Atos 15
Kayapó NT (TXU_TBL) vs ARA
1 Nãm ar arek Ãxikikam ar ba: nhym kam me kwỳ arỳm pykabê Djudêja kurũm bôx. Ne kam 'êx ne Jeju kukwakam me kamymã kabẽn. Me bajtemmã kabẽn ne memã kum, —Gê me Môjdjê kukràdjà kôt me amy nhinhu kà rê. Dja me me amy nhinhu kà rênh kêt nhym Metĩndjwỳnh kute õ kàjkwa kadjy me apytàr prãm kêt. Nãm me 'êx ne ã memã ane.
1 Alguns indivíduos que desceram da Judeia ensinavam aos irmãos: Se não vos circuncidardes segundo o costume de Moisés, não podeis ser salvos.
2 Nhym kam Paurmẽ Banabe ar arỳm Djudêja kurũm me bôxjamẽ aktã kabẽno aben japa:nho dja. Nhym kam me abenmã kum, —Gê Paurmẽ Banabemẽ me bakwỳdjwỳ Djeruxarẽmã tẽ. Gê ar Jeju kute ar anorjamẽ me kute Jeju nhõ me jao ba djwỳnh'ỳr bôx ne me my kà rênh jabej me kukja, ane.
2 Tendo havido, da parte de Paulo e Barnabé, contenda e não pequena discussão com eles, resolveram que esses dois e alguns outros dentre eles subissem a Jerusalém, aos apóstolos e presbíteros, com respeito a esta questão.
3 Ne kam me kute amim Jeju mar ne kôt ar aben pydjio baja arỳm amũ ar ano nhym ar tẽ. Tẽ:n pykabê Penixijkôt tẽ. Ne tẽ:n pykabê Xamarijkôt tẽ. Ne tẽmkôt Jeju kukwakam me kute abeno kamymã ujarẽnh tẽn memã kum, —Apỹnh me bajtem ba djàkam ne me arỳm Bẽnjadjwỳr djwỳnh'ỳr amijo akẽx ne tu amim markumrẽx. Nãm ar ã memã anhỹr tẽ. Nhym kam me kunĩ arỳm kĩnhtirekumrẽx.
3 Enviados, pois, e até certo ponto acompanhados pela igreja, atravessaram as províncias da Fenícia e Samaria e, narrando a conversão dos gentios, causaram grande alegria a todos os irmãos.
4 Nhym ar tẽ:n kam arỳm Djeruxarẽ'ỳr bôx. Nhym kam me kute amim Jeju mar ne kôt ar aben pydjio baja ar pa krij ne arkum kabẽn mextire jarẽ. Mekam Jeju kute ar anor jadjwỳ, meo ba djwỳnhdjwỳ ne ar ã aro ane. Nhym kam ar memã amijã ajarẽ. Metĩndjwỳnh kukwakam ar àpênh kunĩkôt ar memã 'ã ajarẽ.
4 Tendo eles chegado a Jerusalém, foram bem-recebidos pela igreja, pelos apóstolos e pelos presbíteros e relataram tudo o que Deus fizera com eles.
5 Nhym kam mebê pardjêu kwỳ kàjmã dja. Adjwỳnhdjwỳ ne ar tu amim Jeju markumrẽx. Ar kàjmã djan memã kum, —Gê me me my kà rê. Me bajtem kute amim Jeju marja my kà rê. Dja me me bakukràdjà'ã memã karõn memã kum, “Djã gãm me katàt Môjdjê kukràdjà man kôt ar amijo aba”, ane. Dja me ã me bajtemmã ane. Nãm ã mebê pardjêu memã ane.
5 Insurgiram-se, entretanto, alguns da seita dos fariseus que haviam crido, dizendo: É necessário circuncidá-los e determinar-lhes que observem a lei de Moisés.
6 Nhym kam me kute 'ã aben marmã Jeju kute ar anorjamẽ me kute Jeju nhõ me jao ba djwỳnhmẽ akuprõ.
6 Então, se reuniram os apóstolos e os presbíteros para examinar a questão.
7 Ne kam aktã kabẽno aben japanho kumex. Nhym kam Pedru kàjmã djan memã kum, —Be, akmere ar, ba ar amã arẽ. Metĩndjwỳnh ne amrẽbê ar akuràm amijo ipytà. Ije me bajtemmã idjujarẽnh kadjy amijo ipytà. Ije memã Kritu'ã ujarẽnh ny jarẽnh nhym me kute tu amim markumrẽx kadjy. Ja kadjy ne amijo ipytà. Ja ne gar arỳm aje mar.
