Lucas 18
Kayapó NT (TXU_TBL) vs NAA
1 Nhym kam ajte kôt ba djwỳnhmã atemã mỳjja'ã ujarẽnh jakreo tẽ. Mete Metĩndjwỳnhmã kabẽn 'ãno ãm ne kute kanga kêt'ã ne arkum arẽn arkum,
1 Jesus lhes contou uma parábola para mostrar que deviam orar sempre e nunca desanimar:
2 —Atemã pyka 'õkam ne memã axwe pãnh jarẽnh djwỳnh kum Metĩndjwỳnh pyma kêtkumrẽx ne mebêngôkredjwỳ mar kêtkumrẽx.
2 — Em certa cidade havia um juiz que não temia a Deus, nem respeitava ninguém.
3 Nhym pyka tãmkam me'õ ni 'uwtĩre kubê mjên tyk nhym me'õ ar o bikẽnho ba, 'uwtĩkam ar o bikẽnho ba. Nhym kam akati kunĩkôt mã 'ỳr mrãn kum arẽn kum, “On ijo angryk”, ane. “On ikurê djwỳnhmã arẽ gê on imã o pãnh”, ane.
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma viúva que sempre o procurava, dizendo: “Julgue a minha causa contra o meu adversário.”
4 Ne mã kum 'ã apnê. Te kum 'ã apnê nhym ate krãn ar ba. Nhym mã kum arẽ nhym kam, “Ije. Ije ba gop on 'uwtĩwão ingryk ne kute kum o pãnh kadjy kurê djwỳnhmã ikabẽn 'õ jarẽ gê gop on arek wãnh nhỹ ba ityk djà kêt. Djã nã bãm imã Metĩndjwỳnh pyman imã mebêngôkre pyma got ba o ingryk? Kati, nãm mã ikujrẽ ba gop on o ingryk gê gop on anhikrên kabẽno ikatyk ngri”, ane.
4 Por algum tempo, ele não a quis atender, mas depois pensou assim: “É bem verdade que eu não temo a Deus, nem respeito ninguém.
5 — ausente —
5 Porém, como esta viúva fica me incomodando, vou julgar a sua causa, para não acontecer que, por fim, venha a molestar-me.”
6 Jeju ne arek arkum ujarẽnho dja ne arkum, —Memã axwe pãnh jarẽnh djwỳnh ja ne axwekam me'õ 'uwtĩo ngryk ne. Amijã maje ne o ngryk ne.
6 Então o Senhor disse:
7 Djãm ã Metĩndjwỳnh kute anhỹr got? Kati, Metĩndjwỳnh ta ne amijo me bapytàn kam õ me jabê ate krãn ar ba kêtkumrẽx. Nãm õ me ja mar 'ãno dja. Nhym me kum amijarẽnh ry typydji. Akamàtkammẽ a'urimẽ ne me kum amijarẽnh ry typydji. Nhym arỳm me kuma. Djã nãm amikrà:n gormã õ me jao ngryk got.
7 Será que Deus não fará justiça aos seus escolhidos, que a ele clamam dia e noite, embora pareça demorado em defendê-los?
8 Kati, ẽ, ba ar amã arẽ. Dja õ me jao ngryk kukrà kêt ne. Ba ije amijo inhĩ gêdja ba akubyn pyka jamã bôx, ije meo ingryk kadjy akubyn bôx, djã nãm me ja akubyn ibôxmã ikamnhĩx got? Kati, dja me ate krãn ar pyka jabê ba rã'ã ba akubyn bôx, ane. Nãm ã Jeju kôt ba djwỳnhmã ane.
8 Digo a vocês que, depressa, lhes fará justiça. Contudo, quando o Filho do Homem vier, será que ainda encontrará fé sobre a terra?
9 Ne kam ajte memã atemã mỳjja'ã ujarẽnh jakreo tẽ. Me ãm ta axwekam we katàt mrãnh ne ajkwaobit kute ar amimex jarẽnho ban kam mũm me ja'ãbit ar axwe rẽnho baja, me ja'ã ne memã mỳjja jarẽn memã,
9 Jesus também contou esta parábola para alguns que confiavam em si mesmos, por se considerarem justos, e desprezavam os outros:
10 —Me'õ ar amãnhkrut ne ar kute Metĩndjwỳnh nhõ kikretikam kum amijarẽnhmã tẽ. Nhym jabê pardjêu'õ nhym jabê bẽnjadjwỳr bajtemmã pi'ôk kaprĩo atom djwỳnh, àkĩnhĩre.
10 — Dois homens foram ao templo para orar: um era fariseu e o outro era publicano.
