Mateus 13

Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Dan me se guun naá do̱j, ne̱ curiha̱nj Jesucristó rá veꞌ, ne̱ cane soꞌ tuꞌva na lacuaná,
1 Mais tarde, naquele mesmo dia, Jesus saiu de casa e sentou-se à beira-mar.
2 ne̱ caꞌnaꞌ ndoꞌo yuvii̱ rihaan soꞌ, ne̱ cheꞌé dan cavii soꞌ rque ꞌo̱ rihoo chéé rihaan na, ne̱ caꞌanj cane̱ soꞌ rque rihoo yoꞌ, ne̱ canicunꞌ nij yuvii̱ tuꞌva na lacuaná yoꞌ a.
2 Logo, uma grande multidão se juntou ao seu redor. Então ele entrou num barco, sentou-se e ensinou o povo que permanecia na praia.
3 Ne̱ nanó ndoꞌo Jesucristó cuentó rihaan nij yuvii̱, cataj soꞌ:
3 Jesus contou várias parábolas, como esta: “Um lavrador saiu para semear.
4 ne̱ cayuu do̱j ꞌnúú trigó yoꞌ rá chrej chéé yuvii̱, ne̱ caꞌnaꞌ xtâj chá xtâj man ꞌnúú trigó na̱j rá chrej yoꞌ, ne̱ dan me se navij nu̱ꞌ ꞌnúú trigó yoꞌ, quiꞌyaj nij xtâj na̱nj ado̱nj.
4 Enquanto espalhava as sementes pelo campo, algumas caíram à beira do caminho, e as aves vieram e as comeram.
5 Ne̱ yoꞌó taꞌa̱j ꞌnúú trigó yoꞌ roꞌ, cayuu rihaan yuvej rej ta̱j catu̱nꞌ yoꞌóó a. Cheꞌé dan cuaj xraꞌ stanj leꞌe̱j a.
5 Outras sementes caíram em solo rochoso e, não havendo muita terra, germinaram rapidamente,
6 Veé dan, ne̱ quisíj güii, ne̱ cuchrii naa̱ leꞌe̱j, quiꞌyaj naán, cheꞌé se ne caꞌve̱e caꞌa̱nj ni̱j yáá naa̱ leꞌe̱j yoꞌ a̱ man ado̱nj.
6 mas as plantas logo murcharam sob o calor do sol e secaram, pois não tinham raízes profundas.
7 Ne̱ yoꞌó taꞌa̱j ꞌnúú trigó yoꞌ roꞌ, cayuu scaꞌnúj coj tanj, ne̱ dan me se yo̱o doj cachij coj tanj yoꞌ rihaan naa̱ leꞌe̱j, ne̱ quinavij nu̱ꞌ naa̱ leꞌe̱j, quiꞌyaj coj tanj yoꞌ na̱nj ado̱nj.
7 Outras sementes caíram entre espinhos, que cresceram e sufocaram os brotos.
8 Ne̱ yoꞌó taꞌa̱j ꞌnúú trigó yoꞌ roꞌ, cayuu rihaan yoꞌóó sa̱ꞌ, ne̱ naa̱ yoꞌ roꞌ, cachij sa̱ꞌ a. Dan me se rihaan taꞌa̱j yoꞌóó sa̱ꞌ yoꞌ cientó ya̱ ꞌnúú cavii, quiꞌyaj ꞌo̱ ꞌo̱ ꞌnúú leꞌe̱j nii quinij rihaan yoꞌóó sa̱ꞌ yoꞌ, ne̱ rihaan yoꞌó taꞌa̱j yoꞌóó sa̱ꞌ yoꞌ vaꞌnu̱j chiha̱a̱ ya̱ ꞌnúú cavii, quiꞌyaj ꞌo̱ ꞌo̱ ꞌnúú leꞌe̱j nii quinij rihaan yoꞌóó sa̱ꞌ yoꞌ, ne̱ rihaan yoꞌó taꞌa̱j yoꞌóó sa̱ꞌ yoꞌ ico̱ chi̱ꞌ ya̱ ꞌnúú trigó cavii, quiꞌyaj ꞌo̱ ꞌo̱ ꞌnúú leꞌe̱j nii quinij rihaan yoꞌóó sa̱ꞌ yoꞌ na̱nj ado̱nj.
