Romanos 10
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NVT
1 Dan me se achíín niꞌya̱j ndoꞌoj rihaan Diose̱ cheꞌé nij tuvíꞌ ꞌu̱nj nij yuvii̱ israelitá, tinu̱j, nocoj. ꞌE̱e̱ rá ꞌu̱nj man nij soꞌ, ne̱ cheꞌé dan me ndoꞌo raj quinani̱i̱ nij soꞌ rihaan sayuun a.
1 Irmãos, o desejo de meu coração e minha oração a Deus é que o povo de Israel seja salvo.
2 Dan me se sa̱ꞌ quiꞌyaj nij soꞌ ga̱a guun ndoꞌo rá nij soꞌ cunu̱u sa̱ꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱, tza̱j ne̱ ne neꞌen nij soꞌ da̱j quiꞌya̱j nij soꞌ ne̱ caꞌve̱e cunu̱u sa̱ꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱ maꞌ.
2 Sei da dedicação deles por Deus, mas é entusiasmo sem entendimento.
3 Ne xca̱j nij soꞌ cuentá cheꞌé se vaa a̱j quiꞌyaj Diose̱ cheꞌé nij soꞌ, ne̱ ne xca̱j nij soꞌ cuentá se vaa caꞌve̱e cunu̱u sa̱ꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱, quiꞌya̱j maꞌa̱n Diose̱ maꞌ. Ma̱a̱n se nanoꞌ maꞌa̱n nij soꞌ chrej cunu̱u sa̱ꞌ maꞌa̱n nij soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cheꞌé dan ataa quiꞌya̱j nij soꞌ nda̱a vaa me rá Diose̱ quiꞌya̱j nij soꞌ, ne̱ cheꞌé dan ataa cunu̱u sa̱ꞌ nij soꞌ ado̱nj.
3 Pois, não entendendo a maneira como Deus declara as pessoas justas diante dele, apegam-se a seu próprio modo de se tornar justos tentando seguir a lei, e recusam a maneira de Deus.
4 Ga̱a naá, ne̱ canocoꞌ yuvii̱ se‑tucua̱nj Moisés, ne̱ veé dan me se cunu̱u sa̱ꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱, rá nij soꞌ, tza̱j ne̱ ya̱j nihánj me se a̱j quisíj se‑tucua̱nj Moisés, quiꞌyaj Jesucristó, ne̱ ꞌo̱ se yoꞌo̱ ama̱n rá níꞌ ni̱ꞌyaj níꞌ man Jesucristó, ga̱a ne̱ cunu̱u sa̱ꞌ níꞌ rihaan Diose̱ na̱nj ado̱nj.
4 Pois Cristo é o propósito para o qual a lei foi dada. Como resultado, todo o que nele crê é declarado justo.
5 Ga̱a naá cachrón síí cuꞌna̱j Moisés nana̱ rihaan yanj, caꞌmii soꞌ cheꞌé se‑tucua̱nj maꞌa̱n soꞌ, ne̱ cataj soꞌ se vaa sese gu̱un nucua̱j yuvii̱ cuno̱ yuvii̱ nu̱ꞌ tucuáán cuchruj maꞌa̱n soꞌ, ne̱ ca̱yáán nij yuvii̱ rihaan Diose̱ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj a. Da̱nj caꞌmii Moisés ga̱a naá a.
5 Moisés escreve que o modo pelo qual a lei torna alguém justo exige obediência a todos os seus mandamentos.
6 Tza̱j ne̱ cuano̱ nihánj me se a̱j xcaj níꞌ cuentá se vaa nuu sa̱ꞌ níꞌ rihaan Diose̱ cheꞌé yan cuchumán rá níꞌ cuno níꞌ nana̱ caꞌmii soꞌ, ne̱ cheꞌé dan yoꞌo̱ aꞌmii níꞌ ga̱ síí cuꞌna̱j Moisés ga̱a naá, taj níꞌ se vaa taj cheꞌé cavi̱i̱ yuvii̱ rej xta̱ꞌ do̱ꞌ, nano̱ꞌ nij yuvii̱ man síí ti̱nanii man nij soꞌ rihaan sayuun,
6 Mas o modo pelo qual a fé torna alguém justo diz: “Não diga em seu coração: ‘Quem subirá ao céu?’ (para trazer Cristo para a terra).
