Atos 5

Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Dan me se vaa yoꞌo̱ síí cuꞌna̱j Ananías, ne̱ vaa nica̱ soꞌ chana̱ cuꞌna̱j Safira, ne̱ cutuꞌvéj ro̱j ni̱ca̱ ro̱j soꞌ ꞌo̱ yoꞌóó,
1 Havia, porém, um homem chamado Ananias que, com sua esposa, Safira, vendeu uma propriedade.
2 ne̱ quiriꞌ ro̱j soꞌ saꞌanj, ga̱a ne̱ quitaꞌaa síí cuꞌna̱j Ananías taꞌa̱j saꞌanj yoꞌ, ne̱ caꞌvej rá nica̱ soꞌ qui̱taꞌaa soꞌ saꞌanj yoꞌ a. Ga̱a ne̱ da̱j ꞌó taꞌa̱j saꞌanj caꞌanj nica̱j soꞌ, caxríj soꞌ ston nij apóstol cuneꞌ Jesucristó man a. Ne̱ caꞌmii ne̱ soꞌ rihaan nij apóstol se vaa nu̱ꞌ saꞌanj quiriꞌ soꞌ cheꞌé yoꞌóó cutuꞌvéj soꞌ me yoꞌ, cataj soꞌ a.
2 Levou apenas parte do dinheiro aos apóstolos, mas, com aprovação da esposa, afirmou que aquele era o valor total e ficou com o resto.
3 Ga̱a ne̱ caꞌmii Pedró rihaan síí cuꞌna̱j Ananías, cataj soꞌ, ne̱:
3 Então Pedro disse: “Ananias, por que você deixou Satanás encher seu coração? Você mentiu para o Espírito Santo quando guardou parte do dinheiro para si.
4 Dan me se da̱j guun rá so̱ꞌ, ne̱ caꞌmii ne̱ so̱ꞌ ga̱. Nuveé toꞌo̱j ma̱ꞌán so̱ꞌ cutuꞌvéj so̱ꞌ ne̱ ga̱a cutuꞌvéj so̱ꞌ man yoꞌ ne̱ ne nó xcúún so̱ꞌ qui̱ꞌyáá so̱ꞌ nda̱a vaa me rá ma̱ꞌán so̱ꞌ qui̱ꞌyáá so̱ꞌ ga̱ se saꞌa̱nj so̱ꞌ naꞌ. Me cheꞌé cavii raá so̱ꞌ qui̱ꞌyáá so̱ꞌ se vaa quiꞌyáá so̱ꞌ nihánj ga̱. Nuveé rihaan yuvii̱ u̱u̱n caꞌmii ne̱ so̱ꞌ maꞌ. Nda̱a rihaan maꞌa̱n ya̱ Diose̱ caꞌmii ne̱ so̱ꞌ na̱nj ado̱nj ―taj Pedró rihaan Ananías yoꞌ a.
4 A propriedade era sua para vender ou não, como quisesse. E, depois de vendê-la, o dinheiro também era seu, para entregar ou não. Como pôde fazer uma coisa dessas? Você não mentiu para nós, mas para Deus!”.
5 Ga̱a cuno Ananías nana̱ caꞌmii Pedró rihaan soꞌ, ne̱ naxruꞌ soꞌ, ne̱ caviꞌ soꞌ a. Ga̱a ne̱ cuchuꞌviꞌ ndoꞌo cunuda̱nj nij síí cuno nda̱a vaa quiranꞌ soꞌ a.
5 Assim que Ananias ouviu essas palavras, caiu no chão e morreu. Um grande temor se apoderou de todos que souberam o que havia acontecido.
6 Ga̱a ne̱ canicunꞌ nij síí tachru̱u̱, ne̱ caráán nij soꞌ yatzíj xráá síí caviꞌ, ga̱a ne̱ caꞌanj nica̱j nij soꞌ man soꞌ xeꞌ, ga̱a ne̱ cachinꞌ nij soꞌ man soꞌ a.
