1 Samuel 1
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs ARIB
1 I gat wanpela man i stap, nem bilong en Elkana. Em i man bilong lain Efraim na em i stap long taun Rama, long ples maunten bilong Efraim. Elkana em i pikinini man bilong Jeroham, na Jeroham em i pikinini man bilong Elihu, na Elihu em i pikinini man bilong Tohu, na Tohu em i pikinini man bilong Suf.
1 Houve um homem de Ramataim-Zofim, da região montanhosa de Efraim, cujo nome era Elcana, filho de Jeroão, filho de Eliú, filho de Toú, filho de Zufe, efraimita.
2 Elkana i gat tupela meri, Hana na Penina. Penina i bin karim ol pikinini, tasol Hana nogat.
2 Tinha ele duas mulheres: uma se chamava Ana, e a outra Penina. Penina tinha filhos, porém Ana não os tinha.
3 Wanpela taim long olgeta yia Elkana i save lusim taun bilong en na i go long ples Silo na mekim lotu na ol ofa long Bikpela I Gat Olgeta Strong. Hopni wantaim Finias, tupela pikinini man bilong Eli, i stap pris bilong Bikpela long dispela ples.
3 De ano em ano este homem subia da sua cidade para adorar e sacrificar ao Senhor dos exércitos em Siló. Assistiam ali os sacerdotes do Senhor, Hofni e Finéias, os dois filhos de Eli.
4 Olgeta taim Elkana i mekim ofa, em i save tilim mit bilong ofa long planti hap na i save givim wanpela wanpela hap long Penina na long ol wan wan pikinini bilong en.
4 No dia em que Elcana sacrificava, costumava dar quinhões a Penina, sua mulher, e a todos os seus filhos e filhas;
5 Tasol Elkana i laikim tru Hana, na em i sori long em, long wanem, God i bin pasim bel bilong Hana na em i no gat pikinini, olsem na Elkana i save givim bikpela hap mit long en.
5 porém a Ana, embora a amasse, dava um só quinhão, porquanto o Senhor lhe havia cerrado a madre.
6 Olsem na Penina i ting long Bikpela i bin pasim bel bilong Hana, na em i save tok bilas na tok sem long Hana, bilong mekim Hana i bel hevi.
6 Ora, a sua rival muito a provocava para irritá-la, porque o Senhor lhe havia cerrado a madre.
7 Planti yia Penina i mekim dispela kain pasin long Hana. Olgeta taim ol i go long haus bilong Bikpela, Penina i save tok bilas long Hana na Hana i save pilim nogut tru na i krai, olsem na em i no save kaikai.
7 E assim sucedia de ano em ano que, ao subirem à casa do Senhor, Penina provocava a Ana; pelo que esta chorava e não comia.
8 Na Elkana i save askim em olsem, “Hana, bilong wanem yu krai? Bilong wanem yu no laik kaikai? Na bilong wanem yu bel hevi oltaim? Tru, yu no bin karim pikinini. Tasol mi ting yu laikim mi tumas, na maski sapos yu bin karim 10-pela pikinini man, ating long tingting bilong yu bai mi stap namba wan.”
8 Então Elcana, seu marido, lhe perguntou: Ana, por que choras? e porque não comes? e por que está triste o teu coração? Não te sou eu melhor de que dez filhos?
9 Wanpela taim ol i stap long Silo na ol i kaikai pinis, orait Hana i kirap i go sanap klostu long haus bilong Bikpela. Long dispela taim pris Eli i sindaun long sia bilong en klostu long dua bilong banis bilong haus bilong Bikpela.
9 Então Ana se levantou, depois que comeram e beberam em Siló; e Eli, sacerdote, estava sentado, numa cadeira, junto a um pilar do templo do Senhor.
10 Hana i pilim nogut tru na i krai moa yet na i prea long Bikpela.
10 Ela, pois, com amargura de alma, orou ao Senhor, e chorou muito,
11 Na Hana i mekim wanpela strongpela promis long Bikpela olsem, “Bikpela, yu gat olgeta strong. Mi laik yu lukim mi, wokmeri bilong yu. Lukim dispela hevi bilong mi na tingting long mi. Plis, yu no ken lusim tingting long mi. Sapos yu givim mi wanpela pikinini man, orait bai mi givim em long yu na bai em i ken i stap wokman bilong yu inap em i dai. Na bilong makim dispela, ol i no ken katim gras bilong en.”
11 e fez um voto, dizendo: ó Senhor dos exércitos! se deveras atentares para a aflição da tua serva, e de mim te lembrares, e da tua serva não te esqueceres, mas lhe deres um filho varão, ao Senhor o darei por todos os dias da sua vida, e pela sua cabeça não passará navalha.
12 Hana i beten longpela taim long Bikpela, na Eli i wok long lukim maus bilong Hana.
12 Continuando ela a orar perante e Senhor, Eli observou a sua boca;
13 Hana i beten long tingting tasol, na Eli i lukim em i opim maus olsem pasin bilong toktok, tasol em i no harim Hana i toktok. Olsem na Eli i ting Hana i spak tru
13 porquanto Ana falava no seu coração; só se moviam os seus lábios, e não se ouvia a sua voz; pelo que Eli a teve por embriagada,
14 na i tokim em olsem, “Wanem taim bai yu lusim pasin bilong spak? Yu mas lusim dispela haus na i go. Spak bilong yu i pinis pastaim na bai yu ken kam bek.”
14 e lhe disse: Até quando estarás tu embriagada? Aparta de ti o teu vinho.
