Lucas 15
ANWNV GAMLV (TGJ) vs BKJ
1 Alu golo lampu naakumyanv okv toakunam vdwv achialvgo Jisu gvlo tvvdubv aatoku,
1 Então, aproximaram-se dele todos os publicanos e pecadores para ouvi-lo.
2 Parisis vdwvla Pvbv tamsarnv vdwv minsiminpit rapto, “So nyi si toa kunam vdwa naarwk sidu okv bunua lvkobvka dvbam tvdu!”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este homem recebe pecadores, e come com eles.
3 Vkvlvgabv Jisu bunua so minchisinam sum mintam toku:
3 E ele lhes falou esta parábola, dizendo:
4 “Vkv aingbv nonugv lokv akonv svlar ngv lwnggo doore okv bunugv lokv akonyi ngemure-nw ogu rireku? Nw chamkia gula kia nga nvmwnglo kayupila okv ngenv akin a kaapama dvdvlo makar reku.
4 Qual de vós é o homem que, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai atrás da perdida até encontrá-la?
5 Vdwlo nw mapa rikudw nw achialvbv mvngpu laku hum ninyigv gorbwnglo vvpv toku.
5 E, tendo-a encontrado, regozijando-se, a põe sobre seus ombros.
6 Okv um naam lo bakkor lwktoku. Vbvrikunamv nw ninyigv ajin vdwa okv namrwk vdwa gokkum tokula bunua mintoku, ‘Ngo achialvbv mvngpu duku ngo ngoogv svlar ngenv anga paakunamv. Klvi ngonu naayap lakuju!’
6 E ele chegando em casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque eu encontrei a minha ovelha que estava perdida.
7 Ho apiabv, ngo nonua mindunv, nyidomooku tolo hum kaiyabv mvngpure rimurnv nyi go mvngdin kubolo chamkia gula kia yvv mvngdin kusegu kaakumanv mamsenga.”
7 Eu vos digo, que assim haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove pessoas justas que não necessitam de arrependimento.
8 “Vmalo nyimv nvgo ain lokdwng charring go doonv chargunyi ngemu toku—nw ogu ripvku? Nw mvdurrupum a baanu toku, ninyigv naam a pakak toku, okv kaapama dvdvlobv um alvyaungbv kaakar toku.
8 Ou qual mulher que, tendo dez peças de prata, e perdendo uma peça, não acende a candeia, e varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Vdwlo nw hum kaapa tokudw, nw ninyigv ajin vdwa okv namrwk ajin vdwa gokdum sitoku, okv bunua mintoku, ‘Ngo achialvbv mvngpu dukunv ngo ngoogv ngemu kunam lokdwng nga paapvku. Klvi ngonu naayap lakuju!’
9 E, tendo-a encontrado, ela chama as amigas e as vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque encontrei a peça que eu havia perdido.
10 Ngo nonua mindu, ho apiabv rimurnv nyi gunv mvngdin kubolo vkvgv aolo Pwknvyarnv gv gindungpingko vdwv achialvbv mvngpu yadunv.”
10 Assim eu vos digo que há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Jisu mimbwngla minto, “Ho hoka nyi akonv nw kuunyilo anyigo dooto.
11 E ele disse: Certo homem tinha dois filhos;
12 Boruya angv ninyia minto, ‘Abu, vjak yikungyira ngo gvnga ngam jilabv,’ Vkvlvgabv abu hv yikungyira vdwa kuunyilo anyi gv pingkolo orpin sitoku.
12 e o mais jovem deles disse ao seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens a que tenho direito. E ele dividiu-lhes os seus haveres.
13 Lonyi loum kochinglo boruya angv ninyigv yikungyira vdwa pyoktoku okv morko nga gvtokula naam a vngyu toku. Nw adu koko mookulo vngtoku, hoka nw rikunamv ninyigv morko nga mvnam mvsubv mva toku.
13 E poucos dias depois, o filho mais jovem, ajuntando tudo, partiu para uma terra distante, e ali desperdiçou os seus bens com uma vida desordeira.
14 Nw vdwgo gvku bvdw hum mvnwngnga mva toku. Vbvrikunamv dvmayarwng go ho mooku hoka vngtoku, okv nw hoka oguka kaaku mabv ramkar toku.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Vkvlvgabv nw ho mookugv nyi gonvgv lvgabv kudungkua riji dukubv vngtoku, hv ninyia ninyigv rongo adukolo lo vrik kaaria modubv vnglin motoku.
15 E ele foi e juntou-se a um dos cidadãos daquela terra, e ele o enviou aos seus campos para alimentar os porcos.
16 Nw ninyigv dvse a vrik gv dvnam dvku lokv dvsu tvnvpv mvngto, vbvritola yvvka ninyia dvnam jinv kaama toku.
16 E ele desejava encher o seu estômago com as cascas que os porcos comiam; e nenhum homem lhe dava nada.
17 Anyung anya nga ninyigv haapok lo mvngchin raptoku okv mintoku, ‘Ngo Abu gv nyi riria modubv goknam mvnwng hvka bunu dvnam a dvlv kumabv dvmin duku, okv ngo soka kano gvbv sakap tvya dukunv!