6 Então alguns jovens se levantaram, envolveram o corpo num lençol e o levaram para fora, e depois o sepultaram.
7 Dan me se cachén vaꞌnu̱j orá ta̱ꞌ asuun, ga̱a ne̱ catúj nica̱ síí caviꞌ yoꞌ rá veꞌ, ne̱ ne queneꞌe̱n noꞌ da̱j quiranꞌ nica̱ noꞌ maꞌ.
7 Cerca de três horas depois, sua esposa entrou, sem saber o que havia acontecido.
8 Ga̱a ne̱ cataj Pedró rihaan noꞌ a:
8 Pedro lhe perguntou: “Foi esse o valor que você e seu marido receberam pelo terreno?”. Ela respondeu: “Sim, foi esse o valor”.
9 Ga̱a ne̱ cataj Pedró rihaan noꞌ a:
9 Então Pedro disse: “Como vocês puderam conspirar para pôr à prova o Espírito do Senhor? Veja, os jovens que sepultaram seu marido estão logo ali, perto da porta, e também levarão você”.
10 Ga̱a ne̱ taj niꞌyón naxruꞌ noꞌ rihaan yoꞌóó rej nicu̱nꞌ Pedró, ne̱ nu̱ꞌ caviꞌ noꞌ a. Ga̱a ne̱ dan me se catúj uún nij síí tachru̱u̱ rá veꞌ, ne̱ queneꞌen nij soꞌ se vaa a̱j caviꞌ noꞌ, ga̱a ne̱ caꞌanj nica̱j nij soꞌ man noꞌ xeꞌ, ga̱a ne̱ cachinꞌ nij soꞌ man noꞌ uún xꞌnúú nica̱ noꞌ a.
10 No mesmo instante, ela caiu no chão e morreu. Quando os jovens entraram e viram que ela estava morta, levaram seu corpo para fora e a sepultaram ao lado do marido.
11 Ga̱a ne̱ cuchuꞌviꞌ ndoꞌo cunuda̱nj nij síí cuchumán rá niꞌya̱j man Jesucristó do̱ꞌ, cunuda̱nj nij síí cuno nana̱ da̱j quiranꞌ ro̱j ni̱ca̱ ro̱j soꞌ a.
11 Um grande temor se apoderou de toda a igreja e de todos que souberam desse acontecimento.
12 Ga̱a ne̱ quiꞌyaj ndoꞌo nij apóstol cuneꞌ Jesucristó man suun sa̱ꞌ noco̱o niꞌya̱j nij yuvii̱ ne̱ chumanꞌ Jerusalén a. Ne̱ yoꞌo̱ vaa rá nij síí noco̱ꞌ man Jesucristó, ne̱ cunuu chre̱ꞌ nij soꞌ rá nuvií noco̱o rá chingá cuꞌna̱j Corredor Salomón a.
12 Os apóstolos realizavam muitos sinais e maravilhas entre o povo. Todos se reuniam regularmente no templo, na parte conhecida como Pórtico de Salomão.
13 Tza̱j ne̱ yoꞌó nij yuvii̱ roꞌ, ne quisi̱j rá nij soꞌ cunu̱u chre̱ꞌ nij soꞌ ga̱ nij síí noco̱ꞌ man Jesucristó maꞌ. Tza̱j ne̱ cunuda̱nj nij yuvii̱ cataj se vaa sa̱ꞌ quiꞌyaj nij síí noco̱ꞌ man Jesucristó a.
13 Quando se reuniam ali, ninguém mais tinha coragem de juntar-se a eles, embora o povo os tivesse em alta consideração.
14 Tza̱j ne̱ cuchumán rá queꞌe̱e̱ nij snóꞌo do̱ꞌ, nij chana̱ do̱ꞌ, niꞌya̱j nij soꞌ man síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ, ne̱ cheꞌé dan guun ri̱i̱ doj nij yuvii̱ noco̱ꞌ man soꞌ a.
14 Cada vez mais pessoas, multidões de homens e mulheres, criam no Senhor.
15 Ne̱ dan me se rihaan chruun do̱ꞌ, rihaan yuvéé do̱ꞌ, táá nij síí ranꞌ, rii nij yuvii̱ man nij síí ranꞌ yoꞌ xeꞌ a. Cuchruj nii man nij síí ranꞌ rá callé rej cache̱n Pedró, cheꞌé se sese se ca̱chu̱nꞌ Pedró cano̱ xráá nij síí ranꞌ ne̱ nahu̱un soꞌ, rá nij yuvii̱ a.
