Mateus 15
Copala Triqui NT (TRC_TBL) vs VC
1 Ga̱a ne̱ quinichrunꞌ síí fariseo do̱ꞌ, quinichrunꞌ síí naquiꞌyaj cu̱u se‑tucua̱nj Moisés do̱ꞌ, rihaan Jesucristó, ne̱ síí cavii chumanꞌ Jerusalén me nij soꞌ a. Ne̱ xnáꞌanj nij soꞌ man Jesucristó, cataj nij soꞌ:
1 Alguns fariseus e escribas de Jerusalém vieram um dia ter com Jesus e lhe disseram:
2 ―Nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ so̱ꞌ roꞌ, me cheꞌé ne uno nij soꞌ nana̱ cataj xnaꞌanj nij síí ma̱n ga̱a naá ga̱. ꞌO̱ se ne naꞌyaꞌ nij soꞌ ga̱a chá nij soꞌ chraa maꞌ ―taj nij soꞌ rihaan Jesucristó a.
2 Por que transgridem teus discípulos a tradição dos antigos? Nem mesmo lavam as mãos antes de comer.
3 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a: ―Da̱nj na̱nj maꞌa̱n soj, ne̱ me cheꞌé ne uno maꞌa̱n soj se‑na̱na̱ Diose̱ ꞌyaj maꞌa̱n tucuáán noco̱ꞌ soj ga̱.
3 Jesus respondeu-lhes: E vós, por que violais os preceitos de Deus, por causa de vossa tradição?
4 ꞌO̱ se caꞌneꞌ Diose̱ suun se vaa: “Cara̱a̱ co̱chróó so̱ꞌ rihaan réé so̱ꞌ do̱ꞌ, rihaan nií so̱ꞌ do̱ꞌ á”. Ne̱: “Síí aꞌmii chre̱e rihaan rej do̱ꞌ, rihaan nii do̱ꞌ, me se va̱j soꞌ ne̱ nu̱ꞌ cheꞌe̱ cavi̱ꞌ soꞌ á”. Da̱nj vaa nana̱ cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan níꞌ á.
4 Deus disse: Honra teu pai e tua mãe; aquele que amaldiçoar seu pai ou sua mãe será castigado de morte {Ex 20,12; 21,17}.
5 Tza̱j ne̱ taj soj se vaa sese cata̱j yoꞌo̱ soꞌ rihaan rej soꞌ do̱ꞌ, rihaan nii soꞌ do̱ꞌ, se vaa a̱j rqué soꞌ nu̱ꞌ siꞌyaj soꞌ rihaan Diose̱ ne̱ cheꞌé dan se̱ caꞌvee ra̱cuíj soꞌ man rej soꞌ do̱ꞌ, man nii soꞌ do̱ꞌ,
5 Mas vós dizeis: Aquele que disser a seu pai ou a sua mãe: aquilo com que eu vos poderia assistir, já ofereci a Deus,
6 ne̱ daj chiha̱a̱ míj ne nó xcúún soꞌ ra̱cuíj soꞌ man rej soꞌ do̱ꞌ, man nii soꞌ do̱ꞌ, taj soj a. Dan me se da̱nj ina̱nj aꞌmii soj ga̱a tucuꞌyón soj se‑na̱na̱ nij síí ma̱n ga̱a naá, ne̱ axríj yuve̱ soj man se‑na̱na̱ Diose̱ na̱nj ado̱nj.
6 esse já não é obrigado a socorrer de outro modo a seus pais. Assim, por causa de vossa tradição, anulais a palavra de Deus.
