Romanos 11
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NAA
1 Cheꞌé se tucuáá nij yuvii̱ israelitá rihaan Diose̱, cheꞌé dan quiriꞌíj yaníj Diose̱ man nij soꞌ, rá soj naꞌ. Taj maꞌ. ꞌO̱ se ma̱ꞌanj me síí israelitá uún ei. Ne̱ dan me se xií ꞌu̱nj me síí cuꞌna̱j Abraham ga̱a naá, ne̱ xií ꞌu̱nj me síí cuꞌna̱j Benjamín uún ei.
1 Então eu pergunto: será que Deus rejeitou o seu povo? De modo nenhum! Porque eu também sou israelita, da descendência de Abraão, da tribo de Benjamim.
2 Ne quiriꞌi̱j yaníj Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá maꞌ. ꞌO̱ se ga̱a ataa quiꞌya̱j Diose̱ chumii̱, ne̱ ꞌo̱ queneꞌen Diose̱ se vaa canoco̱ꞌ nij soꞌ man Diose̱ a.
2 Deus não rejeitou o seu povo, a quem de antemão conheceu. Ou vocês não sabem o que a Escritura diz a respeito de Elias, como pediu com insistência diante de Deus contra Israel, dizendo:
3 ne̱ cataj soꞌ:
3 “Senhor, mataram os teus profetas, derrubaram os teus altares. Sou o único que sobrou, e procuram tirar-me a vida.”
4 Ga̱a ne̱ caꞌmii uún Diose̱ rihaan soꞌ, cataj Diose̱:
4 Mas qual foi a resposta divina? Foi esta: “Reservei para mim sete mil homens que não dobraram os joelhos diante de Baal.”
5 Ne̱ veé da̱nj vaa uún nij yuvii̱ israelitá síí ma̱n cuano̱, ne̱ cunuu ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá, ne̱ narii Diose̱ man do̱j tuviꞌ nij soꞌ ei.
5 Assim também nos dias de hoje sobrevive um remanescente segundo a eleição da graça.
6 Ina̱nj da̱nj quiꞌyaj maꞌa̱n Diose̱ cheꞌé taꞌa̱j nij yuvii̱ israelitá, tza̱j ne̱ nuveé cheꞌe̱ se sa̱ꞌ quiꞌyaj maꞌa̱n nij soꞌ me narii Diose̱ man nij soꞌ maꞌ. Sese cheꞌe̱ se sa̱ꞌ quiꞌyaj nij soꞌ narii Diose̱ man nij soꞌ, ne̱ taj cheꞌé cata̱j níꞌ se vaa cunuu ꞌe̱e̱ rá u̱u̱n Diose̱ man nij soꞌ maꞌ.
6 E, se é pela graça, já não é pelas obras; do contrário, a graça já não é graça.
7 Cuano̱ roꞌ, cunuda̱nj nij yuvii̱ israelitá me rá cunu̱u sa̱ꞌ rihaan Diose̱, tza̱j ne̱ ne gu̱un nucua̱j cunuda̱nj nij soꞌ cunu̱u sa̱ꞌ maꞌa̱n nij soꞌ maꞌ. Tza̱j ne̱ narii Diose̱ man taꞌa̱j nij soꞌ, ne̱ cunuu sa̱ꞌ taꞌa̱j nij soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ quináj u̱u̱n yoꞌó taꞌa̱j nij yuvii̱ israelitá yoꞌ a. Ne̱ xa̱ꞌ nij síí quináj me se ne gu̱un nucua̱j nij soꞌ daj chiha̱a̱ míj xca̱j nij soꞌ cuentá cheꞌé Diose̱ maꞌ.
7 Que diremos, então? O que Israel buscava, isso não alcançou; mas a eleição conseguiu isso. Os demais foram endurecidos,
8 Dan me se na̱nj taj uún danj Diose̱, taj yoꞌ: “Ne caꞌve̱e xca̱j nij soꞌ cuentá, quiꞌyaj Diose̱ maꞌ. ꞌO̱ se ase vaa síí tuchri̱i do̱ꞌ, ase vaa síí soꞌo̱ do̱ꞌ, da̱nj vaa nij soꞌ, ne̱ da̱nj vaa nij soꞌ nda̱a cuano̱ na̱nj ado̱nj”. Da̱nj caꞌmii danj Diose̱ cheꞌé nij yuvii̱ israelitá a.
