Lucas 20
Kayapó NT (TXU_TBL) vs NTLH
1 Nhym kam akati 'õkam Jeju Metĩndjwỳnh nhõ kikretikam memã 'ã ujarẽnho dja. Ne kam Metĩndjwỳnh'ã ujarẽnh ny memã arẽnho dja. Nhym kam me kadjy Metĩndjwỳnh mar djwỳnh nhõ bẽnjadjwỳrmẽ Môjdjê kukràdjà mar djwỳnhmẽ mebêngêttemẽ ne me ro'ã Jeju'ỳr bôx ne kam kum,
1 Certo dia, Jesus estava no pátio do Templo ensinando o povo e anunciando o evangelho . Então chegaram ali alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei, junto com alguns líderes do povo,
2 —Goja on me imã arẽ. Mỳj me'õ kabẽnkôt ne ga ar ã meo anhỹro aba? Mỳj me'õ ne amã me'ã karõ ga kam amũ ô'ã bõm ar me rẽnho aba? Goja on me imã arẽ, ane.
2 e perguntaram: — Diga para nós: com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu essa autoridade?
3 Nhym kam amipãnh memã, —Badjwỳ dja ba mỳjja jabej me akukij. Me akumrẽx dja ga me imã arẽ ba kam arỳm badjwỳ me amã arẽ, ane.
3 Jesus respondeu:
4 Djuão kute ngônhmã me angjênhja, djãm mebêngôkre kabẽnkôt ne arĩk ar ngônhmã me angjênho ba? Nàr djãm Metĩndjwỳnh kabẽnkôt? Gop me imã arẽ, ane.
4 Quem deu autoridade a João para batizar? Foi Deus ou foram pessoas?
5 Nhym kam me abenkam kangan abenmã, —Ije mã dja gwaj kum nẽ? Dja gwaj kum, “Metĩndjwỳnh kabẽnkôt”, ane nhym kam gwaj bamã kabẽn'õ jarẽ, gwaj bamã, —Bir be, mỳkam ne ga me Djuão kabẽnja mar kêt ne? ane.
5 Aí eles começaram a dizer uns aos outros: — O que é que vamos dizer? Se dissermos que foi Deus, ele vai perguntar: “Então por que vocês não creram em João?”
6 Nàr dja gwaj kum, —Me kabẽnkôt ne tu arĩk ar ngônhmã me angjênho ba, ane nhym me kunĩ arỳm kẽno gwaj batitik ne gwaj bapa. Me kàtàm ja ne me arỳm Djuão kabẽn man kum kĩnh ne, ne o Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh ne. Dja gwaj ane nhym me o ngryk ne gwaj bapa, ane.
6 Mas, se dissermos que foram pessoas, esta multidão vai nos apedrejar, pois eles acham que João era profeta .
7 Nãm me ã abenmã anen kam Jejumã kum, —Kon ne. Ar ije mar kêt. Mỳj me'õ kabẽnkôt Djuão kute ngônhmã me angjênhja ar ije kôt mar kêtê, ane.
7 Por isso responderam: — Nós não sabemos quem deu autoridade a João para batizar.
8 Nhym kam memã, —Bir be, dja ba badjwỳ me amã arẽnh kêt ne. Mỳj me'õ kabẽnkôt ije ar meo ibaja dja ba me amã arẽnh kêt ne, ane.
8 Jesus disse:
9 Anen kam memã atemã mỳjja'ã ujarẽnh jakreo tẽn memã, —Me'õ ne pur rax djin kam kam amim pidjô kumex ne. Ne kam me kwỳmã kum, “Gora me imã o djuw mex. Gora gê djan abatành ne ô ga amim kwỳo atom ne imã mũm kwỳo atom”, ane. Nãm ã memã anen kam atemã pyka 'õmã tẽ. Ne kam kam wãnh ar ba. Ar ban kam kà'ã ngrà: ne.