7 ne̱ taj cheꞌé caꞌa̱nj yuvii̱ rej rque yoꞌóó do̱ꞌ, nano̱ꞌ nij yuvii̱ man soꞌ rej ma̱n nimán maꞌ. Da̱nj taj níꞌ ga̱ síí cuꞌna̱j Moisés a.
7 E não diga: ‘Quem descerá ao lugar dos mortos?’ (para trazer Cristo de volta à vida)”.
8 Ne̱ cataj uún síí cuꞌna̱j Moisés se vaa nana̱ achiin mán so̱ꞌ roꞌ, nuveé na̱na̱ caꞌna̱ꞌ rej ga̱nꞌ me nana̱ yoꞌ maꞌ. Tana̱nj nda̱a tuꞌva ma̱ꞌán so̱ꞌ do̱ꞌ, nda̱a nimán ma̱ꞌán so̱ꞌ do̱ꞌ, nuû nana̱ yoꞌ na̱nj ado̱nj, taj Moisés, ne̱ nana̱ yoꞌ me nana̱ aꞌmii yuvii̱ taj yuvii̱ se vaa amán rá yuvii̱ niꞌya̱j yuvii̱ man Jesucristó, nda̱a vaa aꞌmii natáj núj rihaan yuvii̱ ei.
8 Na verdade, diz: “A mensagem está bem perto; está em seus lábios e em seu coração”. E essa mensagem é a mesma que anunciamos a respeito da fé:
9 ꞌO̱ se sese caꞌmi̱i̱ yá so̱ꞌ cata̱j so̱ꞌ rihaan tuvíꞌ so̱ꞌ se vaa Jesucristó ꞌnij raꞌa mán so̱ꞌ, ne̱ sese gu̱un ya̱ rá so̱ꞌ se vaa cunuu iꞌna̱ꞌ uún Jesucristó, quiꞌyaj Diose̱, ga̱a caviꞌ soꞌ, ne̱ quinani̱i̱ so̱ꞌ rihaan sayuun a.
9 se você declarar com sua boca que Jesus é Senhor e crer em seu coração que Deus o ressuscitou dos mortos, será salvo.
10 ꞌO̱ se nimán níꞌ me se yoꞌ me cuchuma̱n rá níꞌ neꞌen níꞌ Jesucristó, ne̱ caꞌve̱e cunu̱u sa̱ꞌ níꞌ rihaan Diose̱, ne̱ tuꞌva níꞌ me se yoꞌ me caꞌmi̱i̱ ya̱ níꞌ cata̱j níꞌ se vaa noco̱ꞌ níꞌ man Jesucristó, ne̱ caꞌve̱e quinani̱i̱ níꞌ rihaan sayuun ado̱nj.
10 Pois é crendo de coração que você é declarado justo, e é declarando com a boca que você é salvo.
11 Dan me se taj uún danj Diose̱ se vaa xa̱ꞌ síí amán rá niꞌya̱j man Jesucristó, tza̱j ne̱ se̱ guun naꞌa̱j soꞌ maꞌ. Ya̱ cavi̱i̱ sa̱ꞌ soꞌ ado̱nj. Da̱nj taj danj Diose̱ a.
11 Como dizem as Escrituras: “Quem confiar nele jamais será envergonhado”.
12 ꞌO̱ se ꞌo̱ cuya̱a̱n vaa cunuda̱nj yuvii̱ rihaan Jesucristó, ne̱ dan me se yuvii̱ israelitá do̱ꞌ, yuvii̱ yaníj do̱ꞌ, ꞌo̱ cuya̱a̱n vaa nij soꞌ rihaan Jesucristó, tza̱j ne̱ ꞌni̱j raꞌa Jesucristó man cunuda̱nj nij soꞌ, ne̱ uun nucua̱j uxrá Jesucristó ra̱cuíj soꞌ man cunuda̱nj yuvii̱ achíín niꞌya̱j rihaan soꞌ a.