8 como está escrito: “Deus lhes deu um espírito de profundo sono, olhos para não ver e ouvidos para não ouvir, até o dia de hoje.”
9 ꞌO̱ cuya̱a̱n vaa nana̱ nihánj ga̱ nana̱ caꞌmii síí cuꞌna̱j David ga̱a naá uún, ne̱ cataj soꞌ se vaa ase ranꞌ xcuu ataꞌ raꞌngaꞌ roꞌ, da̱nj quira̱nꞌ nij yuvii̱ israelitá a. Dan me se cavii sa̱ꞌ uxrá nij soꞌ rihaan chumii̱ nihánj, tza̱j ne̱ ta̱j niꞌyón quira̱nꞌ nij soꞌ sayuun, ne̱ quira̱nꞌ nij soꞌ sayuun cheꞌé nu̱ꞌ sayuun quiꞌyaj nij soꞌ a.
9 E Davi disse: “Que a mesa deles se transforme em laço e armadilha, em tropeço e punição;
10 Se̱ guun nucua̱j nij soꞌ xca̱j nij soꞌ cuentá, ma̱a̱n se quinano̱ ndoꞌo rá nij soꞌ cheꞌé sayuun quira̱nꞌ nij soꞌ a. Da̱nj caꞌmii síí cuꞌna̱j David cheꞌé se vaa quira̱nꞌ nij yuvii̱ israelitá, ne̱ ya̱ da̱nj quiranꞌ gue̱e̱ nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
10 que os olhos deles se escureçam, para que não vejam, e fiquem para sempre encurvadas as suas costas.”
11 Dan me se ne cuchuma̱n rá nij yuvii̱ israelitá nana̱ caꞌmii Diose̱, ga̱a ne̱ quiriꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ veé da̱nj ga̱a̱ nij soꞌ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj, rá nij soj naꞌ. Taj maꞌ. ꞌO̱ se cheꞌé se vaa quiꞌyaj nij yuvii̱ israelitá, cheꞌé dan vaa yaꞌnúj rihaan nij yuvii̱ yaníj quinani̱i̱ nij soꞌ rihaan sayuun, ga̱a ne̱ gu̱un xco̱j ruva̱a̱ rá nij yuvii̱ israelitá queneꞌe̱n nij soꞌ nij yuvii̱ yaníj a.
11 Então eu pergunto: será que eles tropeçaram para que caíssem? De modo nenhum! Mas, pela transgressão deles, a salvação chegou aos gentios, para fazer com que os judeus ficassem com ciúmes.
12 Ga̱a ne̱ ca̱nica̱j rá nij yuvii̱ israelitá, ne̱ canoco̱ꞌ nij soꞌ Diose̱ ado̱nj. Dan me se cheꞌé se quiriꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cheꞌé dan cavii sa̱ꞌ cunuda̱nj nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱, ne̱ nda̱a nij yuvii̱ yaníj cavii sa̱ꞌ, tza̱j ne̱ asa̱ꞌ nuu sa̱ꞌ nij yuvii̱ israelitá rihaan Diose̱, ne̱ doj a̱ cavi̱i̱ sa̱ꞌ uún cunuda̱nj nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ ado̱nj.
12 Ora, se a transgressão deles resultou em riqueza para o mundo, e a diminuição deles resultou em riqueza para os gentios, quanto mais a plenitude deles!
13 Cuano̱ roꞌ, caꞌmi̱j rihaan nij soj si̱j yaníj, ne̱ a̱j cuneꞌ Jesucristó mán ꞌu̱nj guún ꞌu̱nj apóstol nataꞌ se‑na̱na̱ soꞌ rihaan nij soj si̱j yaníj ado̱nj. Ne̱ a̱j guun queꞌe̱e̱ ndoꞌo caꞌmij rihaan nij yuvii̱ israelitá cheꞌé suun caꞌneꞌ Jesucristó rihanj, ne̱ dan me se a̱j guun queꞌe̱e̱ ndoꞌo cataj xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan nij soꞌ se vaa aꞌmii natáj ꞌu̱nj se‑na̱na̱ Diose̱ rihaan nij soj si̱j yaníj a.
