1 Reis 13

Muⱪeddes Kalam (yǝngi yeziⱪ) (UIGPIN) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Wǝ mana, Pǝrwǝrdigarning buyruⱪi bilǝn Hudaning bir adimi Yǝⱨudadin qiⱪip Bǝyt-Əlgǝ kǝldi; xu pǝyttǝ Yǝroboam huxbuy yeⱪixⱪa ⱪurbangaⱨning yenida turatti;
1 E eis que, por ordem do SENHOR, veio, de Judá a Betel, um homem de Deus; e Jeroboão estava junto ao altar, para queimar incenso.
2 xu adǝm ⱪurbangaⱨƣa ⱪarap Pǝrwǝrdigarning ǝmri bilǝn qaⱪirip: — I ⱪurbangaⱨ, i ⱪurbangaⱨ! Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Mana Dawutning jǝmǝtidǝ Yosiya isimlik bir oƣul tuƣulidu. U bolsa sening üstüngdǝ huxbuy yaⱪⱪan «yuⱪiri jaylar»diki kaⱨinlarni soyup ⱪurbanliⱪ ⱪilidu; xundaⱪla sening üstüngdǝ adǝm sɵngǝkliri kɵydürülidu! — dedi.
2 E ele clamou contra o altar por ordem do Senhor, e disse: Altar, altar! Assim diz o Senhor: Eis que um filho nascerá à casa de Davi, cujo nome será Josias, o qual sacrificará sobre ti os sacerdotes dos altos que sobre ti queimam incenso, e ossos de homens se queimarão sobre ti.
3 U küni u bir bexarǝtlik alamǝtni jakarlap: Pǝrwǝrdigarning muxu sɵzini ispatlaydiƣan alamǝt xu boliduki: — Mana, ⱪurbangaⱨ yerilip, üstidiki küllǝr tɵkülüp ketidu, — dedi.
3 E deu, naquele mesmo dia, um sinal, dizendo: Este é o sinal de que o Senhor falou: Eis que o altar se fenderá, e a cinza, que nele está, se derramará.
4 Wǝ xundaⱪ boldiki, Yǝroboam padixaⱨ Hudaning adimining Bǝyt-Əldiki ⱪurbangaⱨⱪa ⱪarap jakarliƣan sɵzini angliƣanda, u ⱪurbangaⱨta turup ⱪolini sozup: — Uni tutunglar, dedi. Lekin uningƣa ⱪaritip sozƣan ⱪoli xuning bilǝn xu peti ⱪurup kǝtti, uni ɵzigǝ yǝnǝ yiƣalmidi.
4 Sucedeu, pois, que, ouvindo o rei a palavra do homem de Deus, que clamara contra o altar de Betel, Jeroboão estendeu a sua mão de sobre o altar, dizendo: Pegai-o! Mas a sua mão, que estendera contra ele, se secou, e não podia tornar a trazê-la a si.
5 Andin Hudaning adimi Pǝrwǝrdigarning sɵzi bilǝn eytⱪan mɵjizilik alamǝt yüz berip, ⱪurbangaⱨ ⱨǝm yerilip üstidiki küllǝr tɵkülüp kǝtti.
5 E o altar se fendeu, e a cinza se derramou do altar, segundo o sinal que o homem de Deus apontara por ordem do Senhor.
6 Padixaⱨ Hudaning adimidin: — Pǝrwǝrdigar Hudayingdin mening ⱨǝⱪⱪimdǝ ɵtüngǝysǝnki, ⱪolumni ǝsligǝ kǝltürgǝy, dǝp yalwurdi. Hudaning adimi Pǝrwǝrdigarning iltipatini ɵtünginidǝ, padixaⱨning ⱪoli yǝnǝ ɵzigǝ yiƣilip ǝsligǝ kǝltürüldi.
6 Então respondeu o rei, e disse ao homem de Deus: Suplica ao Senhor teu Deus, e roga por mim, para que se me restitua a minha mão. Então o homem de Deus suplicou ao Senhor, e a mão do rei se lhe restituiu, e ficou como dantes.