12 Nesse sentido, não há diferença entre judeus e gentios, uma vez que ambos têm o mesmo Senhor, que abençoa generosamente todos que o invocam.
13 Dan me se taj uún danj Diose̱ a: “Yuvii̱ achíín niꞌya̱j rihaan síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ roꞌ, quinani̱i̱ cunuda̱nj nij soꞌ rihaan sayuun, ne̱ cavi̱i̱ sa̱ꞌ nij soꞌ ado̱nj”. Da̱nj taj danj Diose̱ a.
13 Pois “todo aquele que invocar o nome do Senhor será salvo”.
14 Tza̱j ne̱ taj cheꞌé cachi̱nj niꞌya̱j yuvii̱ rihaan Jesucristó, sese ataa cuchuma̱n rá nij yuvii̱ ni̱ꞌyaj nij yuvii̱ man Jesucristó maꞌ. Ne̱ se̱ caꞌvee cuchuma̱n rá nij yuvii̱ ni̱ꞌyaj nij yuvii̱ man soꞌ, sese ataa cuno̱ nij yuvii̱ se‑na̱na̱ soꞌ maꞌ. Ne̱ se̱ caꞌvee cuno̱ nij yuvii̱, sese taj síí aꞌmii natáj rihaan nij yuvii̱ maꞌ.
14 Mas como poderão invocá-lo se não crerem nele? E como crerão nele se jamais tiverem ouvido a seu respeito? E como ouvirão a seu respeito se ninguém lhes falar?
15 Ne̱ se̱ cuchiꞌ síí aꞌmii natáj rihaan yuvii̱, sese se̱ caꞌnéé nii man soꞌ maꞌ. Dan me se aꞌmii uún danj Diose̱, taj yoꞌ: “Veꞌé ndoꞌo ꞌyaj síí caꞌanj caꞌmi̱i̱ natáj nana̱ sa̱ꞌ ei”. Da̱nj taj danj Diose̱ a.
15 E como alguém falará se não for enviado? Por isso as Escrituras dizem: “Como são belos os pés dos mensageiros que trazem boas-novas!”.
16 Tza̱j ne̱ vaa yuvii̱ naꞌvej rá cuno̱ nana̱ sa̱ꞌ maꞌ. Ina̱nj da̱nj caꞌmii síí cuꞌna̱j Isaías ga̱a cachíín niꞌya̱j soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cataj soꞌ:
16 Nem todos, porém, aceitam as boas-novas, pois o profeta Isaías disse: “Senhor, quem creu em nossa mensagem?”.
17 Tza̱j ne̱ veé dan me se asino aꞌmii natáj nii rihaan yuvii̱ cheꞌé Jesucristó, ga̱a ne̱ uno nij yuvii̱, ne̱ xcaj nij yuvii̱ cuentá cheꞌé se vaa taj xnaꞌanj Diose̱ rihaan nij yuvii̱, ga̱a ne̱ chumán rá nij yuvii̱ niꞌya̱j nij yuvii̱ man Diose̱ na̱nj ado̱nj.
17 Portanto, a fé vem por ouvir, isto é, por ouvir as boas-novas a respeito de Cristo.
18 Tza̱j ne̱ cata̱j taꞌa̱j yuvii̱ se vaa ataa cuchi̱ꞌ nana̱ sa̱ꞌ rihaan nij yuvii̱ israelitá a. Da̱nj caꞌmi̱i̱ taꞌa̱j nij soꞌ, tza̱j ne̱ a̱j cuchiꞌ nana̱ sa̱ꞌ rihaan nij yuvii̱ israelitá ei. Dan me se taj danj Diose̱ se vaa a̱j queneꞌen cunuda̱nj nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ sa̱ꞌ a. Da̱nj aꞌmii danj Diose̱ á.
