Lucas 15
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH
1 Renge nabong san, ko jinibb nga marok-la nevöt ne takis nir ko jinibb nga marsij nga marwirr tweni nir arini armurrarronge Iesu.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Ko Parasi nir ko jinibb ne nevisvisenien ne nale nesesreien nir arlesi, ko artipatun arok-sur vijvij malum bbong arok-wor suri Iesu, arwera “M̃erel okorti tevi jinibb nga marsij nir ko eaan tevir.”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Ko Iesu ornge marwerai, ko owra nale rrongrrongvi san tevir, owra
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Poro nga san renge kami sipsip sen ongut vesan (100), ko san pijijki lingir, ko erpese, ni sete orongwos p̃ilngilngi ngavöl esiw drromon esiw (99) ngok renge lolo merwer parurro mösmös, ko ni pipej nga mijijki nen, pian pijpari nga p̃iska lweni?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Pian ko wor, ko daron nga m̃iska lweni, ko owosi elngi ejingteni renge birparin, ko eir nga eir lengleng.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Ko daron nga muwosi lweni vini ngaim e, ko everus kortoni selen nir nga marlik ngasue ni ko nga marlik mori bbong ni, ko owrai tevir, ‘Kerr rrap̃ir, suri nuska lweni pa sipsip suk nga mijijki nga.’
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Ko inu nuwrai tevi kami, pirpok ko renge melrin. Nir parir lengleng suri jinibb sansan nga m̃isij nga nolon mulululwi, p̃iasi ngavöl esiw drromon esiw nga marok-wera lweni kis pae nga marivi jinibb nga marres, ko armusus nolor pulululwi.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 “Ko nesevin si renge kami poro p̃ilngi silva pisngavöl ko pisansan pijijki, ko erpe? Ni pusli laet ko puraki vaseni loloim, pipej pian pijpari nga piska lweni.
8 Jesus continuou:
9 Ko daron nga vinnen m̃iskai lweni, ko everus kortoni selen nir nga marlik ngasue ni ko nir nga marlik mori bbong ni ko owrai tevir, owra ‘Kerr rrap̃ir, suri
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Ko inu nuwrai tevi kami, pirpok ko renge no anglo se Atua. Nir parir lengleng suri jinibb sansan bbong nga m̃isij nga mijijki nen, nga nolon mululwi mirpel.”
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Ko Iesu owra “Jinibb san nga natun eru morivi norman.
11 E Jesus disse ainda:
12 Ko ngok m̃ervitu nen evan ji tata sen ko ongoni tevi, owra ‘Tata, kuptutweni jorom nga parivi se komru nen nir, pivsivsese komru korti.’ Ko ni otutweni joron tevi nuru korti.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Mian ko nabong sete elep mun, ko m̃ervitu nen eser kortoni joron jijle nir ko evel evan renge ngaim nga milep san nga muto ngasu. Ko elik ie, ko etipatun olokloksi p̃etp̃eti joron renge norrorrmien sen nga sete murrorrmi m̃irres e.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 “Ko daron nga mulokloksi p̃etp̃eti joron e nir, ko numer nga milep eimare renge ngaim nen; ko ejki mun, ni joron arsuwsuw p̃etp̃eti pa.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Ko ni lweni evan emajing se jinibb ne ngaim nen san. Ko m̃ernen okoni ni evan renge orsel nga marok-wungani b̃erp̃er sen nir rengen, nga pok-wungani b̃erp̃er sen nir. Ko renge marwungani b̃erp̃er, m̃eri Isrel nir arlesi evi majingen san nga m̃isij p̃erp̃er.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Ko ni numer aji lenglengen e, ko sete san ela nanen rragrrag san tevi nga purroi; ko ngok ololi emrreni lenglengen e purro nanen se b̃erp̃er nir sopon, nga puloli pup e.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Mian ko nolon olwi, orrorrmi lweni tata sen vajin, ko owra ‘Aro, jinibb ne majingen se tata nir elep wor, ko nanen evtere nir p̃etp̃eti, ko majbböl nen ojpon; ko suri sev inu bemij e numer iel!
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Erres ma inu bemra iel, ko bolwi van ji tata. Ko bowrai tevi ni, “Tata, inu nuloli esij renge no Atua ko renge no nik kele.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Ko ngok inu setemun nurres renge nga jinibb parwera inu nuvi natum san, ejki mun. Ko kuploli inu ma bevi jinibb ne majingen som san.’”
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 Ko ni otur imare ko evel, pivini ji tata sen e.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 Ko natun owrai tevi ni ‘Tata, inu nuloli esij renge no
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 Ko tata sen everuse jinibb ne majingen sen nir, owra ‘Kapsaro pingavil, kapla sunsun nga m̃irresrres asi nen, kaploli ni puri. Ko kapla ring suk ko kaploli p̃irae re bbösö nevren, ko kaploli p̃irae but.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Ko kapan kaprevji natu buluk san nga milep m̃irres; ko rrapurroi, ko kerr rrap̃ir vajin.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Suri natuk ngel erpe emij le pa osuw, ko emaur luwi kele. Ni erpe ejijki le pa, ko nulesi lweni kele.’ Ko nir artipatun arir vajin.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Ko ni natun norman nga wowomu nen ejkie nir, evel womu evan pa orsel e. Mian ko olwi vini ngaim e. Ko daron nga mivini morie naim, ko ornge drrelar marla nubo ko marsew.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Ko ni everuse jinibb ne majingen se tata sen san vini jin, ko osusi tevi owra ‘Sev ko ngok?’
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Ko m̃ernen owra lweni tevi ni, owra ‘O, tasim olwi vini ngaim, ko niko tata som erevji natu buluk nga milep m̃irres san rengen, suri ni m̃ilesi natun mulwi vini mimaur malum bbong.’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Ko ni ololar e, omusus pian loloim. Ko tata sen eivare vini vare e ko evini jin, ko eiari ni nga pian loloim.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Ko ni owra lweni tevi tata sen, owra ‘Kuplesi, inu numajing som sia sia, nurpe jinibb ne majingen som san. Ko sete nutor otvi nale nesesreien som san, ejki rres nawon. Ko nik sete kula nanu san rragrrag tevik. Sete kula nanani san tevik nga inu bololi nanen e san tevi selek nir ko nab̃ir.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Ko daron nga ma natum ngel nga mulokloksi p̃etp̃eti jorom nir tevi nesevin ne sel nir mivini e, ko nik kutur imare, kurevji natu buluk nga milep m̃irres renge ni!’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 Ko tata sen owra lweni tevi ni owra ‘Natuk, nik kulik tevik tetajer ko pa, ko ngok nanu jile nga marivi suk arivi som ko pa.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Niko erres kerr rrap̃aan vajin ko rrap̃ir, suri tasim ngel erpe emij ko pa ko emaur luwi; ko ejijki ko pa, ko rramlesi lweni kele.’”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.