7 Padixaⱨ Hudaning adimigǝ: — Mening bilǝn ɵyümgǝ berip ɵzüngni ⱪutlandurƣin, mǝn sanga in’am berǝy, dedi.
7 E o rei disse ao homem de Deus: Vem comigo para casa, e conforta-te; e dar-te-ei um presente.
8 Lekin Hudaning adimi padixaⱨⱪa jawab berip: — Sǝn manga ordangning yerimini bǝrsǝngmu, sening bilǝn barmaymǝn yaki bu yǝrdǝ nan yǝp su iqmǝymǝn.
8 Porém o homem de Deus disse ao rei: Ainda que me desses metade da tua casa, não iria contigo, nem comeria pão nem beberia água neste lugar.
9 Qünki Pǝrwǝrdigar Ɵz sɵzini yǝtküzüp manga buyrup: «Sǝn nǝ nan yemǝ nǝ su iqmǝ, barƣan yolung bilǝn ⱪaytip kǝlmǝ» degǝn, dedi.
9 Porque assim me ordenou o Senhor pela sua palavra, dizendo: Não comerás pão nem beberás água; e não voltarás pelo caminho por onde vieste.
10 Xuning bilǝn u Bǝyt-Əlgǝ kǝlgǝn yol bilǝn ǝmǝs, bǝlki baxⱪa bir yol bilǝn ⱪaytip kǝtti.
10 Assim foi por outro caminho; e não voltou pelo caminho, por onde viera a Betel.
11 Lekin Bǝyt-Əldǝ yaxanƣan bir pǝyƣǝmbǝr turatti. Uning oƣulliri kelip Hudaning adimining u küni Bǝyt-Əldǝ ⱪilƣan barliⱪ ǝmǝllirini uningƣa dǝp bǝrdi, xundaⱪla uning padixaⱨⱪa ⱪilƣan sɵzlirinimu atisiƣa eytip bǝrdi.
11 E morava em Betel um velho profeta; e vieram seus filhos, e contaram-lhe tudo o que o homem de Deus fizera aquele dia em Betel, e as palavras que dissera ao rei; e as contaram a seu pai.
12 Atisi ulardin, u ⱪaysi yol bilǝn kǝtti, dǝp soridi; qünki oƣulliri Yǝⱨudadin kǝlgǝn Hudaning adimining ⱪaysi yol bilǝn kǝtkinini kɵrgǝnidi.
12 E disse-lhes seu pai: Por que caminho se foi? E seus filhos lhe mostraram o caminho por onde fora o homem de Deus que viera de Judá.
13 U oƣulliriƣa: — Manga exǝkni toⱪup beringlar, dǝp tapilidi. Ular uningƣa exǝkni toⱪup bǝrgǝndǝ u uningƣa minip
13 Então disse a seus filhos: Albardai-me um jumento. E albardaram-lhe o jumento no qual ele montou.
14 Hudaning adimining kǝynidin ⱪoƣlap kǝtti. U uni bir dub dǝrihining astida olturƣan yeridin tepip uningdin: — Yǝⱨudadin kǝlgǝn Hudaning adimi sǝnmu? — dǝp soridi. U: — Mǝn xu, dǝp jawab bǝrdi.
14 E foi após o homem de Deus, e achou-o assentado debaixo de um carvalho, e disse-lhe: És tu o homem de Deus que vieste de Judá? E ele disse: Sou.
15 U uningƣa: — Mening bilǝn ɵyümgǝ berip nan yegin, dedi.
15 Então lhe disse: Vem comigo à casa, e come pão.
16 U jawabǝn: — Mǝn nǝ sening bilǝn ⱪaytalmaymǝn, nǝ seningkigǝ kirǝlmǝymǝn; mǝn nǝ bu yǝrdǝ sening bilǝn nan yǝp su iqǝlmǝymǝn;
16 Porém ele disse: Não posso voltar contigo, nem entrarei contigo; nem tampouco comerei pão, nem beberei contigo água neste lugar.
17 qünki Pǝrwǝrdigar Ɵz sɵzi bilǝn manga tapilap: «U yǝrdǝ nan yemǝ, su iqmigin; barƣan yolung bilǝn ⱪaytip kǝlmigin» degǝn, dedi.
17 Porque me foi mandado pela palavra do Senhor: Ali não comerás pão, nem beberás água; nem voltarás pelo caminho por onde vieste.