15 Como resultado, o povo levava os doentes às ruas em camas e macas para que a sombra de Pedro cobrisse alguns deles enquanto ele passava.
16 Ga̱a ne̱ caꞌnaꞌ ndoꞌo yuvii̱ cavii nij chumanꞌ na̱j nichru̱nꞌ chumanꞌ Jerusalén, ne̱ nuu chre̱ꞌ nij soꞌ a. Dan me se ata̱ nij soꞌ síí ranꞌ do̱ꞌ, síí nu̱u̱ nana̱ chre̱e nimán do̱ꞌ, ne̱ nahuun sa̱ꞌ cunuda̱nj nij soꞌ a.
16 Muita gente vinha das cidades ao redor de Jerusalém, trazendo doentes e atormentados por espíritos impuros, e todos eram curados.
17 Dan me se guun xco̱j ruva̱a̱ rá nij tuvi̱ꞌ xrej ata̱ suun noco̱o doj niꞌya̱j nij soꞌ man nij apóstol cuneꞌ Jesucristó man nata̱ꞌ se na̱na̱ soꞌ rihaan yuvii̱ a. Dan me se nij tuvi̱ꞌ xrej me se síí saduceo me nij soꞌ a.
17 Tomados de inveja, o sumo sacerdote e seus oficiais, que eram saduceus,
18 Dan me se caꞌnéé nij soꞌ tanuu qui̱taꞌaa man nij apóstol, ga̱a ne̱ caxríj nij soꞌ tagaꞌ man nij soꞌ a.
18 prenderam os apóstolos e os colocaram numa prisão pública.
19 Tza̱j ne̱ rej nii̱ me se caꞌnaꞌ yoꞌo̱ se mo̱zó síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ, ne̱ caꞌnúj soꞌ taꞌyaa tagaꞌ yoꞌ, ne̱ caꞌanj nica̱j soꞌ man nij apóstol xeꞌ a. Ga̱a ne̱ cataj se mo̱zó Diose̱ yoꞌ rihaan nij apóstol:
19 Um anjo do Senhor, porém, veio durante a noite, abriu as portas do cárcere e os levou para fora.
20 ―Cavi̱i̱ soj, ne̱ caꞌa̱nj soj canicu̱nꞌ soj rá nuvií noco̱o, ne̱ nata̱ꞌ soj rihaan nij yuvii̱ nu̱ꞌ nana̱ nihánj nana̱ taj xnaꞌanj da̱j quiꞌya̱j nij yuvii̱ ne̱ caꞌve̱e ga̱a̱ iꞌna̱ꞌ nimán nij yuvii̱ rihaan Diose̱ á ―taj se mo̱zó Diose̱ yoꞌ rihaan nij soꞌ a.
20 “Vão ao templo e transmitam ao povo esta mensagem de vida!”, disse ele.
21 Síj cuno nij soꞌ nana̱ vaa da̱nj, ga̱a ne̱ rej síj güii catúj nij soꞌ rá nuvií noco̱o, ne̱ tucuꞌyón nij soꞌ se na̱na̱ Jesucristó rihaan nij yuvii̱ a. Ma̱a̱n orá dan canacúún nij tuvi̱ꞌ xrej ata̱ suun noco̱o doj, ne̱ cunu̱u chre̱ꞌ cunuda̱nj nij síí uun chij rihaan nij yuvii̱ israelitá, quiꞌya̱j nij soꞌ juntá a. Ga̱a ne̱ caꞌnéé nij soꞌ síí caꞌa̱nj tagaꞌ, ne̱ caꞌna̱ꞌ ni̱caj nij soꞌ man nij apóstol rihaan nij soꞌ, rá nij soꞌ a.
21 Desse modo, ao amanhecer, os apóstolos entraram no templo, conforme haviam sido instruídos, e, sem demora, começaram a ensinar. Mais tarde, o sumo sacerdote e seus oficiais chegaram, reuniram o conselho,
22 Dan me se cuchiꞌ nij mozó caꞌnéé nij síí uun chij yoꞌ tagaꞌ, ga̱a ne̱ ne nari̱ꞌ mozó man nij apóstol rque tagaꞌ a̱ maꞌ. Cheꞌé dan me canica̱j nij mozó yoꞌ rej mán nij síí uun chij yoꞌ, ne̱ nataꞌ nij mozó yoꞌ se vaa guun tagaꞌ a.
