Atos 16
PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs NVT
NVT Nova Versão Transformadora
1 Pollo Saillasitolo kolea Depi taono pungu LLisira taono puringili kinia kanuna Yesusinga lombili andoli ye se molorumu, yemonga imbimu Timoti. Yu Juda ambo senga malo. Anumu Karasi pilieli ambomo molorumula, aku-na-kolo lapa Juda ye se mólo, yu ye se lupa.
1 Paulo foi primeiro a Derbe e depois a Listra, onde havia um jovem discípulo chamado Timóteo. A mãe dele era uma judia convertida, e o pai era grego.
2 LLisira kinia Akoniamo taonotolonga ⸤Karasi pilku moloringi⸥ genupilimane ninguli: “Timoti yu ulu peangama sepa, yu paa molopa kondolemo yemo.” niringi.
2 Os irmãos em Listra e em Icônio o tinham em alta consideração,
3 Pollone ‘Timoti pea pamili.’ konopu lepale yunga kangi se kopisipa wendo linderimu. Juda yombo aku koleana peringimane ‘ ‘Timoti lapa yu Juda ye se mólo. Yu ye se lupa.’ ningu ‘Timoti kepe ye lupamo.’ ningu yunga ungu nimbáma pilku mokoli senge.’ nimbale Pollone Timotinga kangi se kopisinderimu.
3 de modo que Paulo pediu que ele os acompanhasse em sua viagem. Em respeito aos judeus da região, providenciou que Timóteo fosse circuncidado antes de partirem, pois todos sabiam que o pai dele era grego.
4 Kanu-kinia ono koleamanga pungu, Yesusini “Nanga kongonomo sende-paa.” nimba lipa mundorumu yema kinia Karasinga yombomanga tapu-yema kinia onone u Jerusalleme maku toko Karasi pilieli yombo-lupamane senge mele, ungu-mane siku ningu panjeringi ungu akumu, koleamanga pali ningu siliku andoringi.
4 Em toda cidade por onde passavam, instruíam os irmãos a seguirem as decisões tomadas pelos apóstolos e presbíteros em Jerusalém.
5 Aku seringimunga Karasi yombo talapemanga yombomane ‘Sika.’ ningu kuru mondoringi mele tondolo pumba, ononga yombo talapemanga yombo awisili alieli sukundu sukundu oringi, yombo kambumu olandopa purumu.
5 Assim, as igrejas eram fortalecidas na fé e cresciam em número a cada dia.
6 Pollo yu kinia pea kopu seko puringili yetolo kinia ono Mini Kake Sélimuni ‘Kolea Esia poropinji ungu naa ningu si-paa.’ nirimu-kulu ono kolea Pirisia poropinji kinia kolea Gallesia poropinji kinia suku-singi ówana koleamanga pungu ⸤yomboma ungu ningu siringi⸥.
6 Em seguida, Paulo e Silas viajaram pela região da Frígia e da Galácia, pois o Espírito Santo os impediu de pregar a palavra na província da Ásia.
7 Ningu siliku pungu kolea Misia poropinji kinia kolea Bitinia poropinji kinia ówana punguli ‘Kolea Bitinia poropinji pamolo.’ niringi-na-kolo Yesusinga Minimuni ‘Mólo.’ nimba aulkamo pipi sirimu.
7 Então, chegando à fronteira da Mísia, tentaram ir para o norte, em direção à Bitínia, mas o Espírito de Jesus não permitiu.
8 Yuni “Mólo.” nirimu pilkuli kolea Misia munduku kelko ongo pungu nomu-kusa kelona Toroas taono puringi.
8 Assim, seguiram viagem pela Mísia até o porto de Trôade.
9 Kanu-kinia akuna moloringi kinia ipulieli Pollo mongo-indi kaima mele sepa kanorumu kinia kolea Masedonia poropinji ye se omba ola gilipa Pollondo mawa sepa nimbale: “Nu nomu-kusa pulua toko yakondo ongo olio kolea Masedonia yomboma liku tapondani ou.” nirimu.
9 Naquela noite, Paulo teve uma visão, na qual um homem da Macedônia em pé lhe suplicava: “Venha para a Macedônia e ajude-nos!”.
10 Pollone aku sipa kanorumu kinia olione nimbuli: “Manda, kolea Masedonia poropinji pamolo.” nirimulu. ‘Pulu Yemone olio mangilipa ‘Akuna nanga semane peangamo yomboma toko siee.’ nikimu lepomo kene’ nimbu pilipuli “Sumbi sipu pamolo.” nimbu pumulú serimulu.
10 Então decidimos partir de imediato para a Macedônia, concluindo que Deus nos havia chamado para anunciar ali as boas-novas.