9 Depois Jesus contou esta parábola para o povo:
10 Nhym arỳm pidjôja tuk ne kumex. Nhym kam õ pidjô djwỳnhja arỳm 'ã mytyrwỳ jakren kam 'ỳr õ àpênh jano. Kute memã arẽnh nhym me kute kum pidjô kwỳo atom ne kute kôt anor kadjy ne 'ỳr ano. Nhym kam 'ỳr tẽn bôx nhym kam me kute pidjôo djuw mexja ate kaprêprê:k ne. Nhym mã akubyn 'ỳr ỹkam tẽn bôx.
10 Quando chegou o tempo da colheita, ele mandou um empregado para receber a sua parte. Mas os lavradores bateram nele e o mandaram de volta sem nada.
11 Nhym ajte õ pidjô djwỳnhja pãnh 'ỳr me'õjadjwỳ jano nhym 'ỳr tẽn bôx nhym me ajte tãm ne, kaprêprêk ne prĩne o ajkẽn kum pijàm jadjàr mex ne ano nhym akubyn 'ỳr ỹkam tẽn bôx.
11 O dono mandou outro empregado, mas eles também bateram nele, depois o trataram de modo vergonhoso e o mandaram de volta sem nada.
12 Nhym ajte õ pidjô djwỳnh 'ỳr ajte õ àpênh 'õ jano nhym 'ỳr tẽn bôx. Adjwỳnhdjwỳ ne me prĩne o ajkẽn bĩn punun bõm kumẽ nhym 'ỳr tẽn bôx.
12 Então ele enviou um terceiro empregado, mas os lavradores também bateram nele e o expulsaram.
13 Nhym kam õ pidjô djwỳnhja amim, “Ije, mã gêdja ba nẽ? Mỳj gêdja ba on? Jakam dja ba 'ỳr ikra jano, ikra djwỳnh imã abêja dja ba 'ỳr ano gê gop me mar jabej.” Nãm ã amim anen kam me'ỳr kra djwỳnhja jano nhym me'ỳr tẽn bôx.
13 Aí o dono da plantação pensou: “O que vou fazer? Já sei: vou mandar o meu filho querido. Tenho certeza de que vão respeitá-lo.”
14 Nhym kam me kute puro djuw mex djwỳnhja kra pumũn kam abenmã 'ã karõ ne abenmã, “Be, kra ne wã. Ajrã, gu me on kubĩ. Tãwã dja bãm kum mỳjja kunĩ ngã, õ nêkrêx kunĩ kanga ane. Gu me on tãwã bĩn kam amim õ nêkrêx, õ mỳjja, õ pidjôja kunĩo aminhõ”, ane.
14 — Mas, quando os lavradores viram o filho, disseram: “Este é o filho do dono; ele vai herdar a plantação. Vamos matá-lo, e a plantação será nossa.”
15 Ne kam pidjôkô kurũm bõm kumẽn kubĩ. Bir be, mã gêdja õ pidjô djwỳnhja kute me ja omã?
15 — Então eles jogaram o filho para fora da plantação e o mataram. Aí Jesus perguntou:
16 Bir be, dja õ pidjô djwỳnhja me'ỳr tẽn bôx ne me imex ne kam õ pidjôkôja atemã me ja'õmã kungã, ane. Nhym me kute maro ku'êja kuman kam kum, —Kati, gora gê ã o anhỹr kêt, ane.
16 Ele virá, matará aqueles homens e dará a plantação a outros lavradores. Então as pessoas que estavam ouvindo disseram: — Que Deus não permita que isso aconteça!
17 Nhym kam Jeju arek mekam no tyn djan kam memã, —Mrãmri, ane. Mỳj'ã ne Metĩndjwỳnh pi'ôk no'ôkkam memã ja jakre?Mỳj'ã ne Metĩndjwỳnh kabẽn ja, nẽn? ane.