8 Ainda outras caíram em solo fértil e produziram uma colheita trinta, sessenta e até cem vezes maior que a quantidade semeada.
9 ”Sese ta̱j yuꞌuj xréé soj, ne̱ cuno̱ soj nana̱ nihánj ei. ―Veé dan quisíj cuentó yoꞌ cuentó nanó Jesucristó a.
9 Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
10 Ga̱a ne̱ quinichrunꞌ nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ Jesucristó rihaan soꞌ, ne̱ xnáꞌanj nij soꞌ man Jesucristó a:
10 Os discípulos vieram e lhe perguntaram: “Por que o senhor usa parábolas quando fala ao povo?”.
11 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a:
11 Ele respondeu: “A vocês é permitido entender os segredos do reino dos céus, mas a outros não.
12 ꞌO̱ se síí a̱j nariꞌ nana̱ roꞌ, doj a̱ nari̱ꞌ uún soꞌ, ne̱ uxrá queneꞌe̱n ndoꞌo soꞌ, quiꞌya̱j Diose̱ na̱nj ado̱nj. Ne̱ síí naꞌvej rá nari̱ꞌ sa̱ꞌ nana̱ roꞌ, tana̱nj caꞌne̱e̱ Diose̱ do̱j nij nana̱ nariꞌ soꞌ man soꞌ, ne̱ quina̱j u̱u̱n soꞌ na̱nj ado̱nj.
12 Pois ao que tem, mais lhe será dado, e terá em grande quantia; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tirado.
13 Cheꞌé dan nanoj cuentó cheꞌé nij rasu̱u̱n rihaan nij yuvii̱ yoꞌ, cheꞌé se niꞌya̱j nij soꞌ do̱ꞌ, nanó xre̱j nij soꞌ do̱ꞌ, tza̱j ne̱ ne neꞌen nij soꞌ do̱ꞌ, ne acaj nij soꞌ cuentá do̱ꞌ, maꞌ.
13 É por isso que uso parábolas: eles olham, mas não veem; escutam, mas não ouvem nem entendem.
14 Ne̱ ase vaa nana̱ nihánj nana̱ nataꞌ síí cuꞌna̱j Isaías cheꞌé Diose̱ ga̱a naá roꞌ, veé da̱nj vaa nij yuvii̱ ne̱ veé da̱nj ꞌyaj nij yuvii̱ cuano̱ ei: “Catu̱u̱ uxrá nana̱ xréé soj, tza̱j ne̱ se̱ xcaj soj cuentá maꞌ. Ne̱ ni̱ꞌyaj uxrá soj, tza̱j ne̱ se̱ queneꞌen soj maꞌ.
14 “Cumpre-se, desse modo, a profecia de Isaías que diz: ‘Quando ouvirem o que digo, não entenderão. Quando virem o que faço, não compreenderão.
15 ꞌO̱ se caráán maꞌa̱n nij yuvii̱ nihánj rihaan nij soꞌ, cheꞌé rej naꞌvej rá nij soꞌ queneꞌe̱n maꞌa̱n nij soꞌ, ne̱ caráán nij soꞌ xréé nij soꞌ, cheꞌé rej naꞌvej rá nij soꞌ cuno̱ nij soꞌ uún a. Ne̱ ne atúj nana̱ nimán nij soꞌ, ꞌyaj nij soꞌ, cheꞌé yan naꞌvej rá nij soꞌ xca̱j nij soꞌ cuentá ne̱ ca̱nica̱j nimán nij soꞌ a̱ maꞌ. ꞌO̱ se naꞌvej uxrá rá nij soꞌ quinahu̱un sa̱ꞌ nimán nij soꞌ qui̱ꞌyáá ꞌu̱nj a̱ man ado̱nj”. Yoꞌ me se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ nataꞌ síí cuꞌna̱j Isaías cheꞌé maꞌa̱n Diose̱ ga̱a naá a.
15 Pois o coração deste povo está endurecido; ouvem com dificuldade e têm os olhos fechados, de modo que seus olhos não veem, e seus ouvidos não ouvem, e seu coração não entende, e não se voltam para mim, nem permitem que eu os cure’.
