Atos 7
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs ARA
1 Ko batu jinibb ne sulsulen osusi tevi Steven owra “Evi weretunen ko wor?”
1 Então, lhe perguntou o sumo sacerdote: Porventura, é isto assim?
2 Ko Steven erij weli lweni owra “Tuwak ko tata nir, kapmurrong inu! Womunen ko apu se kerr ngok Epram mia-van nga p̃ilik Aran, daron nga m̃ilik malum re vanu ngok Koltia nga muto re vanu nga milep ngok Mesopotamia,
2 Estêvão respondeu: Varões irmãos e pais, ouvi. O Deus da glória apareceu a Abraão, nosso pai, quando estava na Mesopotâmia, antes de habitar em Harã,
3 ko Atua ne nosrövien eplari jin; ko owrai tevi owra “Kupiel lingi vanu som ko metka som nir ko kupan re vanu san nga bea-viseni tevim.”
3 e lhe disse: Sai da tua terra e da tua parentela e vem para a terra que eu te mostrarei.
4 Mian ko Epram evel lingi vanu sen ko ean etipatun liken sen Aran. Ko vitunen ko tata se Epram ea-mij, ko Atua ololi Epram evel oruj vini re vanu ngel nga rramlik ren lelingenok.
4 Então, saiu da terra dos caldeus e foi habitar em Harã. E dali, com a morte de seu pai, Deus o trouxe para esta terra em que vós agora habitais.
5 Ko renge daron ngok Atua sete elai rragrrag bebje dan sopon tevi Epram, ejki, ko ololi ma rijrijen tevi nga pia-lai dan nir tevi. Ko owra dan nir parivi se ni tevi metka nga para-rremali renge ni. Ko daron nga muwrai ngok e, ko Epram natun ejki wore ko!
5 Nela, não lhe deu herança, nem sequer o espaço de um pé; mas prometeu dar-lhe a posse dela e, depois dele, à sua descendência, não tendo ele filho.
6 Ko ngel evi nale se Atua nga muwrai tevi, owra ‘Metka som nir para-ivel lingi iok ko paran parlik renge vanu m̃inij nga parivi demij maur ie, ko parlik renge nekaien nga m̃iterter pijpari sia pungut pivavij (400).’
6 E falou Deus que a sua descendência seria peregrina em terra estrangeira, onde seriam escravizados e maltratados por quatrocentos anos;
7 Iok osp̃e suri Ijip. Ko Atua owra ‘Inu bea-virrvirrali nir nga marmajing ser, ko metka som nir para-ivel lingi vanu ngok ko parluwi parsurövik iel.’
7 eu, disse Deus, julgarei a nação da qual forem escravos; e, depois disto, sairão daí e me servirão neste lugar.
8 Ko Atua elai murrun ne bae tevi Epram, nga miviseni nga Epram evijuri vajin sel se Atua. Natun Aesak ean re bae daron nga bongin muowil e. Ko Aesak kele ololi tevi Jekop nga m̃ilai van re bae, ko Jekop kele ololi erpok nga m̃ilai natun esngavöl drromon eru maran re bae, nir ngok nga marivi b̃irtera se kerr ne tuwi.
8 Então, lhe deu a aliança da circuncisão; assim, nasceu Isaque, e Abraão o circuncidou ao oitavo dia; de Isaque procedeu Jacó, e deste, os doze patriarcas.
9 “Jekop natun nir nolor eleplep tevi tasir Josep, ko arwulwule nga pian pivi demij maur renge vanu ngok Ijip. Ko Atua emetmete Josep,
9 Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para o Egito; mas Deus estava com ele
10 ko etkai lilane erres; ko ololi easi renge daron nga marterter nir nga marok-pelari jin. Daron nga Josep mivini vajin mutur re no batu numal se m̃eri Ijip nir, ko Atua ololi norongwosien sen ean mare tevi murrun nga m̃irres p̃elak sen. Ko numal nen ololi Josep evi jinibb nga mian mare temijpal, nga pimetmete Ijip totoklai ko pimetmete majingen ne naim sen kele.
10 e livrou-o de todas as suas aflições, concedendo-lhe também graça e sabedoria perante Faraó, rei do Egito, que o constituiu governador daquela nação e de toda a casa real.
