Romanos 4

Te akʼaʼj tuʼjal tuj tuʼjal qtata Dios (TTCNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ntons te Abran aj qijajil oqtxi', ¿tidi' otkamb'aj tetz ti'j kyaqil ntzani?
1 Que vantagem diremos, pois, que conseguiu Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Qa te Abran tzan tpaj-wit te tk'ulb'en owel in xhchoj, qanq b'a'n-tal tzan tqet tjiq'b'a' tib' kywitz kye xjal, per nya'tx tuj twitz Qtata Dios.
2 Porque, se Abraão foi justificado em virtude de sua observância, tem que se gloriar; mas não diante de Deus.
3 Te Tu'jal Dios nyolin ikxjani: “Te Abran oxik toksla' [tyol] Qtata Dios, b'ix tzan tpaj tokslb'en, owel tuj twitz [te Qtat] ya k'onti'l xhchoj.”
3 Ora, que diz a Escritura? Abraão creu em Deus e isso lhe foi imputado em conta de justiça {Gn 15,6}.
4 [Tuj kywitz kye xjal], qa jun xjal nk'ulun taq'un junky, te aj twi' tk'u'j ntk'amo' nya'tx naqe jun oyej sinoke te chojb'il te tetz.
4 Ora, o salário não é gratificação, mas uma dívida ao trabalhador.
5 Yatzun jun xjal chimol choj aj k'onti'l wit'lik tk'u'j ti'j tk'ulb'en tzan tel in xhchoj sinoke n'okslan ti'j te Qtata Dios tzan tel in xhchoj, ntons tetz n'el tuj twitz te Qtat k'onti'l xhchoj tzan tpaj tokslb'en ti'j.
5 Mas aquele que sem obra alguma crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é imputada em conta de justiça.
6 Komo ikxji te Dawid [aj twitzale' k'ulul mandad oqtxi'] otq'umaj galan at te xjal aj oje tz'el tuj twitz [te Qtat] ya k'onti'l xhchoj per nya'tx tzan tpaj jun tk'ulb'en. [Otq'umaj ikxjani:]
6 É assim que Davi proclama bem-aventurado o homem a quem Deus atribui justiça, independentemente das obras:
7 “Galanx-alo kye aj oje qet najsa' te kyk'ulb'en nya'tx galan, b'ix aj nlay tzaj na'o' kchoj tzan te Qtata Dios.
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniqüidades foram perdoadas e cujos pecados foram cobertos!
8 Galanx-alo te xjal aj cha nky'ix-oq te xhchoj tzan te Qtata Dios.”
8 Bem-aventurado o homem ao qual o Senhor não imputou o seu pecado {Sl 31,1s}.
9 ¿Te ja galan ntzani a'ox pe' kye aj atok kyechalul qatzun ax kye aj k'onti'lji? Ma'tx tz'ok qcha'o' te Abran owel tuj twitz [te Qtat] ya k'onti'l xhchoj tzan tpaj toklen wit'let tk'u'j ti'j.
9 Essa bem-aventurança é somente para os circuncisos, ou também para os incircuncisos? Dizemos, com efeito, que a fé foi imputada a Abraão em conta de justiça.
10 ¿Titza' tuq atqet te Abran aj tel galan tuj twitz Qtata Dios? ¿Ojetq tuq tz'ok si' techalul ti'j qatzun mina' tuqji? Owel galan tuj twitz Qtata Dios aj mina' tuq tok si'let techalul, nya'tx aj ojetq tuq.
10 Quando lhe foi ela imputada? Depois ou antes de sua circuncisão? Não depois, mas antes de ser circuncidado.
11 Te techalul telponx tuq, tetz owel tuj twitz te Qtat ya k'onti'l xhchoj tzan tpaj ojetq tz'ok wit'let tk'u'j ti'j, per aj mina' tuq tok si'let techalul. Ikxji tetz owok naqe k'wa'lon kyi'j kye aj nya'tx tijajil Israel aj k'onti'l atok kyechalul b'ix nkye'okslan, ikxji tzan kyel tuj twitz [te Qtat] ya k'onti'l kchoj.
11 Depois é que recebeu o sinal da circuncisão, como selo da justiça que tinha obtido pela fé antes de ser circuncidado. E assim se tornou o pai de todos os incircuncisos que crêem, a fim de que também a estes seja imputada a justiça.
12 B'ix te Abran ax owok naqe k'wa'lon kyi'j kye aj tijajil Israel aj atok kyechalul per n'ok kywit'b'a' kyk'u'j ti'j te Qtata Dios iktza'x te qijajil Abran owok twit'b'a' tk'u'j ti'j aj mina' tuq tok techalul.
12 Pai também dos circuncisos, que não só trazem o sinal, mas que acompanham as pegadas da fé que nosso pai Abraão possuía antes de ser circuncidado.
13 Te Qtata Dios oxik tsi' tyol te Abran b'ix kye kyaqil tijajil, tzan kyk'amon te twitz tx'o'tx' te jun kykotz, per nya'tx tzan tpaj-wit [kyk'ulb'en aj ntyoli'] te Kawb'il, sinoke tzan tpaj n'el in kchoj toklen wit'let kyk'u'j ti'j tetz.
13 Com efeito, não foi em virtude da lei que a promessa de herdar o mundo foi feita a Abraão ou à sua posteridade, mas em virtude da justiça da fé.