7 Havendo grande debate, Pedro tomou a palavra e lhes disse: Irmãos, vós sabeis que, desde há muito, Deus me escolheu dentre vós para que, por meu intermédio, ouvissem os gentios a palavra do evangelho e cressem.
8 Metĩndjwỳnh ne kute me õkre kadjwỳnhbê me kabẽn kunĩ mar. Nãm kum me bajtem kĩnh ne arỳm memã ta Karõ jano. O ne arỳm gwaj bamã kum me kĩnho amirĩt ne. Amrẽbê ne gwaj bamã anon kam arỳm jakam ã memã anoro ane.
8 Ora, Deus, que conhece os corações, lhes deu testemunho, concedendo o Espírito Santo a eles, como também a nós nos concedera.
9 Djãm kum me babê idjaerbit kĩnh ne kum me bajtem kĩnh kêt? Kati. Me tu amim markumrẽx nhym arỳm me õkre kadjwỳnhbê memã axweo ajngrà. Kam arỳm kum me bajtemdjwỳ kĩnh. Nãm kum me kunĩ kĩnho aben pyràk.
9 E não estabeleceu distinção alguma entre nós e eles, purificando-lhes pela fé o coração.
10 Ar akwỳ ne gar aje, “Dja me bajtem Môjdjê kukràdjà kôt amijo ba mex”, anhỹro aba. Je tô, mỳkam ne gar akabẽn jao Metĩndjwỳnhmã amikurê'uko aba? Djãm Môjdjê kukràdjà kôt ne me bakukãmãre kute amijo ba mex got? Gwaj badjwỳ djãm kôt ne gwaj amijo baba mex got? Kati. Gwaj bajaxwekam ne gwaj te: baje Môjdjê kukràdjàkôt amijo baba mexmã. Kam kwãrĩk wãnh me bajtemmã ja jarẽnh kêt. Me kute Môjdjê kukràdjà kôt amijo ba mexmã kwãrĩk wãnh memã arẽnh kêt.
10 Agora, pois, por que tentais a Deus, pondo sobre a cerviz dos discípulos um jugo que nem nossos pais puderam suportar, nem nós?
11 Be, mrãmri Bẽnjadjwỳr djwỳnhbê Jeju Kritu ta ne tu kum gwaj bakaprĩkumrẽx.Kam ta ne õ kàjkwa kadjy gwaj bapytà. Gwaj amrẽbê tu amim ja markumrẽx. Ta ne tu kum me bajtemdjwỳ kaprĩn ã me utàro ane. Nãm ã Pedru memã ane.
11 Mas cremos que fomos salvos pela graça do Senhor Jesus, como também aqueles o foram.
12 Nhym me krãptĩ:ja arỳm kabẽn krãta. Nhym kam Banabemẽ Paur ar arỳm memã kum, —Be, me kute Metĩndjwỳnh raxmã kator kadjy bar kukwakam mỳjja pumũnh kêt kwỳ nhipêx. Nã bãm ar me punu kwỳo mex nhym me te kute marmã kam no tyn kumex, ane. Nãm ar memã anen 'ã memã ujarẽnho dja.
12 E toda a multidão silenciou, passando a ouvir a Barnabé e a Paulo, que contavam quantos sinais e prodígios Deus fizera por meio deles entre os gentios.
13 Nhym me arek ar maro nhỹ: nhym kam ar arỳm anhikrê. Nhym kam Xijagudjwỳ memã kabẽn. Memã kabẽnkam ne Pedrumã Ximão jarẽ. Nãm memã kum, —Akmere ar, dja gar ikabẽn ja ma.
13 Depois que eles terminaram, falou Tiago, dizendo: Irmãos, atentai nas minhas palavras:
14 Be, Ximão arỳm ar amã arẽ. Metĩndjwỳnh arỳm kum me bajtem kaprĩn kute amim me kwỳ pytàr kraxkôt ne ar amã arẽ.
14 expôs Simão como Deus, primeiramente, visitou os gentios, a fim de constituir dentre eles um povo para o seu nome.
15 Me bakukãmãredjwỳ tãm jarẽ. Metĩndjwỳnh kute amim me bajtem kwỳ pytàr jarẽ. Amrẽbê: Metĩndjwỳnh kukwakam kabẽn jarẽnh djwỳnh tãm jarẽn arỳm 'ã pi'ôk no'ôk ne. Dawimẽ kramẽ tàmdjwỳ ar kute aben djô'ã mebê idjaermã krĩn meo ba. Metĩndjwỳnh me'ã Dawi nhõ kikre jakren memã kum,
15 Conferem com isto as palavras dos profetas, como está escrito:
16 — ausente —
16 Cumpridas estas coisas, voltarei e reedificarei o tabernáculo caído de Davi; e, levantando-o de suas ruínas, restaurá-lo-ei.