11 Nhym kam pardjêuja tẽn wadjàn djan kam Metĩndjwỳnhmã amijarẽnhkam amijo àmrao djan kum, “Metĩndjwỳnh, ba amã amikĩnh jarẽ, ane. Ije me uràk kêtkam ne ba ikĩnhkumrẽx. Me ne me àkĩnhĩ, axwe, abenbê prõo akĩ. Nhym bep kati, ba ne ba ajmã ikute kêtê. Ije tãwã pyràk kêtê. Ije àkĩnhĩwã, kute pi'ôk kaprĩo atom djwỳnhwã pyràk kêtê, kam ne ba ikĩnhkumrẽx.
11 O fariseu ficou em pé e orava de si para si mesmo, desta forma: “Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros, nem ainda como este publicano.
12 Nhym bep ba ne ba amã ikabẽn kadjy amijajburo amãnhkrut ne, pi'ôk tyk nhõkre djàkôtmẽ pi'ôk ràràrmẽkam. Ne ajte amã apỹnh inhõ mỳjja djàri kwỳ rax ne kungã. Nã bãm apỹnh inhõ mỳjja djàri kunĩ aben kadjy kryre ne amỳn o aptàn rax ne amã kungã. Tãm ne ja”, ane.
12 Jejuo duas vezes por semana e dou o dízimo de tudo o que ganho.”
13 Nhym bep ate ne pi'ôk kaprĩo atom djwỳnh. Nĩjar ne dja, pijàm djàje ibôn djan kàjmã kàjkwa'ỳr krã kêt ne amititiko dja. Amijaxwekam kaprĩn pijà:m ne. Ne kam Metĩndjwỳnhmã kum, “Dja ga adjukaprĩkôt ikam adjukaprĩ, ane. Nà, mrãmri ne ba ijaxwe ga kam tu amã ikaprĩ”, ane. Nãm ã pi'ôk kaprĩo atom djwỳnh Metĩndjwỳnhmã ane.
13 O publicano, estando em pé, longe, nem mesmo ousava levantar os olhos para o céu, mas batia no peito, dizendo: “Ó Deus, tem pena de mim, que sou pecador!”
14 Be, ba me amã arẽ. Mrãmri ne arỳm Metĩndjwỳnh tãmja jaxwekam ngryk kêt ne arỳm kum axwe kêt jarẽ. Nãm tu axweo aknon kum kabẽn mex jarẽ nhym arỳm umar mexkumrẽx ne mã ũrkwãmã tẽ. Nhym bep me'õbê pardjêuja ne kute kum axwe kêt jarẽnh kêt. Mỳkam? Bir, me kute amijo rax kadjy kute ar amimex jarẽnho baja gêdja me ĩ kàtàm ne. Nhym bep me kàtàm, me akrànmã kute amijo ban pijàm ne ar baja gêdja ĩ Metĩndjwỳnh meo rax ne. Nãm ã Jeju memã arẽnho ane.
14 Digo a vocês que este desceu justificado para a sua casa, e não aquele. Porque todo o que se exalta será humilhado; mas o que se humilha será exaltado.
15 Nhym me Jeju'ỳr me prĩredjwỳo mõ, me prĩredjwỳ jamỳn 'ỳr meo mõ, kute me'ã ikra jadjwỳr ne kute meo kĩnhmã. Nhym kôt ba djwỳnh me omũn kam nêje me kajpan memã bẽn tỳx ne.
15 Traziam também as crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos, ao verem isso, os repreendiam.
16 Nhym bep Jeju ne amiwỳr me prĩre 'uw ne kam kôt ba djwỳnhmã kum, —Kwãrĩk wãnh arek amrẽ me prĩre iwỳr mõ, ane. Kwãrĩk wãnh gar mebê adjàptàr kêt gê me arek amrẽ mõ. Ã me kute amijo anhỹrbit gêdja Metĩndjwỳnh me utàn me kadjy bẽnjadjwỳr ne ar meo ba.
16 Jesus, porém, chamando as crianças para junto de si, disse:
17 Ẽ, mrãmri ne ba ar amã katàt arẽ. Me kute me prĩre pyràk ne amijo kàtàmjabit gêdja Metĩndjwỳnh me utàn me kadjy bẽnjadjwỳr ne ar meo ba. Be, me prĩre kute ta amim imarja pumũ. Ã me kute amijo anhỹr gêdja Metĩndjwỳnh me utàn me kadjy bẽnjadjwỳr ne ar meo ba, ane. Nãm ã Jeju arkum ane.
