Atos 16
Te akʼaʼj tuʼjal tuj tuʼjal qtata Dios (TTCNT) vs NTLH
1 Ntons, te Pa'k opon amaq' Derb b'ix yaji amaq' Listr, b'ix tzi at tuq jun xjal aj n'okslan tuq ti'j Jesus, Timotey tb'i. Tetz tnan jun aj tijajil Israel, jun xuj aj k'onti'l tuq nkaj tsi' tzan tokslan [ti'j Jesukrist], b'ix te stat jun aj nya'tx tuq tijajil Israel.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 Kye qerman aj Listr b'ix kye aj Ikony nkyeyolin tuq galan ti'j te Timotey.
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Te Pa'k tgan tuq tzan txik te Timotey tuky'i'l, ntons oxik tuk'le' per tb'ay owok tsi' techalul tzan k'on tuq kyyolin kye aj tijajil Israel aj nkyenajan tuq tuj aj luwarji, tzan tpaj kyeb'en tuq te stat nya'tx tuq jun aj tijajil Israel.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Tuj kyaqil amaq' aj ja' tuq nkyeky'ik, nxik tuq kyq'uma' kye qerman kyaqil aj ojetq tuq kye kaj ti'j kye tky'ixel Jesus b'ix kye aj te b'uch'uj tijxjal tuj Jerusalen.
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 Ikxji kye b'uch'uj qerman ja'chq, kyetz mas tuq nkyeten jwert titza' wit'lik kyk'u'j ti'j Qajawil b'ix b'ajq'ij mas xjal nkye'ok lapet tzan kyokslan.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 Ntons, komo te Txew Dios k'onti'l ostzoqpij tzan kky'ik pakb'al tyol Qtata Dios tuj Asy, astilji eb'ajky'ik tuj tkwentil Prijy b'ix Galasy.
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 Ya ma kyepon xtxa'm xtx'o'otx' te Misy, kyetz nqet tuq kyb'isu' tzan kyox tuj te amaq' Bitiny per te Txew Jesus k'onti'l ostzoqpij.
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 Ya ma kyeky'ik tuj tkwentil Misy, eb'ajxik Troas.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Tzi te Pa'k jun aq'b'il owok joto' tuj twitz jun ichan aj Masedony wa'lqet tuq twitz b'ix nqet tuq twitz twitz, oxik tq'uma' ikxjani: «Paky'ik ch'in Masedony b'ix pawonen ch'in qi'ja.»
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 B'eyx aj tok joto' tuj twitz te Pa'k, oxikna Masedony. Qetza wit'lik jk'u'jna tuq, te Qtata Dios ojetq tuq qoxik tuk'le'na tzan txik qpakb'a'na txini te tpakb'alil galan ti'j Jesukrist.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Ya ma qo'etzna tuky'i bark tuj Troas, oxikna derech Samotrasy b'ix tuj junky iwitq opona Neápolis.
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 Yaji oxikna Filipos te amaq' aj mas nim tuj tkwentil Masedony, b'ix jun amaq' aj ja' nkyek'ulun mandad kye aj Rom. Ntons txini, oqetena kab'e q'ij.
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 Yaji tuj jun q'ij ojla'mj o'exna xtxa'm te amaq' stzi' jun a', komo qetza tuj qnab'la qa tzi at tuq jun luwar ja' n'ok kchimo' kyib' kye xjal tzan kxnaq'tzan. Aj qpona txini, oqet wit'letna yoliyon kyuky'i kye xuj aj ojetq tuq tz'ok kchimo' kyib' tzi b'ix oyolina kyuky'i'l.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 Jun xuj [aj atqet tuq tzi] Lidy tb'i, tetz jun aj k'ayil xq'apj xtx'otx'al púrpura, b'ix tzajnaq tuq Tyatir b'ix nna'on tuq Qtata Dios. B'ix te Qajawil oxik tsi' jun tnab'l tzan tel tniky' tzan tokslan ti'j te aj nxik tq'uma' tuq te Pa'k.
