Atos 27

Te akʼaʼj tuʼjal tuj tuʼjal qtata Dios (TTCNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ya ma kyekaj ti'j qa presis tuq tzan qxikna tuj bark max Italy, yatzun te Pa'k kyuky'i txq'anky aj pres ekaj q'apo' tuj tq'ab' jun kapitan kye soldad aj tb'i July, jun kapitan ti'j jun b'uch'uj soldad aj tb'i “A'e' Aj Te César.”
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Oxikna tuj jun bark aj atqet tuq tzi, te bark tzajnaq Adramity, b'ix oky'el tuq kyuj kye txq'anky amaq' stzi'-ele' tlob'en te nim a' tuj tkwentil Asy. Ax ajun tuq quky'ila te Aristark, tetz jun aj Tesalonk tuj tkwentil Masedony.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ya tuj junky iwitq opona Sidon, jun amaq' stzi' tlob'en te nim a'. Te July b'an galan onab'lin tuky'i Pa'k, ostzoqpij tzan txik q'olb'el kye tajyol tzan kyonen tuky'i'l.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Ya ma qo'exna Sidon, ojaxna junky'el tuj te bark b'ix oky'ikna qaynin twitz te xtx'o'otx' amaq' Chipr tzan tpaj te kyaq'iq' ntzaj tuq qwitza.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Ya ma qoky'ikna twitz xtxa'm te Silisy b'ix te Panfily, opona amaq' Mír, jun amaq' tuj tkwentil Lisy.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Te kapitan kyi'j kye soldad owoknoj titza' junky bark, jun aj te amaq' Alejandriy ikja'n tuq txik Italy, b'ix ojaxna tuj te bark tzan qxik.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Ky'ila'j q'ij ob'etna kyeb'a', pen oky'ikna twitz amaq' Knid. Komo tzunx tuq te kyaq'iq' n'ok jub'an qwitza, astilji oky'ikna twitz amaq' Salmon. Yaji oky'ikna stzi'-ele' ti'j te tx'o'tx' Kret tb'i tzan tkolon te tx'o'tx' qi'ja ti'j te kyaq'iq'.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Pen tuq nqob'etna tuj te a' [tzan tpaj te kyaq'iq']. Yaji opona tuj jun luwar tb'i Kyojlb'il Bark b'ix qaynin tzi atqet tuq te amaq' tb'i Lasey.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Nim tuq tyemp ojetq tz'el, b'ix nya'tx tuq galan tzan qb'et tuj a' tzan tpaj ch'inky tuq qok jab'alil, astilji te Pa'k oxik tsi' jun konsej kye xjal,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 oxik tq'uma' ikxjani: «Kyintzaj echa'o' waq. N'ok wen te qb'eyni owokel b'an nya'tx galan, opoyonaj te ja barkni b'ix kyaqil tiqatz b'ix axpe qetz a'o'.»
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Per te kapitan kyi'j kye soldad okaj twit'b'a' tk'u'j ti'j tajaw te bark b'ix ti'j te chofer te bark, b'ix nya'tx ti'j te Pa'k.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Komo te tzi nya'tx tuq b'an galan tzan tky'ik jun jab'alil qetza txini, ntons tlimal kye xjal dyakwerd tuq ate' tzan qex tzi tuky'i te bark, b'ix tzan qpon Penixh, jun amaq' ewonj stzi' tlob'en te nim a' aj tuj tkwentil Kret, tuj aj amaq'ji b'a'n tzan txik qen tumelil noroccidente b'ix suroccidente.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Yaji ntzaj tuq jun kyaq'iq' nya'tx b'an jwert tzajnaq tumelil te sur b'ix oqet kyb'isu' nini galan tzan qxik, b'ix oxikna junky'el stzi'-ele' tlob'en a' te Kret, nya'tx laq'chik twitz te tx'o'tx'.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Per mas yaj otzaj jun kyaq'iq' b'an jwert, owok ti'j te bark, jun kyaq'iq' aj n'ok q'uma' “te nororiente” b'ix b'an jwert samo' tuky'i jab', tzajnaq tuq xtx'o'otx' [Kret], owok tjub'i' tib' ti'j te bark.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Komo b'an jwert tuq te kyaq'iq' b'ix k'onti'l tuq nb'antik tzan qxik twitz te kyaq'iq', kyeb'ayle' oxik tpelq'u' mas tuj te a' ntons cha oxik qtzoqpi'na b'ix ikxji oxik eq'i'na tzan te kyaq'iq'.