16 ”Tza̱j ne̱ vaa cheꞌé ga̱a̱ niha̱ꞌ rá soj cheꞌé rihaan soj do̱ꞌ, cheꞌé xréé soj do̱ꞌ ei. ꞌO̱ se a̱j queneꞌen soj se vaa quiꞌyáj, ne̱ a̱j cuno soj nana̱ caꞌmij á.
16 “Felizes, porém, são seus olhos, pois eles veem; e seus ouvidos, pois eles ouvem.
17 Ya̱ ya̱ cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan soj se vaa ma̱n ndoꞌo síí ma̱n ga̱a naá síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ do̱ꞌ, síí sa̱ꞌ do̱ꞌ, guun rá queneꞌe̱n se vaa queneꞌen nij soj, tza̱j ne̱ ne queneꞌe̱n nij soꞌ maꞌ. Ne̱ guun rá nij soꞌ cuno̱ nij soꞌ se vaa uno soj, tza̱j ne̱ ne cuno̱ nij soꞌ man ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ a.
17 Eu lhes digo a verdade: muitos profetas e justos desejaram ver o que vocês têm visto e ouvir o que vocês têm ouvido, mas não puderam.
18 Ga̱a ne̱ cataj uún Jesucristó:
18 “Agora, ouçam a explicação da parábola sobre o lavrador que saiu para semear.
19 Cunuda̱nj yuvii̱ uno nana̱ cheꞌé da̱j quiꞌya̱j Diose̱ asa̱ꞌ guun chij Diose̱ rihaan chumii̱ roꞌ, sese ne acaj sa̱ꞌ nij soꞌ cuentá, ne̱ ꞌnaꞌ síí chre̱e, ne̱ aꞌnéj síí chre̱e nana̱ yoꞌ nimán yuvii̱ yoꞌ a. Dan me se ase vaa ꞌnúú trigó cayuu rá chrej chéé yuvii̱ vaa yuvii̱ yoꞌ a.
19 As sementes que caíram à beira do caminho representam os que ouvem a mensagem sobre o reino e não a entendem. Então o maligno vem e arranca a semente que foi lançada em seu coração.
20 Ne̱ ꞌnúú trigó cayuu rihaan yoꞌóó ta̱j rihaan yuvej roꞌ, ase vaa síí uno se‑na̱na̱ Diose̱ vaa yoꞌ, ne̱ cuaj uun niha̱ꞌ rá soꞌ canoco̱ꞌ soꞌ nana̱ yoꞌ,
20 As que caíram no solo rochoso representam aqueles que ouvem a mensagem e, sem demora, a recebem com alegria.
21 tza̱j ne̱ ataa xca̱j sa̱ꞌ soꞌ cuentá, ne̱ ga̱a uun cheꞌe̱ yuvii̱ ꞌyaj yuvii̱ sayuun man soꞌ cheꞌé nana̱ noco̱ꞌ soꞌ, ne̱ cuaj nu̱ꞌ uun naꞌa̱j soꞌ, ne̱ tanáj soꞌ nana̱ yoꞌ cuaj na̱nj ado̱nj.
21 Contudo, uma vez que não têm raízes profundas, não duram muito. Assim que enfrentam problemas ou são perseguidos por causa da mensagem, cedo desanimam.
22 Ne̱ ꞌnúú trigó cayuu scaꞌnúj coj tanj roꞌ, ase vaa síí uno se‑na̱na̱ Diose̱ vaa yoꞌ, tza̱j ne̱ nanó ndoꞌo rá soꞌ cheꞌé rasu̱u̱n ma̱n rihaan chumii̱ nihánj, ne̱ me ndoꞌo rá soꞌ quiꞌya̱j canaán soꞌ saꞌanj, ne̱ cheꞌé dan tihaꞌ yuꞌunj soꞌ man maꞌa̱n soꞌ cheꞌé saꞌanj a. Cheꞌé dan me taj se ꞌyáꞌ canoco̱ꞌ sa̱ꞌ soꞌ nana̱ nariꞌ soꞌ, ne̱ ne nuu sa̱ꞌ nimán soꞌ rihaan Diose̱ maꞌ.
