1 Reis 2

Muⱪeddes Kalam (yǝngi yeziⱪ) (UIGPIN) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Dawutning ɵlidiƣan waⱪti yeⱪinlaxⱪanda, oƣli Sulaymanƣa tapilap mundaⱪ dedi: —
1 Quando se aproximava o momento de sua morte, Davi deu as seguintes instruções a seu filho Salomão:
2 «Əmdi yǝr yüzidikilǝrning ⱨǝmmisi baridiƣan yol bilǝn ketimǝn. Yürǝklik bolup, ǝrkǝktǝk bolƣin!
2 “Vou para onde todos na terra irão algum dia. Seja corajoso e seja homem.
3 Sǝn barliⱪ ⱪiliwatⱪan ixliringda ⱨǝmdǝ barliⱪ niyǝt ⱪilƣan ixliringda rawaj tepixing üqün Musaƣa qüxürülgǝn ⱪanunda pütülgǝndǝk, Pǝrwǝrdigar Hudayingning yollirida mengip, Uning bǝlgilimiliri, Uning ǝmrliri, Uning ⱨɵkümliri wǝ agaⱨ-guwaⱨliⱪlirida qing turup, Uning tapxuruⱪini qing tutⱪin.
3 Obedeça às ordens do S enhor , seu Deus, e siga os caminhos dele. Guarde os decretos, mandamentos, estatutos e preceitos escritos na lei de Moisés, para que seja bem-sucedido em tudo que fizer e por onde quer que for.
4 Xundaⱪ ⱪilƣanda Pǝrwǝrdigar manga: «Əgǝr ǝwladliring ɵz yoliƣa kɵngül bɵlüp, Mening aldimda pütün ⱪǝlbi wǝ pütün jeni bilǝn ⱨǝⱪiⱪǝttǝ mangsa, sanga ǝwladingdin Israilning tǝhtidǝ olturuxⱪa bir zat kǝm bolmaydu» dǝp eytⱪan sɵzigǝ ǝmǝl ⱪilidu.
4 Desse modo, o S enhor manterá a promessa que me fez: ‘Se seus descendentes viverem como devem e me seguirem fielmente de todo o coração e de toda a alma, sempre haverá um deles no trono de Israel’.
5 Əmma Zǝruiyaning oƣli Yoabning manga ⱪilƣinini, yǝni uning ɵzi ⱪandaⱪ ⱪilip Israilning ⱪoxunidiki ikki sǝrdarni, yǝni Neriyaning oƣli Abnǝr bilǝn Yǝtǝrning oƣli Amasani urup ɵltürüp, tinq mǝzgildǝ jǝngdǝ tɵkülgǝndǝk ⱪan tɵküp, beligǝ baƣliƣan kǝmǝrgǝ wǝ putiƣa kiygǝn kǝxigǝ jǝngdǝ tɵkülgǝndǝk ⱪan qeqip, daƣ ⱪilƣanliⱪini bilisǝn.
5 “Além disso, você sabe o mal que Joabe, filho de Zeruia, me fez quando assassinou os dois comandantes do exército de Israel, Abner, filho de Ner, e Amasa, filho de Jéter. Ele os matou como se fossem inimigos de guerra, mas era tempo de paz. Assim, manchou seu cinto e sua sandália com sangue inocente.
6 Sǝn uni danaliⱪingƣa muwapiⱪ bir tǝrǝp ⱪilip, uning aⱪ bexining gɵrgǝ salamǝt qüxüxigǝ yol ⱪoymiƣaysǝn.
6 Faça com ele o que lhe parecer melhor, mas não deixe que envelheça e desça à sepultura em paz.
7 Lekin Gileadliⱪ Barzillayning oƣulliriƣa meⱨribanliⱪ kɵrsitip, dastihiningdin nan yegüzgin; qünki mǝn akang Abxalomdin ⱪaqⱪinimda, ular yenimƣa kelip manga xundaⱪ ⱪilƣan.
