Hebreus 4
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs VC
1 Cheꞌé dan cu̱tumé uxrá níꞌ man níꞌ ei. Tadó níꞌ se̱ gaa na̱nj ca̱ráán níꞌ xréé níꞌ rihaan nana̱ cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan níꞌ se vaa catu̱u̱ níꞌ chrej caꞌa̱nj níꞌ nara̱a̱n rá níꞌ ga̱ Diose̱ á. ꞌO̱ se adi̱ꞌ se vaa síí ne ruviꞌ rihaan roꞌ, ga̱a̱ níꞌ, sese se̱ cutumé níꞌ man níꞌ ado̱nj.
1 Enquanto, pois, subsiste a promessa de entrar no seu descanso, tenhamos cuidado em que ninguém de nós corra o risco de ser excluído.
2 Ne̱ ase vaa catúj se‑na̱na̱ Diose̱ xréé nij síí cumán ga̱a naá roꞌ, da̱nj vaa gue̱e̱ catúj se‑na̱na̱ Diose̱ xréé maꞌa̱n níꞌ cuano̱ ei. Ga̱a cuno nij soꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ me se cuno u̱u̱n nij soꞌ nana̱ yoꞌ, ne̱ taj se gúnꞌ nana̱ yoꞌ rihaan nij soꞌ a̱ maꞌ. Dan me se nataꞌ nii nana̱ yoꞌ rihaan nij soꞌ, tza̱j ne̱ ne cuchuma̱n rá nij soꞌ daj chiha̱a̱ míj nana̱ yoꞌ a̱ man chugua̱nj.
2 A boa nova nos foi trazida a nós, como o foi a eles. Mas a eles de nada aproveitou, porque caíram na descrença.
3 ꞌO̱ se o̱rúnꞌ níꞌ si̱j amán rá niꞌya̱j man Diose̱ me nij síí caꞌa̱nj quinara̱a̱n rá ga̱ Diose̱ na̱nj ei. Ina̱nj da̱nj caꞌmii Diose̱, cataj Diose̱: “Dan me se caꞌmaan raj, ne̱ guun ya̱ raj da̱j quira̱nꞌ nij soꞌ, ne̱ yoꞌo̱ cataj ꞌu̱nj se vaa daj chiha̱a̱ míj se̱ quinaránj rá nij soꞌ ga̱ ꞌu̱nj a̱ mei”, taj Diose̱ a. Ne̱ dan me se ga̱a naá ga̱a quisíj quiꞌyaj Diose̱ chumii̱ nihánj, ne̱ navij suun rihaan Diose̱, ne̱ caꞌneꞌ rá Diose̱ a.
3 Nós, porém, se tivermos fé, haveremos de entrar no descanso. Ele disse: Eu jurei na minha ira: não entrarão no lugar do meu descanso. Ora, as obras de Deus estão concluídas desde a criação do mundo;
4 Ne̱ vaa nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ nana̱ taj xnaꞌanj cheꞌé güii chi̱j, ne̱ taj nana̱ yoꞌ: “Ne̱ güii chi̱j quinaránj rá Diose̱ cheꞌé yan quisíj quiꞌyaj suun Diose̱ nu̱ꞌ suun quiꞌyaj suun soꞌ a”, taj nana̱ yoꞌ a.
4 pois, em certa passagem, falou do sétimo dia o seguinte: E, terminado o seu trabalho, descansou Deus no sétimo dia {Gn 2,2}.
5 Ne̱ vaa nana̱ taj uún, ne̱: “Daj chiha̱a̱ míj se̱ quinaránj ya̱ rá nij soꞌ ga̱ ꞌu̱nj a̱ man chugua̱nj”, taj uún Diose̱ a.
5 Se, pois, ele repete: Não entrarão no lugar do meu descanso,
6 Dan me se ataa taꞌa̱j nij yuvii̱ catu̱u̱ quinara̱a̱n rá ga̱ Diose̱ ado̱nj. Tza̱j ne̱ xa̱ꞌ nij síí a̱j cuno se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá ne̱ ne caꞌve̱j rá nij soꞌ cuno̱ nij soꞌ me se daj chiha̱a̱ míj se̱ quinaránj rá nij soꞌ ga̱ Diose̱ maꞌ. Dan me se yoꞌ me quira̱nꞌ nij soꞌ cheꞌé se ne caꞌve̱j rá nij soꞌ cuno̱ nij soꞌ nana̱ sa̱ꞌ ado̱nj.