22 Mas, quando os guardas do templo chegaram à prisão, os homens não estavam lá. Então voltaram e contaram:
23 Dan me se cataj nij mozó yoꞌ a:
23 “A prisão estava bem trancada, com os guardas vigiando do lado de fora, mas, quando abrimos as portas, não havia ninguém!”.
24 Dan me se ga̱a cuno tanuu uun chij rihaan nij tanuu tumé nuvií noco̱o do̱ꞌ, ga̱a cuno nij xrej ata̱ suun noco̱o doj do̱ꞌ, nana̱ vaa da̱nj, ga̱a ne̱ dan me se cuchuꞌviꞌ nij soꞌ, ne̱ ne queneꞌe̱n nij soꞌ da̱j gu̱un rej rihaan nij soꞌ quiꞌya̱j nij síí noco̱ꞌ man Jesucristó a.
24 Ao ouvir isso, o capitão da guarda do templo e os principais sacerdotes ficaram perplexos e se perguntavam o que aconteceria em seguida.
25 Ga̱a ne̱ dan me se cuchiꞌ yoꞌo̱ soꞌ rihaan nij síí uun chij, ga̱a ne̱ nataꞌ soꞌ rihaan nij soꞌ, cataj soꞌ:
25 Então alguém chegou com a seguinte notícia: “Os homens que os senhores puseram na cadeia estão no templo, ensinando o povo!”.
26 Ga̱a ne̱ cavii tanuu uun chij rihaan nij tanuu tumé nuvií noco̱o cavii nij mozó cavii, caꞌanj nij soꞌ nuvií noco̱o, ne̱ caꞌanj naca̱j nij soꞌ man nij apóstol cuneꞌ Jesucristó man rihaan nij síí uun chij yoꞌ a. Tza̱j ne̱ ne quiꞌya̱j nij soꞌ fuerzá man nij síí cuneꞌ Jesucristó man maꞌ. ꞌO̱ se cuchuꞌviꞌ tanuu do̱ꞌ, nij mozó do̱ꞌ, niꞌya̱j nij soꞌ man nij yuvii̱ se vaa go̱ꞌ nij yuvii̱ yahij xráá maꞌa̱n nij soꞌ a.
26 O capitão e seus guardas foram e prenderam os apóstolos, mas sem violência, pois temiam que o povo os apedrejasse.
27 Dan me se caꞌnaꞌ nica̱j nij soꞌ man nij apóstol rej cunuu chre̱ꞌ cunuda̱nj nij síí uun chij rihaan nij yuvii̱ israelitá a. Ga̱a ne̱ xnáꞌanj xrej ata̱ suun noco̱o doj man nij soꞌ,
27 Em seguida, levaram os apóstolos e os apresentaram ao conselho de líderes do povo, onde o sumo sacerdote os confrontou.
28 cataj soꞌ a:
28 “Nós lhes ordenamos firmemente que nunca mais ensinassem em nome desse homem”, disse ele. “E, mesmo assim, vocês encheram Jerusalém com esse seu ensino e querem nos responsabilizar pela morte dele!”
29 Ga̱a ne̱ cataj Pedró do̱ꞌ, yoꞌó nij apóstol cuneꞌ Jesucristó man do̱ꞌ a:
29 Pedro e os apóstolos responderam: “Devemos obedecer a Deus antes de qualquer autoridade humana.
30 ꞌO̱ se nij soj me síí tocoꞌ man Jesucristó rihaan rcutze̱, ne̱ caviꞌ soꞌ, quiꞌyaj soj, ne̱ Diose̱ noco̱ꞌ xi̱i níꞌ asi̱j naá roꞌ, me síí quiꞌyaj cunuu iꞌna̱ꞌ uún soꞌ ado̱nj.