11 “Sete epriv daron nga m̃iterter san ejpari Ijip ko Kenan, nga nanen ejki. Ko b̃irtera ngok se kerr nir arunge esij lengleng suri nanen ejki.
11 Sobreveio, porém, fome em todo o Egito; e, em Canaã, houve grande tribulação, e nossos pais não achavam mantimentos.
12 Ko daron nga Jekop murnge nga nanen muto Ijip, ko okoni natun nir, b̃irtera ngok se kerr nir, aran. Ngok evi womujnen nga mara-van rrongi ie.
12 Mas, tendo ouvido Jacó que no Egito havia trigo, enviou, pela primeira vez, os nossos pais.
13 Ko renge daron m̃inij kele nga maran, ko Josep eviseni ni limjer vajin tevi tuwan nir, ko numal se m̃eri Ijip nir ornge jilweren suri metka se Josep nir.
13 Na segunda vez, José se fez reconhecer por seus irmãos, e se tornou conhecida de Faraó a família de José.
14 Mian ko Josep elai nale van ji tata sen Jekop nga piptevi metka sen nir parini parlik Ijip. Renge gortien ngok nir ejpari ngavöl ebut drromon elim (75) renge nir totoklai.
14 Então, José mandou chamar a Jacó, seu pai, e toda a sua parentela, isto é, setenta e cinco pessoas.
15 Ko Jekop tevi b̃irtera ngok se kerr nir ne tuwi arivel lingi lat nga marlik e ko aran arlik Ijip; ko arlik ie ejpari daron nga mara-mij e.
15 Jacó desceu ao Egito, e ali morreu ele e também nossos pais;
16 Ko arwosi lweni niber van Sekem e, ko artevnir lat nga marok-tivtavin e san nga Epram muwli tweni pa tevi metka se Amoro nga renge vanu ngok Sekem.
16 e foram transportados para Siquém e postos no sepulcro que Abraão ali comprara a dinheiro aos filhos de Hamor.
17 “Ko daron evini mori vajin nga Atua puloli rijrijen sen ngok nga m̃ilai pa tevi Epram p̃irrmali. Renge daron ngok, metka se b̃irtera se kerr ngok nir arvasus ko emaur elep kele.
17 Como, porém, se aproximasse o tempo da promessa que Deus jurou a Abraão, o povo cresceu e se multiplicou no Egito,
18 “Ko eanan ejpari nga jinibb m̃inij kele mivi batu numal kele ne Ijip, nga sete murrorrmi tutune Josep.
18 até que se levantou ali outro rei, que não conhecia a José.
19 Osur terter ko ekrekrasi b̃irtera ngok se kerr nir, ko osulngatir nga parwosi tweni bipi ser nir renge naim ser ko parling twenir vare nga parmij.
19 Este outro rei tratou com astúcia a nossa raça e torturou os nossos pais, a ponto de forçá-los a enjeitar seus filhos, para que não sobrevivessem.
20 Ngok evi daron mawos nga bipi nga m̃irres p̃elak ngok Moses m̃iak ren. Tata sen ko tasu sen ormetmete erres renge naim ser ean ejpari navöl itul,
20 Por esse tempo, nasceu Moisés, que era formoso aos olhos de Deus. Por três meses, foi ele mantido na casa de seu pai;
21 mian ko orlingi tweni vare erpe nga nesesreien se batu numal muwrai. Mian ko natu numal nesevin eskai, ko otori tweni ko emetmete, ko elai erpe natun mawos vajin.
21 quando foi exposto, a filha de Faraó o recolheu e criou como seu próprio filho.
22 Arvisviseni renge norongwosien se m̃eri Ijip nir, ko evini evi jinibb nga milep renge rijen ko re majingen kele.
22 E Moisés foi educado em toda a ciência dos egípcios e era poderoso em palavras e obras.
23 “Daron nga Moses sian mijpari ngavöl ivij (40) ko orrorrmi wor nga pian p̃ilesi otvi lat nga m̃eri Isrel nir liken ser muto suri.
23 Quando completou quarenta anos, veio-lhe a ideia de visitar seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Mian ko elesi m̃eri Ijip san nga mirevji jinibb nga nir san; ko ean erevji pini m̃eri Ijip nen.