22 As que caíram entre os espinhos representam outros que ouvem a mensagem, mas logo ela é sufocada pelas preocupações desta vida e pela sedução da riqueza, de modo que não produzem fruto.
23 Ne̱ ꞌnúú trigó cayuu rihaan yoꞌóó sa̱ꞌ roꞌ, ase vaa síí uno se‑na̱na̱ Diose̱ vaa yoꞌ, ne̱ xcaj sa̱ꞌ soꞌ cuentá, ne̱ nuu sa̱ꞌ nimán soꞌ rihaan Diose̱ a. Ne̱ sa̱ꞌ uxrá ꞌyaj taꞌa̱j nij soꞌ, ne̱ sa̱ꞌ do̱j ꞌyaj yoꞌó taꞌa̱j nij soꞌ, ne̱ sa̱ꞌ do̱j tzinꞌ ꞌyaj yoꞌó taꞌa̱j nij soꞌ na̱nj ado̱nj. ―Veé da̱nj quisíj nana̱ caꞌmii Jesucristó cheꞌé cuentó yoꞌ a.
23 E as que caíram em solo fértil representam os que ouvem e entendem a mensagem e produzem uma colheita trinta, sessenta e até cem vezes maior que a quantidade semeada”.
24 Ne̱ nanó soꞌ yoꞌó cuentó nii rihaan nij soꞌ, cataj soꞌ:
24 Esta foi outra parábola que Jesus contou: “O reino dos céus é como um agricultor que semeou boas sementes em seu campo.
25 Dan me se quisíj tixꞌnuu̱ soꞌ ꞌnúú trigó yoꞌ, ne̱ rej nii̱ orá otoj yuvii̱ catúj ꞌo̱ síí ta̱j riꞌyunj man soꞌ toꞌóó soꞌ, ne̱ tixꞌnuu̱ síí chiꞌi̱i̱ yoꞌ caân coj chiꞌi̱i̱ rihaan yoꞌóó na̱j ꞌnúú trigó yoꞌ, ne̱ veé dan me se caꞌanj uún soꞌ,
25 Enquanto os servos dormiam, seu inimigo veio, semeou joio no meio do trigo e foi embora.
26 ne̱ dan me se xraꞌ ꞌnúú trigó xraꞌ coj xraꞌ, ga̱a ne̱ quichihón caa raa̱ ꞌnúú trigó do̱ꞌ, raa̱ coj do̱ꞌ, ne̱ xcaj nij se‑mo̱zó síí toꞌo̱j yoꞌ cuentá se vaa nuveé ꞌnu̱j trigó me nu̱ꞌ naa̱ a. Ma̱a̱n se ma̱n uxrá coj rque naa̱ yoꞌ na̱nj ado̱nj.
26 Quando a plantação começou a crescer, o joio também cresceu.
27 Cheꞌé dan cuchiꞌ nij se‑mo̱zó síí toꞌo̱j yoꞌ rihaan síí toꞌo̱j, ne̱ cataj xnaꞌanj nij soꞌ rihaan soꞌ, cataj nij soꞌ: “Ya̱ ina̱nj ꞌnúú trigó sa̱ꞌ tixꞌnuú so̱ꞌ naꞌ. Me rej cavii coj chiꞌi̱i̱ nihánj ga̱, señor”, taj nij mozó rihaan síí toꞌo̱j yoꞌ a.
27 “Os servos do agricultor vieram e disseram: ‘O campo em que o senhor semeou as boas sementes está cheio de joio. De onde ele veio?’.
28 Ga̱a ne̱ cataj soꞌ rihaan nij se‑mo̱zó soꞌ a: “Síí ta̱j riꞌyunj manj me síí tixꞌnuu̱ caân coj chiꞌi̱i̱ rihaan toꞌój ei”, taj soꞌ rihaan nij se‑mo̱zó soꞌ a. “Ne̱ me rá so̱ꞌ quiriha̱a̱ núj coj ne̱ naquiꞌya̱j chre̱ꞌ núj coj naꞌ”, taj nij mozó rihaan ruꞌvee yoꞌ a.
28 “‘Um inimigo fez isso’, respondeu o agricultor. “‘Devemos arrancar o joio?’, perguntaram os servos.