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 Ya ma jaw si' a' twi' tetz b'ix kye a'e' aj tuj tjay, tetz oqet twitz qwitza, otzaj tq'uma' ikxjani: «Qa etetz tuj ewitz nkyin'okslan b'an b'an'ax ti'j Qajawil ntons pe'ekaj njay ajna'l.» Astilji, okajna tzi.
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Jun q'ij aj ikja'n tuq qxikna tuj te luwar aj ja' nqoxnaq'tzan te Qtata Dios, owetz tuj qb'eya jun q'opoj aj ate' tuq tajawil b'ix tetz at tuq jun malspirit tuj tanim aj nxik tsi' tpoder tzan tkanon tuq ti'j tidi' aj oky'el. B'ix tzan tpaj nini tetz nim tuq tmin ntk'ulu' ganar kye tajawil.
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 Te ja q'opojni tetz lapik tuq qi'ja b'ix ti'j Pa'k, b'ix nxik tuq tq'uma' kongan ikxjani: «Kye ja xjal ntzanije' nkye'aq'unan te Qtata Dios aj atjax tuj ka'j aj mas nim tajwalil twitz kyaqil. Kyetz nxik kypakb'a' te etetz te b'ey galan titza' tzan jkolet ti'j qchoj.»
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 Ky'ila'j q'ijxi' tuq ntk'ulu' ikxji, b'ix yaji te Pa'k ojetq tuq tziktik tzan txik xhcha'o' kob'chaq ikxji. Tetz owaj meltz'jik ti'j, b'ix oxik tq'uma' tuky'i te malspirit aj atqex tuq tuj tanim te q'opoj, oxik tq'uma' ikxjani: «Tuky'i tajwalil Jesukrist, oxe'l nk'ulu' mandad yatz tzan ajatz tuj tanim ja q'opojni.» Ntons, b'eyxnajji te malspirit ojatz tuj tanim te q'opoj.
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Ya ma tz'ok kyen kye tajaw te q'opoj ya nlay tuq b'antik tzan tok mas kytumin tzan tpaj tetz, ojaw ktzyu' te Pa'k b'ix te Chil, b'ix exik kyin tuj plas te amaq' kywitz kye k'ulul mandad tuj amaq'.
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 Ya ma pon kyin kywitz kye k'ulul mandad, oxik kyq'uma' ikxjani: «Kye aj tijajil Israel ntzanije'ni, kyetz cha nkyek'ulun tzan kyjaw lab'un kye xjal tuj qamaq'
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 b'ix nxik kxnaq'tza' junky kostumbr aj qetz tzan te jkawb'il nlay b'antik tzan txik qin b'ix ni tzan tqet jk'ulu' qetz aj a'o' aj Rom.»
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 Ntons kye xjal eb'ajjaw lab'un kyi'j, b'ix kye k'ulul mandad owel kylaqu' kyq'anaq te Pa'k b'ix Chil b'ix oxik kyk'ulu' mandad tzan kyqet jub'cha' tuky'i tze'.
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 Ya ma kyeqet jub'cha' ky'ila'j-el, yaji eb'ajqex si' tuj pres b'ix oxik kyq'uma' te xb'uqil pres tzan kyqet kxb'uqi' byenech.
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 Yatzun te xb'uqil pres eqex tlamo' tuj jun luwar tujx te pres, b'ix oqex tsi' kyoq tuj jun xhapb'il oqj.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Ntons mas yaj, qanq b'an chukaq'b'il tuq, te Pa'k b'ix te Chil nkyexnaq'tzan tuq b'ix nkyeb'itzan tuq b'itz te Qtata Dios, b'ix kye txq'anky aj pres nkyecha'on tuq kyi'j.
