Marcos 5
Umbu-Ungu Andelale NT (UBU_AND) vs VC
1 Kanu-kinia, ⸤Yesusi kinia yu lombili andoli yema kinia⸥ ono ⸤nona andoli sipina⸥ nomu nekendo pungu kolea Gerasa puringi.
1 Passaram à outra margem do lago, ao território dos gerasenos.
2 Akuna oringi kinia Yesusi sipina wendo orumu kinia konopuna kuru molorumu ye se, yombo-óno-koleana pelepa andorumumu popenge sepa wendo omba yu molorumuna orumu.
2 Assim que saíram da barca, um homem possesso do espírito imundo saiu do cemitério
3 Kanu yemo, yombo-óno-koleana yunga perimu koleamo lierimu. ⸤Kurumu yunga konopuna molorumumunga yu paa enge nirimu-kulu⸥ yombomane yu alieli-alieli ka wemane kinia, ka-sénene kinia kepe yu kimbu kima ka toringi ka-sénema yu sungu sipa, kimbutolo anakapa toko panjeringimu elke-malke tondorumu. Ye seluri kepe enge se perimu-na ‘Yu taka lepa molopili.’ nimba manda ambolopa nokomba ye se paa naa molorumu.
3 onde tinha seu refúgio e veio-lhe ao encontro. Não podiam atá-lo nem com cadeia, mesmo nos sepulcros,
4 — ausente —
4 pois tinha sido ligado muitas vezes com grilhões e cadeias, mas os despedaçara e ninguém o podia subjugar.
5 Alieli, ipulieli kepe tangoli kepe, yombo-óno-koleana kinia ma-pangimanga kinia kalli nilipa andopa, yunga kangimu yu yuyu kou ⸤nee gilieli⸥ marene kopisilipa andopa molorumu.
5 Sempre, dia e noite, andava pelos sepulcros e nos montes, gritando e ferindo-se com pedras.
6 Kanu yemone sulu sepa molopa Yesusi kanopale yu molorumuna lisipa orumu. ⸤Orumu kinia⸥ Yesusini nimbale: “Kurumu, i yemonga konopuna ongo wendo pu!” nirimu mele pilipale yemone yunga kumbikerena komorongo langopa tamalu pepa yundu tondolo ru nimba nimbale: “Yesusi, Pulu Ye Paa Olandopa Awilimunga Malo, na-kinia ungu nambolka unguri senindu onuye? ‘Pulu Yemonga imbimu leko mi leko “Paa sika nikiru. Na mindili paa naa lipu simbú.” ni!’ nimbu mawa sekero.” nirimu.
6 Vendo Jesus de longe, correu e prostrou-se diante dele, gritando em alta voz:
7 — ausente —
7 Que queres de mim, Jesus, Filho do Deus Altíssimo?Conjuro-te por Deus, que não me atormentes.
8 — ausente —
8 É que Jesus lhe dizia: Espírito imundo, sai deste homem!
9 Aku nirimu kinia Yesusini yemondo mangilipa nimbale: “Nunga imbi nawe?” nirimu kinia yuni nimbale: “⸤Olio paa awisili kene⸥ nanga imbi Paa Awisili.” nirimu.
9 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Aku nimbale wale awisili Yesusi mawa sepa nimbale: “Olio ‘ongo wendo pangi.’ ningu toko makorokole “I koleamo munduku kelko kolea luparenga paa.” ni naa ni.” niringi.
10 E pediam-lhe com instância que não os lançasse fora daquela região.
11 Akuna ma-pangi senga umbu-kongi awisili ímu nongo moloringi kanokole
11 Ora, uma grande manada de porcos andava pastando ali junto do monte.
12 kurumane Yesusi mawa seko ninguli: “Olio ⸤toko makorokole⸥ “Ne kongima molemelena pungu, ononga konopuna molo-pangi.” ni.” niringi kinia
12 E os espíritos suplicavam-lhe: Manda-nos para os porcos, para entrarmos neles.
13 yuni “Manda, akuna pangi.” nirimu kinia kuruma kanu yemonga konopuna wendo ongole kongi akuna moloringimanga konopumanga pungu moloringi kinia kanu kongima amu toko lisiku pungu kopona pukua toko nomuna sukundu pungu nona wangoringi. Kongi kanuma ⸤paa awisili,⸥ tausini talo mele.
