Hebreus 6
Tifal NT (TIF_WBT) vs NTLH
1 Kanola kamasi kaptoop ali kukuyin tunum iyo Kraist ami sang malo ma kaata kukuyin-bamdip, bokoya-lom: Kipyo, kipni aket uyo fal-siki-lomdip taan-yaamin kaami liip kaami kukup uyo alik daang ukuwa-lom God ami aket kaata kolin o, kala-som ale, oksam wakayin akal kusnum akal kusnum kemin, sikil kuyak tunum ami dabom diim tii beten kemin kaami sang bakayin, aa yak alik taansip iyo asuk tam tiinokomip o, yakan-kaa-bamdip, yak ban kemin unang tunum ili God ata yim-bak-saanbi yim-tii-lomda, atin sok laabi yim-tiilokoma no, kal-bomdip kukuyinsip. Kemin, mep kanolin weng kaa kamasi kukuyinsip kaami miit kabak-ali fiit-bam utam-yaamin disa; ipkal kaali talalu utamsip. Kanolin weng uyo maso ma suunkup ibi bakayokomup disa. Katale, God ami weng kusnum ma bombuu kuuli fiitmin tap so, ale kamala kaata nokol titil-fak-daa fiitmin weng ukol ti kanola utafii-bam kanu-bulupla, numi Yesus ami lak dakaamin uyo titil-fak-daaluk o!
1 Assim, vamos em frente a fim de chegarmos ao ensinamento de adultos, deixando para trás as primeiras lições da mensagem de Cristo. Nós não vamos colocar de novo as bases dessa mensagem, isto é, a necessidade de abandonar uma vida inútil e de crer em Deus;
2 — ausente —
2 o ensinamento a respeito dos batismos e da cerimônia de pôr as mãos sobre os cristãos; e a ressurreição dos mortos e o julgamento eterno.
3 God ayo dong dakaayin-balala, mafek mafek fiitmin uyo kaal-ke-lokomup namti, kabak-ata kanu-mokomup ko.
3 Vamos em frente! E, se Deus quiser, é isso o que faremos.
4 Kanola unang tunum alep tap maakup tap iyo God ami yokon dawong iilfola falala-kalin diim tildang ilom God ami weng tambal uyo utam-som ale, God ami mafek mafek masiim kuyase uyo, kuluubip-kup, alik maakup iyo kuno God ami Sinik Tambal ayo kuluu-som ke-lomdip, God ami weng uyo um-kuku utamiwa yi, Kabak-ali atin ti tambalkan u, kalaliwa, God ami tiin-saan-unokoma kaami titil uyo utam-som ke-silip. La, tunum kanubip kii, God ami daang ukola-lomdip ami lak ayo kelip namti, nuli dok kano-somdupla mep kii dong dokoyulupla asuk maso imi aket kaa fal-siki-lom kuu tildang talokomip disa. Kemin, kanolin kukup kaami kanu-mokomip kulaali, yakal God ami man ayo aket mafak kukaan-bam asuk dibii yak as diim sil bikilin tap keliwa, kayak kayak iyo Yesus ami weng mafak uyo kukaalokomip.
4 Como é que as pessoas que abandonaram a fé podem se arrepender de novo? Elas já estavam na luz de Deus. Já haviam experimentado o dom do céu e recebido a sua parte do Espírito Santo.
5 — ausente —
5 Já haviam conhecido por experiência que a palavra de Deus é boa e tinham experimentado os poderes do mundo que há de vir.
6 — ausente —
6 Mas depois abandonaram a fé. É impossível levar essas pessoas a se arrependerem de novo, pois estão crucificando outra vez o Filho de Deus e zombando publicamente dele.
7 Unang tunum nuli tawaal alaltap kemin suunkup om ayo tildaak abe-balala, tawaal uyo tambal-kup ma bom-bulula, unang tunum imi inin-inin san iyo dikibip uyo dong dakaayin-buluya kemin, kabak-ali God alalta tawaal tambal kalawaali tiin saan-bamdala inin-inin uyo kukaayila-tabasa te!