17 Mas Jesus olhou bem para eles e disse:
18 Ẽ, kẽn ja gêdja ga me ajõ 'ã tỹm ne prĩne 'ã amikrakrak ne. Nhym bep ta gêdja me ajõ nhiby tỹm ne prĩne angãn prĩne pyka mẽ ajo amrà, ane. Nãm ã Jeju kute prĩne kurê djwỳnh nhimexmã ã amijã kẽn jakreo ane.
18 Quem cair em cima dessa pedra ficará em pedaços. E, se a pedra cair sobre alguém, essa pessoa vai virar pó.
19 Nhym kam Môjdjê kukràdjà mar djwỳnhmẽ me kadjy Metĩndjwỳnh mar djwỳnh nhõ bẽnjadjwỳr te kute memã 'ã ujarẽnho ãmri kute o tỹm nhym me kute bĩnmã te 'ã amijakre. Jeju kute puro djuw mex djwỳnh'ã me akrekam. Nhym me kuman kam kam ngryk ne. Ne te kute o tỹm nhym me kute bĩnmã, ne kum me uma ne, kum me krãptĩtija pyma ne.
19 Os mestres da Lei e os chefes dos sacerdotes sabiam que era contra eles que Jesus havia contado essa parábola e queriam prendê-lo ali mesmo, porém tinham medo do povo.
20 Nãm te me kute Jeju bĩnmã o anen kam amim amã, kute kabẽn 'õ kupa'ã arẽnh nhym me kute on o tỹm ne bĩnmã ne me amim amã. Kam ne me Jeju'ỳr ar kwỳ jano. Ar kute amijo kabẽn mex ne kute amijo Jeju kabẽn mar prãm ne kute mỳjja jabej kukjêr kadjy ne me Jeju'ỳr ar ano. Ar kute pa 'amỳnh ne kute o tẽm ne me bajtem nhõ bẽnjadjwỳrjamã arẽnh nhym kute bĩnmã ne ar ã o ane.
20 Então começaram a vigiar Jesus. Pagaram alguns homens para fazerem perguntas a ele. Eles deviam fingir que eram sinceros e procurar conseguir alguma prova contra Jesus. Assim os mestres da Lei e os chefes dos sacerdotes teriam uma desculpa para o prender e entregar nas mãos do Governador romano.
21 Ar ja, ar 'êx ne kute amijo Jeju kabẽn mar prãmja ne ar kum, —Bẽnjadjwỳr, nã gãm katàt me imã mỳjja jarẽnh mexkumrẽx ne, ne katàt adjujarẽnho dja. Djã nã gãm te me mũja pymaje ne me mũjamã akabẽn mex jarẽ? Kati, nã gãm katàt me imã arẽnho aben pyràk ne, me imã Metĩndjwỳnh kukràdjà'ã adjujarẽnh mexkumrẽxo dja. Bar arỳm kuma.
21 Esses homens perguntaram: — Mestre, sabemos que aquilo que o senhor diz e ensina é certo. Sabemos também que o senhor não julga pela aparência e ensina a verdade sobre a maneira de viver que Deus exige.
22 Ẽ, djãm Metĩndjwỳnh kukràdjàkôt ne gu me baje bẽnjadjwỳr Xedjamã pi'ôk kaprĩ nhõrmã? Nàr kon. Goja on ar imã arẽ, ane.
