kami kamrunge sev nga numal nga m̃isij nen muwrai.
6 Então, disse o Senhor: Considerai no que diz este juiz iníquo.
7 Ko erpese renge Atua ko jinibb sen nir nga mutobbtobbue nir, nga marngir suri ni renge nata m̃irin ko nata mupong? Kami kamrrorrmi ni orongwos pulolola renge puloli nanu nga marngir suri ngok e?
7 Não fará Deus justiça aos seus escolhidos, que a ele clamam dia e noite, embora pareça demorado em defendê-los?
8 Inu nuwrai tevi kami, Atua pisaro pingavil, puloli lilane nanu nen tevir.
8 Digo-vos que, depressa, lhes fará justiça. Contudo, quando vier o Filho do Homem, achará, porventura, fé na terra?
9 Ko Iesu owra nale rrongrrongvi san tevi jinibb nir nga marok-linglingi lweni nir lweni marok-wera marres, ko marok-kulu wutan re jinibb m̃inij nen nir.
9 Propôs também esta parábola a alguns que confiavam em si mesmos, por se considerarem justos, e desprezavam os outros:
10 “Jinibb eru oran loloim renge naim ne loten nga porlot. Nuru tuwen evi Parasi, ko nuru tuwen nen evi jinibb nga mok-la nevöt ne takis.
10 Dois homens subiram ao templo com o propósito de orar: um, fariseu, e o outro, publicano.
11 Ko Parasi esan otur ko olot owra ‘Atua, nuwra erres wor tevi nik, suri nga inu sete nurpe jinibb nga ngok nir nga marok-vevna ko marok-loli nanu nga sete marres, ko marok-loli m̃isij tevi nesevin nir. Ko inu sete nurpe kele m̃er nga mok-la nevöt ne takis ngel.
11 O fariseu, posto em pé, orava de si para si mesmo, desta forma: Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros, nem ainda como este publicano;
12 Renge wik jile inu nomok-linglingi nanen renge nabong nen eru, ko jorok nir, nomok-la songovlön tevi nik tetajer.’
12 jejuo duas vezes por semana e dou o dízimo de tudo quanto ganho.
13 “Ko m̃er nga mok-la nevöt ne takis nen otur tuwi ngasu, ko sete oklu imare emteni melrin, ejki. Ko owjuwje morkon nga miviseni nga murnge m̃isij, ko owra ‘Atua, kuprrorrmi inu! Nuvi jinibb nga m̃isij.’”
13 O publicano, estando em pé, longe, não ousava nem ainda levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, sê propício a mim, pecador!
14 Ko Iesu owrai tevi nir, owra “Nuwrai tevi kami, m̃erel ko, daron nga morivare, ko ni ko evi m̃er nga mumomsawos renge no Atua nen, ko sete nuru tuwen nen. Suri m̃er nga m̃ilngi ni van mare, ko Atua puloli ni pian ngatan; ko m̃er nga m̃ilngi ni van ngatan, ko Atua p̃ilngi ni van mare.”
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque todo o que se exalta será humilhado; mas o que se humilha será exaltado.
15 Ko jinibb sopor arpitevi bipiwarreng ser nir arini ji Iesu nga ni p̃ilngi nevren rer ko p̃irij p̃irres surir. Ko daron nga jinibb sen nir marlesi, ko arwer orer sete paran jin, pijki.
15 Traziam-lhe também as crianças, para que as tocasse; e os discípulos, vendo, os repreendiam.
16 Ko Iesu everus nir paran jin. Ko owra “Kaplinglingi bipiwarreng nir parini jik, sete kapwer orer te, pijki. Suri batun vanu se Atua evi se nir ko nga nolor marirpe bipiwarreng ngok nir.
16 Jesus, porém, chamando-as para junto de si, ordenou: Deixai vir a mim os pequeninos e não os embaraceis, porque dos tais é o reino de Deus.
17 Nuwretun nuwrai tevi kami, M̃er nga sete puloli nolon pivini pirpe bipiwarreng, ni sete orongwos pian renge batun vanu se Atua.”
17 Em verdade vos digo: Quem não receber o reino de Deus como uma criança de maneira alguma entrará nele.
18 Ko m̃erwomu san re m̃eri Isrel nir osusi tevi Iesu, owra “Wurru, jinibb nevisvisenien nga m̃irres, bololi pirpese ko b̃ela mauren nga muto tuwi ngok vini?”
18 Certo homem de posição perguntou-lhe: Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
19 Ko Iesu owra lweni tevi m̃ernen, owra “Erpese nik kumverus inu m̃erres? Sete san erres, Atua kobbong esan erres.
19 Respondeu-lhe Jesus: Por que me chamas bom? Ninguém é bom, senão um, que é Deus.
20 Ko nik kurongwose pae nale nesesreien se Atua nga muwra ‘Nik sete kupvenae nesevin, ko sete kuprevji pini jinibb, ko sete kupvevna, ko sete kupkerkeris, ko kuptori tata som ko tasu som.’”
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás , não matarás , não furtarás , não dirás falso testemunho , honra a teu pai e a tua mãe.
21 Ko ni owra “Nanu ngok nir, inu nulolir jile pa renge daron nga bbong mevi nanwarreng e ko mijpari lelingen ngel.”
21 Replicou ele: Tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
22 Ko daron nga Iesu murnge muwrai mirpok, ko owra lweni tevi owra “Nanu sansan kobbong ojpon evi nga kummerreni malume. Jorom nir kupwulwul p̃etp̃eti nir, ko kuptutweni nevöt ner tevi b̃eres nir. Ko nik jorom pia-to renge melrin. Ko kupini kupvijurik.”
22 Ouvindo-o Jesus, disse-lhe: Uma coisa ainda te falta: vende tudo o que tens, dá-o aos pobres e terás um tesouro nos céus; depois, vem e segue-me.
