Apocalipse 10
GOD IMI WENG (TLF) vs VC
1 Kale mufekmufek mitam tele-bulu utami boyo binimanu e, kota ensel migik maak abiil tigiin ilo malaak tala atami ko. Kale ensel beyo kwiin kiim e minte, titil afalik so kale, iip tem kutam-tele iip uyo de dolu e minte, webaal uyo imi dubom diim uyo de do no kelu e minte, imi tibit kun uyo ataan dong ulutap ilagen kolu e minte, imi yaan alugum uyo am kun kiim umi at kena-bom dong tebebu ulutap ke no kelu atami ko.
1 Vi então outro anjo vigoroso descer do céu, revestido de uma nuvem e com o arco-íris em torno da cabeça. Seu rosto era como sol, e as suas pernas como colunas de fogo.
2 Kale ensel iyo suuk kon katip imi sagaal diim kal albu umdii kota bam daa ko-nala e, imi yaan ipkuk uyo kwep daak yol ok daang kun diim daa-nala e minte, yaan afaan uta kwep daak kafin diim daa no ke-nalata,
2 Segurava na mão um pequeno livro aberto. Pôs o pé direito sobre o mar, o esquerdo sobre a terra
3 ensel imi weng uyo imuuk weng pusi kiim atul tebesu ko age layon umi weng ulutap olalata minte, tumuun usiik biginan-bii ban kal faga-nulu e, ensel imi weng uyo yan kebelu ko.
3 e começou a clamar em alta voz, como um leão que ruge. Quando clamou, os sete trovões ressoaram.
4 Tumuun fagan-bo uyo binimanu e, kota niyo, maak fagaa umi weng bo dola kolan o agan-kali e, weng maak abiil tigiin ilota maak fagalin tap tulu boyo bogopne-nulu e, “Kabaa. Tumuun faga-bulu bii, ban kal fagalu bomi weng uyo dolamin ba kale, boyo bantap weng kale, kalapmi kup waafulal o,” agelu ko.
4 Quando cessaram de falar, dispunha-me a escrever, mas ouvi uma voz do céu que dizia: Sela o que falaram os sete trovões e não o escrevas.
5 Kota asok ensel yaan milii kwaala daak yol ok daang kun diim abelu e minte, yaan milii kwaala daak kafin diim abe no kelu atami ita imi sagaal ipkuk uyo kufo kwep abiil tigiin kiit daa-nala e,
5 Então o anjo, que eu vira de pé sobre o mar e a terra, levantou a mão direita para o céu
6 God imi win kamkaam uta kufo tol weng bogo-nala e, “God suun kup nin ita abiil tigiin so kafin so yol ok so e minte alugum mufekmufek abiil so kafin so yol ok so umi diim albip so uyo God ita telela kosa kale, God imi win tolop diim tuluun weng maak bogobelan o ageta kale, tinangku-silipta. God iyo suun kup fenan-temaala kale, kamano kota God imi weng kwep daasa uyo abuluk o agan-be ko.
6 e jurou por aquele que vive pelos séculos dos séculos, que criou o céu e tudo o que há nele, a terra e tudo o que ela contém, o mar e tudo o que encerra, que não haveria mais tempo;
7 Sugamiyok kota God iyo imi bantap weng ilami profet ko age weng kem baga-emin tinum imi bogobe-nala e, ‘Son-temu nala uyo kanupman-temi o,’ agesa kale, ensel ban bemi bigul olalan-tema kota, God imi aget fugun-bom-nala, ‘Kanupman-temi o,’ agesa uyo alugum binimanu kupkalan-tema o,” age ensel ita bogola ko.
7 mas nos dias em que soasse a trombeta do sétimo anjo, se cumpriria o mistério de Deus, de acordo com a boa nova que confiou a seus servos, os profetas.
8 Kale kota siin abiil tigiin weng bogopnelu tinangkubi ulutap asok bogopne-nulu e, “Kabaa. Yak ensel suuk kon katip bam daa ko-nala waafu-bom yaan milii kwep yak yol ok daang kun diim daa som minte, milii kwep mek kafin diim daa no ke moba beyo, suuk kon kopkelan o agan-be kale, yak kulal o,” agelu ko.
8 Então a voz que ouvi do céu falou-me de novo, e disse: Vai e toma o pequeno livro aberto da mão do anjo que está em pé sobre o mar e a terra.
9 Kale niyo no ensel imi daga-nili e, “Suuk kon katip be dopne o,” ageli e, iyo bogopne-nala e, “Du-nalapta, unelal o,” agela kuta, bogopne-nala e, “Unelan-temap uyo, kapmi bon tem uyo at tem umi tin ok umi abalim ulutap kalaa age unelan-temap kuta, une miilalap daak mat tem unon-temu uyo, mat tem uyo atul tebepkelan-temu o,” age bogopne-nala e,
9 Fui eu, pois, ter com o anjo, dizendo-lhe que me desse o pequeno livro. E ele me disse: Toma e devora-o! Ele te será amargo nas entranhas, mas, na boca, doce como o mel.
10 suuk kon katip dopnela iyo ilami sagaal diim kegal du uneli e, nimi bon tem uyo tin ok abalim ulutap kelu kuta, une miilali daak nimi mat tem unu uta, nimi mat tem uyo mafaganu ko. (Bomi magam uyo dok uta ba kale, suuk kon katip tem kwek umi magam uyo mufekmufek mafak mitam tolon-temu umi sang bogolu uta ko.)
10 Tomei então o pequeno livro da mão do anjo e o comi. De fato, em minha boca tinha a doçura do mel, mas depois de o ter comido, amargou-me nas entranhas.
11 Kale ensel iyo bogopne-nala e, “Asok kota mufekmufek mafak mitam abiip maak maak unang tinum so, tinum miit yagalami kaal migik migik so, tinum miit yagalami weng migik bagamin sino minte, abiip maak maak tiin molin tinum ko age king sino imi diim mitam tolon-temu umi sang uyo baga-emal o,” agela ko.
11 Então foi-me explicado: Urge que ainda profetizes de novo a numerosas nações, povos, línguas e reis.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.