15 Na Hana i bekim tok olsem, “Bikman, mi no spak. Mi no bin dringim wain na bia samting. Nogat tru. Mi bel hevi nogut tru, olsem na mi prea na autim hevi bilong mi long Bikpela.
15 Mas Ana respondeu: Não, Senhor meu, eu sou uma mulher atribulada de espírito; não bebi vinho nem bebida forte, porém derramei a minha alma perante o Senhor.
16 Yu no ken ting mi olsem wanpela meri nogut. Nogat. Mi pilim nogut tru na tingting bilong mi i bagarap. Olsem na mi beten long dispela pasin yu bin lukim.”
16 Não tenhas, pois, a tua serva por filha de Belial; porque da multidão dos meus cuidados e do meu desgosto tenho falado até agora.
17 Orait Eli i harim dispela tok na i tokim em, “Maski, yu ken bel isi na yu go. Na God bilong yumi Israel i ken givim yu dispela samting yu bin askim em.”
17 Então lhe respondeu Eli: Vai-te em paz; e o Deus de Israel te conceda a petição que lhe fizeste.
18 Na Hana i tokim Eli olsem, “Bikman, mi laik bai yu belgut long mi oltaim.” Orait em i tok pinis na i go. Na em i kaikai na bihain em i no moa bel hevi.
18 Ao que disse ela: Ache a tua serva graça aos teus olhos. Assim a mulher se foi o seu caminho, e comeu, e já não era triste o seu semblante.
19 Orait Elkana wantaim ol famili bilong en i slip long Silo long nait na long moningtaim tru ol i kirap na lotu long Bikpela. Ol i lotu pinis, orait ol i go bek long haus bilong ol long Rama. Bihain Bikpela i tingim prea bilong Hana na i mekim olsem Hana i bin askim em.
19 Depois, levantando-se de madrugada, adoraram perante o Senhor e, voltando, foram a sua casa em Ramá. Elcana conheceu a Ana, sua mulher, e o Senhor se lembrou dela.
20 Olsem na Hana i gat bel na bihain em i karim pikinini man. Na em i tok, “Mi bin askim Bikpela long givim mi dispela pikinini. Olsem na mi kolim nem bilong en Samuel.”
20 De modo que Ana concebeu e, no tempo devido, teve um filho, ao qual chamou Samuel; porque, dizia ela, o tenho pedido ao Senhor.
21 Bihain long dispela, Elkana wantaim ol famili bilong en i go long Silo gen bilong mekim ofa long Bikpela olsem ol i save mekim long olgeta yia, na tu em i laik mekim ofa bilong inapim wanpela promis em i bin mekim.
21 Subiu, pois aquele homem, Elcana, com toda a sua casa, para oferecer ao Senhor o sacrifício anual e cumprir o seu voto.
22 Tasol Hana i no i go wantaim ol. Em i bin tokim Elkana olsem, “Pikinini i kamap bikpela liklik na i lusim susu pinis, orait bai mi kisim em i go long Bikpela. Na em bai i stap long haus bilong Bikpela oltaim.”
22 Ana, porém, não subiu, pois disse a seu marido: Quando o menino for desmamado, então e levarei, para que apareça perante o Senhor, e lá fique para sempre.
23 Orait Elkana i tokim Hana olsem, “Sapos yu ting i gutpela long mekim olsem, orait yu ken i stap long ples inap pikinini i lusim susu. Na Bikpela i ken mekim promis bilong yu i kamap tru, olsem em i bin tok.” Olsem na Hana i stap long ples na i lukautim gut pikinini bilong en.
23 E Elcana, seu marido, lhe disse: faze o que bem te parecer; fica até que o desmames; tão-somente confirme o Senhor a sua palavra. Assim ficou a mulher, e amamentou seu filho, até que o desmamou.
24 Na bihain, taim pikinini i lusim susu pinis, orait Hana i kisim em i go long Bikpela. Na tu em i kisim ol ofa olsem, tripela bulmakau man na 10-pela kilogram plaua na wanpela bek ol i wokim long skin meme na ol i pulapim wain long en. Samuel i yangpela yet na mama i kisim em i go long haus bilong Bikpela long Silo.
24 Depois de o ter desmamado, ela o tomou consigo, com um touro de três anos, uma efa de farinha e um odre de vinho, e o levou à casa do Senhor, em Siló; e era o menino ainda muito criança.
25 Ol i kamap pinis, orait ol i kilim wanpela bulmakau pastaim na bihain ol i kisim pikinini Samuel i go long Eli.
25 Então degolaram o touro, e trouxeram o menino a Eli;
26 Na Hana i tokim Eli olsem, “Bikman, yu tingim mi yet, o nogat? Tru tumas, mi dispela meri i bin sanap hia bipo na prea long Bikpela.
26 e disse ela: Ah, meu Senhor! tão certamente como vive a tua alma, meu Senhor, eu sou aquela mulher que aqui esteve contigo, orando ao Senhor.
27 Mi bin askim Bikpela long givim mi wanpela pikinini man, na em i harim beten bilong mi na givim mi dispela pikinini.
27 Por este menino orava eu, e o Senhor atendeu a petição que eu lhe fiz.
28 Olsem na nau mi laik givim em long Bikpela. Na bai em i mekim wok bilong Bikpela oltaim.” Mama i tok pinis, orait Samuel i daunim het long pes bilong Bikpela.
28 Por isso eu também o entreguei ao Senhor; por todos os dias que viver, ao Senhor está entregue. E adoraram ali ao Senhor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.