22 Diga: é ou não é contra a nossa Lei pagar impostos ao Imperador romano?
23 Bẽnjadjwỳrbê Xedja ne me kunĩmã nhỹ ne mebê idjaero aminhõ ne pi'ôk kaprĩ'ã ar me 'wỳro ba. Me kute kum õr nhym kute we me utàrmã. Ja jabej ne we ar amijo kabẽn mex ne Jeju kukij. Kute “Kati, kwãrĩk wãnh kubajtemmã pi'ôk kaprĩ nhõr kêt,” anhỹr nhym Xedja nhõ krãkamngônhre kute o tỹmmã, nàr kon kute, “Nà, kum angã,” anhỹr nhym me ja kute o tỹmmã, ne ar kukij ne kum, —Djãm mrãmri ne gu me baje bẽnjadjwỳr Xedjamã pi'ôk kaprĩ nhõrmã, nàr kon? ane. Nhym bep kati, Jeju ne tu ar omũ, ar kadjwỳnhbê tu ar omũn kam arkum,
23 Mas Jesus percebeu a má intenção deles e disse:
24 —Goja amrẽ ngônhponho pi'ôk kaprĩwão tẽ ba omũ, ane. Nhym kam ar kum o tẽn kungã. Nhym kam arkum kubẽ ne arkum, —Mỳj me'õ ne 'ã karõja? Ne mỳj me'õ ne 'ã idji jêtja? Nhym ar kum, —E kum bep Xedja karõ, ane.
24 — Tragam aqui uma moeda. De quem são o nome e a cara que estão gravados nela? — São do Imperador! — responderam eles.
25 Nhym kam arkum, —Bir be, õ pi'ôk kaprĩ. Dja gar kum angã nhym bep Metĩndjwỳnh nhõ mỳjjabit dja gar Metĩndjwỳnhmã angã, ane.
25 Então Jesus disse:
26 Nãm prĩne arkum arẽnh mexkumrẽx nhym kam ar abenmã, —Ije tô mã ne gwaj baje omã? Djãm nopnu: got kute mỳjja'õ kupa'ã arẽnh gwaj baje ajmã omã, ane. Nãm ar te me ipôkri Jejumã nõ, kute kabẽn'õ jarẽnh nhym ar kute o tỹmmã te me ipôkri kum nõ nhym mrãmri kabẽn kôt arẽ. Nhym kam ar tu anhikrê, pijàm djàje anhikrê.
26 Eles não puderam conseguir nenhuma prova contra Jesus diante do povo. Por isso ficaram calados, admirados com a resposta dele.
27 Nhym pãnh me ja 'ỳr bôx. Mekbê xadjudjêu ne me kwỳ 'ỳr bôx. Nãm we me, —Kati, me tyk ne akubyn tĩn kêt, ane. Nãm tu me tykkumrẽx ne, ane. Me ja kwỳ ne me 'ỳr bôx ne kute mỳjja jabej kukjêrmã 'êx ne kum,
27 Alguns saduceus , os quais afirmam que ninguém ressuscita, chegaram perto de Jesus
28 —Bẽnjadjwỳr, we Môjdjê ne me bamã me badjupãnh'ã karõ ne 'ã pi'ôk no'ôk ne. Me'õ prõ'ỳr mõr ne kra kêt ne tyk nhym atãri kamy'õ pãnh 'ỳr mõr ne kute kum kra djirmã arẽ, ane. Kamy kumrẽx 'ỳr mõrja tyk nhym kam kamy pãnh 'ỳr mõrja kute kum kra djir nhym kam kra kutewaja we kute bãm kamy kumrẽx tykja nhõ mỳjjao aminhõmã. Nhym bep atãri ja ne kute we bãm tĩn nhõ mỳjja jao aminhõmã. Nãm ã we Môjdjê 'ã me bamã karõo ane.
28 e disseram: — Mestre, Moisés escreveu para nós a seguinte
29 Be, kamybê 7 ne axikôt apôx. Nhym kutewaja prõ'ỳr mõ. Prõ'ỳr mõn kra kêt ne ty.
29 Acontece que havia sete irmãos. O mais velho casou e morreu sem deixar filhos.
30 Nhym atãrija pãnh 'ỳr mõn kam ajte ty.
30 Então o segundo casou com a viúva,
31 Nhym pãnh atãrija 'ỳr mõn kam kra kêt rã'ã ajte ty. Be, nãm ar ã o anhỹro tẽm tãmtã: nhym arỳm kutapureja aro ino ren 'ỳr mõn adjwỳnhdjwỳ ty, kra kêt ne ty.
31 e depois, o terceiro. E assim a mesma coisa aconteceu com os sete irmãos, isto é, todos morreram sem deixar filhos.