13 Jesus lhos permitiu. Então os espíritos imundos, tendo saído, entraram nos porcos; e a manada, de uns dois mil, precipitou-se no mar, afogando-se.
14 ⸤Ulu akuma wendo orumu-na kanokole⸥ kongi tapu seko moloringi yema talopa leko punguli niringimuni, kolea awilina moloringi yomboma kinia, kolea kangamanga moloringi yomboma kinia, ulu akuma wendo orumu mele semane toko siliku puringi. Kanu semanemo pilieringi yomboma ‘Uluma wendo orumu mele kanamili.’ ningu wendo pungu
14 Fugiram os pastores e narraram o fato na cidade e pelos arredores. Então saíram a ver o que tinha acontecido.
15 Yesusi molorumuna ongole u kuru paa awisili konopuna molko ongo wendo puringi yemo mulu-maminia pakopa, umbu-konopu pepili molorumu kanokole ono pipili koloringi.
15 Aproximaram-se de Jesus e viram o possesso assentado, coberto com seu manto e calmo, ele que tinha sido possuído pela Legião. E o pânico apoderou-se deles.
16 Yesusini serimu mele mongone kanoringi yombomane pe oringi yomboma ningu siringi. Kuru awisili konopuna moloringi yemo kinia, kongima-kinia uluma wendo orumu mele semanemo toko siringi.
16 As testemunhas do fato contaram-lhes como havia acontecido isso ao endemoninhado, e o caso dos porcos.
17 Kanu-kinia yomboma ⸤paa mini-wale mundukuli⸥ Yesusi mawa seko ninguli: “Olionga koleana naa mololi kelko pu.” niringi.
17 Começaram então a rogar-lhe que se retirasse da sua região.
18 Aku siku niringi pilipale Yesusi pumbándo nona andoli sipina suku pumbá purumu kinia kuru awisili konopuna u molko wendo oringi yemone yundu nimbale: “Pea pambili.” nimba mawa serimu.
18 Quando ele subia para a barca, veio o que tinha sido possesso e pediu-lhe permissão de acompanhá-lo.
19 Aku-na-kolo Yesusini “Mólo.” nimba yundu nimbale: “Nu ulkondo pungu Ye-Awilimuni nu kondo kolopa ‘Molko kinjenu mele pora nipili.’ nimba, lakopa sepa kondomu mele nunga pulu lemó yomboma ningu si-pu.” nirimu.
19 Jesus não o admitiu, mas disse-lhe: Vai para casa, para junto dos teus e anuncia-lhes tudo o que o Senhor fez por ti, e como se compadeceu de ti.
20 Yesusini aku nirimu-na pilipale ye kanumu pumba yunga kolea, ‘Kolea-Awili Rureponga Talo’ niringi koleana andopa Yesusini lakopa sepa kondorumu mele nimba sirimu. Nimba sirimu kinia pilkuli yomboma pali paa pungu-pungu ningu mini-wale mundoringi.
20 Foi-se ele e começou a publicar, na Decápole, tudo o que Jesus lhe havia feito. E todos se admiravam.
21 Yesusi ⸤yu lombili andolima kinia⸥ nona andoli sipina sukundu pumba nomu yakondo kelepa ombale nomu kelona wendo orumu kinia yombo awisili yu molorumuna ongo liku maku toko kakapu seko moloringi. Yu nomu kelo akuna molopili
21 Tendo Jesus navegado outra vez para a margem oposta, de novo afluiu a ele uma grande multidão. Ele se achava à beira do mar, quando
22 Juda yomboma maku toko Pulu Yemonga ungumu pilieringi ulka se nokorumu ye se, yunga imbi Jairasi, Yesusi molorumuna orumu. Kanu-kinia yu Yesusi kanopale Yesusi yunga kimbuna nondopa omba mania molopa tamalu pepa
22 um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo, se apresentou e, à sua vista, lançou-se-lhe aos pés,
23 yundu tondolo mundupa mawa sepa nimbale: “Nanga bola-nanamo nondopa kolomba sekemo kene ‘Yu konde pumba manda molopili.’ ningu ongo yu kimuni ambolou.” nirimu.