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Oky'ikna ti'ajx jun tx'o'tx' tb'i Cauda, oky'ikna ti'ajx ja' tuq te kyaq'iq' nya'tx tuq b'an jwert iktza' tb'ay, b'ix pen ob'antik tzan tjax qin te tal bark tuj te nim bark.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Ya ma jax kyin te tal bark, yaji oqet kywaku' te nim bark tuky'i las te onb'il te bark tzan k'on tpax. Yaji, komo nkyexob' tuq kebal tuq tpon qxon qib' aj ja' tuq atqet te tz'ajon nya'tx nim txe' tjaq' a' twitz jun luwar Sírte tb'i, astilji oqetz kyin twi' te bark b'ix ikxji cha oxik ina tzan te kyaq'iq'.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Yaji tuj junky iwitq tzunx tuq b'an jwert te kyaq'iq', ntons owaq'ik tzan tkaj kxon tuj a' tiqatz te bark.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Yaji tuj toxi'n q'ij a'e'xk kyetz okaj kxo'o' tuj a' tidi'chq okensb'il te bark.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Ky'ila'j q'ij k'onti'l tuq eb'ajil te q'ij, ni kye che'w, ajun tuq kyaq'iq' b'ix jab' aj njub'in tuq, b'ix qetza tuj qnab'l ya k'onti'l tuq lo'ik jk'u'j tzan jkoletna.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Komo ky'ila'j q'ij k'onti'l nqowa'ana tuq, ntons yaji te Pa'k ojaw wa'let b'ix oxik tq'uma' ikxjani: «Instzaj echa'o' waq, mejor ma'-tal tz'ok esi' ewi' wi'j tzan k'on qetz, ikxji k'onti'l-tal ma qo'etz Kret b'ix k'onti'l-tal ma ponaj tidi'chq, b'ix k'onti'l-tal ma ky'ik qi'j kyaqil aj ntzani.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Per ajna'l etetz k'on kxob' tzan tpaj nijunwt te qetz okamel anke te bark opoyonaj.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ma'in qonik'an ma jaw kanet nwitz jun ángel aj tlajen te Qtata Dios aj Wajawil b'ix aj nqet woksla'.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 B'ix ma tzaj tq'uma' wetz ikxjani: “K'on txob' Pa'k. Yatz presis tzan apon twitz César [aj twitzale' kyi'j kye k'ulul mandad], b'ix tzan apaj yatz te Qtata Dios okyetkolo'tz kyaqil aj ajune' awuky'i'l tuj te bark.”
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ntons etetz waq, intjaw etin ek'u'j, k'on kxob'. Wetz wit'lik nk'u'j te Qtata Dios otk'ulu'tz iktza'x ma'tx tzaj tq'uma' wetz.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Per presiskixi' tzan qpon jub'an twitz jun tx'o'tx'.»
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ntons jun aq'b'il aj ojetq tuq tky'ik kab'e' samanxi' tuq te qb'ey tuj a', nqob'etna tuq tuj te nim a' aj ja' n'ok q'uma' Adriático. Nqoxik ina tuq xkumutx'i' tzan te kyaq'iq', qanq ojetq tuq qo'ok chukaq'b'il, kye chofer te bark owel kyniky' ch'inky tuq qpon tuj jun tx'o'tx'.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Oqex kymalo' janik'pon txe' tuq te a', wuqlajuj tuj kawnaq (37) metr tuq txe'. Yaji ya ma kye'ok laq'chet, oqex kymalo' junky'el, wuq tuj kawnaq (27) metr tuq.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Tzan tpaj nkyexob' tuq tzan k'on tok kyjoto' kyib' ti'j te ab'j, yaji oqex kxon b'eyx kye kaj k'uxb'il tq'a'el ti'ajx te bark tzan twa'let kyeb'a' b'ix nkyexnaq'tzan tuq tzan qel xhk'ate' naj luwew.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Per kye aj nkyek'ulun manejar te bark kygan tuq tzan kyoqik tzan kyex tuj te bark. Astilji e'aq'ik tzan tqetz kyin te tal bark, nkyk'ulu' tuq iktze'xtzun oqtex tuq kxon txq'anky tq'a'el twitz te bark.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Per te Pa'k luwew oxik tq'uma' kye soldad b'ix tuky'i te kapitan kyi'j ikxjani: «Qa kyetz nlay kyekaj tuj ja barkni, etetz nlay b'antik tzan ekolet.»
