2 Samuel 14
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs VC
1 Joap, pikinini man bilong Seruia, i save olsem King Devit i laikim tumas long lukim gen pikinini man bilong en, Apsalom.
1 Joab, filho de Sarvia, percebendo que o coração do rei {se voltava de novo} para Absalão,
2 Olsem na Joap i salim wanpela man i go long ples Tekoa bilong kisim wanpela meri i kam long em. Dispela meri i gat gutpela tingting. Dispela meri i kamap pinis, na Joap i tokim em olsem, “Mi laik bai yu mekim olsem yu bel hevi tru na yu sori long wanpela man i dai. Yu mas putim klos bilong sori, na yu no ken komim gras bilong yu. Yu mas mekim yu yet i kamap olsem meri i sori longpela taim pinis long wanpela man i dai.
2 mandou vir de Técua uma mulher habilidosa e disse-lhe: Põe-te de luto; toma vestes de luto e não te unjas, para pareceres uma mulher que chora um morto há muito tempo.
3 Orait na yu go long king na autim ol dispela tok mi laik givim long yu.” Na Joap i givim em sampela tok em i mas autim long king.
3 Virás então ter com o rei e lhe falarás assim e assim. E Joab sugeriu-lhe o que ela devia dizer.
4 Orait meri i mekim olgeta samting olsem Joap i tokim em, na bihain em i go long king. Em i pundaun long graun long pes bilong king, bilong givim biknem long king. Na meri i tok olsem, “King, mi laik bai yu helpim mi.”
4 A mulher veio, pois, de Técua, e apresentou-se ao rei; lançou-se por terra e prostrou-se, dizendo: Salva-me, ó rei, salva-me!
5 Na king i askim em, “Yu gat wanem hevi?” Na meri i tok, “King, man bilong mi i dai pinis na mi stap wanpis.
5 O rei disse-lhe: Que tens? Ai de mim, disse ela, sou uma viúva. Meu marido morreu.
6 Bipo mi gat tupela pikinini man, tasol wanpela taim tupela i stap long gaden na tupela i kros long wanpela samting na tupela i pait. I no gat man bilong brukim pait bilong tupela na mekim pait i dai, olsem na wanpela pikinini i strong moa na i kilim brata bilong en i dai.
6 Tua serva tinha dois filhos. Brigaram no campo, e não havendo quem os separasse, um deles feriu o outro e matou-o.
7 Olsem na nau ol lain bilong man bilong mi i gat bikpela kros long mi na ol i tok mi mas kisim dispela pikinini i stap yet na salim i go long ol na bai ol i ken bihainim lo na kilim em i dai, bilong bekim dai bilong brata em i bin kilim. Tasol sapos mi bihainim tok bilong ol, bai mi no gat wanpela pikinini i stap. I olsem mi gat wanpela liklik hap paia tasol i stap na ol i laik mekim dispela paia tu i dai. Sapos ol i mekim olsem, bai lain na nem bilong man bilong mi i pinis.”
7 E eis que agora se levanta contra a tua serva toda a família, dizendo-lhe: dá-nos o fratricida, para o matarmos em castigo do sangue do irmão que ele matou, e exterminaremos o herdeiro. Querem assim apagar a última brasa que me resta, de modo que não se conserve de meu marido nem nome, nem posteridade na terra.
8 King i harim dispela tok na em i tokim meri olsem, “Maski, yu no ken wari tumas. Yu go bek long haus, na bai mi stretim dispela hevi bilong yu.”
8 O rei disse à mulher: Volta para a tua casa; tomarei providências a teu respeito.
9 Tasol meri i tokim king olsem, “King, maski yu bihainim wanem kain rot bilong stretim dispela hevi bilong mi, bai asua bilong dispela samting yu mekim i ken kam long mi wantaim famili bilong mi. Tasol yu wantaim famili bilong yu bai i no gat asua.”
9 Mas a mulher de Técua disse ao rei: Sobre mim, e não sobre a casa de meu pai recaia a culpa; o rei e o seu trono serão inocentes.
10 Na king i tokim em, “Sapos wanpela man i tok long mekim nogut long yu, orait yu mas bringim em i kam long mi. Na bai em i no inap givim hevi long yu moa.”
10 O rei disse-lhe: Se alguém te ameaçar, traze-o à minha presença, e ele não te incomodará mais.
11 Tasol meri i skruim tok moa olsem, “King, mi laik bai yu tok strong long nem bilong God, Bikpela bilong yu, na bai ol i no ken kilim dispela arapela pikinini bilong mi i dai. Nogat. I tru, i gat lo long wanpela wanblut i mas kilim i dai dispela man i kilim brata bilong en, tasol yu no ken larim em i mekim olsem na kilim i dai pikinini bilong mi.” Na Devit i tok, “Long nem bilong Bikpela i stap oltaim, mi tok tru long yu, ol i no inap mekim wanpela samting long pikinini bilong yu.”