24 Vendo um homem tratado injustamente, tomou-lhe a defesa e vingou o oprimido, matando o egípcio.
25 Ni orrorrmi metka sen nir parongwose nga Atua p̃imajing rrurrngi ni nga puloli nir parivel sisarow. Ko nir sete arongwose.
25 Ora, Moisés cuidava que seus irmãos entenderiam que Deus os queria salvar por intermédio dele; eles, porém, não compreenderam.
26 Ko mevinen kele, elesi m̃eri Isrel eru orpalpal, ko evan nga p̃ijnge nuru. Ko owra “E, erpese komor-ivi niaken bbong, ko komor-palpal lululweni kamru mirpok?”
26 No dia seguinte, aproximou-se de uns que brigavam e procurou reconduzi-los à paz, dizendo: Homens, vós sois irmãos; por que vos ofendeis uns aos outros?
27 Ko wela nga mokloli m̃isij tevi nuru tuwen osoni tweni Moses ko owrai tevi owra “Erpese, si elngi nik nga nik kuptur womue kem, ko nga kupwera suri lat nga puto suri tevi kem?
27 Mas o que agredia o próximo o repeliu, dizendo: Quem te constituiu autoridade e juiz sobre nós?
28 Rrek kumrreni kuprevjik pirpe kumrevji pini m̃eri Ijip ngok miniv?”
28 Acaso, queres matar-me, como fizeste ontem ao egípcio?
29 Daron nga Moses murnge nale ngok, ko owlu lingi Ijip. Ko ean elik erpe jinibb neturvitan renge vanu ne Mitian. Ko natun nuru ora-iak ko ie.
29 A estas palavras Moisés fugiu e tornou-se peregrino na terra de Midiã, onde lhe nasceram dois filhos.
30 “Sia ngavöl ivij (40) easi, ko anglo san errmali ji Moses renge duru nai nga welili san nga m̃in, mori botwen nga Sinae.
30 Decorridos quarenta anos, apareceu-lhe, no deserto do monte Sinai, um anjo, por entre as chamas de uma sarça que ardia.
31 Moses etaol lenglengen re sev nga m̃ilesi, ko oruj van mori nga p̃ilesi lilane. Ko etaol nga Atua erij tevi,
31 Moisés, porém, diante daquela visão, ficou maravilhado e, aproximando-se para observar, ouviu-se a voz do Senhor:
32 owra “Inu nuvi Atua se b̃irtera som nir. Inu nuvi Atua se Epram, Aesak ko Jekop.” Mian ko Moses eririr temijpal ko emtutu nga pimteni.
32 Eu sou o Deus dos teus pais, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó. Moisés, tremendo de medo, não ousava contemplá-la.
33 Ko Atua owrai tevi Moses owra “Kuplai tweni but nga kumrae renge nolo b̃elam, suri lat nga kumtur ngok e evi lat nga muon ko.
33 Disse-lhe o Senhor: Tira a sandália dos pés, porque o lugar em que estás é terra santa.
34 Nulesi ko pa nga jinibb suk nga marlik Ijip nir arunge lengleng esij, ko nurongwose norongen nga muto jir, ko nuvini nga b̃elai twenir. Ko kupini, bokonim van Ijip.
34 Vi, com efeito, o sofrimento do meu povo no Egito, ouvi o seu gemido e desci para libertá-lo. Vem agora, e eu te enviarei ao Egito.
35 “Ngok Moses nen kele kobbong nga m̃eri Isrel marungasi ko marwirr nale nga muwra “Erpese, si elngi nik nga kuptur womue kem ko kupwera suri lat nga puto suri tevi kem?”, Atua kobbong osusture ni. Okoni anglo nga miplari ji Moses renge nai ngok nga nabb muroror rengen mare nga pususture ni pivini pivi jinibb nga milep ser, ko nga piwilwil se nir.
35 A este Moisés, a quem negaram reconhecer, dizendo: Quem te constituiu autoridade e juiz? A este enviou Deus como chefe e libertador, com a assistência do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 Moses ngok ololi nanu nga marinijnij nawone nir Ijip, ko etkai tweni m̃eri Isrel nir Ijip van re dis nga musongsong e. Ko etkair kele sia ngavöl ivij (40) van renge lolo merwer, ko ololi nanu nga marinijnij nawone nir kele wor.
36 Este os tirou, fazendo prodígios e sinais na terra do Egito, assim como no mar Vermelho e no deserto, durante quarenta anos.