23 Ko daron nga m̃ernen murnge nale ngel e, ornge lengleng esij e. Suri ni evi jinibb nga joron milep san.
23 Mas, ouvindo ele estas palavras, ficou muito triste, porque era riquíssimo.
24 Ko Iesu elesi nga m̃ernen ornge lengleng esij e. Ko owra “Evi nanu nga m̃iterter milep nga jinibb nga joron milep pian renge batun vanu se Atua.
24 E Jesus, vendo-o assim triste, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Erpe nato, eterter temijpal renge liwen pietiv. Ko nga jinibb nga joron milep pian renge batun vanu se Atua, eterter temijpal wor asie ngok.”
25 Porque é mais fácil passar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Lartul nga marunge muwrai mirpok arwera lweni tevi, “Aro, poro pirpok ko isi ko ma p̃iasi pimaur?”
26 E os que ouviram disseram: Sendo assim, quem pode ser salvo?
27 Ko Iesu owra lweni tevir “Sev nga m̃iterter re jinibb puloli, sete eterter rragrrag renge nga Atua puloli.”
27 Mas ele respondeu: Os impossíveis dos homens são possíveis para Deus.
28 Ko ngok ololi Pita owra lweni tevi, “Ko kuplesi, kem namiel lingi nanu jijle nga marivi se kem nir arjipon, ko namvijuri nik.”
28 E disse Pedro: Eis que nós deixamos nossa casa e te seguimos.
29 Ko Iesu owra lweni tevir “Inu nuwretun nuwrai tevi kami, m̃er nga mivel lingi naim sen, rreknga nesen sen, rreknga tuwan tevi tasin nir, rreknga tata sen tevi tasu sen, rreknga natun nir, suri batun vanu se Atua,
29 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade vos digo que ninguém há que tenha deixado casa, ou mulher, ou irmãos, ou pais, ou filhos, por causa do reino de Deus,
30 m̃ernen pia-lai pilep kele wor renge daron nga lelingen ngel; ko renge daron nga para-vini, ko ni pia-la mauren nga muto tuwi ngok vini.”
30 que não receba, no presente, muitas vezes mais e, no mundo por vir, a vida eterna.
31 Ko Iesu eptevi jinibb sen nir arsan kis, ko owrai tevir owra “Kaplesi, rramtongsa le van mare e renge Jerusalem. Ko nanu jile nga propet nir maruli tuwi suri inu Jinibb Mawos parpelari ko wor.
31 Tomando consigo os doze, disse-lhes Jesus: Eis que subimos para Jerusalém, e vai cumprir-se ali tudo quanto está escrito por intermédio dos profetas, no tocante ao Filho do Homem;
32 Partekai inu van ji jinibb ne vare, ko partetnije inu ko parlutövi inu.
32 pois será ele entregue aos gentios, escarnecido, ultrajado e cuspido;
33 Ko nir parvirralik ko parevji pinik. Ko nabong p̃itul, ko inu bemaur luwi kele.”
33 e, depois de o açoitarem, tirar-lhe-ão a vida; mas, ao terceiro dia, ressuscitará.
34 Ko jinibb sen nir arrleng sisini nale nga muwrair ngel, ko sete arongwose rragrrage sopon.
34 Eles, porém, nada compreenderam acerca destas coisas; e o sentido destas palavras era-lhes encoberto, de sorte que não percebiam o que ele dizia.
35 Ko Iesu otutur suri sel evan morie Jeriko. Ko jinibb san nga mok-ngun-ngun nga meten murrorr, elik renge jeli sel.
35 Aconteceu que, ao aproximar-se ele de Jericó, estava um cego assentado à beira do caminho, pedindo esmolas.
36 Ko daron nga m̃er nga meten murrorr nen murnge delung jinibb nga milep marivel asi renge sel, ko osusi owra “A, sev ko ngok?”
36 E, ouvindo o tropel da multidão que passava, perguntou o que era aquilo.
37 Ko nir arwera lweni tevi arwera “Iesu ne doNasret ko m̃iasi ngok.”
37 Anunciaram-lhe que passava Jesus, o Nazareno.
38 Ko daron nga murnge, ko ekail everus van mare owra “Iesu, nik Devet metka sen, kuprrorrmi inu!”
38 Então, ele clamou: Jesus, Filho de Davi, tem compaixão de mim!
39 Ko jinibb nga martur van womue renge lat nga non mimawos e arwera ore ni, arwera “Kupmurrarrong!” Ko ni ea-verus temijpal kele ko ma van mare lengleng, owra “Nik Devet metka sen, warru kuprrorrmi inu!”
39 E os que iam na frente o repreendiam para que se calasse; ele, porém, cada vez gritava mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
40 Ko Iesu otur murrong, ko owra partekai ni van jin. Ko daron nga mivel vini mori ji Iesu, ko osusi tevi,
40 Então, parou Jesus e mandou que lho trouxessem. E, tendo ele chegado, perguntou-lhe:
41 owra “Nik kumarong nga inu bololi sev tevi nik?” Ko metrrorr nen owra lweni tevi owra “Numal, numrreni kuploli metek puklu!”
41 Que queres que eu te faça? Respondeu ele: Senhor, que eu torne a ver.
42 Ko Iesu owra lweni tevi owra “Kupkulu! Nosurien som ololi nik kumrres.”
42 Então, Jesus lhe disse: Recupera a tua vista; a tua fé te salvou.
43 Ko meten oklu evesane. Ko evijuri Iesu, ko osrövi Atua. Ko daron nga delung nir marlesi e, ko arsurövi Atua.
43 Imediatamente, tornou a ver e seguia-o glorificando a Deus. Também todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.