7 “Seja bondoso com os filhos de Barzilai, de Gileade. Faça deles convidados permanentes à sua mesa, pois cuidaram de mim quando eu fugia de seu irmão Absalão.
8 Wǝ mana Baⱨurimdin kǝlgǝn Binyamin ⱪǝbilisidin Geraning oƣli Ximǝy yeningda turidu. U mǝn Maⱨanaimƣa baridiƣanda, ǝxǝddiy lǝnǝt bilǝn meni ⱪarƣidi. Keyin u Iordan dǝryasiƣa berip mening aldimƣa kǝlgǝndǝ, mǝn Pǝrwǝrdigarning nami bilǝn uningƣa: «Seni ⱪiliq bilǝn ɵltürmǝymǝn» dǝp ⱪǝsǝm ⱪildim.
8 “E lembre-se de Simei, filho de Gera, de Baurim, da tribo de Benjamim. Ele lançou contra mim uma terrível maldição quando fui a Maanaim. Quando ele desceu ao meu encontro no rio Jordão, jurei pelo S enhor que não o mataria.
9 Əmma ⱨazir uni gunaⱨsiz dǝp sanimiƣin. Ɵzüng dana kixi bolƣandin keyin uningƣa ⱪandaⱪ ⱪilixni bilisǝn; ⱨǝrⱨalda uning aⱪ bexini ⱪanitip gɵrgǝ qüxürgin».
9 Contudo, esse juramento não o torna inocente. Você é um homem sábio e saberá providenciar para ele uma morte sangrenta em sua velhice”.
10 Dawut ɵz ata-bowliri bilǝn bir yǝrdǝ uhlidi. U «Dawutning xǝⱨiri» degǝn jayda dǝpnǝ ⱪilindi.
10 Então Davi morreu e foi sepultado na Cidade de Davi com seus antepassados.
11 Dawutning Israilƣa sǝltǝnǝt ⱪilƣan waⱪti ⱪiriⱪ yil idi; u Ⱨebronda yǝttǝ yil sǝltǝnǝt ⱪilip, Yerusalemda ottuz üq yil sǝltǝnǝt ⱪildi.
11 Reinou por quarenta anos sobre Israel: sete em Hebrom e 33 em Jerusalém.
12 Sulayman atisi Dawutning tǝhtidǝ olturdi; uning sǝltǝniti heli mustǝⱨkǝmlǝndi.
12 Salomão se sentou no trono de seu pai, Davi, e seu reinado foi firmemente estabelecido.
13 Əmma Ⱨaggitning oƣli Adoniya Sulaymanning anisi Bat-Xebaning ⱪexiƣa bardi. U uningdin: — Tinqliⱪ mǝⱪsitidǝ kǝldingmu? — dǝp soridi. U: — Xundaⱪ, tinqliⱪ mǝⱪsitidǝ, dedi.
13 Certo dia, Adonias, filho de Hagite, foi falar com Bate-Seba, mãe de Salomão. Ela lhe perguntou: “Você vem em paz?”. “Sim, venho em paz”, disse ele.
14 U yǝnǝ: — Sanga bir sɵzüm bar idi, dedi. U: — Sɵzüngni eytⱪin, dedi.
14 “Na verdade, tenho um favor a lhe pedir.” “O que é?”, perguntou ela.
15 U: — Bilisǝnki, padixaⱨliⱪ ǝslidǝ meningki idi, wǝ pütün Israil meni padixaⱨ bolidu dǝp, manga ⱪaraytti. Lekin padixaⱨliⱪ mǝndin ketip, inimning ilkigǝ ɵtti; qünki Pǝrwǝrdigarning iradisi bilǝn u uningki boldi.
15 Ele respondeu: “Como você sabe, o reino era meu por direito; todo o Israel esperava que eu fosse o próximo rei. Mas a situação mudou e o reino foi para meu irmão, pois o S enhor quis assim.