18 Ⱪeri pǝyƣǝmbǝr uningƣa: — Mǝn ⱨǝm sǝndǝk bir pǝyƣǝmbǝrdurmǝn; wǝ bir pǝrixtǝ Pǝrwǝrdigarning sɵzini manga yǝtküzüp: — «Uningƣa nan yegürüp, su iqküzgili ɵzüng bilǝn ɵyünggǝ yandurup kǝl» dedi, dǝp eytti. Lekin u xuni dǝp uningƣa yalƣan eytiwatatti.
18 E ele lhe disse: Também eu sou profeta como tu, e um anjo me falou por ordem do Senhor, dizendo: Faze-o voltar contigo à tua casa, para que coma pão e beba água (porém mentiu-lhe).
19 Xuning bilǝn Hudaning adimi uning bilǝn yenip ɵydǝ nan yǝp su iqti.
19 Assim voltou com ele, e comeu pão em sua casa e bebeu água.
20 Lekin ular dastihanda olturƣinida, Pǝrwǝrdigarning sɵzi uni yandurup ǝkǝlgǝn ⱪeri pǝyƣǝmbǝrgǝ kǝldi.
20 E sucedeu que, estando eles à mesa, a palavra do Senhor veio ao profeta que o tinha feito voltar.
21 U Yǝⱨudadin kǝlgǝn Hudaning adimini qaⱪirip: — Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — «Sǝn Pǝrwǝrdigarning sɵzigǝ itaǝtsizlik ⱪilip, Pǝrwǝrdigar Hudayingning buyruƣan ǝmrini tutmay,
21 E clamou ao homem de Deus, que viera de Judá, dizendo: Assim diz o Senhor: Porquanto foste rebelde à ordem do Senhor, e não guardaste o mandamento que o Senhor teu Deus te mandara,
22 bǝlki yenip, U sanga: — Nan yemǝ, su iqmǝ, dǝp mǝn’i ⱪilƣan yǝrdǝ nan yǝp su iqkining tüpǝylidin, jǝsiting ata-bowiliringning ⱪǝbrisidǝ kɵmülmǝydu», dǝp towlidi.
22 Antes voltaste, e comeste pão e bebeste água no lugar de que o Senhor te dissera: Não comerás pão nem beberás água; o teu cadáver não entrará no sepulcro de teus pais.
23 Wǝ xundaⱪ boldiki, Hudaning adimi nan yǝp su iqip bolƣanda, uningƣa, yǝni ɵzi yandurup ǝkǝlgǝn pǝyƣǝmbǝrgǝ exǝkni toⱪup bǝrdi.
23 E sucedeu que, depois que comeu pão, e depois que bebeu, albardou ele o jumento para o profeta que fizera voltar.
24 U yolƣa qiⱪti. Ketiwatⱪinida, yolda uningƣa bir xir uqrap, uni ɵltürüwǝtti. Xuning bilǝn uning jǝsiti yolda taxlinip ⱪaldi, exiki bolsa uning yenida turatti; xirmu jǝsǝtning yenida turatti.
24 Este, pois, se foi, e um leão o encontrou no caminho, e o matou; e o seu cadáver ficou estendido no caminho, e o jumento estava parado junto a ele, e também o leão estava junto ao cadáver.
25 Mana birnǝqqǝ adǝm ɵtüp ketiwetip, yolda taxlinip ⱪalƣan jǝsǝt bilǝn jǝsǝtning yenida turƣan xirni kɵrdi; ular ⱪeri pǝyƣǝmbǝr turƣan xǝⱨǝrgǝ kelip u yǝrdǝ xu hǝwǝrni yǝtküzdi.
25 E eis que alguns homens passaram, e viram o corpo lançado no caminho, como também o leão, que estava junto ao corpo; e foram, e o disseram na cidade onde o velho profeta habitava.
26 Uni yoldin yandurƣan pǝyƣǝmbǝr buni anglap: — U dǝl Pǝrwǝrdigarning sɵzigǝ itaǝtsizlik ⱪilƣan Hudaning adimidur. Xunga Pǝrwǝrdigar uni xirƣa tapxurdi; Pǝrwǝrdigar uningƣa ⱪilƣan sɵzi boyiqǝ xir uni titma-titma ⱪilip ɵltürdi, dedi.
