Hebreus 2
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs VC
1 Cheꞌé dan doj a̱ nó xcúún níꞌ cuno̱ sa̱ꞌ níꞌ nana̱ a̱j nariꞌ níꞌ ei. Sese se̱ quiꞌyaj níꞌ da̱nj, ne̱ do̱ꞌ do̱ꞌ ta̱náj níꞌ chrej sa̱ꞌ yoꞌ, ne̱ quini̱j níꞌ xrej Diose̱, ne̱ caꞌa̱nj niꞌya̱ níꞌ ga̱a̱ na̱nj chugua̱nj.
1 Por isso, é necessário prestarmos a maior atenção à mensagem que temos recebido, para não acontecer que nos desviemos do caminho reto.
2 ꞌO̱ se ya̱ uxrá vaa se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ cataj xnaꞌanj nij se‑mo̱zó Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Moisés ga̱a naá ei. Tza̱j ne̱ nij yuvii̱ me se ne cuno̱ nij soꞌ nana̱ yoꞌ maꞌ. Tza̱j ne̱ nica̱ ya̱ quiꞌyaj Diose̱ sayuun man ꞌo̱ ꞌo̱ nij yuvii̱ ne cuno̱ nana̱ yoꞌ chugua̱nj.
2 A palavra anunciada por intermédio dos anjos era a tal ponto válida, que toda transgressão ou desobediência recebeu o justo castigo.
3 Cheꞌé dan, asa̱ꞌ caꞌve̱e quinani̱i̱ maꞌa̱n níꞌ rihaan sayuun, sese se̱ xcaj sa̱ꞌ níꞌ cuentá cheꞌé chrej sa̱ꞌ chrej quiꞌyaj naca̱ Diose̱ quinani̱i̱ níꞌ rihaan sayuun, rá soj ga̱. Dan me se asino maꞌa̱n síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ me síí cuchruj chrej sa̱ꞌ yoꞌ, ga̱a ne̱ nij síí cuno nana̱ caꞌmii soꞌ roꞌ, cataj xnaꞌanj nij soꞌ se‑na̱na̱ soꞌ nana̱ sa̱ꞌ yoꞌ rihaan níꞌ, ne̱ nariꞌ sa̱ꞌ níꞌ nana̱ yoꞌ, quiꞌyaj nij soꞌ ei.
3 Como, então, escaparemos nós se agora desprezarmos a mensagem da salvação, tão sublime, anunciada primeiramente pelo Senhor e depois confirmada pelos que a ouviram,
4 Ne̱ quiꞌyaj ndoꞌo maꞌa̱n Diose̱ suun sa̱ꞌ noco̱o niꞌya̱j yuvii̱, ne̱ rqué ndoꞌo soꞌ Nimán soꞌ cu̱nuû nimán yuvii̱ ado̱nj. Da̱nj ina̱nj guun rá Diose̱ quiꞌya̱j Diose̱, cheꞌé se guun rá soꞌ cuno̱ níꞌ se‑na̱na̱ síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ yoꞌ ei.
4 comprovando-a o próprio Deus por sinais, prodígios, milagres e pelos dons do Espírito Santo, repartidos segundo a sua vontade?
5 Dan me se cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan soj cheꞌé güii gu̱un chij Diose̱ rihaan chumii̱ nihánj a. Ne̱ ne cune̱ꞌ Diose̱ man nij se‑mo̱zó Diose̱ se vaa quiri̱i̱ taꞌngaꞌ nij soꞌ rihaan chumii̱ nihánj maꞌ.
5 Não foi tampouco aos anjos que Deus submeteu o mundo vindouro, de que falamos.
6 Ma̱a̱n se vaa nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ nana̱ caꞌmii yoꞌo̱ soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cataj soꞌ se vaa: “Taj yuꞌvee nó a̱ doj yuvii̱ maꞌ. Me cheꞌé nuû uxrá rá so̱ꞌ man yuvii̱ ga̱. Taj yuꞌvee nó a̱ ꞌó taꞌníí yuvii̱ maꞌ. Me cheꞌé nuu ꞌe̱e̱ rá so̱ꞌ man nij soꞌ ga̱.
6 Alguém em certa passagem afirmou: Que é o homem para que dele te lembres, ou o filho do homem, para que o visites?
7 Tza̱j ne̱ si̱j noco̱ꞌ do̱j tzinꞌ me nij yuvii̱ rihaan nij se‑mo̱zó so̱ꞌ, quiꞌyáá so̱ꞌ chugua̱nj. Ga̱a ne̱ veꞌé uxrá cavi̱i̱ sa̱ꞌ nij yuvii̱, ne̱ veꞌé uxrá caꞌmi̱i̱ nii cheꞌé nij yuvii̱, qui̱ꞌyáá so̱ꞌ asanj.