29 “Taj cheꞌé quiꞌya̱j soj da̱nj maꞌ. Sese quiriha̱a̱ soj man coj yoꞌ, ga̱a ne̱ quiriha̱a̱ uún soj man taꞌa̱j ꞌnúú trigó yoꞌ ga̱a̱ na̱nj ado̱nj.
29 “‘Não’, respondeu ele. ‘Se tirarem o joio, pode acontecer de arrancarem também o trigo.
30 Ma̱a̱n se caꞌne̱ꞌ rá soj cachi̱j rcuaꞌa̱a̱n coj yoꞌ ga̱ ꞌnúú trigó yoꞌ, ga̱a ne̱ yavii quiri̱i̱ níꞌ naa̱ trigó, ga̱a ne̱ cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan nij síí quiri̱i̱ naa̱ se vaa asino naquiꞌya̱j chre̱ꞌ nij soꞌ coj yoꞌ, ga̱a ne̱ nu̱míj nij soꞌ coj yoꞌ, ga̱a ne̱ caca̱a̱ coj yoꞌ ado̱nj. Ga̱a ne̱ naquiꞌya̱j chre̱ꞌ nij soꞌ ꞌnúú trigó sa̱ꞌ, ga̱a ne̱ cara̱a sa̱ꞌ nij soꞌ man yoꞌ rá cuchruu̱ ado̱nj”, cataj síí toꞌo̱j rihaan se‑mo̱zó soꞌ a ―cataj Jesucristó rihaan nij yuvii̱ a.
30 Deixem os dois crescerem juntos até a colheita. Então, direi aos ceifeiros que separem o joio, amarrem-no em feixes e queimem-no e, depois, guardem o trigo no celeiro’”.
31 Ne̱ nihánj me yoꞌó cuentó nanó Jesucristó rihaan nij yuvii̱ a:
31 Então Jesus contou outra parábola: “O reino dos céus é como a semente de mostarda que alguém semeia num campo.
32 Dan me se leꞌe̱j doj vaa caân cuêj mostazá xlá rihaan cunuda̱nj nij caân, tza̱j ne̱ asa̱ꞌ cachij yoꞌ, ne̱ xi̱j doj vaa yoꞌ rihaan nu̱ꞌ coj ma̱n tacaan, ne̱ ase vaa chruun vaa yoꞌ a. Dan me se ayuu nij xtâj va̱j rej xta̱ꞌ raa̱ cuêj yoꞌ, ne̱ ꞌyaj nij xoꞌ se‑sca̱ꞌ nij xoꞌ raa̱ cuêj yoꞌ ado̱nj. ―Da̱nj caꞌmii Jesucristó rihaan nij soꞌ a.
32 É a menor de todas as sementes, mas se torna a maior das hortaliças; cresce até se transformar em árvore, e vêm as aves e fazem ninho em seus galhos”.
33 Ne̱ nihánj me yoꞌó cuentó nanó Jesucristó rihaan nij yuvii̱ a:
33 Jesus também contou a seguinte parábola: “O reino dos céus é como o fermento usado por uma mulher para fazer pão. Embora ela coloque apenas uma pequena quantidade de fermento em três medidas de farinha, toda a massa fica fermentada”.
34 Ina̱nj cuentó cheꞌé nij rasu̱u̱n nanó Jesucristó rihaan nij yuvii̱, ga̱a ne̱ aꞌvee nataꞌ soꞌ rihaan nij yuvii̱ a.
34 Jesus sempre usava histórias e comparações como essas quando falava às multidões. Na verdade, nunca lhes falava sem usar parábolas.
35 Da̱nj quiꞌyaj soꞌ, cheꞌé yan me rá soꞌ quiꞌya̱j soꞌ nu̱ꞌ se vaa cataj ꞌo̱ síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá, cataj soꞌ: “Ina̱nj cuentó cheꞌé nij rasu̱u̱n nano̱ ꞌu̱nj rihaan yuvii̱, ne̱ dan me se cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan nij soꞌ cheꞌé se vaa quiꞌyaj Diose̱ asi̱j quiꞌyaj Diose̱ man nu̱ꞌ chumii̱ nihánj ado̱nj”. Da̱nj caꞌmii síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá a.