26 E, ouvindo-o o profeta que o fizera voltar do caminho, disse: É o homem de Deus, que foi rebelde à ordem do Senhor; por isso o Senhor o entregou ao leão, que o despedaçou e matou, segundo a palavra que o Senhor lhe dissera.
27 U oƣulliriƣa: — Manga exǝkni toⱪup beringlar, dedi; ular uni toⱪup bǝrdi.
27 Então disse a seus filhos: Albardai-me o jumento. Eles o albardaram.
28 U yolda taxlaⱪliⱪ jǝsǝt bilǝn jǝsǝtning yenida turƣan exǝk wǝ xirni tapti. Xir bolsa nǝ jǝsǝtni yemigǝnidi nǝ exǝknimu talimiƣanidi.
28 Então foi, e achou o cadáver estendido no caminho, e o jumento e o leão, que estavam parados junto ao cadáver; e o leão não tinha devorado o corpo, nem tinha despedaçado o jumento.
29 Pǝyƣǝmbǝr Hudaning adimining jǝsitini elip exǝkkǝ artip yandi. Ⱪeri pǝyƣǝmbǝr uning üqün matǝm tutup uni dǝpnǝ ⱪilƣili xǝⱨǝrgǝ kirdi.
29 Então o profeta levantou o cadáver do homem de Deus, e pô-lo em cima do jumento levando-o consigo; assim veio o velho profeta à cidade, para o chorar e enterrar.
30 U jǝsǝtni ɵz ⱪǝbristanliⱪida ⱪoydi. Ular uning üqün matǝm tutup: — Aⱨ buradirim! — dǝp pǝryad kɵtürdi.
30 E colocou o cadáver no seu próprio sepulcro; e prantearam-no, dizendo: Ah, irmão meu!
31 Uni dǝpnǝ ⱪilƣandin keyin u ɵz oƣulliriƣa: — Mǝn ɵlgǝndǝ meni Hudaning adimi dǝpnǝ ⱪilinƣan gɵrgǝ dǝpnǝ ⱪilinglar; mening sɵngǝklirimni uning sɵngǝklirining yenida ⱪoyunglar;
31 E sucedeu que, depois de o haver sepultado, disse a seus filhos: Morrendo eu, sepultai-me no sepulcro em que o homem de Deus está sepultado; ponde os meus ossos junto aos ossos dele.
32 qünki u Pǝrwǝrdigarning buyruⱪi bilǝn Bǝyt-Əldiki ⱪurbangaⱨⱪa ⱪariƣan wǝ Samariyǝdiki xǝⱨǝrlǝrning «yuⱪiri jay»liridiki ibadǝt ɵylirigǝ ⱪariƣan, uning jar ⱪilƣan sɵzi ǝmǝlgǝ axurulmay ⱪalmaydu, — dedi.
32 Porque certamente se cumprirá o que pela palavra do Senhor exclamou contra o altar que está em Betel, como também contra todas as casas dos altos que estão nas cidades de Samaria.
33 Lekin Yǝroboam bu wǝⱪǝdin keyinmu ɵz rǝzil yolidin yanmay, bǝlki «yuⱪiri jaylar»ƣa ⱨǝrhil hǝlⱪtin kaⱨinlarni tǝyinlidi; kim halisa, u xuni «muⱪǝddǝs ⱪilip» kaⱨinliⱪ mǝnsipigǝ beƣixlaytti; xuning bilǝn ular «yuⱪiri jaylar»da ⱪurbanliⱪ ⱪilixⱪa kaⱨin bolatti.
33 Nem depois destas coisas deixou Jeroboão o seu mau caminho; antes, de todo o povo, tornou a constituir sacerdotes dos lugares altos; e a qualquer que queria consagrava sacerdote dos lugares altos.
34 Xu ix tüpǝylidin Yǝroboam jǝmǝtining ⱨesabiƣa gunaⱨ bolup, ularning yǝr yüzidin üzüp elinip ⱨalak boluxiƣa sǝwǝb boldi.
34 E isso foi causa de pecado à casa de Jeroboão, para destruí-la e extingui-la da terra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.