1 Reis 19

Muⱪeddes Kalam (yǝngi yeziⱪ) (UIGPIN) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Lekin Aⱨab Iliyasning ⱨǝmmǝ ⱪilƣinini, jümlidin ⱨǝmmǝ pǝyƣǝmbǝrlǝrni ⱪiliqlap ɵltürginini Yizǝbǝlgǝ eytip bǝrdi.
1 Quando Acab contou a Jezabel tudo o que fizera Elias, e como ele passara ao fio da espada todos os profetas de Baal,
2 Yizǝbǝl bolsa Iliyasⱪa bir hǝwǝrqi ǝwǝtip: — Əgǝr ǝtǝ muxu waⱪitⱪiqǝ sǝn xularning janliriƣa ⱪilƣiningdǝk mǝn sening jeningni ohxax ⱪilmisam, ilaⱨlar mangimu xundaⱪ ⱪilsun ⱨǝmdǝ uningdinmu ziyadǝ ⱪilsun! — dǝp eytⱪuzdi.
2 a rainha mandou um mensageiro a Elias para dizer-lhe: Que os deuses me tratem com o último rigor, se amanhã, a esta mesma hora, eu não fizer de tua vida o que fizeste da deles.
3 U buni bilgǝndǝ, ɵz jenini ⱪutⱪuzmaⱪ üqün ⱪeqip Yǝⱨuda tǝwǝsidiki Bǝǝr-Xebaƣa bardi. U u yǝrdǝ ɵz hizmǝtkarini ⱪaldurup ⱪoyup,
3 Elias teve medo, e partiu para salvar a sua vida. Chegando a Bersabéia, em Judá, deixou ali o seu servo,
4 ɵzi qɵlning iqigǝ ⱪarap bir kün yol mangdi. U u yǝrdiki bir xiwaⱪning ⱪexiƣa kelip uning astida olturup, ɵzining ɵlümigǝ tilǝk tilǝp: — I Pǝrwǝrdigar ǝmdi boldi, jenimni alƣin; nemila degǝnbilǝn mǝn ata-bowilirimdin artuⱪ ǝmǝsmǝn, — dedi.
4 e andou pelo deserto um dia de caminho. Sentou-se debaixo de um junípero e desejou a morte: Basta, Senhor, disse ele; tirai-me a vida, porque não sou melhor do que meus pais.
5 U xu xiwaⱪ astida yetip uhlap ⱪaldi. Mana bir pǝrixtǝ uni noⱪup uningƣa: — Ⱪopup, nan yegin, dedi.
5 Deitou-se por terra, e adormeceu debaixo do junípero. Mas eis que um anjo tocou-o, e disse: Levanta-te e come.
6 U ⱪarisa bexida ⱪiziⱪ qoƣlarda pixiwatⱪan bir poxkal wǝ bir koza su turatti. U yǝp-iqip yǝnǝ uhliƣili yatti.
6 Elias olhou e viu junto à sua cabeça um pão cozido debaixo da cinza, e um vaso de água. Comeu, bebeu e tornou a dormir.
7 Andin Pǝrwǝrdigarning Pǝrixtisi yǝnǝ kelip ikkinqi ⱪetim uni noⱪup uningƣa: — Ⱪopup nan yegin. Bolmisa yolungning eƣirini kɵtürǝlmǝysǝn, dedi.
7 Veio o anjo do Senhor uma segunda. vez, tocou-o e disse: Levanta-te e come, porque tens um longo caminho a percorrer.
8 U ⱪopup yǝp-iqti. Xu taamdin alƣan ⱪuwwǝt bilǝn u ⱪiriⱪ keqǝ-kündüz mengip Hudaning teƣi Ⱨorǝbgǝ yetip bardi.
8 Elias levantou-se, comeu e bebeu e, com o vigor daquela comida, andou quarenta dias e quarenta noites, até Horeb, a montanha de Deus.
9 U u yǝrdiki ƣarƣa kirip ⱪondi. Wǝ mana, Pǝrwǝrdigarning sɵzi uningƣa kelip mundaⱪ degǝndǝ: — I Iliyas, bu yǝrdǝ nemǝ ⱪiliwatisǝn?
9 Chegando ali, passou a noite numa caverna. Então a palavra do Senhor foi-lhe dirigida: Que fazes aqui, Elias?
10 U jawab berip: — Samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Huda Pǝrwǝrdigar üqün zor otluⱪ muⱨǝbbǝt bilǝn ⱨǝsǝt ⱪildim. Qünki Israillar Sening ǝⱨdǝngni taxlap ⱪurbangaⱨliringni yiⱪitip, Sening pǝyƣǝmbǝrliringni ⱪiliq bilǝn ɵltürdi. Mǝn, yalƣuz mǝnla ⱪaldim wǝ ular mening jenimni alƣili ⱪǝstlǝwatidu, dedi.
10 Ele respondeu: Estou devorado de zelo pelo Senhor, o Deus dos exércitos. Porque os israelitas abandonaram a vossa aliança, derrubaram os vossos altares e passaram os vossos profetas ao fio da espada. Só eu fiquei, e querem tirar-me a vida.
11 U uningƣa: — Qiⱪip, Pǝrwǝrdigarning aldida taƣda turƣin, dedi. Mana, Pǝrwǝrdigar ɵtüp ketiwatatti; uning aldida zor küqlük bir xamal qiⱪip, taƣlarni sundurup, ⱪoram taxlarni parqilap qeⱪiwǝtti. Lekin Pǝrwǝrdigar xamalda ǝmǝs idi. Xamaldin keyin bir yǝr tǝwrǝx boldi. Lekin Pǝrwǝrdigar yǝr tǝwrǝxtǝ ǝmǝs idi.