35 Cumpriu-se, desse modo, o que foi dito por meio do profeta: “Eu lhes falarei por meio de parábolas; explicarei coisas escondidas desde a criação do mundo”.
36 Ga̱a ne̱ naꞌnéé Jesucristó chrej man nij yuvii̱, ne̱ catúj soꞌ rá veꞌ, ga̱a ne̱ cuchiꞌ nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ rihaan soꞌ a. Ne̱ xnáꞌanj nij soꞌ man soꞌ, cataj nij soꞌ:
36 Em seguida, deixando as multidões do lado de fora, Jesus entrou em casa. Seus discípulos lhe pediram: “Por favor, explique-nos a história do joio no campo”.
37 Ga̱a ne̱ cataj xnaꞌanj Jesucristó rihaan nij soꞌ, cataj soꞌ:
37 Jesus respondeu: “O Filho do Homem é o agricultor que planta as boas sementes.
38 ne̱ ase vaa chumii̱ nihánj vaa yoꞌóó yoꞌ, ne̱ ꞌnúú trigó sa̱ꞌ roꞌ, ase vaa nij síí ca̱yáán ga̱ Diose̱ asa̱ꞌ guun chij Diose̱ rihaan chumii̱ vaa yoꞌ, ne̱ ase vaa coj chiꞌi̱i̱ yoꞌ roꞌ, vaa nij síí noco̱ꞌ man síí chre̱e,
38 O campo é o mundo, e as boas sementes são o povo do reino. O joio são as pessoas que pertencem ao maligno,
39 ne̱ ase vaa síí tixꞌnuu̱ caân coj chiꞌi̱i̱ rihaan yoꞌóó yoꞌ roꞌ, vaa maꞌa̱n síí chre̱e yoꞌ, ne̱ ase vaa güii caꞌne̱ꞌ Diose̱ cacunꞌ cheꞌé yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj roꞌ, da̱nj vaa güii quiri̱i̱ nii naa̱ yoꞌ, ne̱ ase vaa nij se‑mo̱zó Diose̱ vaa nij síí quiri̱i̱ naa̱ yoꞌ á.
39 e o inimigo que plantou o joio no meio do trigo é o diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os que fazem a colheita são os anjos.
40 Dan me se ase vaa naquiꞌya̱j chre̱ꞌ nii man coj yoꞌ ne̱ caca̱a̱ yoꞌ rihaan yaꞌan roꞌ, da̱nj ga̱a̱ quira̱nꞌ nij síí noco̱ꞌ man síí chre̱e güii caꞌne̱ꞌ Diose̱ cacunꞌ cheꞌé yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj ado̱nj.
40 “Da mesma forma que o joio é separado e queimado no fogo, assim será no fim dos tempos.
41 Dan me se síí caꞌnéé Diose̱ ni̱caj yuꞌunj man yuvii̱ mej, ne̱ güii dan caꞌne̱j ꞌu̱nj man nij se‑mo̱zó ꞌu̱nj, ne̱ nari̱i̱ nij soꞌ man nij síí chiꞌi̱i̱ ꞌni̱j scaꞌnúj nij yuvii̱ guun chij ꞌu̱nj rihaan a. Dan me se nu̱ꞌ síí tumé cacunꞌ do̱ꞌ, nu̱ꞌ síí naꞌvej rá cuno̱ rihaan Diose̱ do̱ꞌ, quiri̱i̱ nij se‑mo̱zó ꞌu̱nj man nij soꞌ rihaan chumii̱ nihánj,
41 O Filho do Homem enviará seus anjos, e eles removerão do reino tudo que produz pecado e todos que praticam o mal
42 ne̱ caꞌne̱j nij soꞌ man nij síí chiꞌi̱i̱ rque chrúún acaa ndoꞌo na̱nj ado̱nj. Ne̱ yuvii̱ cuma̱n rej yoꞌ me se taꞌve̱e ndoꞌo nij soꞌ, ne̱ nda̱a cha̱ ru̱j maꞌa̱n nij soꞌ cúú yanꞌ nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
42 e os lançarão numa fornalha ardente, onde haverá choro e ranger de dentes.