17 Em verdade lhes digo: Quem não receber o Reino de Deus como uma criança de maneira nenhuma entrará nele.
18 Nhym kam me'õ, bẽnjadjwỳr ngri'õ Jejumã, —Bẽnjadjwỳr, ga ne ga amexkumrẽx. Mã gêdja ba amijo? Itĩn rã'ã rã'ãmã, mã gêdja ba kadjy amijon? ane.
18 Certo homem de destaque perguntou a Jesus: — Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
19 Nhym kam kum, —Mỳkam ne ga imã imex jarẽ? Djãm mrãmri aje amim imex marmã got ga imã imex jarẽ. Me ne me mex kêt, nhym bep Metĩndjwỳnh pydji ne mex.
19 Jesus respondeu:
20 Arỳm aje Metĩndjwỳnh kukràdjà marjakam ajte ikukij. Kute me mrãnh katàt'ã memã karõkôt kukràdjà ne ga arỳm ama. Aje mebê prõo adjàkĩnh kêt ne aje me par kêt ne adjàkĩnhĩ kêt ne ajêx ne aje me kàmex jarẽnh kêt. Ne ajte aje abãmmẽ anã ar kabẽn mar ne ar kabẽnkôt amijo abaja ne ga arỳm ama. Ja kunĩ ne ga arỳm ama, ane.
20 Você conhece os mandamentos: “Não cometa adultério”, “não mate”, “não furte”, “não dê falso testemunho”, “honre o seu pai e a sua mãe”.
21 Nhym bẽnjadjwỳr ngrija kum, —Nà, arỳm ne ba ibôktikam ja kunĩ ma. Ne kam kôt ar amijo iba rã'ã:n arỳm ijabatành ne, ane.
21 Então o homem disse: — Tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
22 Nhym Jeju kabẽn ja man kum, —Mỳjja pydji ne kute akukrà rã'ãã. On tẽn memã anhõ mỳjja wã ngràn pãnh pi'ôk kaprĩ byn me 'uwtĩ, me õ mỳjja kêtjamã angãn o me kĩnh ne kam amrẽ iwỳr tẽn mã ikôt ajkamẽ. Dja ga ã anen kam arỳm kàjkwakam anhõ mỳjja mex kumex, ane.
22 Ouvindo isso, Jesus lhe disse:
23 Nhym kam kuman kam kaprĩ:re. Õ nêkrêx kume:xkôt amak bẽn ne kam kaprĩre ne dja.
23 Mas, ouvindo ele estas palavras, ficou muito triste, porque era riquíssimo.
24 Nhym kam Jeju kaprĩ pumũn kam memã, —Nêkrêx ne kute me kukrà prãmã. Me õ nêkrêx kumex gêdja me te Metĩndjwỳnh nhõ pyka'ỳr bôxmã, te Metĩndjwỳnh kute meo baja'ỳr bôxmã.
24 Jesus, vendo-o assim triste, disse:
25 Be, ga mry jabatànhbê kameru te: kute aguja tekrax kremã ngjênhmãja pumũ. Me õ nêkrêx rũnhdjwỳ kute uràk. Nãm te Metĩndjwỳnh nhõ pyka'ỳr bôxmã, te Metĩndjwỳnh kute meo baja'ỳr bôxmã nhym nêkrêx utà: ne, ane.
25 Porque é mais fácil um camelo passar pelo fundo de uma agulha do que um rico entrar no Reino de Deus.
26 Nhym me kabẽnja man kam kum, —Ije nhym mỳj me'õ gêdja Metĩndjwỳnh amim utà? ane.
26 Os que ouviram isto perguntaram: — Sendo assim, quem pode ser salvo?
27 Nhym memã, —Mebêngôkre te kute mỳjjao anhỹrja ne Metĩndjwỳnhmãbit amirĩt ne. Metĩndjwỳnh kute me õ nêkrêx kumexja kute me utàrkôt mar, ane.
27 Mas Jesus respondeu:
28 Nhym kam Pedru kum, —Ẽ, arỳm ne bar inhõbikwa kunĩmã inhiren kam mã akôt ajkamẽ, ane.
28 Então Pedro disse: — Eis que nós deixamos nossa casa e seguimos o senhor.
29 Nhym kam arkum, —Nà. Mrãmri ne ba katàt ar amã arẽ. Godja me'õ arỳm õ mỳjjamã irer jabej, nàr õbikwamã irer jabej, õ kikre, nàr prõ, nàr kamy nàr nãmẽ bãm, nàr kramã irer jabej. Godja arỳm õ mỳjja ja 'õmã irer, ne kute memã Metĩndjwỳnh'ã ujarẽnh nhym kute me utàr ne kute meo ba kadjy kum irer jabej, ba dja ba kum o pãnh ra:x ne. Dja ba pãnh on pyka jakam kum mỳjjao akrenh mex ne kum kungã. Nhym ije pykao nykam gêdja tĩn rã'ã rã'ã ne, ane. Nãm ã Jeju arkum ane.