11 Olio sipina pumbu Toroas taono mundupu kelepo sumbi sipu kolea Samoteres purumulu. Kanuna pepole opalikundu Niapollis taono pumbu sipina wendo purumulu.
11 Embarcamos em Trôade e navegamos diretamente para a ilha de Samotrácia e, no dia seguinte, chegamos a Neápolis.
12 Niapollis taono mundupu kelepo kolea-awili Pillipai purumulu. Pillipai Romo yombo awisili moloringi taono awili se; yu kolea Masedonia poropinji sukundu taono awili se. Akuna wale mare molorumulu.
12 Dali, alcançamos Filipos, cidade importante dessa região da Macedônia e colônia romana, e ali permanecemos vários dias.
13 Kanu-kinia ⸤Juda yombomanga koro moloringi⸥ wale Sambatemonga kolea-awili Pillipai pala kerepuluna ultu pumbu no kelona purumulu. Olio konopumane pilipuli ‘Akuna ⸤Juda yomboma pungu maku toko⸥ Pulu Yemo popo toko yu-kinia ungu ningí kolea se lemónje.’ konopu lepo purumulu. Akuna pumbu kanorumulu kinia ambo mare maku toko moloringi kanopole mania molopo kanu amboma ungu nimbu sirimulu.
13 No sábado, saímos da cidade e fomos à margem do rio, onde esperávamos encontrar um lugar de oração. Sentamo-nos e começamos a conversar com algumas mulheres ali reunidas.
14 Ungu pilku moloringi ambomanga se, ambomonga imbimu ‘LLidia’ niringi, kanu ambomonga kolea Tayataira taono; yu mulu-maminia kondolimane bisinisi serimu; yu Juda ambo se mólo, aku-na-kolo yu Pulu Yemonga ungumu pilipa popo topa molorumu ambomo. Kanu ambomo Ye-Awilimuni ‘Pollo ungu nimbáma pilipa lipili.’ nimba ambomo yunga konopuna ungu pilimba aulkamo sumbi sinderimu-kulu ungumu pilipa liltimu.
14 Uma delas era uma mulher temente a Deus chamada Lídia, da cidade de Tiatira, comerciante de tecido de púrpura. Enquanto ela nos ouvia, o Senhor lhe abriu o coração, e ela aceitou aquilo que Paulo estava dizendo.
15 Kanu-kinia ambo LLidia kinia yunga ulkana moloringi yomboma kinia ono no liltingi. No lipa pora sipale yuni oliondo nimbale: “‘Yu ‘Ye-Awilimu sika.’ nimba kuru mondolemo.’ konopu liengi liemu nanga ulkana molamili wangi.” nirimu. “Yuni olio ta nimba mangilkimu kene olio yunga ungumu sengena panjipu pamolo.” nimbu purumulu.
15 Foi batizada, junto com sua família, e pediu que nos hospedássemos em sua casa. “Se concordam que creio de fato no Senhor, venham ficar em minha casa”, disse ela, e insistiu até que aceitamos.
16 Walte olio ⸤Juda yomboma pungu maku toko⸥ Pulu Yemo popo toko yu-kinia ungu niringi koleana pumulú purumulu kinia ye marenga kongono kendemande senderimu ambo-wenepo se aulkana kanorumulu. Yunga konopuna kuru se molorumumuni yu yomboma-kinia pe ulu mare wendo ombá mele nimba sirimu mele pilipa yomboma nimba sirimu kinia yu nokoringi yemane kou-mone awisili liltingi.
16 Certo dia, enquanto íamos ao lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava possuída por um espírito pelo qual ela predizia o futuro. Com suas adivinhações, ganhava muito dinheiro para seus senhores.
17 Pollo keme olio purumulu kinia kanu ambo-wenepomo olio lombili omba tondolo ru nimba nimbale: “I yema Paa Olandopa Pulu Ye Awilimunga kendemande-yema. Pulu Yemone yomboma lipa tapondopa mindili naa nongo molko kondonge aulkamo liku ora singí okomele.” nirimu.
17 Ela seguia Paulo e a nós, gritando: “Estes homens são servos do Deus Altíssimo e vieram anunciar como vocês podem ser salvos!”.
18 Alieli kanu ambo-wenepomo aku sipa mindi nirimu kinia Pollone pilipa kiri pilipale, topele topa, ambo-wenepomonga konopuna kuru molorumu kanu kurumundu nimbale: “Nane Yesusi Karasi mangilipu yunga tondolomone nundu nikiru: ‘Nu i ambo-wenepomo munduku kelko ongo wendo pu.’ nikiru.” nirimu. Kanu-kinia kurumu ambo-wenepo kanumu waltikele mundupa kelepa omba wendo purumu.