43 Ga̱a ne̱ cuchugu̱u̱n nij síí sa̱ꞌ yoꞌ ado̱nj. Dan me se ase vaa chuguu̱n güii roꞌ, da̱nj ga̱a̱ cuchugu̱u̱n nij soꞌ, ne̱ gu̱un chij Rej nij soꞌ síí nicu̱nꞌ xta̱ꞌ rihaan nij soꞌ ei.
43 Então os justos brilharão como o sol no reino de seu Pai. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”
44 ”Ase vaa ꞌo̱ chrúún saꞌanj ꞌni̱j yuve̱ rque yoꞌóó vaa rej rihaan soj se vaa ca̱yáán soj ga̱ Diose̱ asa̱ꞌ guun chij Diose̱ rihaan chumii̱ nihánj ado̱nj. Dan me se nariꞌ ꞌo̱ snóꞌo man chrúún saꞌanj yoꞌ, ga̱a ne̱ naráán uún soꞌ yoꞌóó xráá yoꞌ, ne̱ guun niha̱ꞌ uxrá rá soꞌ cheꞌé chrúún saꞌanj nariꞌ soꞌ, ne̱ caꞌanj soꞌ cutuꞌvéj soꞌ nu̱ꞌ siꞌyaj soꞌ, ne̱ nica̱j soꞌ saꞌanj, caꞌanj soꞌ, quiránj soꞌ nu̱ꞌ yoꞌóó ꞌni̱j chrúún saꞌanj yoꞌ na̱nj ado̱nj.
44 “O reino dos céus é como um tesouro escondido que um homem descobriu num campo. Em seu entusiasmo, ele o escondeu novamente, vendeu tudo que tinha e, com o dinheiro da venda, comprou aquele campo.”
45 ”Ne̱ ase vaa síí ne̱ tiendá ne̱ nanoꞌ chruj perlá tuꞌve̱e̱ ndoꞌo quira̱a̱n roꞌ, da̱nj vaa síí ca̱yáán ga̱ Diose̱ asa̱ꞌ guun chij Diose̱ rihaan chumii̱ nihánj ado̱nj.
45 “O reino dos céus também é como um negociante que procurava pérolas da melhor qualidade.
46 Dan me se nariꞌ síí ne̱ tiendá yoꞌ ꞌo̱ chruj perlá sa̱ꞌ uxrá doj rihaan yoꞌó perlá, ga̱a ne̱ caꞌanj soꞌ cutuꞌvéj soꞌ cunuda̱nj siꞌyaj soꞌ, ne̱ nica̱j soꞌ saꞌanj, quiránj soꞌ man chruj perlá sa̱ꞌ doj yoꞌ na̱nj ado̱nj.
46 Quando descobriu uma pérola de grande valor, vendeu tudo que tinha e, com o dinheiro da venda, comprou a tal pérola.”
47 ”Ne̱ ase vaa quiranꞌ xcuaj catúj rque nanj tiguíj nii rá na roꞌ, da̱nj ga̱a̱ quira̱nꞌ yuvii̱ asa̱ꞌ guun chij Diose̱ rihaan chumii̱ nihánj ei. Dan me se tiguíj yuvii̱ man nanj yoꞌ rque na, ne̱ dan me se me maꞌa̱n xcuaj catúj rque nanj yoꞌ a.
47 “O reino dos céus é, ainda, como uma rede de pesca que foi lançada ao mar e pegou peixes de todo tipo.
48 Nda̱a síj ga̱a caraa nanj yoꞌ, ga̱a ne̱ cuxuun nij yuvii̱ man nanj yoꞌ nda̱a tuꞌva na yoꞌ, ga̱a ne̱ caꞌanj ca̱yáán nij soꞌ rihaan yoꞌóó, ga̱a ne̱ narii nij soꞌ man xcuaj sa̱ꞌ, ne̱ narii nij soꞌ man xcuaj nij uún a. Ga̱a ne̱ xcuaj sa̱ꞌ yoꞌ me se caraa nij soꞌ man xcuaj sa̱ꞌ yoꞌ rá scaa a. Tza̱j ne̱ xcuaj nij me se quiriꞌíj u̱u̱n nij soꞌ man yoꞌ na̱nj ei.
48 Quando a rede estava cheia, os pescadores a arrastaram até a praia, sentaram-se e juntaram os peixes bons em cestos, jogando fora os ruins.