11 Ela ajuntou: Queira o rei lembrar-se do Senhor, seu Deus, para que o vingador do sangue não agrave a desgraça, matando o meu filho! Pela vida de Deus, disse ele, não cairá um só cabelo da cabeça de teu filho!
12 Na meri i tokim em olsem, “King, inap yu larim mi i mekim wanpela tok moa?” Na Devit i tok, “I orait, yu ken tok.”
12 A mulher então disse: Permite que a tua serva diga uma palavra ao rei, meu senhor? Fala.
13 Orait nau meri i tok klia long Devit, “Olsem wanem na yu yet yu bin mekim dispela kain pasin nogut long ol manmeri bilong God? Yu bin rausim pikinini man bilong yu yet na yu no larim em i kam bek. Olsem na long dispela tok yu bin givim mi nau, yu kotim yu yet.
13 Por que, pois, pensas fazer o mesmo contra o povo do Senhor? Pronunciando essa sentença, o rei se confessa culpado, pelo fato de não se lembrar daquele que desterrou.
14 Yumi save, yumi olgeta bai i dai na yumi no inap kamap laip gen. I wankain olsem wara i kapsait long graun na man i no inap kisim bek gen. Tasol God i no save pinisim nating laip bilong man. Nogat. Sapos wanpela man i stap longwe long em, em i save painim rot long bringim dispela man i kam klostu long em.
14 Quando morremos, somos como a água que não mais se pode recolher, uma vez derramada por terra. Deus não faz voltar uma alma. Cuide, pois, o rei, que o banido não fique mais exilado longe dele.
15 King, ol manmeri i bin tok bai ol i mekim nogut long mi, olsem na mi pret long ol na mi kam long yu. Mi ting sapos mi askim yu, bai yu inap painim rot long helpim mi.
15 Se eu vim falar desse assunto ao rei, foi porque o povo me aterrou. A tua serva disse: falarei ao rei: talvez o rei faça o que eu lhe pedir;
16 Mi ting bai yu no inap larim dispela man i bagarapim mi tupela pikinini bilong mi. Sapos em i mekim olsem, bai mitupela i no inap i stap moa long dispela graun God i bin givim long yumi ol manmeri bilong en.
16 sim, o rei me ouvirá e livrar-me-á da mão do homem que procura excluir-nos, a mim o meu filho, da herança do Senhor.
17 Olsem na mi bin ting yu inap promis long helpim mi na bai mi ken i stap gut. Bikman bilong mi, yu olsem ensel bilong God, na yu save wanem pasin i gutpela na wanem pasin i nogut. Na God, Bikpela bilong yu, i ken i stap wantaim yu.”
17 Que o rei, ajuntou ela, se digne pronunciar uma palavra de paz, porque o rei, meu senhor, é como um anjo de Deus para discernir o bem do mal. Que o senhor, teu Deus, seja contigo!
18 King i harim, na em i tokim meri olsem, “Gutpela. Tasol nau mi gat wanpela askim, na mi laik yu bekim tok tru long mi.” Na meri i tok, “Orait king, yu ken askim mi.”
18 O rei disse à mulher: Não me escondas nada do que te vou perguntar. A mulher respondeu: Que o rei, meu senhor, fale.
19 Orait Devit i askim em olsem, “Ating Joap tasol i bin salim yu long mekim dispela tok, a?” Na meri i tok, “King, tru antap, mi no inap abrusim dispela askim bilong yu, na mi no ken haitim tok. Yes, em i tru, dispela ofisa bilong yu, Joap, i bin salim mi na em yet i bin givim mi dispela olgeta tok nau mi autim pinis.
19 Não anda a mão de Joab contigo em tudo isso? Por tua vida, respondeu-lhe ela, não se pode desviar para nenhum lado o que o rei acaba de dizer! Sim, foi o teu servo Joab quem me deu instruções e sugeriu à tua serva tudo o que ela disse.
20 Tasol em i no mekim nating. Nogat. Em i ting long pinisim dispela hevi bilong Apsalom na em i mekim. Tasol king, yu gat planti gutpela tingting na save, olsem ensel bilong God, na yu save long olgeta samting i kamap long graun.”
20 Foi para dar a esse assunto uma nova feição que Joab fez isso. Porém tu, ó rei, meu senhor, és tão sábio como um anjo de Deus, para saber tudo o que se passa na terra!
21 Meri i go pinis na bihain king i singautim Joap i kam na em i tokim Joap olsem, “Harim. Mi orait long bihainim tingting bilong yu. Olsem na yu go kisim Apsalom na bringim em i kam.”
21 O rei disse a Joab: A coisa está decidida. Vai, traze o jovem Absalão!
22 Joap i harim dispela tok na em i pundaun long graun long pes bilong king, bilong givim biknem long king. Na em i tok olsem, “King, God i ken mekim gut long yu. Nau mi save, yu amamas long mi, long wanem, yu orait long askim bilong mi.”