32 Nhym arỳm ar prõja arkôt ty, kra kêt rã'ã ty.
32 Depois a mulher também morreu.
33 Be, nija, mã gêdja me akubyn tĩnkam ar on? Nhym ne kute o kubajtem ne kute o prõ kêt dja 'ỳr mõ? Ar kunĩ ne ar axikôt 'ỳr ban ty, ane. Nãm ã mebê xadjudjêu Jejumã anhỹro dja.
33 Portanto, no dia da ressurreição, de qual dos sete a mulher vai ser esposa? Pois todos eles casaram com ela!
34 Nhym kam memã, —Ẽ, pyka jabê me ar bari ne me prõ'ỳr ba nhym me nire mjên.
34 Jesus respondeu:
35 Nhym bep me akubyn tĩnkam gêdja me abenwỳr ba kêtkumrẽx ne. Metĩndjwỳnh kute me'ã mex nhôr nhym me tyk nhijukri akubyn tĩn me tãm gêdja me abenwỳr ba kêtkumrẽx ne. Me my prõ'ỳr ba kêt nhym me nire mjên kêt.
35 Mas as pessoas que merecem alcançar a ressurreição e a vida futura não vão casar lá,
36 Nãm me akubyn tyk prãm kêtkumrẽx ne abenwỳr ba kêt ne. Kam ne me kute kadjy mrãnh djwỳnh pyràk. Ne arỳm akubyn tĩnkam dja me kubê Metĩndjwỳnh krakumrẽx ne tu tĩn ne ajte tyk kêt.
36 pois serão como os anjos e não poderão morrer. Serão filhos de Deus porque ressuscitaram.
37 Môjdjêdjwỳ ne me tyk ne akubyn tĩnja memã o amirĩt ne. Ga me akaôk pôk ne tu mex ne ãm'ã ujarẽnhkam kute,Bẽnjadjwỳr'ã, Metĩndjwỳnh'ã ne ã ane.
37 E Moisés mostra claramente que os mortos serão ressuscitados. Quando fala do espinheiro que estava em fogo, ele escreve que o Senhor é “o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó.”
38 Bir be, ar tyk tũmja Metĩndjwỳnhmã tĩn ne ar ba nĩj pumũ. Djãm Metĩndjwỳnhbê me tyk nhõ Metĩndjwỳnh? Kati, Metĩndjwỳnh ne me tĩn nhõ Metĩndjwỳnh. Me tyk kunĩ ne me kum tĩn. Me tykkumrẽx kêt. Metĩndjwỳnh ne akubyn meo tĩn. Kam ne ba me amã, “Metĩndjwỳnh ne kubê me tĩn nhõ Metĩndjwỳnh”, ane.
38 Isso mostra que Deus é Deus dos vivos e não dos mortos, pois para ele todos estão vivos.
39 Nhym kam Môjdjê kukràdjà mar djwỳnh kwỳ ne kum, —Be, bẽnjadjwỳr, nã gãm me wãmã arẽnh mexkumrẽx ne, ane. Môjdjê kukràdjà mar djwỳnh ne me kum mebê xadjudjêu kĩnh kêt nhym Jeju kabẽno me jao apa nhym me arỳm anhikrê. Nhym kam Môjdjê kukràdjà mar djwỳnh arỳm kôt omũn kĩnhkumrẽx.