17 Nãm ã Metĩndjwỳnh memã ane. Dawi tàmdjwỳmẽ me bajtem'ã memã ane. Ga, kute amim me bajtem kwỳ pytàr jarẽnhja pumũ.
17 Para que os demais homens busquem o Senhor, e também todos os gentios sobre os quais tem sido invocado o meu nome,
18 Adjàkam kute amikukãm mỳjja kunĩ markôt ne ã memã ane. Nãm ã Xijagu memã ane.
18 diz o Senhor, que faz estas coisas conhecidas desde séculos.
19 Ne ajte itepã memã kum, —Ga, me bajtem kute Bẽnjadjwỳr djwỳnho aminhõ Bẽnjadjwỳrja pumũ nhym kute me bajtemo aminhõ meja pumũ. Ba ar amã arẽ. Me bajtem kwỳ ne ajbir arỳm Metĩndjwỳnh'ỳr amijo akẽx ne tu amim markumrẽx. Kwãrĩk wãnh Môjdjê kukràdjà kunĩo me kunor kêt.
19 Pelo que, julgo eu, não devemos perturbar aqueles que, dentre os gentios, se convertem a Deus,
20 Gwaj memã Môjdjê kabẽn ngrêrebit'ã pi'ôk no'ôk ne memã arẽ. Gwaj memã kum, “Me kute mỳjjao metĩndjwỳnh karõ nhipêxjamã mry parja kwãrĩk wãnh krẽn kêt. Kwãrĩk wãnh aprõ djwỳnh kupa'ã nàr amjên djwỳnh kupa'ã akurẽ aba kêt. Mry me kute mut djêo parja kwãrĩk wãnh àr ne krẽn kêt. Kwãrĩk wãnh kamrô krẽn kêt”, ane. Gwaj ã memã ane.
20 mas escrever-lhes que se abstenham das contaminações dos ídolos, bem como das relações sexuais ilícitas, da carne de animais sufocados e do sangue.
21 Gwaj me bajtemmã Môjdjê kukràdjà jabit jarẽ. Gwaj ren memã arẽnh kêt nhym ren me kute mar kêt nhym ren kam mebê idjaer kum me kurê. Me Môjdjê kabẽn'ã no tỳxkam kum me kurê. Be, me õ krĩ kunĩkôt ne me Môjdjê kabẽn'ã no tỳx ne kàj bê memã arẽnho ku'ê. Pi'ôk ràràr kunĩkôt ne me kute me bikprõnh djàkam mỳjja ja'ã pi'ôk no'ôk jarẽnho ku'ê. Amrẽbê: ne me me bakukãmãremã arẽn ajbir me kute arẽnh rã'ã. Kam dja gwaj me bajtemmã Môjdjê kukràdjà ngrêre jabit jarẽ gê me kuman kôt ar amijo ba nhym kam mebê idjaer arỳm kum me kurê kêt. Nãm Xijagu ã memã ane.
21 Porque Moisés tem, em cada cidade, desde tempos antigos, os que o pregam nas sinagogas, onde é lido todos os sábados.
22 Nhym kam me abenmã kum, —Gwaj Paurmẽ Banabe arkôt krĩraxbê Ãxikimã gwaj banhõ me ja kwỳ jano, ane. Nhym Jeju kute ar anorjamẽ me kute Jeju nhõ me jao ba djwỳnhmẽ me kute kôt ar aben pydjio baja kunĩmẽ ne me abenmã kum, —Be, mextire. Dja gwaj arkôt ar'õ jano, ane. Ne kute arkôt ar anor kadjy amijo Djuda Baxabamẽ Xira ar utà. Ar amẽ ne ar Jeju kukwakam me kamy kuràm rax. Ar ja arkôt mõrmã.
22 Então, pareceu bem aos apóstolos e aos presbíteros, com toda a igreja, tendo elegido homens dentre eles, enviá-los, juntamente com Paulo e Barnabé, a Antioquia: foram Judas, chamado Barsabás, e Silas, homens notáveis entre os irmãos,
23 Nhym kam me arỳm pi'ôk no'ôk ne. Ar kute o mõr kadjy ne me pi'ôk no'ôk ne. Ne kamã me bajtemmã kum, “Me ba Jeju kute me ijanor tũm ja ne ba me me amã ikabẽn jarẽ. Me ije Jeju nhõ me jao iba djwỳnhdjwỳ ne ba me me amã ikabẽn jarẽ. Me ibê Jeju kukwakam me kamydjwỳ ne ba me me amã ikabẽn jarẽ. Ga me apỹnh me bajtem ba djàkam ar aba, krĩraxbê Ãxikimẽ pykabê Xirijmẽ pykabê Xirxijkam ar aba. Ba me Jeju kukwakam me ajo ikamy. Wãm ne ba me ikabẽn mex'ã me amã pi'ôk no'ôk ne. Dja ga me me ikabẽn jarẽn ama.