7 Deus abençoa a terra que recebe a chuva, a qual muitas vezes cai sobre ela e produz plantas úteis para aqueles que trabalham nela.
8 Katale, kanola tawaal kalawaali tikiin mafak sole, sok lingliing so, kanolin kiita-kup tiltam talemip namti, tawaal kalawaali disapnu. Kemin, mepso God ayo ku-mafak fuuli dinimnuk o, kala-lomda, wing uyo kulaala taba kiin-abokomu ko.
8 Mas a terra que produz mato e espinhos não serve para nada; ela corre o perigo de ser amaldiçoada por Deus e acaba sendo queimada.
9 Atin ti nalmi nak-tunum kusal kipyo, God ami asuk daang ukola kela yang banemin kaami sang kabak weng uluum kuyimbii. Lale, nali ti fan utamsi, ibi ultap kelip mafak-nokomip disa. God ata ibi dik-daa yam-buu-lomda, yim-tama tam almi abip unokomip.
9 Porém, ainda que falemos dessa maneira, meus queridos irmãos, estamos certos de que vocês têm as melhores bênçãos que vêm da salvação.
10 Ibi God ami aket uyo kola-silip. Kemin ale, uta taba-lomdu ibi kaata kanumin o, ke-bulula, Kraist ami unang tunum iyo dong dakaayila-tabasip. God ali kukup tambal kaata-kup kukaayin tunum kemin, dok kano-som God ali kipni okok ke-bam bom-bilip kaami aket kaali lokolokomu dinim. Ti yim-tama tam alami abip daalokoma.
10 Deus não é injusto. Ele não esquece o trabalho que vocês fizeram nem o amor que lhe mostraram na ajuda que deram e ainda estão dando aos seus irmãos na fé.
11 Numi aket fukunin kaa, Alik ibi kanola ti titil-bikilin-kup ke-bomdiwa, kipni God ami lak dakaamin uyo dukum-kup kutal-fuku-bom ale, God ami yim-buulokoma kaata fen-bam kanum kutama una-biliwa, kutoop kipni dinim ke-lokomip kuyaku dilit kalin o, kala-somla ko.
11 O nosso profundo desejo é que cada um de vocês continue com entusiasmo até o fim, para que, de fato, recebam o que esperam.
12 Kanola unang tunum maakup tap alep tap ita God ami lak duu-lomdip asuk abiltap-siik daal tabemin disa ke-bamdip, alami ok uyo ti kutal-fukulin-kup ken-umbip kiili, kabak-ami liip diim kawu mafek mafek alik sawaayak God ami boko-lomda: Nalmi man kep-ninsip ita-kup kuyokomi no, kalsa uyo fan kaa kuluulokomip. Kemin, ipkal ti kanola daal tabemin disa kela bom la kiimi kukup kaata kuluu kutal-fuku una-biliwa yo.
12 Não queremos que se tornem preguiçosos, mas que sejam como os que creem e têm paciência, para que assim recebam o que Deus prometeu.
13 Kemin, dok kanolin tunum ata taba-lomda God kaa dap-kan tii-lomda tam bansa disa; God ali tunum kaami win kaata kufo-lomda boko-lom: Kulaali nitaba. Kemin, tituun-kup weng kaata-kup bakabi no, kalokoma disa. Kemin, siin sawaayak kawu, God ata Abraham ami weng kuka-daansa uyo, almi win kaata-kup dafo-lomda weng uyo kutii bokola-lom:
13 Deus fez a promessa a Abraão e jurou cumpri-la. E, como não havia ninguém maior do que ele mesmo, Deus jurou pelo seu próprio nome.
14 kalsa ko.