16 Əmdi sanga bir iltimasim bar. Meni yandurmiƣin, dedi. U: — Eytⱪin, dedi.
16 Agora, tenho apenas uma coisa a lhe pedir. Por favor, não deixe de me atender”. “O que você quer?”, perguntou ela.
17 U: — Sǝndin ɵtünimǝn, Sulayman padixaⱨⱪa mǝn üqün eytⱪinki — qünki u sanga yaⱪ demǝydu! — U Xunamliⱪ Abixagni manga hotunluⱪⱪa bǝrsun, dedi.
17 Ele disse: “Fale em meu favor ao rei Salomão, pois sei que ele a atenderá. Peça que ele permita que eu me case com Abisague, a jovem de Suném”.
18 Bat-Xeba: — Maⱪul; sǝn üqün padixaⱨⱪa sɵz ⱪilay, dedi.
18 “Está bem”, respondeu Bate-Seba. “Vou falar com o rei por você.”
19 Bat-Xeba Adoniya üqün sɵz ⱪilƣili Sulayman padixaⱨning aldiƣa bardi. Padixaⱨ ⱪopup aldiƣa berip, anisiƣa tǝzim ⱪildi. Andin tǝhtigǝ berip olturup padixaⱨning anisiƣa bir tǝhtni kǝltürdi. Xuning bilǝn u uning ong yenida olturup, uningƣa: —
19 Então Bate-Seba foi até o rei Salomão para falar com ele sobre o pedido de Adonias. O rei se levantou do trono para recebê-la e se curvou diante dela. Depois que o rei voltou a sentar-se, ordenou que trouxessem um trono para sua mãe, e ela se sentou à sua direita.
20 Sanga kiqikkinǝ bir iltimasim bar. Meni yandurmiƣin, dedi. Padixaⱨ uningƣa: — I ana, sorawǝrgin, mǝn seni yandurmaymǝn, dedi.
20 “Tenho um pequeno pedido a lhe fazer”, disse ela. “Espero que não deixe de me atender.” “O que é, minha mãe?”, perguntou ele. “Eu não recusaria um pedido seu.”
21 U: — Akang Adoniyaƣa Xunamliⱪ Abixagni hotunluⱪⱪa bǝrgüzgin, dedi.
21 Ela respondeu: “Permita que seu irmão Adonias se case com Abisague, a jovem de Suném”.
22 Sulayman padixaⱨ jawab berip anisiƣa: — Nemixⱪa Adoniya üqün Xunamliⱪ Abixagni soraysǝn? U akam bolƣanikǝn, uning üqün, Abiyatar kaⱨin üqün wǝ Zǝruiyaning oƣli Yoab üqün padixaⱨliⱪnimu sorimamsǝn! — dedi.
22 “Como pode me pedir que entregue Abisague a Adonias?”, disse o rei Salomão. “Peça de uma vez que eu dê o reino para ele! Sabe bem que ele é meu irmão mais velho e que conta com o apoio do sacerdote Abiatar e de Joabe, filho de Zeruia.”
23 Sulayman padixaⱨ Pǝrwǝrdigar bilǝn ⱪǝsǝm ⱪilip mundaⱪ dedi: — Adoniya xu sɵzni ⱪilƣini üqün ɵlmisǝ, Huda meni ursun yaki uningdin artuⱪ jazalisun!
23 Então o rei Salomão fez um juramento diante do S enhor : “Que Deus me castigue severamente se Adonias não tiver selado seu destino com esse pedido.
24 Mening ornumni mustǝⱨkǝm ⱪilƣan, atamning tǝhtidǝ olturƣuzƣan, Ɵz wǝdisi boyiqǝ manga bir ɵyni ⱪurƣan Pǝrwǝrdigarning ⱨayati bilǝn ⱪǝsǝm ⱪilimǝnki, Adoniya bügün ɵlümgǝ mǝⱨküm ⱪilinidu, dedi.