7 ”Dan me se síí tuꞌva rmaꞌa̱n me soj na̱nj á. Dan me se caꞌmii natáj síí cuꞌna̱j Isaías se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá, ne̱ cataj xnaꞌanj soꞌ da̱j si̱j me soj a. Cataj soꞌ:
7 Hipócritas! É bem de vós que fala o profeta Isaías:
8 “Yuvii̱ nihánj roꞌ, ase vaa nana̱ aꞌmii síí aráj cochro̱j rihanj vaa nana̱ aꞌmii nij soꞌ, tza̱j ne̱ tuꞌva rmaꞌa̱n nij soꞌ na̱nj á. Nimán nij soꞌ me se ino̱ vaa na̱nj ado̱nj. ꞌO̱ se ne nocoꞌ uxrá nimán nij soꞌ manj maꞌ.
8 Este povo somente me honra com os lábios; seu coração, porém, está longe de mim.
9 Naꞌvíj rmaꞌa̱n nij soꞌ rihanj na̱nj á. ꞌO̱ se na̱nj se‑na̱na̱ yuvii̱ me nana̱ tucuꞌyón nij soꞌ na̱nj ado̱nj”. Dan me se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ aꞌmii cheꞌé soj á ―taj Jesucristó rihaan nij síí fariseo do̱ꞌ, rihaan nij síí naquiꞌyaj cu̱u se‑tucua̱nj Moisés rihaan yuvii̱ do̱ꞌ a.
9 Vão é o culto que me prestam, porque ensinam preceitos que só vêm dos homens {Is 29,13}.
10 Ga̱a ne̱ canacúún Jesucristó man nij yuvii̱ caꞌna̱ꞌ nij yuvii̱ rihaan soꞌ a. Ga̱a ne̱ cataj soꞌ rihaan nij yuvii̱: ―Cuno̱ soj nana̱ nihánj, ne̱ xca̱j soj cuentá nedi̱ꞌ.
10 Depois, reuniu os assistentes e disse-lhes:
11 Nuveé se̱ atúj tuꞌva yuvii̱ me se ꞌyaj chiꞌi̱i̱ man yuvii̱ maꞌ. Se avii tuꞌva yuvii̱ roꞌ, ꞌyaj chiꞌi̱i̱ man yuvii̱ ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan nij yuvii̱ a.
11 Ouvi e compreendei. Não é aquilo que entra pela boca que mancha o homem, mas aquilo que sai dele. Eis o que mancha o homem.
12 Ga̱a ne̱ cuchiꞌ nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ Jesucristó rihaan Jesucristó, ne̱ cataj nij soꞌ: ―Neꞌén so̱ꞌ se vaa caꞌmaan rá nij síí fariseo cheꞌé nana̱ caꞌmii so̱ꞌ rihaan nij soꞌ naꞌ ―taj nij soꞌ, xnáꞌanj nij soꞌ man Jesucristó a.
12 Então se aproximaram dele seus discípulos e disseram-lhe: Sabes que os fariseus se escandalizaram com as palavras que ouviram?
13 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó: ―Xa̱ꞌ nij soꞌ, tza̱j ne̱ ase vaa coj xraꞌ maꞌa̱n vaa nij soꞌ do̱ꞌ, vaa nana̱ tucuꞌyón nij soꞌ do̱ꞌ ado̱nj. Nuveé si̱j tucuꞌyón se‑na̱na̱ Diose̱ me nij soꞌ maꞌ. Cheꞌé dan, ase vaa tiriꞌ nii man coj xraꞌ maꞌa̱n roꞌ, da̱nj ga̱a̱ tiri̱ꞌ Diose̱ man nij soꞌ ga̱ nana̱ tucuꞌyón maꞌa̱n nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
13 Jesus respondeu: Toda planta que meu Pai celeste não plantou será arrancada pela raiz.
14 Ta̱náj nij soj man nij soꞌ á. Me rá nij soꞌ cata̱j xnaꞌanj nij soꞌ rihaan yuvii̱ da̱j quiꞌya̱j yuvii̱ á. Tza̱j ne̱ ase vaa síí aráán rihaan vaa nij soꞌ ado̱nj. Dan me se neꞌen soj se vaa sese gu̱un rá síí tuchri̱i ra̱cuíj soꞌ man yoꞌó síí tuchri̱i nari̱ꞌ soꞌ chrej caꞌa̱nj soꞌ, ne̱ quini̱j ro̱j síí tuchri̱i yoꞌ rá yuꞌuj na̱nj ei ―taj Jesucristó rihaan nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ a.