37 Ko Moses ngok kobbong nga muwrai tevi m̃eri Isrel nir nga muwra ‘Atua pususture propet san re kami pirpe nga mususture inu. Ko ni pivi kele san re kami san.’
37 Foi Moisés quem disse aos filhos de Israel: Deus vos suscitará dentre vossos irmãos um profeta semelhante a mim.
38 Moses ngok ko etkai jinibb nir ko eser kortonir renge lolo merwer, mian ko anglo erij tevi renge botwen ngok nga Sinae. Iok ko, Atua elai nale ne mauren tevi nga pivini pivijngeni tevi kerr.
38 É este Moisés quem esteve na congregação no deserto, com o anjo que lhe falava no monte Sinai e com os nossos pais; o qual recebeu palavras vivas para no-las transmitir.
39 “Ko b̃irterawarreng se kerr nir armusus parosuri Moses. Arong tweni nale sen ko arrorrmi lenglengen nga parluwi kele van Ijip e.
39 A quem nossos pais não quiseram obedecer; antes, o repeliram e, no seu coração, voltaram para o Egito,
40 Ko arwerai tevi Eron arwera “Wurru, kupmajing ta atua sopor nga parwowomu ko kerr rrapok-vijuri. Suri Moses ngok nga m̃itkai tweni kerr Ijip nga rrapini iel, ko rramrreleng vajine, erpese rengen.”
40 dizendo a Arão: Faze-nos deuses que vão adiante de nós; porque, quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que lhe aconteceu.
41 Renge daron ngok ko armajing nanu san nga marrongrrongi re natu buluk nga parsurövi erpe atua ser, ko arevji nanu rrum ko arloli nanen nga milep san. Arsurövi sev nga nevrer bbong m̃imajinge.
41 Naqueles dias, fizeram um bezerro e ofereceram sacrifício ao ídolo, alegrando-se com as obras das suas mãos.
42 Ko Atua esir duren tevir ko elinglingir arsurövi moju nir. Ngok erpe nga Naul On muwrai re naul se propet nir muwra ‘M̃eri Isrel nir, tetajer renge sia ngavöl ivij (40) renge lolo merwer kamok-revji nanu rrum nir nga kaploli sulsulen rengen, ko sete kamsurövi inu, ejki.
42 Mas Deus se afastou e os entregou ao culto da milícia celestial, como está escrito no Livro dos Profetas: Ó casa de Israel, porventura, me oferecestes vítimas e sacrifícios no deserto, pelo espaço de quarenta anos,
43 Tetajer kamok-wosi devji ngok ne atua m̃inij ngok Molok tevi pija ne moju se atua ngok se kami Repan. Molok ko Repan ngok kamok-surövi nuru. Renge murrun ngok, inu boji tweni kami kapan ngasue re devjen van ngasu ngasue Bapilon.
43 e, acaso, não levantastes o tabernáculo de Moloque e a estrela do deus Renfã, figuras que fizestes para as adorar? Por isso, vos desterrarei para além da Babilônia.
44 “Devji nga b̃irterawarreng se kerr nir nga marok-surövi Atua rengen otur tevir kele renge lolo merwer. Devji ngok kobbong Atua owrai tevi Moses nga p̃imajinge, ko armajinge suri norrngov nga Moses m̃ilesi.
44 O tabernáculo do Testemunho estava entre nossos pais no deserto, como determinara aquele que disse a Moisés que o fizesse segundo o modelo que tinha visto.
45 Vitunen, daron nga b̃irterawarreng se kerr nir marvivitu suri Josua, arini nga parlai dan ngel. Ko nir arlai devji se Atua ngok tevir. Renge daron ngok, Atua oji tweni jinibb nir, ko arwolu lingi b̃irtera se kerr nir. Ko devji se Atua ngok oto osorsan ean ejpari daron nga Devet mivi batu numal.
45 O qual também nossos pais, com Josué, tendo-o recebido, o levaram, quando tomaram posse das nações que Deus expulsou da presença deles, até aos dias de Davi.
46 Atua eir suri Devet, ko Devet ongoni nga poro orongwose p̃imajing naim rres san nga m̃eri Isrel nir parok-surövi Atua rengen vajin.