6 é sinal de que outros são chamados a entrar nele. E como aqueles a quem primeiro foi anunciada a promessa não entraram por não ter tido a fé,
7 Cheꞌé dan cachrón uún Diose̱ yoꞌó güii canoco̱ꞌ yuvii̱ man soꞌ, ne̱ cuano̱ nihánj me güii cachrón Diose̱ canoco̱ꞌ yuvii̱ man soꞌ ei. Ne̱ maꞌa̱n síí cuꞌna̱j David caꞌmii se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ yoꞌ nana̱ a̱j cachrón ꞌu̱nj rihaan yanj nihánj, cataj soꞌ: “Ya̱j roꞌ, sese ya̱ catúj se‑na̱na̱ Diose̱ xréé soj, ne̱ se̱ naquiꞌyaj nichra̱j soj nimán soj maꞌ”, taj síí cuꞌna̱j David yoꞌ a.
7 Deus, após muitos anos, por meio de Davi, estabelece um novo dia, um hoje, ao pronunciar as palavras mencionadas: Hoje, se ouvirdes a sua voz, não endureçais os vossos corações.
8 Ne̱ cheꞌé se ne quinara̱a̱n rá nij síí cumán ga̱a naá, quiꞌyaj síí cuꞌna̱j Josué roꞌ, cheꞌé dan me cachén ndoꞌo güii, ga̱a ne̱ caꞌmii síí cuꞌna̱j David cheꞌé yoꞌó güii canoco̱ꞌ yuvii̱ man Diose̱, ne̱ quinara̱a̱n rá nij yuvii̱ ga̱ Diose̱ ado̱nj.
8 Se Josué lhes houvesse dado repouso, não teria depois disso falado dum outro dia.
9 Dan me se neꞌen níꞌ se vaa ya̱ uxrá vaa güii quinara̱a̱n rá níꞌ si̱j noco̱ꞌ man Diose̱ ado̱nj.
9 Por isso, resta um repouso sabático para o povo de Deus.
10 ꞌO̱ se nij síí naránj rá ga̱ Diose̱ me se a̱j quisíj quiꞌyaj suun nij soꞌ, ne̱ navij suun rihaan nij soꞌ ei. Ase vaa quiꞌyaj Diose̱ ga̱a navij se‑su̱u̱n Diose̱ rihaan Diose̱ roꞌ, da̱nj ꞌyaj nij soꞌ chugua̱nj.
10 E quem entrar nesse repouso descansará das suas obras, assim como descansou Deus das suas.
11 Cheꞌé se nano̱ꞌ níꞌ da̱j quiꞌya̱j níꞌ quinara̱a̱n rá níꞌ ga̱ Diose̱, ga̱a ne̱ se̱ guun tu̱mé a̱ ꞌó tuviꞌ níꞌ cacunꞌ tumé nij síí cumán ga̱a naá maꞌ. Dan me se veꞌé cuno̱ taranꞌ níꞌ rihaan Diose̱ ado̱nj.
11 Assim, apressemo-nos a entrar neste descanso para não cairmos por nossa vez na mesma incredulidade.
12 ꞌO̱ se vaa iꞌna̱ꞌ ya̱ se‑na̱na̱ Diose̱ ado̱nj. Ne̱ nucua̱j uxrá yoꞌ, ne̱ ase vaa yoꞌo̱ neê espadá siha̱a̱ nu̱ꞌ niha̱ rihaan roꞌ, vaa yoꞌ, tza̱j ne̱ nuveé ina̱nj cúú do̱ꞌ, nee̱ do̱ꞌ, me se aꞌneꞌ yoꞌ maꞌ. ꞌO̱ se aꞌneꞌ yoꞌ nda̱a nimán ya̱ níꞌ, ne̱ cheꞌé se‑na̱na̱ Diose̱ yoꞌ roꞌ, uun nucua̱j Diose̱ xcaj Diose̱ cuentá da̱j vaa nimán ya̱ níꞌ chugua̱nj.