14 Deixai-os. São cegos e guias de cegos. Ora, se um cego conduz a outro, tombarão ambos na mesma vala.
15 Ga̱a ne̱ cataj Pedró rihaan soꞌ a: ―Cata̱j xnaꞌanj so̱ꞌ rihaan núj me taj nana̱ caꞌmii so̱ꞌ cheꞌé se atúj tuꞌva yuvii̱ á ―taj Pedró a.
15 Tomando então a palavra, Pedro disse: Explica-nos esta parábola.
16 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó: ―Vaa soj vaa, ne̱ ataa xca̱j maꞌa̱n soj do̱ꞌ cuentá a̱ naꞌ.
16 Jesus respondeu: Sois também vós de tão pouca compreensão?
17 Ne̱ neꞌen soj se vaa nu̱ꞌ se atúj tuꞌva yuvii̱ roꞌ, achén yoꞌ rque yuvii̱, ne̱ uriha̱nj yoꞌ ga̱a reꞌé yuvii̱ na̱nj á.
17 Não compreendeis que tudo o que entra pela boca vai ao ventre e depois é lançado num lugar secreto?
18 Tza̱j ne̱ se uriha̱nj tuꞌva yuvii̱ roꞌ, yoꞌ me nana̱ avii nimán yuvii̱, ne̱ nana̱ yoꞌ me ꞌyaj chiꞌi̱i̱ ndoꞌo man yuvii̱ ado̱nj.
18 Ao contrário, aquilo que sai da boca provém do coração, e é isso o que mancha o homem.
19 ꞌO̱ se nihánj me se chiꞌi̱i̱ avii nimán yuvii̱ a: se chiꞌi̱i̱ do̱ꞌ, yan ticavi̱ꞌ man tuviꞌ do̱ꞌ, yan coto̱j ga̱ nica̱ tuviꞌ do̱ꞌ, cheꞌé yan quiꞌya̱j itu̱u̱ siꞌyaj tuviꞌ do̱ꞌ, cheꞌé yan caꞌmi̱i̱ ne̱ cheꞌé tuviꞌ do̱ꞌ, cheꞌé yan nachri̱ꞌ ni̱ꞌyaj man tuviꞌ do̱ꞌ, me nu̱ꞌ se avii nimán yuvii̱,
19 Porque é do coração que provêm os maus pensamentos, os homicídios, os adultérios, as impurezas, os furtos, os falsos testemunhos, as calúnias.
20 ne̱ nu̱ꞌ yoꞌ me se vaa ꞌyaj chiꞌi̱i̱ man yuvii̱ na̱nj ado̱nj. Tza̱j ne̱ cheꞌé nu̱ꞌ se chá yuvii̱ me se caꞌve̱e se ne naꞌyaꞌ yuvii̱ ga̱a chá yuvii̱ chraa, tza̱j ne̱ se̱ quiꞌyaj chiꞌi̱i̱ yoꞌ man yuvii̱ maꞌ ―taj Jesucristó rihaan nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ a.
20 Eis o que mancha o homem. Comer, porém, sem ter lavado as mãos, isso não mancha o homem.
21 Ga̱a ne̱ curiha̱nj Jesucristó rej yoꞌ, ne̱ caꞌanj soꞌ rej na̱j chumanꞌ cuꞌna̱j Tiro do̱ꞌ, chumanꞌ cuꞌna̱j Sidón do̱ꞌ a.