18 Mas eu pergunto: o povo de Israel ouviu, de fato, a mensagem? Sim, eles ouviram: “Sua mensagem chegou a toda a terra, e suas palavras alcançaram os confins do mundo”.
19 Tza̱j ne̱ yoꞌó taꞌa̱j yuvii̱ cata̱j se vaa ne neꞌen ya̱ nij yuvii̱ israelitá se vaa tinanii Diose̱ man cunuda̱nj nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ rihaan sayuun maꞌ. Da̱nj cata̱j uún nij yuvii̱ yoꞌ, tza̱j ne̱ taj maꞌ. Ma̱a̱n se a̱j neꞌen nij yuvii̱ israelitá ei. ꞌO̱ se ga̱a naá cachrón síí cuꞌna̱j Moisés nana̱ caꞌmii Diose̱ rihaan nij yuvii̱ israelitá rihaan yanj, ga̱a cataj Diose̱ se vaa vaa güii xca̱j nij yuvii̱ israelitá cuentá se vaa cavii sa̱ꞌ nij yuvii̱ yaníj, quiꞌyaj Diose̱, ne̱ cheꞌé dan gu̱un xco̱j ruva̱a̱ rá nij yuvii̱ israelitá queneꞌe̱n nij soꞌ nij yuvii̱ yaníj yoꞌ a. ꞌO̱ se nuveé yuvi̱i̱ acaj cuentá me yuvii̱ yaníj, ne̱ cheꞌé dan gu̱un xco̱j ruva̱a̱ rá nij yuvii̱ israelitá cheꞌé se vaa cavii sa̱ꞌ nij yuvii̱ yaníj quiꞌyaj Diose̱ ei. Da̱nj caꞌmii Diose̱ ga̱a naá a.
19 Volto a perguntar: será que o povo de Israel entendeu? Sim, eles entenderam, pois, já no tempo de Moisés, Deus disse: “Provocarei seu ciúme por meio de um povo que nem sequer é nação. Provocarei sua ira por meio de gentios insensatos”.
20 Ne̱ ꞌo̱ cuya̱a̱n vaa nana̱ nihánj ga̱ nana̱ cachrón uún síí cuꞌna̱j Isaías rihaan yanj ga̱a naá, ne̱ dan me se quisíj rá soꞌ cataj soꞌ se vaa nij yuvii̱ yaníj me se ne nanoꞌ nij soꞌ man Diose̱, tza̱j ne̱ nariꞌ nij yuvii̱ yaníj man Diose̱, ne̱ nda̱ꞌ se ne gu̱un rá nij soꞌ queneꞌe̱n nij soꞌ me rej va̱j Diose̱, tza̱j ne̱ curuviꞌ Diose̱ rihaan nij soꞌ a. Da̱nj taj síí cuꞌna̱j Isaías ga̱a naá a.
20 E, mais tarde, Isaías se pronunciou com ousadia: “Fui encontrado por aqueles que não me procuravam. Revelei-me àqueles que não perguntavam por mim”.
21 Tza̱j ne̱ ino̱ vaa nana̱ caꞌmii Diose̱ rihaan nij yuvii̱ israelitá ga̱a naá, taj síí cuꞌna̱j Isaías a. Dan me se cataj Diose̱ rihaan nij yuvii̱ israelitá se vaa ꞌo̱ me rá Diose̱ naca̱j Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá, tza̱j ne̱ ne caꞌve̱j rá nij soꞌ cuno̱ nij soꞌ rihaan Diose̱ maꞌ. Ina̱nj tucuáá nij soꞌ rihaan Diose̱ na̱nj á. Da̱nj taj Diose̱, ne̱ cachrón síí cuꞌna̱j Isaías rihaan yanj a.
21 A respeito de Israel, porém, diz: “O dia todo abri meus braços para eles, mas foram desobedientes e rebeldes”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.