22 Joab prostrou-se com o rosto por terra, e abençoou o rei, dizendo: Agora o teu servo reconhece que ganhou o teu favor, ó rei, meu senhor, pois que o rei cumpriu o desejo de seu servo!
23 Orait Joap i kirap i go long Gesur na bringim Apsalom i kam bek long Jerusalem.
23 Joab foi a Gessur e trouxe Absalão para Jerusalém.
24 Tasol king i tok olsem, “Apsalom i mas i stap long haus bilong em yet. Na em i no ken i kam lukim mi.” Orait Apsalom i stap long haus bilong em yet na i no i go lukim king.
24 Mas o rei disse: Que ele vá para a sua casa, pois não será admitido à minha presença! Absalão retirou-se para a sua casa, e não se apresentou diante do rei.
25 Apsalom i naispela man tru, na bodi bilong en i no gat wanpela mak bilong sua samting i stap long en. I no gat wanpela man long Israel i luk nais olsem Apsalom, olsem na ol Israel i save amamas moa yet long lukim em.
25 Não havia em todo o Israel homem mais belo que Absalão, e que fosse tão admirado como ele. Da cabeça aos pés, não havia nele defeito algum.
26 Het bilong en i gat planti gras na gras i save kamap longpela na i hevi. Olsem na em i save katim wanpela taim long olgeta yia. Na taim ol i skelim gras em i bin katim, hevi bilong en inap olsem 2 kilogram long skel bilong king.
26 Quando cortava o cabelo - o que fazia a cada ano, porque sua cabeleira se tornava por demais pesada -, o peso deste era de duzentos siclos, pelo peso real.
27 Na Apsalom i marit na i gat tripela pikinini man na wanpela pikinini meri, nem bilong en Tamar. Tamar em i naispela meri tru.
27 Nasceram-lhe três filhos e uma filha, chamada Tamar, que era de grande beleza.
28 Apsalom i stap tupela yia pinis long Jerusalem, tasol insait long dispela tupela yia em i no inap i go lukim king.
28 Absalão permaneceu em Jerusalém dois anos antes de ser admitido à presença do rei.
29 Olsem na Apsalom i ting long salim Joap i go long king, tasol taim Apsalom i salim tok long Joap, Joap i no laik i kam lukim Apsalom. Orait na namba 2 taim em i salim tok i go long Joap, tasol Joap i no laik i kam.
29 Mandou chamar Joab para mandá-lo ao rei, mas ele não quis vir. Chamou-o uma segunda vez, e ele recusou-se de novo.
30 Orait Apsalom i les na i tokim ol wokboi bilong en olsem, “Joap i gat gaden bali klostu long gaden bilong mi. Mi laik yupela i go na kukim gaden bali bilong en.” Ol wokboi i harim tok na ol i go kukim gaden bali bilong Joap.
30 Disse então Absalão aos seus servos: Vedes o campo de Joab ao lado do meu, semeado de cevada? Ide e lançai-lhe fogo. Os servos de Absalão incendiaram o campo. Os servos de Joab foram ter com ele, rasgadas as suas vestes, e disseram-lhe: Os homens de Absalão incendiaram o teu campo.
31 Na taim Joap i harim tok long dispela pasin ol wokboi i mekim, orait na em i go long haus bilong Apsalom na i askim em, “Bilong wanem ol wokboi bilong yu i kukim gaden bilong mi?”
31 Joab foi então à casa de Absalão, e disse: Por que incendiaram os teus homens o meu campo?
32 Na Apsalom i bekim tok olsem, “Mi bin salim tok i go long yu long kam lukim mi, tasol yu no kam. Mi laik yu kisim tok bilong mi i go long king. Tok bilong mi i olsem. Mi laik save bilong wanem yupela i kisim mi long Gesur na bringim mi i kam bek long Jerusalem. Sapos mi stap yet long Gesur, bai i gutpela moa. Orait mi laik i go lukim king. Na sapos em i ting mi gat asua, orait em i ken kilim mi i dai.”
32 Absalão respondeu: Eu te mandara chamar, dizendo: vem, pois quero enviar-te ao rei para dizer-lhe: por que vim eu de Gessur? Seria melhor ter ficado lá. Quero ser admitido à presença do rei; se sou culpado, que me matem!
33 Orait Joap i go lukim king na i tokim em long ol dispela tok bilong Apsalom. King i harim pinis na em i salim ol man i go kisim Apsalom i kam. Apsalom i kam na i pundaun long graun long pes bilong king, bilong givim biknem long king. Na king i givim kis long em.
33 Joab foi ter com o rei e contou-lhe tudo. Absalão foi chamado, entrou à presença do rei e prostrou-se diante dele com o rosto por terra. E o rei o beijou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.