21 Jesus partiu dali e retirou-se para os arredores de Tiro e Sidônia.
22 Ga̱a ne̱ curiha̱nj ꞌo̱ chana̱ cananea chana̱ ne̱ rej yoꞌ a. Ne̱ caguáj ndoꞌo noꞌ rihaan Jesucristó, cataj noꞌ: ―Neꞌenj se vaa tuviꞌ síí cuꞌna̱j David síí cane ga̱a naá mé so̱ꞌ, Señor. Cheꞌé dan cunu̱u ꞌe̱e̱ rá so̱ꞌ manj á. ꞌO̱ se canó uxrá nana̱ chre̱e man taꞌníj chala̱ cunii na̱nj á ―taj chana̱ yoꞌ, caguáj noꞌ rihaan Jesucristó a.
22 E eis que uma cananéia, originária daquela terra, gritava: Senhor, filho de Davi, tem piedade de mim! Minha filha está cruelmente atormentada por um demônio.
23 Tza̱j ne̱ a̱ ꞌó nana̱ ne caꞌmi̱i̱ Jesucristó rihaan noꞌ a. Ga̱a ne̱ cuchiꞌ nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ Jesucristó rihaan soꞌ, ne̱ cachíín niꞌya̱j nij soꞌ rihaan soꞌ, cataj nij soꞌ: ―Qui̱ꞌyáá so̱ꞌ se ndoꞌo, ne̱ cata̱j xnaꞌanj so̱ꞌ rihaan chana̱ yoꞌ se vaa caꞌa̱nj chana̱ yoꞌ na̱nj rugua̱nj. ꞌO̱ se noco̱ꞌ uxrá noꞌ man níꞌ, ne̱ aguáj ndoꞌo noꞌ na̱nj asanj ―taj nij soꞌ a.
23 Jesus não lhe respondeu palavra alguma. Seus discípulos vieram a ele e lhe disseram com insistência: Despede-a, ela nos persegue com seus gritos.
24 Ga̱a ne̱ cataj soꞌ: ―Na̱nj chana̱ yaníj me noꞌ, ne̱ ina̱nj rihaan nij yuvii̱ israelitá caꞌnéé Diose̱ manj na̱nj á. ꞌO̱ se ase vaa daán Diose̱ matzinj roꞌ, vaa nij síí israelitá rihaan Diose̱, ne̱ a̱j caꞌanj niꞌya̱ uxrá nij soꞌ, ne̱ cheꞌé yan nano̱ꞌ ꞌu̱nj man síí caꞌanj niꞌya̱ ꞌnaj na̱nj ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan nij soꞌ a.
24 Jesus respondeu-lhes: Não fui enviado senão às ovelhas perdidas da casa de Israel.
25 Ga̱a ne̱ cuchiꞌ chana̱ yoꞌ rihaan Jesucristó, ne̱ canicunꞌ ru̱j noꞌ rihaan Jesucristó, ne̱: ―Ra̱cuíj so̱ꞌ manj, Señor ―taj noꞌ a.
25 Mas aquela mulher veio prostrar-se diante dele, dizendo: Senhor, ajuda-me!
26 Ga̱a ne̱ cataj soꞌ: ―Dan me se neꞌén so̱ꞌ se vaa se̱ caꞌvee ca̱taꞌaa níꞌ coꞌoo ma̱n rihaan nij xnii ne̱ go̱ꞌ níꞌ cha̱ nij chuvee maꞌ. Cheꞌé dan ne nó xcúnj ra̱cuíj man soj si̱j yaníj a̱ man ado̱nj. Ma̱a̱n se ina̱nj maꞌa̱n nij yuvii̱ israelitá me no̱ xcúún ꞌu̱nj ra̱cuíj ꞌu̱nj na̱nj ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan chana̱ yoꞌ a.