11 O Senhor desse-lhe: Sai e conserva-te em cima do monte na presença do Senhor: ele vai passar. Nesse momento passou diante do Senhor um vento impetuoso e violento, que fendia as montanhas e quebrava os rochedos; mas o Senhor não estava naquele vento. Depois do vento, a terra tremeu; mas o Senhor não estava no tremor de terra.
12 Yǝr tǝwrǝxtin keyin bir lawuldiƣan ot kɵtürüldi. Lekin Pǝrwǝrdigar otta ǝmǝs idi. Ottin keyin boxⱪina, mulayim bir awaz anglandi.
12 Passado o tremor de terra, acendeu-se um fogo; mas o Senhor não estava no fogo. Depois do fogo ouviu-se o murmúrio de uma brisa ligeira.
13 Wǝ xundaⱪ boldiki, Iliyas xuni anglap, yüzini yepinqisi bilǝn orap ƣarning aƣziƣa berip turdi. Mana, bir awaz qiⱪip uningƣa: — I Iliyas, sǝn bu yǝrdǝ nemǝ ⱪiliwatisǝn? — dedi.
13 Tendo Elias ouvido isso, cobriu o rosto com o manto, saiu e pôs-se à entrada da caverna. Uma voz disse-lhe: Que fazes aqui, Elias?
14 U jawab berip: — Samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Huda Pǝrwǝrdigar üqün zor otluⱪ muⱨǝbbǝt bilǝn ⱨǝsǝt ⱪildim. Qünki Israillar Sening ǝⱨdǝngni taxlap ⱪurbangaⱨliringni yiⱪitip, Sening pǝyƣǝmbǝrliringni ⱪiliq bilǝn ɵltürdi. Mǝn yalƣuz mǝnla ⱪaldim wǝ ular mening jenimni alƣili ⱪǝstlǝwatidu, dedi.
14 Ele respondeu: Consumo-me de zelo pelo Senhor, Deus dos exércitos. Porque os israelitas abandonaram a vossa aliança, derrubaram os vossos altares e passaram os vossos profetas ao fio da espada. Só eu fiquei, e agora querem tirar-me a vida.
15 Pǝrwǝrdigar uningƣa mundaⱪ dedi: — «Barƣin, kǝlgǝn yolung bilǝn ⱪaytip, andin Dǝmǝxⱪning qɵligǝ barƣin. U yǝrgǝ barƣanda Ⱨazaǝlni Suriyǝ üstigǝ padixaⱨ boluxⱪa mǝsiⱨ ⱪilƣin.
15 O Senhor disse-lhe: Retoma o caminho do deserto, na direção de Damasco. Ali chegando, ungirás Hazael como rei da Síria,
16 Andin Nimxining oƣli Yǝⱨuni Israilning üstigǝ padixaⱨ boluxⱪa mǝsiⱨ ⱪilƣin; ɵz ornungƣa pǝyƣǝmbǝr boluxⱪa Abǝl-Mǝⱨolaⱨliⱪ Xafatning oƣli Elixanimu mǝsiⱨ ⱪilƣin.
16 Jeú, filho de Namsi, como rei de Israel, e Eliseu, filho de Safat, de Abel-Meula, como profeta em teu lugar.
17 Wǝ xundaⱪ boliduki, Ⱨazaǝlning ⱪiliqidin ⱪeqip ⱪutulƣan ⱨǝrbirini Yǝⱨu ɵltüridu; Yǝⱨuning ⱪiliqidin ⱪeqip ⱪutulƣan ⱨǝrbirini Elixa ɵltüridu.
17 Todo o que escapar à espada de Hazael, será morto por Jeú, e o que escapar à de Jeú, será morto por Eliseu.
18 Lekin Israilda yǝttǝ ming kixini, yǝni Baalning aldida tizlirini pükmigǝn wǝ uningƣa aƣzini sɵygüzmigǝn ⱨǝrbirini ɵzümgǝ saⱪlap ⱪaldurdum».
18 Mas reservarei em Israel sete mil homens, que não dobraram os joelhos diante de Baal, e cujos lábios não o beijaram.
19 U u yǝrdin qiⱪip, Xafatning oƣli Elixani tapti. U qaƣda u yǝr ⱨǝydǝwatatti; uning aldida on ikki jüp uy bar idi, u on ikkinqisi bilǝn ⱪox ⱨǝydǝwatatti. Iliyas kelip uning üstigǝ ɵz yepinqisini taxlap artip ⱪoydi.
19 Elias, partindo dali, encontrou Eliseu, filho de Safat, lavrando com doze juntas de bois diante dele; ele mesmo conduzia a duodécima junta. Elias aproximou-se e jogou o seu manto sobre ele.
20 U uylarni taxlap Iliyasning kǝynidin yügürüp kelip: — Meni berip atam bilǝn anamni sɵygili ⱪoyƣin, andin mǝn kelip sanga ǝgixǝy, — dedi. U uningƣa: — Ⱪaytⱪin; mǝn sanga nemǝ ⱪildim? — dedi.
20 Eliseu, deixando imediatamente os seus bois, correu atrás de Elias, e disse: Deixa-me ir beijar meu pai e minha mãe, depois te seguirei. Vai, disse-lhe Elias, mas volta, porque sabes o que te fiz.
21 U uningdin ayrilip, ɵzi ixlǝtkǝn bir jüp uyni soyup, ularning jabduⱪini otun ⱪilip, gɵxini pixurup hǝlⱪⱪǝ beriwidi, ular yedi. Andin u ornidin ⱪopup Iliyasning kǝynidin ǝgixip, uning hizmitidǝ boldi.
21 Eliseu, deixando Elias, tomou uma junta de bois e imolou-os. Com a lenha do arado cozeu as carnes e deu-as a comer à sua gente. Em seguida partiu e seguiu Elias, para servi-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.