24 O S enhor me confirmou e me colocou no trono de meu pai, Davi, e estabeleceu minha dinastia como prometeu. Portanto, tão certo como vive o S enhor , Adonias morrerá ainda hoje!”.
25 Xuning bilǝn Sulayman padixaⱨ Yǝⱨoyadaning oƣli Binayani bu ixⱪa ǝwǝtti; u uni qepip ɵltürdi.
25 E o rei Salomão ordenou a Benaia, filho de Joiada, que atacasse Adonias, e ele foi morto.
26 Padixaⱨ Abiyatar kaⱨinƣa: — Mang, Anatottiki ɵz etizliⱪingƣa barƣin. Sǝn ɵlümgǝ layiⱪsǝn, lekin sǝn Rǝb Pǝrwǝrdigarning ǝⱨdǝ sanduⱪini atam Dawutning aldida kɵtürgǝnliking tüpǝylidin, wǝ atamning tartⱪan ⱨǝmmǝ azab-oⱪubǝtliridǝ uningƣa ⱨǝmdǝrd bolƣining üqün, mǝn ⱨazir seni ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪilmaymǝn, dedi.
26 Depois, o rei disse ao sacerdote Abiatar: “Volte para sua casa em Anatote. Você merece morrer, mas não o matarei hoje, pois você carregou a arca do S enhor Soberano para meu pai, Davi, e o acompanhou em todas as dificuldades dele”.
27 Andin Sulayman Abiyatarni Pǝrwǝrdigarƣa kaⱨin boluxtin juda ⱪilip ⱨǝydidi. Xuning bilǝn Pǝrwǝrdigarning Əlining jǝmǝti toƣruluⱪ Xiloⱨda eytⱪan sɵzi ǝmǝlgǝ axuruldi.
27 Então Salomão depôs Abiatar de seu cargo de sacerdote do S enhor e, desse modo, cumpriu a profecia do S enhor em Siló a respeito dos descendentes de Eli.
28 Buning hǝwiri Yoabⱪa yǝtkǝndǝ (qünki Yoab Abxalomƣa ǝgǝxmigǝn bolsimu, Adoniyaƣa ǝgǝxkǝnidi) Yoab Pǝrwǝrdigarning qediriƣa ⱪeqip ⱪurbangaⱨning münggüzlirini tutti.
28 Essas notícias chegaram até Joabe. Embora não houvesse apoiado a revolta de Absalão, ele tinha dado seu apoio a Adonias. Por isso, fugiu para a tenda sagrada do S enhor e se agarrou às pontas do altar.
29 Sulayman padixaⱨⱪa: «Mana, Yoab Pǝrwǝrdigarning qediriƣa ⱪeqip berip, ⱪurbangaⱨning yenida turidu» degǝn hǝwǝr yǝtküzüldi. Sulayman Yǝⱨoyadaning oƣli Binayani xu yǝrgǝ ǝwǝtip: — Mang, uni ɵltürüwǝtkin, dedi.
29 Salomão soube disso e enviou Benaia, filho de Joiada, para executá-lo.
30 Binaya Pǝrwǝrdigarning qediriƣa berip uningƣa: — «Padixaⱨ seni buyaⱪⱪa qiⱪsun!» dedi, dedi. U: — Yaⱪ, muxu yǝrdǝ ɵlimǝn, dedi. Binaya padixaⱨning yeniƣa ⱪaytip uningƣa hǝwǝr berip: — Yoab mundaⱪ-mundaⱪ dedi, manga xundaⱪ jawab bǝrdi, dedi.
30 Benaia foi à tenda sagrada do S enhor e disse a Joabe: “O rei ordena que você saia!”. “Não”, respondeu Joabe. “Vou morrer aqui.” Então Benaia voltou ao rei e lhe contou o que Joabe tinha dito.