26 Jesus respondeu-lhe: Não convém jogar aos cachorrinhos o pão dos filhos. _
27 Ga̱a ne̱ cataj noꞌ: ―Veé da̱nj vaa gue̱e̱, Señor. Ne̱ nij chuvee roꞌ, chá nij xoꞌ tachruu̱ ayuu tuꞌva se‑xqui̱ꞌ nij xoꞌ na̱nj á. Ne̱ ase vaa chuvee chá tachruu̱ vaa ꞌu̱nj rihaan so̱ꞌ na̱nj ado̱nj. Cheꞌé dan me ndoꞌo raj ra̱cuíj so̱ꞌ do̱j manj, raj na̱nj ado̱nj ―taj chana̱ yoꞌ rihaan Jesucristó a.
27 Certamente, Senhor, replicou-lhe ela; mas os cachorrinhos ao menos comem as migalhas que caem da mesa de seus donos...
28 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó: ―Cuchumán uxrá rá so̱ꞌ niꞌya̱j so̱ꞌ manj, nocoj. Cheꞌé dan qui̱ꞌyáj se vaa achíín so̱ꞌ rihanj na̱nj ei ―taj Jesucristó rihaan noꞌ a. Ne̱ veé ma̱a̱n orá dan nahuun sa̱ꞌ taꞌníí chana̱ yoꞌ a.
28 Disse-lhe, então, Jesus: Ó mulher, grande é tua fé! Seja-te feito como desejas. E na mesma hora sua filha ficou curada.
29 Ga̱a ne̱ curiha̱nj Jesucristó rej yoꞌ, ne̱ cachén soꞌ na lacuaná cuꞌna̱j Galilea, ga̱a ne̱ cavii soꞌ raa̱ ꞌo̱ quij, ne̱ caꞌanj ca̱yáán soꞌ rihaan yoꞌóó a.
29 Jesus saiu daquela região e voltou para perto do mar da Galiléia. Subiu a uma colina e sentou-se ali.
30 Ne̱ cuchiꞌ uxrá yuvii̱ rihaan soꞌ, ne̱ caꞌnaꞌ nij yuvii̱ nica̱j nij yuvii̱ man tuviꞌ nij yuvii̱ síí ranꞌ rihaan soꞌ a. Dan me se síí chéé rengo̱ do̱ꞌ, síí tuchri̱i do̱ꞌ, síí yaꞌmi̱i do̱ꞌ, síí anó chiꞌii̱ do̱ꞌ, cuchiꞌ rihaan Jesucristó, quiꞌyaj nij yuvii̱, ne̱ cuchruj nij yuvii̱ man nij síí ranꞌ yoꞌ tacóó Jesucristó, ne̱ nahuun sa̱ꞌ nij soꞌ, quiꞌyaj Jesucristó a.
30 Então numerosa multidão aproximou-se dele, trazendo consigo mudos, cegos, coxos, aleijados e muitos outros enfermos. Puseram-nos aos seus pés e ele os curou,
31 Ne̱ caráyaꞌa̱nj ndoꞌo nij yuvii̱ queneꞌen nij yuvii̱ se vaa caꞌmii nij síí yaꞌmi̱i yoꞌ do̱ꞌ, se vaa cachéé sa̱ꞌ nij síí rengo̱ do̱ꞌ, se vaa nachuguu̱n rihaan nij síí tuchri̱i do̱ꞌ a. Ne̱ sa̱ꞌ uxrá caꞌmii nij yuvii̱ cheꞌé Diose̱ se vaa veꞌé ndoꞌo vaa Diose̱ síí noco̱ꞌ nij yuvii̱ israelitá man a.
31 de sorte que o povo estava admirado ante o espetáculo dos mudos que falavam, daqueles aleijados curados, de coxos que andavam, dos cegos que viam; e glorificavam ao Deus de Israel.