13 Dirijo-me a vocês que são gentios. Visto que eu sou apóstolo dos gentios, glorifico o meu ministério,
14 ꞌO̱ se me raj gu̱un xco̱j rá nij soꞌ ni̱ꞌyaj nij soꞌ man soj si̱j yaníj, ga̱a ne̱ canoco̱ꞌ taꞌa̱j nij soꞌ nana̱ noco̱ꞌ soj, ga̱a ne̱ quinani̱i̱ nij soꞌ rihaan sayuun, raj a.
14 para ver se de algum modo posso fazer com que os do meu povo fiquem com ciúmes e alguns deles se salvem.
15 Ga̱a quiriꞌíj yaníj Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá, ne̱ cunuu rcuaꞌa̱a̱n yoꞌó nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ ga̱ Diose̱, ne̱ cheꞌé dan asa̱ꞌ nacaj uún Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá, ne̱ cavi̱i̱ sa̱ꞌ uxrá maꞌa̱n nij yuvii̱ israelitá uún a. Dan me se ase vaa síí caviꞌ vaa nij soꞌ cuano̱ ei. Naꞌvee quinani̱i̱ nij soꞌ rihaan sayuun, tza̱j ne̱ asa̱ꞌ nacaj uún Diose̱ man nij soꞌ, ne̱ ase vaa síí naꞌnúj roꞌ, da̱nj ga̱a̱ nij soꞌ, cavi̱i̱ sa̱ꞌ uxrá nij soꞌ ei.
15 Porque, se o fato de eles terem sido rejeitados trouxe reconciliação ao mundo, que será o seu restabelecimento, senão vida dentre os mortos?
16 Ya̱ naca̱j uún Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá na̱nj á. ꞌO̱ se neꞌen níꞌ se vaa sese go̱ꞌ nii taꞌa̱j tanꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cunu̱u gue̱e̱ ya̱ stanꞌ nii rihaan Diose̱, ne̱ sese sa̱ꞌ vaa yáá chruun rihaan Diose̱, ne̱ sa̱ꞌ vaa cunu̱ꞌ chruun yoꞌ rihaan Diose̱ ei. Cheꞌé dan neꞌen níꞌ se vaa sese cunu̱u sa̱ꞌ taꞌa̱j nij yuvii̱ israelitá rihaan Diose̱, ne̱ ga̱a̱ sa̱ꞌ cunuda̱nj nij yuvii̱ israelitá rihaan Diose̱ ado̱nj.
16 E, se forem santas as primícias da massa, igualmente será santa a sua totalidade; se for santa a raiz, também os ramos o serão.
17 Neꞌen soj se vaa ne cuchuma̱n rá taꞌa̱j nij yuvii̱ israelitá ni̱ꞌyaj nij soꞌ Diose̱ maꞌ. Cheꞌé dan, ase vaa ꞌyaj nii man taꞌa̱j nij raꞌa chruun olivó ne rii chruj roꞌ, da̱nj vaa quiꞌyaj Diose̱ man nij soꞌ, ne̱ quiriꞌíj yaníj Diose̱ man nij síí ne cuchuma̱n rá yoꞌ, ga̱a ne̱ nacaj Diose̱ man soj si̱j yaníj, ne̱ dan me se ase vaa raꞌa chruun olivó nicu̱nꞌ rcoꞌ quij vaa soj, tza̱j ne̱ nacaj Diose̱ man soj, caxríj Diose̱ man soj tacóó chruun olivó sa̱ꞌ, ne̱ guun soj ꞌo̱ chruun sa̱ꞌ vaa, ne̱ vaa iꞌna̱ꞌ soj, ꞌyaj yáá chruun yoꞌ na̱nj ei.