30 O Deus de nossos antepassados ressuscitou Jesus dos mortos depois que os senhores o mataram, pendurando-o numa cruz.
31 Ga̱a ne̱ maꞌa̱n Diose̱ quiꞌyaj cavii Jesucristó xta̱ꞌ, ne̱ nicu̱nꞌ Jesucristó rej xꞌnu̱j Diose̱ rej nuva̱ꞌ Diose̱, ne̱ guun Jesucristó síí uun chij ndoꞌo, ne̱ síí tinanii man níꞌ rihaan sayuun guun soꞌ, cheꞌé rej caꞌve̱e ca̱nica̱j nimán níꞌ si̱j israelitá ga̱a ne̱ quinavi̱j cacunꞌ tumé níꞌ ado̱nj.
31 Deus o colocou no lugar de honra, à sua direita, como Príncipe e Salvador, para que o povo de Israel se arrependesse de seus pecados e fosse perdoado.
32 Ne̱ núj me síí nataꞌ nana̱ nihánj rihaan yuvii̱ ei. Ne̱ neꞌen Nimán Diose̱ uún se vaa ya̱ ya̱ vaa nana̱ nihánj, ne̱ rqué Diose̱ Nimán Diose̱ rihaan núj si̱j uno rihaan Diose̱ a ―taj nij soꞌ rihaan nij síí uun chij rihaan nij yuvii̱ israelitá a.
32 Somos testemunhas dessas coisas, e assim é também o Espírito Santo, que Deus dá àqueles que lhe obedecem”.
33 Dan me se ga̱a cuno nij síí uun chij nana̱ nihánj, ga̱a ne̱ caꞌmaan uxrá rá nij soꞌ, ga̱a ne̱ guun rá nij soꞌ ticavi̱ꞌ nij soꞌ man nij apóstol yoꞌ a.
33 Quando ouviram isso, os membros do conselho se enfureceram e decidiram matá-los.
34 Tza̱j ne̱ canicunꞌ caya̱ yoꞌo̱ tuviꞌ nij soꞌ ꞌo̱ síí fariseo síí cuꞌna̱j Gamaliel, ne̱ síí naquiꞌyaj cu̱u se tucua̱nj Moisés me soꞌ, ne̱ caráj cochro̱j cunuda̱nj nij yuvii̱ niꞌya̱j nij yuvii̱ man soꞌ a. Ga̱a ne̱ caꞌneꞌ soꞌ suun se vaa cu̱riha̱nj nij apóstol do̱j ꞌo̱ orá nii xeꞌ a.
34 Um deles, porém, um fariseu chamado Gamaliel, especialista na lei e respeitado por todo o povo, levantou-se e ordenou que eles fossem retirados da sala do conselho por um momento.
35 Ga̱a ne̱ cataj Gamaliel rihaan yoꞌó nij síí uun chij yoꞌ a:
35 Em seguida, disse aos demais: “Israelitas, cuidado com o que planejam fazer a esses homens!
36 ꞌO̱ se asi̱j rque̱ doj me se nachuma̱a̱n ꞌo̱ síí cuꞌna̱j Teudas, ne̱ soꞌ roꞌ, me síí cataj se vaa si̱j sa̱ꞌ uxrá me maꞌa̱n soꞌ, ne̱ canocoꞌ ꞌo̱ caꞌa̱nj cientó yuvii̱ xcó soꞌ ta̱ꞌ asuun a. Ga̱a ne̱ ticaviꞌ nii man soꞌ, ne̱ chaꞌnuu̱ cunuda̱nj nij síí cuno se na̱na̱ soꞌ, ne̱ navij nu̱ꞌ se na̱na̱ soꞌ na̱nj ado̱nj.
36 Algum tempo atrás, surgiu um certo Teudas, que afirmava ser alguém importante. Umas quatrocentas pessoas se juntaram a ele, mas foi morto e seus seguidores se dispersaram, e o movimento deu em nada.