32 Ga̱a ne̱ canacúún Jesucristó caꞌna̱ꞌ nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ rihaan soꞌ, ne̱ cataj soꞌ: ―Cunuu ꞌe̱e̱ raj man nij yuvii̱ nihánj na̱nj á. ꞌO̱ se quisíj vaꞌnu̱j güii mán nij soꞌ ga̱j, ne̱ taj yan va̱j se chá nij soꞌ a̱ maꞌ. Ne̱ naꞌvej raj caꞌne̱j ꞌu̱nj man nij soꞌ caꞌa̱nj nij soꞌ maꞌ. ꞌO̱ se va̱j nij soꞌ chrej, ne̱ naꞌaan rque nij soꞌ, ne̱ nina̱j nij soꞌ rá chrej, rá ꞌu̱nj na̱nj ado̱nj ―taj Jesucristó a.
32 Jesus, porém, reuniu os seus discípulos e disse-lhes: Tenho piedade esta multidão: eis que há três dias está perto de mim e não tem nada para comer. Não quero despedi-la em jejum, para que não desfaleça no caminho.
33 Ne̱ cataj nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ rihaan soꞌ a: ―ꞌO̱ se rcoꞌ quij u̱u̱n me nihánj, ne̱ me rej quiri̱ꞌ níꞌ rachrúún cha̱ cunuda̱nj nij yuvii̱ nihánj ga̱ ―taj nij soꞌ a.
33 Disseram-lhe os discípulos: De que maneira procuraremos neste lugar deserto pão bastante para saciar tal multidão?
34 ―Me daj rachrúún vaa rihaan soj ga̱ ―taj Jesucristó, xnáꞌanj soꞌ man nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ a. ―Da̱j ꞌo̱ chi̱j rachrúún ne̱ da̱j do̱j xcuaj leꞌe̱j nii ne̱, vaa rihaan núj na̱nj ado̱nj ―taj nij soꞌ a.
34 Pergunta-lhes Jesus: Quantos pães tendes? Sete, e alguns peixinhos, responderam eles.
35 Ga̱a ne̱ caꞌneꞌ Jesucristó suun rihaan nij yuvii̱ se vaa ca̱yáán nij yuvii̱ rihaan yoꞌóó a.
35 Mandou, então, a multidão assentar-se no chão,
36 Ga̱a ne̱ nica̱j soꞌ chi̱j rachrúún yoꞌ ne̱ do̱j xcuaj, ne̱ nagoꞌ soꞌ graciá rihaan Diose̱, ga̱a ne̱ cuxraꞌ taꞌa̱j soꞌ man rachrúún yoꞌ do̱ꞌ, man nee̱ xcuaj yoꞌ do̱ꞌ, ne̱ caxríj soꞌ ston nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ, ne̱ rqué nij soꞌ rihaan nij yuvii̱ a.
36 tomou os sete pães e os peixes e abençoou-os. Depois os partiu e os deu aos discípulos, que os distribuíram à multidão.
37 Ga̱a ne̱ chá cunuda̱nj nij yuvii̱, ne̱ nda̱a caraa rque nij soꞌ a. Ga̱a ne̱ naquiꞌyaj chre̱ꞌ nii se vaa quináj tuꞌva nij yuvii̱ yoꞌ, ne̱ quisíj ꞌo̱ cunu̱ꞌ chi̱j ya̱ scaa caraa quiꞌyaj se quináj tuꞌva nij yuvii̱ yoꞌ a.
37 Todos comeram e ficaram saciados, e, dos pedaços que restaram, encheram sete cestos.
38 Dan me se cunuda̱nj nij soꞌ chá, ne̱ quisíj nda̱a caꞌa̱nj míj nij snóꞌo chá, ne̱ ino̱ me se chá nij chana̱ do̱ꞌ, nij xnii do̱ꞌ, na̱nj ado̱nj.
38 Ora, os que se alimentaram foram quatro mil homens, sem contar as mulheres e as crianças.
39 Ga̱a ne̱ naꞌnéé Jesucristó chrej man nij yuvii̱, ne̱ cavii soꞌ rá rihoo chéé rihaan na, ne̱ caꞌanj soꞌ rej cuꞌna̱j Magadán a.
39 Jesus então despediu o povo, subiu para a barca e retornou à região de Magadã.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.