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ntons kye soldad owel kytajk'u' k'alb'en tetz te tal bark, b'ix oxik ktzoqpi' tuj a'.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 B'an q'eqo' te Pa'k oxik tq'uma' kye kyaqil tzan kywa'an tuq ch'in, oxik tq'uma' kyetz ikxjani: «Kab'e' samanxi' etipb'en wa'ij, mina' txik ewa'a' jun ewe'.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Wetz ngan tzan txik nq'uma' etetz tzan ewa'an ch'in. Nini b'an presis qa egan tzan etanq'in. Nijunwt okamel, k'onti'l tidi' oky'el eti'j nich'inwt.»
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Ya ma xik tq'uma' ikxjani te Pa'k ojaw tin jun wab'j, b'ix kywitz kkyaqil oxik tsi' pixon te Qtata Dios ti'j, b'ix owokten wa'il.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Yaji kyaqil ojaw kyin kyk'u'j b'ix eb'ajwa'an.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Tzan qkyaqil aj ato'oxna tuq tuj te bark kab'e' oqal tuky'i qaqlajuj tuj mutx' (276) xjal tzan qkyaqil.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ya ma qob'ajwa'ana qkyaqil, yaji kyetz okaj kxon tuj a' te triw aj tzunx atx tuq, ikxji tzan tjaw iqb'e' mas te bark.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Ya ma qo xhk'ate', oxik qe'e' jun tx'o'tx' per k'onti'l owel qniky' ja' tuq ojetq qopon, per oxik qe'e' te tx'o'tx' ewonj ti'j te kyaq'iq' b'ix at tuq nim tlob'en a' b'ix oqet kyb'isu' tzan txik kyin te bark tzi.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 E'el kytajk'u' kyaq'e'l kye tq'a'el aj oqex ksi' tuj te a', cha ekaj kyka'yi' tuj te a', b'ix oxik kyko'pi' te aj n'oken tuq tzan txik kyin te bark aj ja' kyetz kygan. Yaji ojaw kyjuk'u' tuj kyaq'iq' te jun sabl, b'ix ikxji kyeb'ayle' epon laq'chet tlob'en a'.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Per dech opon jub'an te bark ti'j jun tz'ajon nink'ajchaq te a' b'ix twitz te bark okaj utx'lik tuj tz'ajon, k'onti'l tuq nyak'jik. Yaji ti'ajx te bark kyeb'ayle' tuq n'elb'aj pax tzan tbalor te a' aj n'ok tuq pulan ti'j.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ntons kye soldad oqet kyb'isu' tzan kyqet tuq kykansa' kye aj pres tzan k'on tuq kyoqik oj txik kxon kyib' tuj a'.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Per te kapitan kyi'j kye soldad, tetz tgan tuq tzan tkolet te Pa'k. Astilji k'onti'l ostzoqpij tzan kyqet kansa' kye aj pres. Mejor oxik tk'ulu' mandad ab'l aj kyotzqi' tuq tzan kypumiq'in, b'a'n tuq tzan txik kxon kyib' tuj te a' tzan kypon tb'ay xtxa'm te tx'o'tx',
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 b'ix yaji kye txq'anky b'a'n tuq tzan kxik tuky'i jun xtx'anqa' tz'alam, qatzun tuky'i xtx'anqa' tuq te barkji. Ntons ikxji okyk'uluj b'ix kkyaqil eb'ajkolet, eb'ajpon twitz tx'o'tx'.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.