18 Isso continuou por vários dias, até que Paulo, indignado, se voltou e disse ao espírito dentro da jovem: “Eu ordeno em nome de Jesus Cristo que saia dela”. E, no mesmo instante, o espírito a deixou.
19 Ambo-wenepomo nokoringi yemane kanokole, ononga kou-mone liltingi aulka kanumu pipi sinderingili kanokole niringimuni, Pollo kinia Saillasitolo ongo ambolko liku, ‘Ye awilimane kote piliangi sendamili.’ ninguli, ki kunduku yomboma alieli maku toko moloringi koleana mengo puringi.
19 Quando os senhores da escrava viram que suas expectativas de lucro haviam sido frustradas, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram à presença das autoridades, na praça do mercado.
20 Olo kote pilieli yema moloringina mengo pungu ninguli: “I yetolo Juda yetolo. Olone olionga yomboma seko mini-wale mundundongili-na membo okomolo.
20 “Estes judeus estão tumultuando a cidade!”, gritaram para os magistrados.
21 ‘Olio Romo yomboma manda naa pilipu, manda naa semolo.’ nilimulu ulu mare “Sangi.” níngili.” niringi.
21 “Eles ensinam costumes que nós, romanos, não podemos seguir, pois contrariam nossas leis!”
22 Yombo moloringimane ‘Paa seko kinjiku mongo língili.’ ningu “Olo paa sika aku siku sengili.” niringi. Kanu-kinia kote pilieringi yemane ninguli: “Olonga wale-pakolima wendo lindiku, ka-pultane olo taa.” niringi.
22 Logo, uma multidão revoltada se juntou contra Paulo e Silas, e os magistrados ordenaram que os dois fossem despidos e açoitados com varas.
23 Kanu-kinia onone ka-pultane olo lakoko toko toko ka sikuli, ka-ulka nokorumu yemondo ninguli: “I yetolo mimi siku nokou.” niringi.
23 Depois de serem severamente açoitados, foram lançados na prisão. O carcereiro recebeu ordens para não os deixar escapar,
24 Ka-ulka nokorumu yemo onone aku siku ungu tondolo munduku niringi pilipale, olo lipa memba paa suluminiana sukundu pumba olonga kimbutolo unju-pellangone talapu lipa lloko torumu.
24 por isso os colocou no cárcere interno, prendendo-lhes os pés no tronco.
25 Kanu-kinia awi-amburumi Pollo kinia Saillasitolo Pulu Yemo kinia ungu ningu ‘Pulu Yemonga imbi ambolopo paka tondambili.’ ningu konane niringili kinia ka-ulkana pea peringi yombomane pilku moloringi.
25 Por volta da meia-noite, Paulo e Silas oravam e cantavam hinos a Deus, e os outros presos ouviam.
26 Kanu-kinia waltikele ma jimi-jimi awili se sepale, ka-ulka kanumu kolkalu sipa ulka-kuna kanuma topa bultupa bulu-balu serimu. Ka-ulkana peringi yomboma ka-sénene ka toringima pali wendo orumu, ka-yomboma we moloringi.
26 De repente, houve um forte terremoto, e até os alicerces da prisão foram sacudidos. No mesmo instante, todas as portas se abriram e as correntes de todos os presos se soltaram.
27 Kanu-kinia ka-ulka nokorumu yemo makilipa ola molopa kanorumu kinia ulka-kuna kanuma pali bultupa lierimu kanopale ‘Ka-yomboma ongo púngi lepomo.’ konopu lepale, yunga opa seli lu-pulta kanumu kulu topa wendo lipa yu yuyu ‘Kolambo.’ nimba nomi kari lemba serimu.
27 Quando o carcereiro acordou, viu as portas da prisão escancaradas. Imaginando que os prisioneiros haviam escapado, puxou a espada para se matar.
28 Aku-na-kolo Pollone yundu ru nimba nimbale: “Nu nunu unguri naa sei! Olio pali ya we molemolo.” nirimu.
28 Paulo, porém, gritou: “Não se mate! Estamos todos aqui!”.
29 Kanu-kinia ono nokorumu yemone ru nimba “Kiya kandoko mengo waa!” nimba, yu omba Pollo kinia Saillasitolo moloringilina lisipa sukundu omba, yu pungu-pungu nimba mini-wale mundupale, olonga kumbikerena tamalu perimu.
29 O carcereiro mandou que trouxessem luz e correu até o cárcere, onde se prostrou, tremendo de medo, diante de Paulo e Silas.