17 Se, porém, alguns dos ramos foram quebrados, e você, sendo oliveira brava, foi enxertado no meio deles e se tornou participante da raiz e da seiva da oliveira,
18 Tza̱j ne̱ se̱ guun cata̱j soj se vaa sa̱ꞌ doj vaa soj rihaan raꞌa chruun caꞌanj yaníj quiꞌyaj Diose̱ maꞌ. Dan me se sese vaa se uun uxrá maꞌa̱n soj rá soj, ne̱ me maꞌa̱n rá soj na̱nj ei. Dan me se xca̱j soj cuentá se vaa taj se uun soj rihaan yáá chruun yoꞌ mei. ꞌO̱ se maꞌa̱n yáá chruun yoꞌ ꞌyaj don ꞌvee vaa iꞌna̱ꞌ soj si̱j uun raꞌa chruun chugua̱nj. Xa̱ꞌ soj, tza̱j ne̱ ma̱a̱n chruun leꞌe̱j nataꞌ nayón u̱u̱n me soj na̱nj ei.
18 não se glorie contra os ramos. Mas, se você se gloriar, lembre que não é você que sustenta a raiz, mas é a raiz que sustenta você.
19 Xraj, ne̱ cata̱j yoꞌo̱ tuviꞌ soj: “Tza̱j ne̱ quiriꞌíj yaníj Diose̱ man yoꞌó nij raꞌa chruun yoꞌ cheꞌé rej caꞌve̱e caxri̱i̱ soꞌ mán ꞌu̱nj tacóó chruun yoꞌ ei”, rá yoꞌo̱ tuviꞌ soj a.
19 Então você dirá: “Alguns ramos foram quebrados, para que eu fosse enxertado.”
20 Tza̱j ne̱ ma̱a̱n cheꞌé se nuveé si̱j amán rá niꞌya̱j Diose̱ me taꞌa̱j nij yuvii̱ israelitá yoꞌ me quiriꞌíj yaníj Diose̱ man nij soꞌ, ne̱ ma̱a̱n cheꞌé se amán rá soj niꞌya̱j soj Diose̱ me nicu̱nꞌ soj rihaan Diose̱ cuano̱ chugua̱nj. Tza̱j ne̱ se̱ guun cata̱j soj se vaa vaa se uun ndoꞌo soj maꞌ. ꞌO̱ se cuchuꞌvi̱ꞌ nimán soj ei.
20 Correto! Eles foram quebrados por causa da incredulidade, mas você continua firme mediante a fé. Não fique orgulhoso, mas tema.
21 Dan me se nda̱ꞌ se chru̱un cavii man raa̱ chruun ya̱ me nij síí israelitá, tza̱j ne̱ ne cara̱a̱ xꞌnaa Diose̱ man nij soꞌ, ne̱ quiriꞌíj yaníj Diose̱ man maꞌa̱n ya̱ nij soꞌ, ne̱ cheꞌé dan táá a̱ soj, ne̱ se̱ cuchuꞌviꞌ Diose̱ quiriꞌi̱j yaníj Diose̱ man soj si̱j raꞌa̱ chruun cavii quij a̱ mei.
21 Porque, se Deus não poupou os ramos naturais, também não poupará você.
22 Dan me se xca̱j soj cuentá, ne̱ nda̱ꞌ se yuva̱a̱ ya̱ Diose̱ ne̱ neꞌen Diose̱ quiꞌya̱j Diose̱ sayuun man nij yuvii̱ ꞌyaj se nij rihaan Diose̱, tza̱j ne̱ cunuu ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man soj, ne̱ veꞌé ndoꞌo quiꞌyaj Diose̱ rihaan soj ei. Ne̱ veꞌé quiꞌya̱j Diose̱ rihaan soj nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj, sese se̱ caꞌanj yaníj soj rihaan Diose̱ ei. Sese caꞌa̱nj yaníj soj, ne̱ quiriꞌi̱j yaníj Diose̱ man soj na̱nj ado̱nj.
22 Considere, pois, a bondade e a severidade de Deus: para com os que caíram, severidade; mas, para com você, a bondade de Deus, desde que você permaneça nessa bondade. Do contrário, também você será cortado.
23 Ne̱ ꞌo̱ rasu̱u̱n uún me se nij yuvii̱ quiriꞌíj yaníj Diose̱ me se sese caꞌne̱ꞌ rá nij soꞌ ga̱ suun ne amán rá niꞌya̱j man Diose̱, ne̱ caꞌve̱e caxri̱i̱ uún Diose̱ man nij soꞌ tacóó chruun sa̱ꞌ yoꞌ uún ei. ꞌO̱ se gu̱un nucua̱j Diose̱ quiꞌya̱j Diose̱ da̱nj ei.