31 Padixaⱨ uningƣa: — U ɵzi degǝndǝk ⱪilip, uni qepip ɵltürgin wǝ uni dǝpnǝ ⱪilƣin. Xuning bilǝn Yoab tɵkkǝn naⱨǝⱪ ⱪan mǝndin wǝ atamning jǝmǝtidin kɵtürülüp kǝtkǝy.
31 “Faça o que ele diz”, respondeu o rei. “Mate-o ali, junto ao altar, e sepulte-o. Assim, removerá de mim e da família de meu pai a culpa pelos crimes injustificados que Joabe cometeu.
32 Xundaⱪ ⱪilip atam Dawut bihǝwǝr ǝⱨwalda u ɵzidin adil wǝ esil ikki adǝmni, yǝni Israilning ⱪoxunining sǝrdari nǝrning oƣli Abnǝr bilǝn Yǝⱨudaning ⱪoxunining sǝrdari Yǝtǝrning oƣli Amasani ⱪiliqliƣini üqün, Pǝrwǝrdigar u tɵkkǝn ⱪanni ɵz bexiƣa yanduridu.
32 O S enhor o punirá por sua culpa no assassinato de dois homens mais justos e melhores que ele. Sem que meu pai soubesse, Joabe matou Abner, filho de Ner, comandante do exército de Israel, e Amasa, filho de Jéter, comandante do exército de Judá.
33 Ularning ⱪeni Yoabning bexi wǝ nǝslining bexiƣa mǝnggü yanƣay; lekin Dawut, uning nǝsli, jǝmǝti wǝ tǝhtigǝ ǝbǝdil’ǝbǝdgiqǝ Pǝrwǝrdigardin tinq-hatirjǝmlik bolƣay, dedi.
33 Que o sangue deles recaia sobre Joabe e seus descendentes para sempre, e que o S enhor conceda paz a Davi, seus descendentes, sua dinastia e seu trono para sempre!”
34 Yǝⱨoyadaning oƣli Binaya qiⱪip uni qepip, ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪildi. Andin u qɵldiki ɵz ɵyidǝ dǝpnǝ ⱪilindi.
34 Benaia, filho de Joiada, voltou à tenda sagrada e matou Joabe, que foi sepultado em sua casa no deserto.
35 Padixaⱨ Yǝⱨoyadaning oƣli Binayani uning orniƣa ⱪoxunning sǝrdari ⱪildi; padixaⱨ Abiyatarning orniƣa Zadokni kaⱨin ⱪilip tǝyinlidi.
35 Então o rei nomeou Benaia, filho de Joiada, comandante do exército em lugar de Joabe, e o sacerdote Zadoque em lugar de Abiatar.
36 Andin keyin padixaⱨ Ximǝyni qaⱪirip uningƣa: — Yerusalemda ɵzünggǝ bir ɵy selip u yǝrdǝ olturƣin. Baxⱪa ⱨeq yǝrgǝ qiⱪma.
36 Depois, o rei mandou chamar Simei e lhe disse: “Construa uma casa em Jerusalém e more aqui. Não dê um passo fora da cidade para ir a qualquer outro lugar.
37 Əgǝr sǝn qiⱪip Kidron jilƣisidin ɵtsǝng, xuni eniⱪ bilip ⱪoyki, xu kündǝ sǝn xǝksiz ɵlisǝn. Sening ⱪening ɵz bexingƣa qüxidu, dedi.
37 No dia em que sair e atravessar o vale de Cedrom, certamente morrerá e será responsável por sua própria morte”.
38 Ximǝy padixaⱨⱪa: — Ƣojamning sɵzi bǝrⱨǝⱪtur. Ƣojam padixaⱨ eytⱪandǝk ⱪulliri xundaⱪ ⱪilidu, dedi. Xuning bilǝn Ximǝy uzun waⱪitⱪiqǝ Yerusalemda turdi.