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 Yaji tanderepent otzaj jun kab'junab' b'an nim, ojaw tkyito' kyaqil twit'lel te loq' te pres, b'eyxnajji kye tlamelul te pres eb'aj'el jaqlik b'ix kye kaden aj n'oken tuq k'alb'il kye xjal eb'aj'el kyib'x.
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 Ya ma tz'el twatl te xb'uqil pres b'ix ya ma xik ten te lamb'il stzi' te pres jaqo' tuq, ntons tetz otzyet tmachit aj q'ojb'il b'ix oqet tuq tkansa' tib' tzan tpaj tetz tuj tnab'l ojetq tuq kye'oqik kye aj pres.
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Per te Pa'k luwew ojaw siky'in kongan ikxjani: «K'on tz'ok ak'ulu' jun tidi' awi'j. Qkyaqil qetza aqoqetna tzani.»
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 Ntons te xjal oxik tq'uma' tzan stzaj q'anali' tuq tuj tb'ey b'ix owox oqelan tuj te pres, b'ix b'an nlu'lun tuq oqet mejlet twitz Pa'k b'ix Chil.
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 Yaji eb'aj'etz tin tuj te pres b'ix oxik xhcha'o' kyetz ikxjani: «Tat, instzaj eq'uma' ch'in, tidi' presis tzan tqet nk'ulu' tzan nkolet.»
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 Yaji kyetz owaj ktzaq'b'e' ikxjani: «Pawokslan ti'j Qajaw Jesus, ikxji ochkoletel yatz a'ich b'ix kyaqil a'e' aj tuj ajay.»
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 Ntons kyetz oxik kypakb'a' te Tyol Qtata Dios tetz b'ix kye kyaqil a'e' aj tuj tjay.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Axkix aj or aj aq'b'ilji, ojaw xtx'ajo' twitz kye ok'ol kyqetlen jub'cha'. B'ix tetz ojaw si' a' twi' b'ix kyaqil kye a'e' aj tuj tjay.
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 Ntons te xjal eb'aj'ox tin tuj tjay b'ix [otq'umaj tzan] txik si' kywe', b'ix kyaqil kye aj tuj tjay eb'ajchalaj tzan tpaj kyokslb'en ti'j Qtata Dios.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Ntons, ya ma qosaqxikan kye k'ulul mandad oxik kylajo' txq'an mulon q'umal tetz ikxjani: «Inkxik atzoqpi' kye aj xjalni.»
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 Yaji te xb'uqil pres oxik tq'uma' te Pa'k ikxjani: «Kye k'ulul mandad ma'tx stzaj kyq'uma' tzan exik tzoqplet. Ajna'l b'a'n tzan exik. ¡Kyeb'a' waq kxik!»
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Per yatzun te Pa'k oxik tq'uma' kyetz ikxjani: «Tb'ay ma qoqetb'aj kyjub'cha' kywitz kyaqil b'ix k'onti'l tuq qil, b'ix qetza a'o'na at qoklena tzan jkolet tzan te kawb'il aj Rom, b'ix ma qoqex ksi'na tuj pres. ¿B'ix ajna'l kygan tzan qxikna ktzoqpi' ewj? ¡Nlay! Inktzaj kyetz kywitzale' eq'il te qetza.»
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 Ntons ikxji kye mulon oxik kyq'uma' kyuky'i kye k'ulul mandad te amaq', b'ix kyetz eb'ajxob' toklen kcha'o' qa at tuq kyoklen tzan kykolet tzan te kawb'il aj Rom.
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 Ntons kye k'ulul mandad eb'ajxwa'q aj ja' tuq akyeqet kyetz, b'ix oqet kywitz kywitz [tzan kyex]. Ya ma kyejatz kyin, oqet kywitz kywitz tzan kyex tuj te amaq'.
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 Ntons ya ma kyejatz tuj te pres, eb'ajxik tjay Lidy, b'ix ya ma kyepon kxol kye qerman, oxik kynimsa' kyk'u'j tzan kyten jwert. Yaji eb'aj'ex tzi.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.