23 Eles também, se não permanecerem na incredulidade, serão enxertados; pois Deus é poderoso para os enxertar de novo.
24 Tana̱nj soj, ne̱ chru̱un leꞌe̱j cavii raa̱ chruun olivó ma̱n rcoꞌ me soj, tza̱j ne̱ caꞌvee caꞌnaꞌ soj naxíj soj tacóó chruun sa̱ꞌ, ne̱ táá a̱ nij síí israelitá, ne̱ ma̱a̱n raꞌa chruun sa̱ꞌ me nij soꞌ, ne̱ taj sayuun caꞌve̱e caꞌna̱ꞌ uún nij soꞌ nano̱ uún soꞌ tacóó chruun sa̱ꞌ cavii nij soꞌ a̱ maꞌ.
24 Pois, se você foi cortado daquela que, por natureza, era uma oliveira brava e, contra a natureza, foi enxertado numa oliveira boa, quanto mais esses, que são ramos naturais, serão enxertados na sua própria oliveira!
25 Dan me se me raj xca̱j soj cuentá cheꞌé nana̱ cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan níꞌ, tinu̱j, nocoj. Síj cuno soj nana̱ nihánj, ga̱a ne̱ se̱ guun caꞌmi̱i̱ xta̱ꞌ soj maꞌ. Cuano̱ nihánj me se naꞌvee xca̱j nij yuvii̱ israelitá cuentá cheꞌé se vaa quiꞌyaj Diose̱ cheꞌé nij soꞌ maꞌ. Cheꞌé dan vaa yaꞌnúj catu̱u̱ soj si̱j yaníj canoco̱ꞌ soj man Diose̱ ado̱nj. Ne̱ xa̱ꞌ nij síí yaníj narii Diose̱, tza̱j ne̱ vaa güii canoco̱ꞌ cunuda̱nj nij soꞌ man Diose̱, ga̱a ne̱ cuchuma̱n rá nij yuvii̱ israelitá ni̱ꞌyaj nij soꞌ man Diose̱,
25 Porque não quero, irmãos, que vocês ignorem este mistério, para que não fiquem pensando que são sábios: veio um endurecimento em parte a Israel, até que tenha entrado a plenitude dos gentios.
26 ga̱a ne̱ ti̱nanii Diose̱ man cunuda̱nj nij yuvii̱ israelitá rihaan sayuun ei. Da̱nj aꞌmii danj Diose̱ ei. Dan me se taj yoꞌ: “Chumanꞌ Jerusalén cavi̱i̱ ꞌo̱ síí ti̱nanii man yuvii̱, ne̱ tinavi̱j soꞌ se chiꞌi̱i̱ ma̱n nimán nij yuvii̱ israelitá a.
26 E, assim, todo o Israel será salvo, como está escrito: “O Libertador virá de Sião e afastará de Jacó as impiedades.
27 Da̱nj quiꞌya̱j yá ꞌu̱nj cheꞌé nij soꞌ güii ti̱navíí ꞌu̱nj cacunꞌ cheꞌé nij soꞌ ado̱nj”. Dan me nana̱ caꞌmii Diose̱, nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ a.
27 Esta é a minha aliança com eles, quando eu tirar os seus pecados.”
28 Dan me se ne gu̱un ya̱ rá nij yuvii̱ israelitá se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ sa̱ꞌ maꞌ. Cheꞌé dan guun yaníj nij soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ vaa yaꞌnúj rihaan Diose̱ catu̱u̱ soj si̱j yaníj a. Tza̱j ne̱ asi̱j naá narii Diose̱ man xi̱i nij yuvii̱ israelitá, ne̱ cheꞌé dan yoꞌo̱ ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man nij soꞌ nda̱a cuano̱ ado̱nj.
28 Quanto ao evangelho, eles são inimigos por causa de vocês; mas quanto à eleição, amados por causa dos patriarcas;
29 Daj chiha̱a̱ míj se̱ natuná Diose̱ se‑na̱na̱ Diose̱ maꞌ. Se̱ caꞌvee caꞌne̱e̱ uún Diose̱ se vaa goꞌ Diose̱ rihaan yuvii̱ maꞌ. ꞌO̱ se ga̱a naá narii Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá canoco̱ꞌ nij soꞌ man soꞌ, ne̱ se̱ caꞌvee cata̱j uún Diose̱ se vaa se̱ caꞌvej rá soꞌ naca̱j soꞌ man nij soꞌ maꞌ.