46 Este achou graça diante de Deus e lhe suplicou a faculdade de prover morada para o Deus de Jacó.
47 Ko mian ko Devet sete emajinge, ko Solomon ma emajing naim nen tevi Atua.
47 Mas foi Salomão quem lhe edificou a casa.
48 “Ko ewretun, Atua ngok nga mian mare temijpal sete orongwose p̃ilik renge naim nga jinibb m̃imajinge, erpe nga propet muwrai daron nga m̃irij renge nise Numal muwra
48 Entretanto, não habita o Altíssimo em casas feitas por mãos humanas; como diz o profeta:
49 ‘Melrin evi nai seksakel suk, ko iel ngatan evi lat nga b̃ejingteni b̃elak ren. Naim nga mirpese ko san kuwra kupmajinge tevik? Ngabe mawos ko inu bea-mosi ren?
49 O céu é o meu trono, e a terra, o estrado dos meus pés; que casa me edificareis, diz o Senhor, ou qual é o lugar do meu repouso?
50 Inu numajing nanu totoklai nir.’
50 Não foi, porventura, a minha mão que fez todas estas coisas?
51 “O, batu kami eterter p̃elak, norrorrmien se kami erpe bbong jinibb ne vare nir! Sete kamrongwose kaprunge nale, ko kamsorsan tevi b̃irtera se kerr nga tetajer kamok-palpal tere Nem̃in On.
51 Homens de dura cerviz e incircuncisos de coração e de ouvidos, vós sempre resistis ao Espírito Santo; assim como fizeram vossos pais, também vós o fazeis.
52 B̃irterawarreng se kerr nir arloli sel nga m̃isij milep tevi propet p̃etp̃eti ne tuwi nir. Arevji pini propet nga muwra visviseni m̃er nga muosuri Atua nga pia-vini vitu, ko lelingenok kamtere ni ko kamrevji pini.
52 Qual dos profetas vossos pais não perseguiram? Eles mataram os que anteriormente anunciavam a vinda do Justo, do qual vós agora vos tornastes traidores e assassinos,
53 Anglo nir arlai nale nesesreien se Atua vini tevi kami, ko setewor kamosuri.”
53 vós que recebestes a lei por ministério de anjos e não a guardastes.
54 Ko daron nga jinibb ne gortien ngok marunge nale se Steven, nolor eirarsi ko arorrliw tevi.
54 Ouvindo eles isto, enfureciam-se no seu coração e rilhavam os dentes contra ele.
55 Ko Steven owun saut e Nem̃in On, ko oklu van mare renge melrin; ko elesi nosrövien se Atua, ko Iesu kele nga mutur renge devjen rres ji Atua.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, fitou os olhos no céu e viu a glória de Deus e Jesus, que estava à sua direita,
56 Mian ko owra “Inu nulesi metali ne melrin etp̃ir, ko Jinibb Mawos otur renge devjen rres ji Atua.”
56 e disse: Eis que vejo os céus abertos e o Filho do Homem, em pé à destra de Deus.
57 Mian ko jinibb ne gortien ngok arkikail van mare ko artop ore boror, ko arwolu mawose Steven.
57 Eles, porém, clamando em alta voz, taparam os ouvidos e, unânimes, arremeteram contra ele.
58 Ko arrul totkoni musuw, ko arevei tweni renge ngaim ngok, ko arok-tuwtuwe nevöt e vajin. Ko nir nga marij tere Steven aruri tweni sunsun ser sopor ko arlai tevi m̃elakel san, nisen Sol, nga ni pimetmete; mian ko artuwe vajin Steven.
58 E, lançando-o fora da cidade, o apedrejaram. As testemunhas deixaram suas vestes aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Ko daron nga jinibb nir marok-tuwtuwe suri kele, ko Steven everus owra “Wurru Numal Iesu, kuprunge drrelak ko kuplai inu nem̃ik pivinuk piptevim.”
59 E apedrejavam Estêvão, que invocava e dizia: Senhor Jesus, recebe o meu espírito!
60 Mian ko ejipa van ngatan ko ekail van mare owra “Numal, sete kupvirrvirrali nir renge sev nga marloli ngok.” Daron nga muwrai jijle mirpok musuw, ko osrow pini.
60 Então, ajoelhando-se, clamou em alta voz: Senhor, não lhes imputes este pecado! Com estas palavras, adormeceu.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.