12 Porque a palavra de Deus é viva, eficaz, mais penetrante do que uma espada de dois gumes e atinge até a divisão da alma e do corpo, das juntas e medulas, e discerne os pensamentos e intenções do coração.
13 Ne̱ nu̱ꞌ nij rasu̱u̱n vaa yuve̱ roꞌ, ruviꞌ nu̱ꞌ nij yoꞌ rihaan Diose̱ chugua̱nj. ꞌO̱ se ranga̱ꞌ uxrá rihaan Diose̱ ei. Ne̱ ruviꞌ nu̱ꞌ rasu̱u̱n niꞌya̱j soꞌ, ne̱ ya̱ ruviꞌ sa̱ꞌ nu̱ꞌ rasu̱u̱n niꞌya̱j Diose̱ ei. Ne̱ veé rihaan maꞌa̱n ya̱ Diose̱ roꞌ, me caꞌa̱nj níꞌ nago̱ꞌ níꞌ cuentá ado̱nj.
13 Nenhuma criatura lhe é invisível. Tudo é nu e descoberto aos olhos daquele a quem havemos de prestar contas.
14 Tza̱j ne̱ vaa ꞌo̱ xrej sa̱ꞌ xrej ata̱ suun noco̱o doj nica̱j yuꞌunj man níꞌ ado̱nj. Ne̱ si̱j cavii xta̱ꞌ doj rihaan rej xta̱ꞌ me soꞌ, ne̱ Jesucristó taꞌníí Diose̱ ya̱ me uún soꞌ na̱nj chugua̱nj. Cheꞌé dan ni̱caj raan níꞌ tucuáán noco̱ꞌ níꞌ ei.
14 Temos, portanto, um grande Sumo Sacerdote que penetrou nos céus, Jesus, Filho de Deus. Conservemos firme a nossa fé.
15 ꞌO̱ se nuveé xre̱j ne neꞌen da̱j vaa sayuun ranꞌ níꞌ me soꞌ maꞌ. ꞌO̱ se a̱j neꞌen soꞌ da̱j vaa chrej chiꞌi̱i̱ ꞌnaꞌ rihaan níꞌ ado̱nj. Cheꞌé dan cunuu ꞌe̱e̱ rá soꞌ man níꞌ ga̱a nina̱j níꞌ rihaan sayuun ado̱nj. Dan me se ase vaa maꞌa̱n níꞌ roꞌ, vaa soꞌ, ne̱ ase vaa sayuun ꞌnaꞌ rihaan níꞌ roꞌ, da̱nj vaa sayuun caꞌnaꞌ rihaan soꞌ, tza̱j ne̱ ne quiꞌya̱j soꞌ a̱ ꞌó xcoꞌ cacunꞌ maꞌ.
15 Porque não temos nele um pontífice incapaz de compadecer-se das nossas fraquezas. Ao contrário, passou pelas mesmas provações que nós, com exceção do pecado.
16 Cheꞌé se xrej me soꞌ cheꞌé níꞌ roꞌ, cheꞌé dan se̱ cuchuꞌviꞌ níꞌ a̱ doj mei. Tana̱nj quinichru̱nꞌ níꞌ rihaan chrej sa̱ꞌ, ga̱a ne̱ caꞌve̱e cunu̱u ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man níꞌ, ne̱ asa̱ꞌ ꞌnaꞌ sayuun rihaan níꞌ, ne̱ caꞌve̱e cata̱ꞌ tuꞌva níꞌ man soꞌ, ne̱ naca̱j soꞌ man níꞌ rihaan sayuun chugua̱nj. Dan me se ya̱ cunu̱u ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man níꞌ, ne̱ sese vaa güii quira̱nꞌ níꞌ sayuun, ne̱ quiꞌya̱j soꞌ se lu̱j cheꞌé níꞌ ado̱nj.
16 Aproximemo-nos, pois, confiadamente do trono da graça, a fim de alcançar misericórdia e achar a graça de um auxílio oportuno.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.