29 porque os dons e a vocação de Deus são irrevogáveis.
30 Dan me se asino ya̱a̱n ne cuno̱ nij soj si̱j yaníj rihaan Diose̱ maꞌ. Tza̱j ne̱ ne cuchuma̱n rá queꞌe̱e̱ nij yuvii̱ israelitá ni̱ꞌyaj nij soꞌ man Diose̱, ne̱ cheꞌé dan cunuu ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man soj a.
30 Porque assim como no passado vocês foram desobedientes a Deus, mas agora alcançaram misericórdia à vista da desobediência deles,
31 Veé dan me se cunuu ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man soj cuano̱, tza̱j ne̱ ne uno nij yuvii̱ israelitá rihaan Diose̱ maꞌ. Ina̱nj da̱nj vaa nij soꞌ cuano̱, quiꞌyaj Diose̱, ga̱a ne̱ vaa güii cunu̱u ꞌe̱e̱ rá uún Diose̱ man nij soꞌ ado̱nj.
31 assim também estes agora foram desobedientes, para que também eles alcancem misericórdia, à vista da que foi concedida a vocês.
32 Dan me se ꞌo̱ cuya̱a̱n vaa nij yuvii̱ israelitá ga̱ nij yuvii̱ yaníj, quiꞌyaj Diose̱, ne̱ cunuda̱nj nij yuvii̱ naꞌvej rá cuno̱ rihaan Diose̱, ne̱ cheꞌé dan vaa yaꞌnúj rihaan Diose̱ cunu̱u ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man cunuda̱nj nij yuvii̱, ne̱ ra̱cuíj u̱u̱n Diose̱ man cunuda̱nj nij yuvii̱ yoꞌ ado̱nj.
32 Porque Deus encerrou todos na desobediência, a fim de mostrar a sua misericórdia a todos.
33 Ina̱nj sa̱ꞌ uxrá avii raa̱ Diose̱ na̱nj á. Sa̱ꞌ uxrá neꞌen soꞌ, ne̱ se̱ guun nucua̱j yuvii̱ naquiꞌya̱j cu̱u yuvii̱ nu̱ꞌ se vaa ꞌyaj Diose̱ maꞌ. Veé da̱nj caꞌmii ꞌo̱ síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá, cataj soꞌ:
33 Ó profundidade da riqueza, tanto da sabedoria como do conhecimento de Deus! Quão inexplicáveis são os seus juízos, e quão insondáveis são os seus caminhos!
34 “Taj va̱j yuvii̱ quisi̱j nari̱ꞌ nana̱ avii raa̱ Diose̱ maꞌ. Me yuvii̱ caꞌve̱e nago̱ꞌ nana̱ cu̱u man Diose̱, rá soj ga̱.
34 “Pois quem conheceu a mente do Senhor? Ou quem foi o seu conselheiro?
35 Me rasu̱u̱n caꞌve̱e rque̱ yuvii̱ man Diose̱, rá soj ga̱. ꞌO̱ se ne achiin siꞌyaj yuvii̱ man Diose̱ maꞌ. Ne ꞌyaj xcúún Diose̱ rihaan yuvii̱ maꞌ”. Da̱nj taj síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá yoꞌ a.
35 Ou quem primeiro deu alguma coisa a Deus para que isso lhe seja restituído?”
36 Dan me se maꞌa̱n Diose̱ quiꞌyaj cunuda̱nj rasu̱u̱n, ne̱ cheꞌé maꞌa̱n Diose̱ mán rasu̱u̱n rihaan chumii̱, ne̱ se rásuun Diose̱ me cunuda̱nj rasu̱u̱n a. Veꞌé uxrá caꞌmi̱i̱ níꞌ cheꞌé Diose̱ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj ado̱nj. Veé da̱nj ga̱a̱ ya̱ ei.
36 Porque dele, e por meio dele, e para ele são todas as coisas. A ele seja a glória para sempre. Amém!
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.