23 escrevendo, por mão deles: Os irmãos, tanto os apóstolos como os presbíteros, aos irmãos de entre os gentios em Antioquia, Síria e Cilícia, saudações.
24 Be, wãm me kwỳ kumrẽx mõrwã ne me arỳm me amã 'êx. Me ikurũm mõn me awỳr bôx ne me amã 'êx. Ne me ikukràdjà tũmo me akunoro ban arĩk me amã, ‘Gê me Môjdjê kukràdjà kôt me amy nhinhu kà rê. Dja me me amy nhinhu kà rênh kêt nhym Metĩndjwỳnh arỳm kute õ kàjkwa kadjy me apytàr prãm kêt’, ane. Be, me kute me amã anhỹr djô'ã ne ga me te: aje katàt Metĩndjwỳnh kabẽn marmã. Arỳm ne Paur ar amrẽ tẽn me imã ja jarẽ ba me kuman arỳm wãm me amã ikabẽn jarẽ. Djãm me ba ne ba me wãm me 'êxnhĩwã jano got? Kati.
24 Visto sabermos que alguns [que saíram] de entre nós, sem nenhuma autorização, vos têm perturbado com palavras, transtornando a vossa alma,
25 Be, ba me ije me ajarẽnh markam arỳm axikôt ikabẽn ne me akadjy amijo me ijõ ar utà. Amijo ar utàn Banabemẽ Paur arkôt me awỳr ar ano. Gu me bamã bakamy Banabemẽ Paur ar kĩnhja kôt ar ano.
25 pareceu-nos bem, chegados a pleno acordo, eleger alguns homens e enviá-los a vós outros com os nossos amados Barnabé e Paulo,
26 Be, me kum Metĩndjwỳnh kĩnh kêt ja ne me te ar kangrônho ba nhym ar mã memã Jeju'ã ujarẽnh ar ba. Kum me uma kêt ne tu memã banhõ Bẽnjadjwỳr djwỳnhbê Jeju Kritu'ã memã ujarẽnh ar ba.
26 homens que têm exposto a vida pelo nome de nosso Senhor Jesus Cristo.
27 Me ije arkôt me amã ar anorjabê ne Djudamẽ Xira ar. Dja ga me pi'ôk jakam me ikabẽn jarẽn ama. Nhym ar wã dja ar ajkwakumrẽxkôt ajte me amã tãm jarẽ ga me mrãmri ajte kôt aman mar pydji.
27 Enviamos, portanto, Judas e Silas, os quais pessoalmente vos dirão também estas coisas.
28 Môjdjê kukràdjà ngrêrebit dja ba me me amã arẽ ga me aman katàt kôt ar amijo aba. Ba me me amã, ‘Me kute mỳjjao metĩndjwỳnh karõ nhipêxjamã mry parja kwãrĩk wãnh krẽn kêt. Kwãrĩk wãnh mry kamrô krẽn kêt. Mry me kute mut djêo parja kwãrĩk wãnh àr ne krẽn kêt. Kwãrĩk wãnh aprõ djwỳnh kupa'ã nàr amjên djwỳnh kupa'ã akurẽ aba kêt’, ane. Jabit ne ba me me amã arẽ. Dja ga me katàt Môjdjê kukràdjà ngrêre jabit man kôt ar amijo aban arỳm amrãnh mex. Ba me ren me amã itepã kukràdjà 'õdjwỳ jarẽ ga me ren te: aje mar ne katàt kôt amijo aba prãmje. Be, Metĩndjwỳnh Karõ ne me ikôt amikabẽn dji ba me me amã ikabẽn jarẽ. Tãm ne ja.” Nãm me ã me bajtemmã pi'ôk no'ôkkam kabẽn jarẽnho ane.
28 Pois pareceu bem ao Espírito Santo e a nós não vos impor maior encargo além destas coisas essenciais:
29 — ausente —
29 que vos abstenhais das coisas sacrificadas a ídolos, bem como do sangue, da carne de animais sufocados e das relações sexuais ilícitas; destas coisas fareis bem se vos guardardes. Saúde.