29 Jesus lhes respondeu:
30 — ausente —
30 que não receba, no presente, muitas vezes mais e, no mundo por vir, receberá a vida eterna.
31 Ne kam kôt ba djwỳnhbê 12o aben pydjin kam aro mõn arkum, —Ẽ, ota gwaj arỳm Djeruxarẽ'ỳr badjàbir ne kam babôxmã. Kam gêdja me ajmã ijo. Ba ije amijo inhĩ ne me awỳr ibôxja dja me ajmã ijo. Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh kute ijã pi'ôk no'ôk tũmja kôt dja me ã ijo anhỹro tẽ:n kam inomã kumẽ.
31 Chamando os doze para um lado, Jesus lhes disse:
32 Dja gwaj bôx nhym kam me me bajtemmã ikanga nhym kam me ijã bẽno ajkẽn ijo axên ijaprỳn ikutôn ikaprêprê:k ne kam ibĩ. Nhym kam ijã akati amãnhkrut ne ikjêkêt ba kam ajte akubyn itĩn ne ikato, pi'ôk no'ôk tũmja kôt, ane.
32 Ele será entregue aos gentios, que vão zombar dele, insultá-lo e cuspir nele.
33 — ausente —
33 Depois de açoitá-lo, eles o matarão, mas, ao terceiro dia, ressuscitará.
34 Nãm ã Jeju kôt ba djwỳnhmã amijã karõn arkum amijarẽnho ane. Nhym ar kute kabẽn ja mar kêtkumrẽx. Kabẽn ja ne Ar kubê bipdjur nhym ar kam te kute marmã.
34 Eles, porém, não entenderam nada disso. O significado dessas palavras lhes era encoberto, e eles não sabiam do que Jesus estava falando.
35 Nhym kam Jeju kôt ba djwỳnho mõ ne kam krĩraxbê Djeriko têpo mõ. Nhym me'õ no rãja pry jakàkam nhỹ ne à'wỳro nhỹ.
35 Aconteceu que, quando Jesus se aproximava de Jericó, um cego estava sentado à beira do caminho, pedindo esmolas.
36 Nhym me itepato 'ãnh mõ nhym kam me kanga man memã, —Mỳkam ne ga me akanga mõ? ane.
36 E, ouvindo o barulho da multidão que passava, perguntou o que era aquilo.
37 Nhym kam me kum, —Jeju, ane. Nadjarekam Jeju ne me ijo mõ, ane.
37 Anunciaram-lhe que Jesus, o Nazareno, estava passando.
38 Nhym kam kum amijo akij ne kum, —Ẽ, Jeju, Dawi tàmdjwỳ 'õ, gop amã ikaprĩ, ane.
38 Então ele gritou: — Jesus, Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
39 Nhym me wamã mõrja kum bẽn tỳx ne kum, —E kum anhikrê, ane. Nhym kam tu kum àkjêro bên kum, —Dawi tàmdjwỳ'õ, gop amã ikaprĩ, ane.
39 E os que iam na frente o repreendiam para que se calasse. Mas ele gritava cada vez mais: — Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
40 Nhym kam Jeju tẽm tỳx katikôt djan kam amiwỳr ku'uw. Nhym kam me'õ 'ỳr tẽn kum, —Aje, onĩj arỳm amiwỳr ajuw, anen kam pa 'amỳn o tẽn 'ỳr o bôx.
40 Jesus parou e mandou que trouxessem o cego. E, tendo ele chegado, Jesus perguntou:
41 Nhym kam kum, —Nãr, mỳj nã? Mã ne ba ije ajomã? Nhym kam kum, —Bẽnjadjwỳr, aje inoo mex ba irĩtmã.
41 — O que você quer que eu lhe faça? Ele respondeu: — Senhor, que eu possa ver de novo.
42 Nhym kam kum, —Nà, on rĩt. Tu aje amim ikamnhĩxkumrẽx kam ne ga arỳm amex, ane.
42 Jesus lhe disse:
43 Nhym kam tebê rĩt. Ne kam Jejukôt tẽ, mekôt tẽ, ne Metĩndjwỳnhmã ukaprĩmẽ amikĩnh jarẽnho tẽ. Nhym kam me kunĩ omũn kôt Metĩndjwỳnhmã mex jarẽ.
43 Imediatamente ele passou a ver de novo e seguia Jesus, glorificando a Deus. Também todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.