23 rogando-lhe com insistência: Minha filhinha está nas últimas. Vem, impõe-lhe as mãos para que se salve e viva.
24 Aku nirimu-na pilipale Yesusi yu pea puringili. Pungilí puringili kinia yombo awisili liku maku toko lombili pungu yu kakapu seko ekelepa seko pea puringi.
24 Jesus foi com ele e grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Kanu-kinia ambo se molorumu kanumunga pena perimu walema pora naa nirimu. Yu pena mindi pepili kalia-ingi engaki rurepo omba purumu.
25 Ora, havia ali uma mulher que já por doze anos padecia de um fluxo de sangue.
26 Yu doketa awisilimanga yunga kurumu ‘Pora nipili.’ nimba andorumu-na-kolo mindili mindi siringi. Yunga kou-mone pali ono sirimu-na-kolo yunga kuru pora naa nirimu. We topa olandopa mindi purumu.
26 Sofrera muito nas mãos de vários médicos, gastando tudo o que possuía, sem achar nenhum alívio; pelo contrário, piorava cada vez mais.
27 Kanu ambomo Yesusi ulu-tondoloma serimu mele semanema pilipale yomboma maku toko gilieringina sukundu omba Yesusinga bulkundu omba yunga wale-pakolimu ambolorumu.
27 Tendo ela ouvido falar de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe no manto.
28 ‘Yunga wale-pakolimu mindi ambolondu liemu na peanga lemba.’ nimba pilipale aku serimu.
28 Dizia ela consigo: Se tocar, ainda que seja na orla do seu manto, estarei curada.
29 ⸤Ambolorumu kinia⸥ waltikele yunga kuru torumu kanumu pora nirimu, yunga kangimu u umbuna perimu mele peanga lierimu pilierimu.
29 Ora, no mesmo instante se lhe estancou a fonte de sangue, e ela teve a sensação de estar curada.
30 Aku-sipa na-kolo ⸤yu Yesusinga wale-pakolimu ambolorumu kinia⸥ Yesusi yuni yomboma lipa tapondoli tondolo mare yunga kangina omba ultu purumu sumbi sipa pilipale topele topa kanopa yombomando mangilipa pilipale, “Nanga wale-pakolimu nawene ambolomuye?” nirimu.
30 Jesus percebeu imediatamente que saíra dele uma força e, voltando-se para o povo, perguntou: Quem tocou minhas vestes?
31 Aku-na-kolo ⸤yuni mangilierimu mele pilkuli⸥ yu lombili andoli yemane pundu toko ninguli: “Yombo awisili nu gilinuna nondoko nondoko ongo kakapu seko ekelepa seko gilkimili kanumu. Pe nambi semu-na “Nawene na ambolomuye?” nikinuye?” niringi.
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te comprime e perguntas: Quem me tocou?
32 Aku-sipa na-kolo Yesusi mongo male-male sepa koropale “Akumu nawene semuye?” nimba we gilierimu.
32 E ele olhava em derredor para ver quem o fizera.
33 Kanu-kinia tondolo sene yunga kangina kurumu pora nirimu pilipale ambomo paa pipili kolopa kangima puru-puru nipili Yesusi molorumuna omba mania molopa tamalu pepale yu ulu serimuma pali nimba para sirimu.
33 Ora, a mulher, atemorizada e trêmula, sabendo o que nela se tinha passado, veio lançar-se-lhe aos pés e contou-lhe toda a verdade.