14 Qa cha a'oxwit kye aj nkye'okslan te Kawb'il kye aj okyek'amoyon te jun kykotz, ntons chagan-talo tzan tok wit'let jk'u'j ti'j Qtata Dios b'ix ax k'onti'l-tal tajb'en kyaqil te aj oje xik tsi' tyol ti'j.
14 Porque, se a herança é reservada aos observadores da lei, a fé já não tem razão de ser e a promessa fica sem valor.
15 Komo tzan tpaj [k'onti'l nqet qoksla'] te Kawb'il, astilji ntzaj tq'oj te Qtata Dios [qi'j qetz aj qeb'en tidi' ntyoli' te Kawb'il], per qa k'onti'l-wit te Kawb'il ax k'onti'l-tal tidi' qi'j ja' nqopaltin.
15 Porquanto a lei produz a ira; e onde não existe lei, não há transgressão.
16 Astilji a'ox tzan tpaj toklen wit'let jk'u'j [ti'j Qtata Dios nqo'el galan tuj twitz], ikxji tzan tok iktza'xkix tetz b'an galan nab'lin quky'i'l anke k'onti'l nqajo'; ikxji tzan jk'amon qkyaqil qetz te aj okaj tsi' Qtata Dios tyol ti'j, nya'tx a'ox kye aj [kygan] te Kawb'il sinoke ax kye aj wit'lik kyk'u'j ti'j te Qtat, iktza'x te Abran aj naqe k'wa'lon qi'j qkyaqil qetz [toklen wit'let jk'u'j iktza' tetz].
16 Logo, é pela fé que alguém se torna herdeiro. Portanto, gratuitamente; e a promessa é assegurada a toda a posteridade de Abraão, não somente aos que procedem da lei, mas também aos que possuem a fé de Abraão, que é pai de todos nós.
17 Iktza'x nyolin tuj te Tu'jal Dios oqtxi' ikxjani: “Oje chkaj nsi' k'wa'lon kyi'j ky'ila'j amaq'.” Te Qtata Dios aj okaj tyoli' ntzani, a tetz te aj oxik oksla' tzan te Abran, b'ix tetz nkyejaw anq'in kye kamnaq titza', b'ix b'a'n tzan txik tq'uma' tzan tok jun tidi' aj k'onti'l at.
17 Em verdade, está escrito: Eu te constituí pai de muitas nações {Gn 17,5}; {nosso pai, portanto} diante dos olhos daquele em quem acreditou, o Deus que dá vida aos mortos e chama à existência as coisas que estão no nada.
18 Te Abran otokslaj b'ix lo'ik tuq tk'u'j, anke k'onti'l tuq tidi' qi'j b'a'n tzan tkaj lo'et tk'u'j ti'jx, per okaj lo'et tk'u'j tzan tok k'wa'lon kye ky'ila'j amaq' tzan tpaj ojetq xik tq'uma' te Qtata Dios tuky'i'l ikxjani: “Okye'okel [b'an ky'ila'j] awijajil.”
18 Esperando, contra toda a esperança, Abraão teve fé e se tornou pai de muitas nações, segundo o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência {Gn 15,5}.
19 B'ix tetz k'onti'l ona'non tanim tzan tok wit'let tk'u'j [ti'j te aj otzaj tq'uma' Qtata Dios] konserke teb'enky tuq tetz xhchi'jel b'an tijky, komo ojetq tuq jakon oqal (100) aq'b'i tetz, b'ix te Sar ya nlay b'antikky tuq tzan talan.
19 Não vacilou na fé, embora reconhecendo o seu próprio corpo sem vigor - pois tinha quase cem anos - e o seio de Sara igualmente amortecido.
20 Tetz k'onti'l ona'non tanim ti'j te aj ojetq tuq tzaj tq'uma' Qtata Dios tetz, sinoke onimsan tk'u'j tzan tok twit'b'a' tk'u'j ti'j Qtat b'ix oqet tjiq'b'a' te Qtat.
20 Ante a promessa de Deus, não vacilou, não desconfiou, mas conservou-se forte na fé e deu glória a Deus.
21 B'an ntoksla' tuq at nim tajwalil te Qtata Dios tzan tk'ulun iktza'x ojetq tzaj tq'uma'.
21 Estava plenamente convencido de que Deus era poderoso para cumprir o que prometera.
22 Astilji owel tuj twitz [te Qtat] ya k'onti'l xhchoj.
22 Eis por que sua fé lhe foi contada como justiça.
23 Aj ntzani te aj oqet tz'ib'a' ti'j: “Owel galan tuj twitz Qtata Dios.” Ntons, te ja ntzani nya'tx telponx te jun galan a'ox ti'j tetz
23 Ora, não é só para ele que está escrito que a fé lhe foi imputada em conta de justiça.
24 sinoke ax te jun galan te qetz ajna'l. Ax qetz oqo'elal galan tuj twitz Qtata Dios, qetz aj nqo'okslan ti'j te aj ojaw anq'in kxol kye kamnaq, te Qajaw Jesus.
24 É também para nós, pois a nossa fé deve ser-nos imputada igualmente, porque cremos naquele que dos mortos ressuscitou Jesus, nosso Senhor,
25 Tetz oxik q'apo' tzan tpaj kyaqil aj jk'ulb'en nya'tx galan, b'ix yaji ojaw anq'in tzan qten galan tuky'i Qtata Dios.
25 o qual foi entregue por nossos pecados e ressuscitado para a nossa justificação.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.