7 Por pouco tempo o colocaste inferior aos anjos; de glória e de honra o coroaste,
8 Ne̱ quiri̱i̱ taꞌngaꞌ nij yuvii̱ rihaan cunuda̱nj rasu̱u̱n, qui̱ꞌyáá so̱ꞌ uún asanj”, taj nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ yoꞌ a. Ne̱ dan me se ya̱ quiri̱i̱ taꞌngaꞌ nij yuvii̱ rihaan cunuda̱nj rasu̱u̱n ado̱nj. Tza̱j ne̱ neꞌen níꞌ se vaa ya̱j me se ataa quiri̱i̱ taꞌngaꞌ nij yuvii̱ rihaan cunuda̱nj rasu̱u̱n a.
8 e sujeitaste a seus pés todas as coisas {Sl 8,5s}. Ora, se lhe sujeitou todas as coisas, nada deixou que não lhe ficasse sujeito. Atualmente, é verdade, não vemos que tudo lhe esteja sujeito.
9 Tza̱j ne̱ niꞌya̱j níꞌ man Jesucristó, ne̱ nda̱ꞌ se ya̱ ya̱ si̱j noco̱ꞌ doj guun soꞌ rihaan nij se‑mo̱zó Diose̱ rque do̱j yoꞌ, tza̱j ne̱ ya̱j me se a̱j guun chij ndoꞌo soꞌ, ne̱ veꞌé ndoꞌo aꞌmii nii cheꞌé soꞌ, quiꞌyaj Diose̱ a. Ne̱ da̱nj cavii sa̱ꞌ soꞌ, cheꞌé se caviꞌ soꞌ a. ꞌO̱ se sese ne cavi̱ꞌ soꞌ, ne̱ ne caꞌve̱e nayo̱n soꞌ rihaan cunuda̱nj níꞌ a̱ maꞌ. Tza̱j ne̱ ya̱j me se quiꞌyaj ndoꞌo Diose̱ se lu̱j cheꞌé níꞌ se vaa nayón Jesucristó rihaan níꞌ na̱nj ado̱nj.
9 Mas aquele que fora colocado por pouco tempo abaixo dos anjos, Jesus, nós o vemos, por sua Paixão e morte, coroado de glória e de honra. Assim, pela graça de Deus, a sua morte aproveita a todos os homens.
10 Dan me se Diose̱ me síí quiꞌyaj nu̱ꞌ rasu̱u̱n cheꞌé maꞌa̱n ina̱nj soꞌ chugua̱nj. Dan me se vaa güii, ne̱ nucui̱ꞌ ndoꞌo nij taꞌníí Diose̱ rihaan Diose̱ rej xta̱ꞌ, quiꞌya̱j Diose̱, ne̱ Jesucristó me síí narqué chrej sa̱ꞌ canoco̱ꞌ nij taꞌníí Diose̱, ne̱ quinani̱i̱ nij soꞌ rihaan sayuun, ne̱ cavi̱i̱ sa̱ꞌ nij soꞌ chugua̱nj. Cheꞌé dan vaa cheꞌé quiranꞌ Jesucristó sayuun rihaan yoꞌóó nihánj quiꞌyaj Diose̱, ne̱ ma̱a̱n cheꞌé se quiranꞌ Jesucristó sayuun roꞌ, ne̱ cheꞌé dan me guun chij ndoꞌo soꞌ ne̱ ne achiin cavii sa̱ꞌ nu̱ꞌ soꞌ, quiꞌyaj Diose̱ na̱nj ei.
10 Aquele para quem e por quem todas as coisas existem, desejando conduzir à glória numerosos filhos, deliberou elevar à perfeição, pelo sofrimento, o autor da salvação deles,
11 Dan me se taꞌni̱j Diose̱ me Jesucristó, ne̱ taꞌni̱j Diose̱ me níꞌ yuvi̱i̱ cunuu sa̱ꞌ rihaan Diose̱ cheꞌé Jesucristó, ne̱ cheꞌé dan ne gu̱un naꞌa̱j Jesucristó cata̱j soꞌ se vaa tinúú soꞌ do̱ꞌ, raꞌvij soꞌ do̱ꞌ, me níꞌ maꞌ.
11 para que santificador e santificados formem um só todo. Por isso, {Jesus} não hesita em chamá-los seus irmãos,
12 Dan me se cataj soꞌ: “Nata̱ꞌ ꞌu̱nj rihaan nij tinúj cheꞌé so̱ꞌ, ne̱ veꞌé cachra̱j chraꞌ cheꞌé so̱ꞌ asa̱ꞌ cunuu chre̱ꞌ núj rihaan so̱ꞌ a”, cataj soꞌ, caꞌmii soꞌ nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ a.
12 dizendo: Anunciarei teu nome a meus irmãos, no meio da assembléia cantarei os teus louvores {Sl 21,23}.