34 Yesusini yundu nimbale: “Bolamo, ‘Nu manda sepa peanga simba.’ ningu kuru mondonu kanu ulumuni nu peanga lekemo. Nu kuru pora nimba konopu pe nipili molo-pani.” nirimu.
34 Mas ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou. Vai em paz e sê curada do teu mal.
35 Yesusini ambomondo aku sipa nimba molorumu kinia, ye mare, yomboma maku toko Pulu Yemonga ungu pilieringi ulka nokoli ye Jairasinga ulkana molkole ongo ⸤Jairasindu⸥ ninguli: “Nunga bolamo kolopa pora simu. Nambi semu-na Ungu Mane Sili Yemo ‘Mindili nopili.’ ningu we mengo oniye?” niringi.
35 Enquanto ainda falava, chegou alguém da casa do chefe da sinagoga, anunciando: Tua filha morreu. Para que ainda incomodas o Mestre?
36 Aku-na-kolo Yesusini ono niringi ungumu pilipa naa lipale ulka nokoli yemondo nimbale: “Mini-wale naa mundoyo. ⸤Nunga bolamo nane ‘Manda lipa tapondomba.’ ningu⸥ kuru mondou.” nirimu.
36 Ouvindo Jesus a notícia que era transmitida, dirigiu-se ao chefe da sinagoga: Não temas; crê somente.
37 Kanu-kinia yuni maku toringi yombomando “Naa ongo anju paa.” nimbale Pita keme Jemisi keme genu Jono keme akuma mindi lipale “Pea pamolo.” nirimu.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago e João, irmão de Tiago.
38 Ulka nokoli yemonga ulkana oringi kinia yombo awisili molko kondo kolko kola awili-seko seko moloringi kanorumu.
38 Ao chegar à casa do chefe da sinagoga, viu o alvoroço e os que estavam chorando e fazendo grandes lamentações.
39 Yu ulka sukundu pumbale yombo moloringimando nimbale: “Ono nambi semu-na kola seko kalli ningu molemeleye? Bolamo kolou naa kolomu. We uru mindi pelemo.” nirimu.
39 Ele entrou e disse-lhes: Por que todo esse barulho e esses choros? A menina não morreu. Ela está dormindo.
40 Aku-na-kolo aku nirimu kinia onone yu ungu-taka tondoko tawe senderingi. Yomboma pali makoropa pena-pena sepale, bolamonga anumu lapatolo kinia, kanu lombili andoli ye pokore kinia lipa memba bola ónomo lierimu suluminiana purumu.
40 Mas riam-se dele. Contudo, tendo mandado sair todos, tomou o pai e a mãe da menina e os que levava consigo, e entrou onde a menina estava deitada.
41 Pumbale bolamonga kimu ambolopa Juda yombomanga ungu lepa yundu “Tallita kumi!” nirimu. (Ungu akumunga pulumu i-sipa: “ “Bolamo, nu ola molou.” nikiru.” nirimu.)
41 Segurou a mão da menina e disse-lhe: Talita cumi, que quer dizer: Menina, ordeno-te, levanta-te!
42 Aku nirimu kinia bolamo popenge sepa ola molopale andorumu. (Bola kanumu kalia-ingi engaki rurepo mele omba pupili yu molopale kolorumu kinia Yesusini omba sepa konde liltimu.) ⸤Akumu kanokole⸥ yu kinia moloringi yomboma pungu-pungu ningu mini-wale awili seko mundoringi.
42 E imediatamente a menina se levantou e se pôs a caminhar {pois contava doze anos}. Eles ficaram assombrados.
43 Kanu-kinia Yesusi yuni onondo tondolo mundupa nimbale: “Ungu i sekeromo yombo selurindu kepe anju pungu paa naa ningu siee!” nimbale ⸤anumundu⸥ nimbale: “Bolamo kere-langi mare liku si.” nirimu.
43 Ordenou-lhes severamente que ninguém o soubesse, e mandou que lhe dessem de comer.Jesus de Nazaré
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.