39 Aí alguns mestres da Lei disseram: — Boa resposta, Mestre!
40 Nhym kam me kunĩ arỳm kum Jeju pyman mỳjja'õ jabej kukjêr kêt ne arỳm tu anhikrê.
40 E não tinham coragem de lhe fazer mais perguntas.
41 Nhym kam Jeju amipãnh me kukij. Kute memã amijã ujarẽnh nhym me kute mar ne kute kôt kum kator kadjy. Amrẽbê ne Metĩndjwỳnh memã Bẽnjadjwỳrbê kumkati jarẽ, kute memã anormã. Ne kam memã Bẽnjadjwỳrbê kumkati jarẽn arẽn arẽn arỳm memã ano. Metĩndjwỳnh ta ne memã Jeju jano, nhym kute memã amijarẽnho ãm nhym me kute kum katormã, me kute kubê Bẽnjadjwỳrbê kumkati kôt kum kator kadjy ne memã, —Nãm we me Bẽnjadjwỳrbê kumkati dja kubê Dawi tàmdjwỳ'õ, ane. Metĩndjwỳnh kute me bamã anorja dja kubê Dawi tàmdjwỳ. Mỳkam ne me kum Dawi tàmdjwỳ ane? Be, djãm Kritubê ne Dawi tàmdjwỳbit? Kati, kubê ne Dawi nhõ Bẽnjadjwỳrdjwỳ, ane. Dawi ta ne o õ Bẽnjadjwỳr ne me ngrer'ã pi'ôk no'ôkkam ajte ta, Dawi ta ne,
41 Em seguida Jesus perguntou a eles:
42 — ausente —
42 Pois o próprio Davi diz assim no livro de Salmos:
43 — ausente —
43 até que eu ponha os seus inimigos
44 Bir be, ga Dawi kute kum “Abẽnjadjwỳr rax” anhỹrja pumũ. Mỳkam ne me Dawi tàmdjwỳ kajgo jarẽ? Djã nãm o tàmdjwỳ kajgo? Kati, Dawi ta ne kute o õ Bẽnjadjwỳr rax, ane. Nãm ã Jeju memã amijarẽnho anen o me unê nhym me kute ajte kukjêr kêtkumrẽx.
44 Se Davi chama o Messias de Senhor, como é que o Messias pode ser descendente de Davi?
45 Nhym me itepato Jeju kabẽn maro kumex. Nhym kam Jeju me ipôkri kôt ba djwỳnhmã,
45 O povo todo estava escutando, e Jesus disse aos discípulos:
46 —Gora ar aminêje me omũ, ane. Aminêje Môjdjê kukràdjà mar djwỳnhwã pumũ, ane. Me wã ne me kute amibẽn kadjy kute kubẽkà jabjêti jangjênh ne 'ã ba prãmkumrẽx. Nhym me ajte me krãptĩ nhipôkri kute me mexo àmran kute memã rũnh jarẽnh ne kute memã, “Bẽnjadjwỳr, djãm ga, djãm ga”, anhỹr jabit ne me kum kĩnh. Ne mebê idjaer bikprõnh djàkam kute abeno krĩ djàkam kute amijo rũnh ne kute mebê me rũnh krĩ djà pytàr prãmkumrẽx. Ne kam ajte me krãptĩ kute abeno bikprõnh ne àkuro krĩ katã kute mebê me rũnh krĩ djà pytàr prãmkumrẽx, ne kute mỳjja rũnh, mỳjja mexbit kur prãmkumrẽx.
46 — Cuidado com os
47 Nãm ã me amijo rũnho bao anen kam ate ajte me 'uwtĩ krão apan mebê mỳjja kunĩo akĩ ne kam ajte ajkwaobit Metĩndjwỳnhmã kabẽn rũnh ne, ne kum kabẽn jabjêo ku'ê. Nãm me 'êx ne amijo mex ne kum kabẽn ne. Bep kati, me axwekumrẽx. Kam gêdja Metĩndjwỳnh me kuràm memã pãnh rax jarẽn prĩne me kuràm meo ajkẽ. Kam ne ba ar amã, “Gora ar aminêje me wã pumũ”, ane. Nãm ã Jeju kôt ba djwỳnhmã me kute amijo mex, amijo rũnh ne kute amijaxweo bipdjurja'ã ã arkum karõo ane.
47 Exploram as viúvas e roubam os seus bens; e, para disfarçar, fazem orações compridas. Portanto, o castigo que eles vão sofrer será pior ainda!
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.