49 Ne̱ ase vaa quiranꞌ nij xcuaj yoꞌ roꞌ, da̱nj quira̱nꞌ yuvii̱ asa̱ꞌ caꞌneꞌ Diose̱ cacunꞌ cheꞌé yuvii̱, ne̱ cavi̱i̱ nij se‑mo̱zó Diose̱ ne̱ cuxra̱ꞌ taꞌa̱j nij soꞌ man nij síí chiꞌi̱i̱ ga̱ nij síí vaa sa̱ꞌ,
49 Assim será no fim dos tempos. Os anjos virão, separarão os perversos dos justos
50 ne̱ quiriꞌi̱j nij soꞌ man nij síí chiꞌi̱i̱ yoꞌ rque chrúún yaꞌa̱an ndoꞌo, ga̱a ne̱ dan me se taꞌve̱e uxrá nij soꞌ, ne̱ nda̱a cha̱ ru̱j maꞌa̱n nij soꞌ cúú yanꞌ nij soꞌ na̱nj ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ a.
50 e os lançarão na fornalha ardente, onde haverá choro e ranger de dentes.
51 Ne̱ xnáꞌanj Jesucristó man nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ, cataj soꞌ:
51 Vocês entendem todas essas coisas?” “Sim”, responderam eles.
52 Ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a:
52 Então ele acrescentou: “Todo mestre da lei que se torna discípulo no reino dos céus é como o dono de uma casa que tira do seu tesouro verdades preciosas, tanto novas como velhas”.
53 Dan me se quisíj nanó Jesucristó nu̱ꞌ cuentó nihánj rihaan yuvii̱, ne̱ curiha̱nj soꞌ rej yoꞌ, ne̱ caꞌanj soꞌ a.
53 Quando Jesus terminou de contar essas parábolas, deixou aquela região
54 Ga̱a ne̱ nucuiꞌ soꞌ rej chiháán soꞌ, ne̱ caꞌanj soꞌ veꞌ tucuꞌyón nij síí ma̱n chiháán soꞌ se‑tucua̱nj Moisés, ne̱ tucuꞌyón soꞌ man nij síí ma̱n rá veꞌ yoꞌ a. Dan me se caráyaꞌa̱nj nij soꞌ, ne̱ cataj nij soꞌ:
54 e voltou para Nazaré, cidade onde tinha morado. Enquanto ensinava na sinagoga, todos se admiravam e perguntavam: “De onde lhe vêm a sabedoria e o poder para realizar milagres?
55 Nuveé taꞌni̱j síí acój chruun síí ne̱ chiháán níꞌ me soꞌ naꞌ. Ne̱ nii soꞌ me chana̱ cuꞌna̱j Mariá á. Ne̱ tinúú soꞌ me síí cuꞌna̱j Jacobo do̱ꞌ, síí cuꞌna̱j José do̱ꞌ, síí cuꞌna̱j Simón do̱ꞌ, síí cuꞌna̱j Judas do̱ꞌ á.
55 Não é esse o filho do carpinteiro? Conhecemos Maria, sua mãe, e também seus irmãos, Tiago, José, Simão e Judas.
56 Ne̱ nij raꞌvij soꞌ me chana̱ ne̱ chiháán níꞌ á. Tza̱j ne̱ ne neꞌenj me rej me nariꞌ soꞌ suun nihánj quiꞌyaj suun soꞌ maꞌ ―taj nij síí ma̱n chiháán Jesucristó rihaan tuviꞌ nij soꞌ a.
56 Todas as suas irmãs moram aqui, entre nós. Onde ele aprendeu todas essas coisas?”.
57 Ne̱ guun naco̱o̱ rá nij soꞌ niꞌya̱j nij soꞌ man Jesucristó a. Ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a:
57 E sentiam-se muito ofendidos. Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre sua própria família”.
58 Ne̱ do̱j vaa suun sa̱ꞌ quiꞌyaj suun Jesucristó chiháán soꞌ, cheꞌé se ne cuchuma̱n rá nij síí ma̱n chiháán soꞌ ni̱ꞌyaj nij soꞌ man soꞌ a.
58 E, por causa da incredulidade deles, realizou ali apenas uns poucos milagres.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.