37 Ga̱a ne̱ dan me se cachén doj, ga̱a ne̱ cavii yoꞌó síí cuꞌna̱j Judas síí cavii estadó Galilea, ne̱ nachuma̱a̱n soꞌ ga̱a güii cachrón gobiernó se chuvi̱i cunuda̱nj nij yuvii̱ rihaan yanj a. Ga̱a ne̱ tihaꞌ yuꞌunj soꞌ man yuvii̱, ne̱ canocoꞌ nij yuvii̱ xcó soꞌ a. Ga̱a ne̱ caviꞌ soꞌ uún, ga̱a ne̱ cunuda̱nj nij yuvii̱ cuno se na̱na̱ soꞌ chaꞌnuu̱ uún a.
37 Depois dele, na época do censo, apareceu Judas, da Galileia, que fez muitos seguidores. Ele também foi morto, e seu grupo se dispersou.
38 ”Ne̱ cuano̱ nihánj me se cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan nij soj se vaa se̱ quiꞌyaj nij soj a̱ doj sayuun man nij síí caꞌnaꞌ rihaan níꞌ cuanꞌ maꞌ. ꞌO̱ se sese tucuáán cuchruj yuvii̱ u̱u̱n me se tucua̱nj nij soꞌ, ne̱ sese ꞌyaj nij soꞌ nda̱a vaa avii raa̱ maꞌa̱n nij soꞌ, ne̱ quiri̱ꞌ nu̱ꞌ se vaa ꞌyaj nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
38 “Portanto, meu conselho é que deixem esses homens em paz e os soltem. Se o que planejam e fazem é meramente humano, logo serão frustrados.
39 Tza̱j ne̱ sese Diose̱ me síí rqué se na̱na̱ nij soꞌ, ne̱ sese ꞌyaj suun nij soꞌ se su̱u̱n Diose̱, ne̱ daj chiha̱a̱ míj se̱ caꞌanj niꞌya̱ se na̱na̱ nij soꞌ quiꞌya̱j soj maꞌ. Sese da̱nj gu̱un quiꞌya̱j nij soj, ne̱ síí unuꞌ ga̱ maꞌa̱n Diose̱ me nij soj ado̱nj ―taj síí cuꞌna̱j Gamaliel cuno yoꞌó nij síí uun chij rihaan nij yuvii̱ israelitá a.
39 Mas, se é de Deus, vocês não serão capazes de impedi-los. Pode até acontecer de vocês acabarem lutando contra Deus”.
40 ga̱a ne̱ canacúún nij soꞌ man nij apóstol, ne̱ catúj nij soꞌ rej mán nij soꞌ, ga̱a ne̱ goꞌ nii rutzii̱ xráá nij apóstol, quiꞌyaj nij síí uun chij, ne̱ caꞌneꞌ nij soꞌ suun rihaan nij apóstol se vaa se̱ caꞌmii nij soꞌ a̱ ꞌó nana̱ cheꞌé Jesucristó rihaan nij yuvii̱, ga̱a ne̱ naꞌnéé nij síí uun chij yoꞌ chrej man nij apóstol a.
40 Os demais membros aceitaram o conselho de Gamaliel. Chamaram os apóstolos e mandaram açoitá-los. Depois, ordenaram que nunca mais falassem em nome de Jesus e, por fim, os soltaram.
41 Dan me se curiha̱nj nij apóstol rej mán nij síí uun chij rihaan nij yuvii̱ israelitá, ne̱ guun niha̱ꞌ rá nij apóstol cheꞌé se si̱j vaa sa̱ꞌ me nij soꞌ niꞌya̱j Diose̱ ne̱ cheꞌé dan caꞌvee quiranꞌ nij soꞌ sayuun cheꞌé Jesucristó quiꞌyaj Diose̱ a.
41 Quando os apóstolos saíram da reunião do conselho, estavam alegres porque Deus os havia considerado dignos de sofrer humilhação pelo nome de Jesus.
42 Ne̱ daj a̱ güii me se cunuu chre̱ꞌ nij apóstol rá nuvií noco̱o do̱ꞌ, rá veꞌ tucuá nij soꞌ do̱ꞌ, ne̱ yoꞌo̱ tucuꞌyón nij soꞌ man nij yuvii̱, ne̱ nataꞌ nij soꞌ se na̱na̱ Jesucristó nana̱ sa̱ꞌ rihaan nij yuvii̱ a.
42 E todos os dias, no templo e de casa em casa, continuavam a ensinar e anunciar que Jesus é o Cristo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.