38 Simei respondeu: “Sua sentença é justa; farei o que meu senhor, o rei, ordena”. E Simei morou em Jerusalém durante muito tempo.
39 Üq yildin keyin xundaⱪ boldiki, Ximǝyning ⱪulliridin ikkisi ⱪeqip Maakaⱨning oƣli, Gatning padixaⱨi Aⱪixning ⱪexiƣa bardi. Ximǝygǝ: — Mana ⱪulliring Gat xǝⱨiridǝ turidu, degǝn hǝwǝr yǝtküzüldi.
39 Três anos mais tarde, porém, dois escravos de Simei fugiram para a casa de Aquis, filho de Maaca, rei de Gate. Quando alguém disse a Simei onde eles estavam,
40 Ximǝy exikini toⱪup ⱪullirini izdigili Gatⱪa, Aⱪixning yeniƣa bardi. Andin u yenip ɵz ⱪullirini Gattin elip kǝldi.
40 ele selou um jumento e foi até Gate procurá-los. Ao encontrá-los, levou-os de volta a Jerusalém.
41 Sulaymanƣa: — Ximǝy Yerusalemdin Gatⱪa berip kǝldi, dǝp hǝwǝr yǝtküzüldi.
41 Salomão soube que Simei tinha saído de Jerusalém, ido a Gate e voltado.
42 Padixaⱨ Ximǝyni qaⱪirtip uningƣa: — Mǝn seni Pǝrwǝrdigar bilǝn ⱪǝsǝm ⱪildurup: — Xuni eniⱪ bilip ⱪoyki, sǝn ⱪaysi küni qiⱪip birǝr yǝrgǝ barƣan bolsang, sǝn xu künidǝ xǝksiz ɵlisǝn, dǝp agaⱨlandurup eytmiƣanmidim? Ɵzüngmu, mǝn angliƣan sɵz bǝrⱨǝⱪ, degǝnidingƣu?
42 O rei mandou chamá-lo e perguntou: “Não o fiz jurar pelo S enhor e não o adverti de que não fosse a lugar algum, pois do contrário certamente morreria? E você respondeu: ‘Sua sentença é justa; farei o que ordena’.
43 Xundaⱪ bolƣanikǝn, nemixⱪa ɵzüng Pǝrwǝrdigar aldida ⱪilƣan ⱪǝsimingni buzup, mǝn sanga buyruƣan buyruⱪumnimu tutmiding? — dedi.
43 Então por que não manteve o juramento ao S enhor e não obedeceu à minha ordem?”.
44 Padixaⱨ Ximǝygǝ yǝnǝ: Sǝn atam Dawutⱪa ⱪilƣan ⱨǝmmǝ rǝzillikni obdan bilisǝn, u kɵnglünggǝ ayandur. Mana Pǝrwǝrdigar rǝzillikingni ɵz bexingƣa yanduridu.
44 O rei também disse a Simei: “Certamente você se lembra de todas as maldades que fez a meu pai, Davi. Que o S enhor faça esse mal recair sobre sua cabeça.
45 Lekin Sulayman padixaⱨ bolsa bǝrikǝtlinip, Dawutning tǝhti Pǝrwǝrdigarning aldida ǝbǝdil’ǝbǝd mustǝⱨkǝm ⱪilinidu, dedi.
45 Mas que eu, o rei Salomão, receba as bênçãos do S enhor e que sempre haja um descendente de Davi neste trono na presença do S enhor ”.
46 Andin padixaⱨning buyruⱪi bilǝn Yǝⱨoyadaning oƣli Binaya qiⱪip uni qepip ɵltürdi. Padixaⱨliⱪ bolsa Sulaymanning ⱪolida mustǝⱨkǝm ⱪilindi.
46 Então, por ordem do rei, Benaia, filho de Joiada, levou Simei para fora e o matou. Assim, o reino de Salomão foi firmemente estabelecido.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.