17 E ele caindo em si, disse: Quantos servidores de meu pai têm pão suficiente e de sobra, e eu aqui pereço de fome!
18 Ngo gudung reku okv Abu gvlo vngreku, okv minreku, Abu, ngo Pwknvyarnv nyila okv nam la rinyingla rimur tokubv.
18 Levantar-me-ei, e irei para o meu pai, e lhe direi: Pai, eu pequei contra o céu e perante ti;
19 Ngo noogv kuunyilo ngv vla mindubv riya kuma; no nga noogv riria nvbv goknam nyi ako bv mvngla kubvka,’
19 e não sou mais digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus servidores.
20 Vkvlvgabv nw gudung toku okv ninyigv Abu gvlo vla vngkur raptoku.
20 E ele, levantando-se, foi para seu pai. Mas, ele estando ainda longe do caminho, seu pai o viu, e teve compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Kuunyilo ngv mintoku, ‘Abu, ngo Pwknvyarnv nyila nam la rinyingla rimur tokubv. Ngo noogv kuunyilo ngv vla mindubv riya kuma.’
21 E o filho lhe disse: Pai, eu pequei contra o céu e à tua vista, e não sou mais digno de ser chamado teu filho.
22 Vbvritola Abu hv ninyigv pakbu vdwa goktoku. ‘Baapubv!’ nw minto. ‘Jvtvlaklwk alvyachok nvnga bvnglwkto okv ninyia pilwkto. Ninyigv lakchinglo lakchup go pilwkto okv ninyigv lvpa lo lvsup goka.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei a melhor veste, e vesti-o, e ponde-lhe um anel em sua mão, e calçados em seus pés;
23 Vbvrikunamv vngnyika okv svbv bakboknv akonyi paala hum mvki tvka, okv klvi ngonu naayapla dvpam go pamla kuju!
23 e trazei aqui um novilho cevado, e matai-o; e comamos e alegremo-nos;
24 Ngoogv kuunyilo angv si sirokunv ngv, vbvritola vjak nw turpvku; nw ngooro kunvngv, vbvritola vjak ninyia paapv kunv.’ Okv vkvlvgabv dvpam ha pamrap toku.”
24 porque este meu filho estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado. E eles começaram a alegrar-se.
25 “Vbvrire hoka kuunyilo achi yangv agum rongolo rito. Ninyigv lamtvlo vngkur rikulo, vdwlo naam aachidvlv bv riri hoka, nw giomin okv soomin namgv sidu a tvvpa toku.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e vindo, ao aproximar-se da casa, ele ouviu a música e as danças.
26 Vkvlvgabv nw pakbu ako goklwkla okv ninyia tvvkato, ‘Ogugo ridung dunvla?’
26 E ele chamou um dos servos, e perguntou o que significavam aquelas coisas.
27 ‘Noogv boruv naam aakur pvku,’ pakbuv mirwkto, ‘Okv noogv Abu svbv babok yachok nvgonyi paki pvkunv, ogulvgavbolo nw ninyia ayak alvdvkubv paakunam lvgabv.’
27 E ele lhe disse: O teu irmão chegou; e teu pai matou o novilho cevado, porque ele o recebeu são e salvo.
28 Achi yangv achialvbv kvchakbriak laila nw naam arwnglo aamato; vkvlvgabv ninyigv Abu agumlo linto okv ninyia arwng aatokv vla kodwkkrwkla minto.
28 E ele se irritou e não queria entrar; portanto, saindo o pai, lhe rogava.
29 Vbvritola nw ninyigv Abunyi mirwksito, ‘Kaatoka, anying mvnwnglo ngo nyira jvbv noogv lvgabv kudungkua nga rijito, okv ngo noogv minam a vdwloka tvvmabv rinam kaama. No nga ogugo jipv? Ngoogv ajin vdwaka lvkobv dvpam dvgv laka vla yabin akoka ka jinam kaama!
29 E, ele respondendo, disse ao seu pai: Eis que eu te sirvo há tantos anos, e em nenhum momento eu transgredi um mandamento teu; contudo, tu nunca me deste um cabrito, para que eu pudesse me alegrar com os meus amigos;
30 Vbvritola noogv kuunyilo angv si noogv yikungyira mvnwngnga randi vdwlo mva nvmin kunvngv, okv vdwlo nw naam aakur kunamv no ninyigv lvgabv svbv bakbok nvgonyi paki jiminla!’
30 mas, vindo este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as prostitutas, mataste-lhe o novilho cevado.
31 Abu v mirwkto, ‘Ngoogv kuunyilo nga,’ ‘no ngam alu loki a lvkobv doobwng kunvngv, okv ngo ogugo doopv kudw mvnwngngv nokvku.
31 E, ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que eu tenho é teu.
32 Vbvritola ngonuv naayap segorung okv mvngpu segorung, ogulvgavbolo no gv boruv siro kunvngv, vbvritola vjak nw turpvku; nw ngero toku, vbvritola vjak ninyia paapvku.’”
32 Mas era necessário fazer festa e regozijarmo-nos; porque este teu irmão estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.