30 Kanu-kinia olo lipa memba pena pumbale, mangilipa nimbale: “Yetolo, na nambi sembó kinia manda we molopo umbuna naa memboye?” nirimu.
30 Então ele os levou para fora e perguntou: “Senhores, que devo fazer para ser salvo?”.
31 Olone yundu ninguli: “Nu Ye-Awili Yesusi ‘Yu sika Pulu Yemonga Malo molopa na manda lipa tapondomba.’ ningu kuru mondoni kinia yuni nu lipa tapondopa mindili nolena aulkana wendo lipa yu-kinia molko kondoni aulkana lipa mondomba. Nu kinia nunga yomboma kinia ono aku sipa lipa tapondomba, molko kondonge.” niringili.
31 Eles responderam: “Creia no Senhor Jesus, e você e sua família serão salvos”.
32 Kanu-kinia olone yu kinia yunga yomboma kinia onondo Ye-Awilimunga ungumu ningu siringili.
32 Então pregaram a palavra do Senhor a ele e a toda a sua família.
33 Sika awi-amburumi aku siku seko moloringi-na-kolo yuni olo lipa memba pumba olo toringi erili kanuma kulumiye tondorumu. Kanu enamonga yu kinia yunga yomboma kinia no liltingi.
33 Mesmo sendo tarde da noite, o carcereiro cuidou deles e lavou suas feridas. Em seguida, ele e todos os seus foram batizados.
34 Kanu-kinia pe yuni olo lipa memba yunga ulkana pumba olo kere-langi sirimu. Yunga yomboma kinia ono ⸤konopu topele toko⸥ Pulu Yemo ‘Yu selumu mindi sika molemo.’ ningu kuru mondoko konopu siringi.
34 Depois, levou-os para sua casa e lhes serviu uma refeição, e ele e toda a sua família se alegraram porque creram em Deus.
35 Kolea tangorumu kinia kote pilieringi yemane ononga ele-yema ka-ulkana liku munduku ninguli: “Yetolo wendo liku munduku ‘Pangili.’ niee.” niringi.
35 Na manhã seguinte, os magistrados mandaram os guardas ordenarem ao carcereiro: “Solte estes homens!”.
36 I ungu niringima ka-ulka nokorumu yemone Pollo nimba sipa nimbale: “Kote pilielemele yemane ‘Olo pangili.’ ningu mundongi kene pangili. Olo konopu pe nipili pangili.” nirimu.
36 Então o carcereiro mandou dizer a Paulo: “Os magistrados disseram que você e Silas estão livres. Vão em paz”.
37 Aku-na-kolo Pollone ele-yemando nimbale: “Olto Romo yetolo na-kolo kote naa pilkuli yombo awisilini kanoko molangi olto we ka-pultane toko ka síngi kanumu. Pe kiniá ‘Yomboma naa kanangi kiyongo nimbu lipu mundumulú.’ ningu nikimiliye? Paa manda mólo. Olto ka síngi yema onono ongo olto ‘Pale.’ niengi.” nirimu.
37 Paulo, no entanto, respondeu: “Eles nos açoitaram publicamente sem julgamento e nos colocaram na prisão, e nós somos cidadãos romanos. Agora querem que vamos embora às escondidas? De maneira nenhuma! Que venham eles mesmos e nos soltem”.
38 Kanu-kinia ele-yema Pollone aku nirimu pilkuli kelko anju pungu kote pilieringi yema ningu siringi. Kanu-kinia kote pilieringi yemane ungu niringilimu pilkuli ‘Olo Romo yetolo lepomo.’ ningu mini-wale mundukuli niringimuni,
38 Os guardas relataram isso aos magistrados, que ficaram assustados por saber que Paulo e Silas eram cidadãos romanos.
39 olo moloringilina ongo “Sepo kinjemulu lepomo.” ningu ka-ulkana wendo liku mengo ultu ongo ninguli: “I kolea-awilimu munduku kelko pangili.” niringi.
39 Foram até a prisão e lhes pediram desculpas. Então os trouxeram para fora e suplicaram que deixassem a cidade.
40 Kanu-kinia Pollo kinia Saillasitolo ka-ulkamo munduku kelko punguli niringilimuni, ambo LLidianga ulkana pungu Yesusinga yombo talape akuna maku toringimando ninguli: “Ungu nimbuluma munduku naa kelko tondolo munduku kuru mondoko pilku molangi.” ningu, ungu mare ningu sikuli olo puringili.
40 Quando Paulo e Silas saíram da prisão, voltaram à casa de Lídia. Ali se encontraram com os irmãos e os encorajaram mais uma vez. Depois, partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.