13 Ne̱ caꞌmii uún soꞌ, cataj soꞌ: “Ga̱a̱ nucua̱j raj ni̱ꞌyaj ꞌu̱nj man Diose̱ ado̱nj”, taj soꞌ a. Ne̱ guun cheꞌe̱ uún soꞌ, cataj soꞌ: “Ni̱ꞌyaj soj manj ga̱ nij taꞌníí Diose̱ síí rqué Diose̱ manj vi̱j”, taj uún Jesucristó a. Dan me se nu̱ꞌ nana̱ nihánj me nana̱ caꞌmii Jesucristó cheꞌé níꞌ si̱j tinúú Jesucristó do̱ꞌ, raꞌvij Jesucristó do̱ꞌ, nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ ado̱nj.
13 E outra vez: Quanto a mim, ponho nele a minha confiança {Is 8,17}; e: Eis-me aqui, eu e os filhos que Deus me deu {Is 8,18}.
14 Dan me se cheꞌé se vaa nee̱ vaa cúú vaa ton vaa man níꞌ si̱j taꞌníí Diose̱ roꞌ, cheꞌé dan ase vaa maꞌa̱n níꞌ roꞌ, da̱nj gaa gue̱e̱ Jesucristó, ne̱ caꞌnaꞌ soꞌ, ne̱ caviꞌ soꞌ a. Ne̱ ga̱a caviꞌ soꞌ me se quiꞌyaj canaán soꞌ rihaan síí ꞌyaj aviꞌ níꞌ a. Dan me se síí chre̱e me síí ꞌyaj aviꞌ níꞌ, ne̱ Jesucristó me síí caꞌvee quiꞌyaj canaán cheꞌé yan cavi̱ꞌ soꞌ ei.
14 Porquanto os filhos participam da mesma natureza, da mesma carne e do sangue, também ele participou, a fim de destruir pela morte aquele que tinha o império da morte, isto é, o demônio,
15 Ne̱ guun nucua̱j soꞌ nacaj soꞌ man níꞌ si̱j chéé rihaan cacunꞌ, ne̱ ga̱a rque̱ me se nda̱a chéé chuꞌviꞌ cavi̱ꞌ rmaꞌa̱n níꞌ cheꞌé se ina̱nj cacunꞌ quiꞌyaj níꞌ chugua̱nj. Tza̱j ne̱ cheꞌé se vaa caviꞌ Jesucristó cheꞌé níꞌ, cheꞌé dan güéj sayuun yoꞌ xráá níꞌ ne̱ síí chéé maꞌa̱n me níꞌ ei.
15 e libertar aqueles que, pelo medo da morte, estavam toda a vida sujeitos a uma verdadeira escravidão.
16 ꞌO̱ se ne caꞌna̱ꞌ Jesucristó ti̱nanii soꞌ man nij se‑mo̱zó Diose̱ rihaan sayuun maꞌ. Ma̱a̱n se caꞌnaꞌ soꞌ ti̱nanii soꞌ man níꞌ taꞌni̱j taꞌnij siꞌno̱ síí cuꞌna̱j Abraham síí cane ga̱a naá rihaan sayuun ado̱nj.
16 Veio em socorro, não dos anjos, e sim da raça de Abraão;
17 Cheꞌé dan me naquiꞌyaj soꞌ man soꞌ, ne̱ nda̱ꞌ rá se vaa gue̱e̱ nij tinúú ya̱ soꞌ roꞌ, vaa soꞌ ado̱nj. Da̱nj quiꞌyaj soꞌ cheꞌé rej caꞌve̱e cunu̱u ꞌe̱e̱ rá soꞌ man níꞌ, ne̱ gu̱un soꞌ xrej ata̱ suun noco̱o doj rihaan Diose̱ cheꞌé níꞌ, ne̱ gu̱un nucua̱j rá níꞌ ni̱ꞌyaj níꞌ man soꞌ, ne̱ tinavi̱j soꞌ cacunꞌ tumé níꞌ si̱j noco̱ꞌ man Diose̱ ado̱nj.
17 e por isso convinha que ele se tornasse em tudo semelhante aos seus irmãos, para ser um pontífice compassivo e fiel no serviço de Deus, capaz de expiar os pecados do povo.
18 ꞌO̱ se cheꞌé se quiranꞌ maꞌa̱n ya̱ soꞌ sayuun se vaa guun rá síí chre̱e caxri̱i̱ síí chre̱e chrej chiꞌi̱i̱ rque soꞌ roꞌ, cheꞌé dan gu̱un nucua̱j soꞌ ra̱cuíj soꞌ man níꞌ asa̱ꞌ gu̱un rá síí chre̱e caxri̱i̱ síí chre̱e chrej chiꞌi̱i̱ rque maꞌa̱n níꞌ ado̱nj.
18 De fato, por ter ele mesmo suportado tribulações, está em condição de vir em auxílio dos que são atribulados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.