14 Ele disse a Abraão: “Eu prometo que abençoarei você ricamente e lhe darei muitos descendentes.”
15 God ayo weng kuka-daa-lomda kanum bokolaya, Abraham ayo abiltap daal taboma dinim; ali fen-bam biilaya, mulo kawu God ami man kup-tokomi no, kalsa uyo kolaya duusa ko.
15 Abraão teve paciência e por isso recebeu o que Deus havia prometido.
16 Kemin, unang tunum numi boko-lomdup: Nami weng bakabi kabak ti atin tituun-kup bakabi no, kalin kaami kukup kaali kanumin kemin, nuli weng aal diki-buluwa, tunum ma ayo God ami win kaata kufo-lomda boko-lom: God ali nali nitaba. Kemin, atin tituun-kup weng kaa kaata-kup bakabi no, kala namti, kaa utamuwa yi, Nak-tunum kaa fan bakaba kala, kala-somdupla, nuyo weng aal dikibup uyo kulaalokomup.
16 Quando alguém jura, usa o nome de uma pessoa que é maior do que ele, e o juramento acaba com qualquer discussão.
17 Siin sawaayak kaali, God ami aket fukunin kaayo, Nuli tituun-kup tabin kukuyilila utamiwa yi, Awu, fan God ami aket fukunin uyo fal-siki-du-siki-ke-mokoma disa kala kalin o, kalalala weng alep ma kuyak-mim-daa Abraham ami bokonsa weng ma kabak-ata kutii boko-lomda: Kapni man loop iyo dong dokoyokomi no, kalba-kup; ale ma kaata kuu yam-titil-saanin weng kaa boko-lomda: Nali ti God kemin, weng kaa kuka-daap-ti uyo tifan kutal-fuku-bom ili no, kala kanum bokosa ko.
17 Deus quis deixar bem claro aos que iam receber o que ele havia prometido que jamais mudaria a sua decisão. Por isso, junto com a promessa, fez o juramento.
18 Kalsa kemin, God ami weng alep uyo fal-siki-du-siki-ke-lokomu dinim ale, God ali ti dok kanola mep weng alep uyo ma lolokoma disa; nokol utamuwa yi, God ali boko-lomda: Kapni man loop o, kalsa kaali Israel iso, Kristen unang tunum alik iso, numi sang kaata bokoyase nu, kalalupla, bina tildang God ami miit tem un-ilomdup sawaanupla, weng alep uta taba-lomdu numi aket tem kaldak-ali ku-titil-moyasu. Nuli God almi weng kuka-daa numi dong dokoyokomi no, kalsa kaami fiyaap kaata duu-bam kuu kuyak aket tem daa, fen-bam bom-bulupla yo!
18 Portanto, há duas coisas que não podem ser mudadas, e a respeito delas Deus não pode mentir. E assim nós, que encontramos segurança nele, nos sentimos muito encorajados a nos manter firmes na esperança que nos foi dada.
19 God ami mafek mafek sang ma kaa boko-lomda: Fen-biliwa yo, kalsa kabak-ali numi tal-unemin, tiin-yaamin kaami dong dokoyu titil-tabemin namti kabuu. Numi fen-tabasup tunum ali Yesus ata; awem tunum diilim maakup ata ilim kaal dukum kutiisip kaami balang tem kaptam liip tam God ami am abiin awem unen-umba. Kemin, Yesus ata altap kelaya, tam God ami tibi kun diim tam unsa.
19 Essa esperança mantém segura e firme a nossa vida, assim como a âncora mantém seguro o barco. Ela passa pela cortina do templo do céu e entra no Lugar Santíssimo celestial.
20 Kemin, Yesus ami tiltam awem tunum diilim kela suunkup tunum kesa kaali ti, Melkisedek alaltap ke-lomdala kemin, ali numi dong dakaayon o, kalalaya, asiik dusiin-daa tam am awem kaptam tam unsa ko.
20 Foi lá que, para o nosso bem, Jesus entrou antes de nós. E ele se tornou para sempre o Grande Sacerdote , na ordem do sacerdócio de Melquisedeque.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.