30 Nãm me memã pi'ôk no'ôk ne kam arỳm Paur arkum kungãn arkum, “Aj mã”, ane. Nhym ar arỳm Ãxiki'ỳr o tẽ:n kam 'ỳr o bôx. Ne kam me krãptĩ:o akuprõn arỳm memã pi'ôk no'ôk ngã.
30 Os que foram enviados desceram logo para Antioquia e, tendo reunido a comunidade, entregaram a epístola.
31 Nhym me memã pi'ôk jarẽ nhym me arỳm kuma. Kabẽn mextire man arỳm kĩnhkumrẽx ne.
31 Quando a leram, sobremaneira se alegraram pelo conforto recebido.
32 Nhym Djudamẽ Xira Ar kubê Metĩndjwỳnh kukwakam kabẽn jarẽnh djwỳnh ne arỳm memã 'ã karõ kumex ne memã kum, —Dja ga me tu amim Jeju mar tỳxkumrẽx rã'ãn 'ã adjukanga kêtkumrẽx. Nãm ar ã memã 'ã karõo ane.
32 Judas e Silas, que eram também profetas, consolaram os irmãos com muitos conselhos e os fortaleceram.
33 Ne arek kam ar ba nhym ar'ã arỳm akati kwỳ apêx. Nhym kam ar memã kum, —Bar akubyn Jeju kute ar anorja'ỳr tẽ, ane. Nhym Jeju kukwakam ar kute abeno kamy arkum, —Aj mã. Ar adjumar mex ne tẽ, ane.
33 Tendo-se demorado ali por algum tempo, os irmãos os deixaram voltar em paz aos que os enviaram.
34 Nhym kam Xira memã kum, —Ba arek me akam ar iba, ane.
34 [Mas pareceu bem a Silas permanecer ali.]
35 Paurmẽ Banabe ar adjwỳnhdjwỳ arek Ãxikikam ar ba. Arek me krãptĩ ro'ã kàj bê memã Bẽnjadjwỳr djwỳnh kabẽn jarẽn 'ã memã ajarẽ.
35 Paulo e Barnabé demoraram-se em Antioquia, ensinando e pregando, com muitos outros, a palavra do Senhor.
36 Nhym kam ar'ã akati kwỳ apêx nhym Paur Banabemã kum, —Gu baje õbê apỹnh krĩraxkôt Bẽnjadjwỳr djwỳnh'ã memã badjujarẽnhja gu akubyn kunĩkôt tẽ. Gu baje Jeju kukwakam meo bakamy pumũnho tẽ. Me katàt kute amijo ba jabej me omũnho tẽ, ane.
36 Alguns dias depois, disse Paulo a Barnabé: Voltemos, agora, para visitar os irmãos por todas as cidades nas quais anunciamos a palavra do Senhor, para ver como passam.
37 Nhym arkôt tẽm kadjy Banabe kum Djuão Makô kĩnh.
37 E Barnabé queria levar também a João, chamado Marcos.
38 Nhym be, Paur ne kum o tẽm kĩnh kêt. Õbê kute pykabê Papirijkam kute ar kangan arkôt àpênh'ỳr tẽm kêtkam ne kum o tẽm kĩnh kêt.
38 Mas Paulo não achava justo levarem aquele que se afastara desde a Panfília, não os acompanhando no trabalho.
39 Nhym kam ar kabẽno aben japan arỳm abenkam kaprĩre ne. Ne kam arỳm abenbê ajkij. Nhym kam Banabe arỳm Makôo tẽn ngôkôt apêxtibê Xipre'ỳr o tẽ.
39 Houve entre eles tal desavença, que vieram a separar-se. Então, Barnabé, levando consigo a Marcos, navegou para Chipre.
40 Nhym Paur amijo Xira pytà. Nhym kam Jeju kukwakam ar kute abeno kamy ar'ã Metĩndjwỳnhmã kum, —Ga ne ga adjukaprĩ:kumrẽx. Kam tu amã ar kaprĩkumrẽx ne ar o aba, ane. Nhym kam ar mã tẽ.
40 Mas Paulo, tendo escolhido a Silas, partiu encomendado pelos irmãos à graça do Senhor.
41 Ne pykabê Xirijmẽ pykabê Xirxijkam tẽ. Apỹnh me kute amim Jeju mar djàri kôt ba. Me kute Jejukôt ar aben pydjio ba djàri kôt ba. Ne memã tỳx jangjênho tẽ. Nãm ar memã kum, —Dja gar tu amim Jeju mar tỳxkumrẽx rã'ãn 'ã adjukanga kêtkumrẽx, anhỹro tẽ.
41 E passou pela Síria e Cilícia, confirmando as igrejas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.